 
| BLOG2 |
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| Komentar na kvadrat |
|
|
|
|
| BLOGOVI PRIJATELJI |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 2 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Olga Maruševski o Svetoj Nedelji |
Povjesničarka umjetnosti dr. Olga Maruševski komentira televizijsku emisiju "Razglednice iz Hrvatske".
"Prva iz Svete Nedelje, mjesta između Zagreba i Samobora, koja je od sela postala grad. Asfaltirani trg, uokolo kuće, nezaobilazni stol s blagoutrobljem, nigdje kapi vode, a unajmljene 'seljakinje' stoje bose na tvrdom asfaltu i lupaju li lupaju rubljem po drvenim koritima. Voditeljica upre prstom u korito i pita što je to. Nismo, dakako, doznali kakvi su to pogoni pretvorili selo u grad, koji još smrdi po septičkim jamama."
(Vjesnik, 22. srpnja 2008)
&&&&&&&&&&&&&&&
Podsjeća me to na Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini. Hajde, da se ostalo na Bašićevom projektu, koji bi - ako se zažmiri na jedno oko - kao kleronacionalistički poduhvat Crkve i Sabora još i mogao dobiti blagoslov naših kulturtregera i kunsthistoričara, od kojih su samo najsamosvjesniji i najhrabriji uspjeli reći "pa-pa!" licitarskom dobu ilirskog preporoda.
No s obzirom da se iznebuha prešlo na Bogovićev projekt, koji u Lici na početku XXI. stoljeća, između dva vijadukta autostrade, između praznog srpskog sela i polupraznog hrvatskog sela, između pilane u stečaju i farme nojeva podiže crkvu s kraja XI. stoljeća, stvar je, dakako, debelo obesmisljena i dovedena do apsurda.
Ali, u tome ipak ima i povijesne pravde - lažni mučenici u Hrvatskoj dobivaju lažnu crkvu. |
23.7.2008. u 13:59 |
|
| Tko ima pravo na čipku |
Tragom komentara.
"U Crkvi se naljutili jer ih Jadranka Kosor ne sluša. Ipak je ona samo žena. Na što im je oštro odgovorila. Sasvim šokirani još jednom su čvrsto odlučili da uopće ne žele razmišljati o tome mogu li se žene zarediti. Normalno da ne mogu. Kad bi žene mogle postati svećenici to bi izazvalo strašne komplikacije. Na primjer, za suknju i podsuknju svakog svećenika, pogotovu biskupa i nadbiskupa, treba izraditi pedeset metara čipke. Kad bi se žene zaredile i za njih bi trebalo radit čipkaste suknje i podsuknje. Nema to tko vesti. Ipak je najvažnije muškarce iz Crkve obući u čipkice. Šteta što su sramežljivi. Pa se ne zna nose li ispod vezenih haljina korzet ili kombine."
(Tanja Torbarina, "Globus")
**************************
Već se neko vrijeme govori o nedostatku svećeničkog kadra u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na nevoljkost mladih da se školuju za svećenike i zatim zaređuju. No to bi se dalo riješiti atraktivnim promidžbenim spotovima.
Recimo, kopiralo bi se scenu iz filma s M. Monroe na pokretnim stepenicama. Svećenik dolazi do rešetki kroz koje puše topli zrak i struja zraka digne mu suknju. Ispod se vide čipkaste gaće. To opazi izmoždeni poslovni čovjek koji se slučajno zatekao u robnoj kući, neka prava bivša business-barakuda pred živčanim slomom, tužna velegradska žrtva predatorskog kapitalizma.
Svidi mu se prizor, poželi i sam biti svećenik, odluči i on biti muškarac u suknji koji više ne mora raditi 10-12 sati dnevno, već eventualno dva do tri; koji može držati duge govore pred širokim auditorijem, a da ga nitko ne prekida. Da svi njegove riječi uzimaju kao bogomdane, da mu se dive, guraju neoporezivi novac u džep, da sluša njihove naskrovitije tajne, povjerljive poslovne savjete, povlaštene interne informacije s burze. Da ga vole, da ga služe, da se njegove odluke ne propituju na sedam službenih instanci. Da umjesto dvije stotine obvezatnih knjiga - od carinskih propisa i knjigovodstvenih kompendija do poreznih uputa i priručnika za odnose s javnošću - treba povremeno konzultirati tek jednu odeblju knjigu i jednu raspadnutu molitvenu knjižicu u džepu. Da se može odijevati u vezenu svilu i kititi šarenim draguljima bez da mu itko dovikuje kako je gay. Da se umjesto bućkuriša iz neispravnog kafe-aparata na polukatu krijepi turskom kavom koju mu po mračnim kuhinjicama u bilo koje doba dana ili noći kuhaju smjerne časne. Da umjesto žicanja kolega za cugu nakon posla u pljesnivom kafiću na raspolaganju ima pun podrum misnog vina. Da može na radnom mjestu do mile volje pohotno smotriti koga god želi jer se antidiskriminacijski zakon ne primjenjuje na njegovu korporaciju. Da može uprav biti ateist u ornatu, agnostik za oltarom, okultist u kancelariji vojnog ordinarijata. Da može u formulama govoriti cijeli život, pa čak i na samrtnoj postelji. Da ima perspektive crnu haljinu jednom zamijeniti krvavo crvenom, a crvenu na kraju snježno bijelom.
I tako naš junak svoj život odživi u trikoloru bez revolucije. I dočeka penziju u pobožnoj atmosferi, na račun društva, na jaslama države, na rabušu svih nas. Odživi svoje vjerski poletarac s reklamnog panoa na konto sveg vidljivog i nevidljivog općinstva, čitave zajednice profanih i svetih, u ime najuzvišenijih vrijednosti koje je proklamirao snuždeni ljudski rod. Marilyn Monroe je za život mukotrpno zarađivala snimajući dobre i loše filmove, naš preobraćenik i ganjatelj posvećene karijere može ostatak života glumiti u svečanom reality-showu bez mnogo muke, bez obaveza, bez stida, bez ograda, do daske. Nije li to napokon premnogom smrtniku krajnje primamljivo!? |
9.7.2008. u 15:45 |
|
Komentari članka:
10.7.2008. u 18:08 - IpakSeOkrece - Mogao bih se prepoznati kao stroj za rad kojega si opisao. I mojih barem 12+ sati dnevno mi sugeriraju da mora postojati nešto lakše, ali ovaj tvoj prijedlog mi se ipak ne čini kao zdrava alternativa. Cijeli radni vijek moraš tumačiti bajke, moraš lagati i profesionalno i privatno, ako ništa drugo, a ono barem radi celibata. Moraš se odreći službene djece, a svoju javno tretirati kao tuđu. Međutim, vjerojatno bi najgore bilo socijalizirati se: mogu misliti kako bi me gledali civilizirani ljudi, a ushit nedjeljnih bakica bi bio vrlo malena utjeha. Doveo bih se u priliku da se stalno opravdavam: i to je posao kao i svaki drugi, ali lakši i plaćeniji, pa zašto ga onda ne raditi?
Radi prijevare: mogao bih prevariti neku Banku bez da trepnem, mogao bih kakvu bogatunu popaliti jahtu s osmjehom, ali iz dana u dan veslati ljude, malo mi to ipak izgleda prezahtijevno za mene. Recimo kako je to pitanje elementarnog dostojanstva... |
|
|
| Članaka u rubrici: 2 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
