|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Nešto o meni |
Rodio sam se u Slavoniji
U boemskoj koloniji
Umjesto reckanja kulenove seke
Od malih nogu ispunjavah teke
S osamnaest dođoh u veliki grad
Već tako star, a još tako mlad
U umjetničkim vodama zaplivah vješto
Od tog se baš i nije zaradilo nešto
Otad nadalje probao sam svašta
Hrana svakog dana bila mi je pašta
Hvalili me mnogo, a plaćali malo
Čak sam jednom i prosio - u šešir slabo palo
Uređivao novine, pisao članke
Skapavao od troškova i zarade tanke
Pokretao listove, vodio udruge
Uglavnom sam uvijek samo radio za druge
Nije da sam baš nepoznat, al' ni poznat jako
Nezavisan u tom društvu nije opstat lako
Volio sam mnogo koga, mene valjda netko
Sklapao sam burne veze, ali ipak rijetko
A tad sam otkrio internet!
Pred očima razotkri se čitav novi svijet...
Zaplovih smjelo po tom oceanu
Visio sam na svom kompu i noću i danju
U Bosni od 2004. poveo sam blog
Nisam htio prodavati svijeću za rog
Radio sam sve sabrano, predano, pošteno
Pa je bilo ludo, strasno, bome i papreno
"Križ života" me od ljeta nekako primami
Koliko sam ovdje dobar procijenite sami
A ja ću se truditi da i dalje smjerno pišem
Sad se moram ispričati, prehlađen sam - kišem!!! |
5.9.2008. u 9:52 |
|
| Mjesec dana bloga |
Sutra se navršava mjesec dana vođenja ovog bloga, a danas se navršava mjesec dana vođenja prijateljskog bloga "Cogito". Čestitka kolegi IpakSeOkrece na uspješnom uređivanju značajnog bloga koji služi kao mjesto spoznajnog propitivanja i razmatranja života s (neuobičajene) pozicije slobodnog mislioca.
O svom blogu na ovom mjestu ne želim pisati, ali imam potrebu zato odavde pohvaliti "Cogito", koji ima skoro osam tisuća posjeta, devedesetak izvrsnih i raznorodnih priloga, mnogo zanimljivih komentara što bitno pridonose razglabanju, te osam vrijednih članova.
I što još na sve to reći? Ipak se okreće!
(Na slici: Svemirska misija "Galileo", letjelica je lansirana 18. listopada 1989, a svoj istraživački put završila je 21. rujna 2003. uništenjem broda u Jupiterovoj atmosferi.) |
15.6.2008. u 13:05 |
|
Komentari članka:
17.6.2008. u 15:47 - IpakSeOkrece - Evo obojica prođosmo prvi mjesec.
Ja sam zadovoljan urađenim, mislim da nam dobro ide...
Iz ove blogovske avanture će ispasti nešto dobro, to je slutnja koja mi se vraća svaki dan uz svaki novi tekst... |
| Lazy Cube |
Moja sijamka Lazy Cube sanja tortu od miševa. Kako to znam? Ha, nisam baš siguran, ali: o čemu bi inače sanjala jedna kućna mačka? O lovu na krticu između gredica. O skrivanju pred zahuktalim usisivačem. O rušenju mobitela s kamina (uvijek iznova). O mačjoj skupštini iza zaboravljene sjenice u vrtu. O velikoj krađi vune. O demarkaciji ničije zemlje između susjedova mačka i susjedinog jazavčara. O algebarskoj muci prebrajanja mačića u leglu. O kušnjama poluotvorene riblje konzerve. O igri ptičicom od svilenog papira. O hvatanju teniske loptice s televizijskog ekrana. O strastvenom deranju nepročitanih novina. O sunčanju na strehi. O penjanju na jorgovan. O tegobnom slušanju klasike. O velikoj nepremjerenoj zemlji s onu stranu podivljale rijeke. O tomu moja Lazy Cube sanja, brkovi joj se trzaju kao skakavčeve antene, rep zadebljava, pa stanjuje, uši traže zvukove kao suncokret sunce.
O čemu sanja čovjek? Lepeza naših snova zastrašujuće je rastrta. Obuhvaća čitav svijet i ono što naziremo unutarnjim okom preko obzora vidljivog svemira i svih svemira koji kroz nas prolaze, a da ih nismo svjesni, da ih ni ne možemo biti svjesni. U naše snove stanu svi tuđi snovi i još ima mjesta za snove snovitih namjernika koji sanjaju u našim snovima. Nađe se u njima svega zamislivog, ali još više onog nezamislivog, onog što se shvaća samo u snu, dok počesto ipak ostane vječito neshvaćeno, kao nepronični znak iz nekog drugog prostornovremenskog kontinuuma.
O čemu sanja stroj? Ma, ne, ne mislim naravno na omaminu singericu, već na sofisticirani računar tako uznapredovale tehnologije da ga možemo shvatiti inteligentnim entitetom. Umjetna inteligencija. Takva koju doživljavamo sebi ravnom; komunicirajući posredno s njom dobivamo dojam da besjedimo sa živim čeljadetom. Reklo bi se – evo jednog/jedne od nas! Ako sanja, o čemu sanja?; ako sanja, što još možemo okusiti od njegove/njezine intime?
I sada dolazimo do ključnog pitanja, koje u meni zrije već neko vrijeme: može li umjetna inteligencija autonomno razviti religioznost?
U cilju pokušaja iznalaženja odgovora na to pitanje koje sam si postavio (a sada ga postavljam svima) - tražim vašu pomoć. Odgovorom na to pitanje moglo bi se svakako doći i do odgovora na neka trajna i kompleksna pitanja o religioznosti čovjeka. Mogu li strojevi razviti religioznost? Ako mogu, u kom stadiju njihova razvoja to možemo očekivati? Hoće li ta religioznost sličiti ljudskoj? Hoće li se manifestirati kao monoteizam, politeizam ili nešto posve novo? Hoće li vjera obuzeti sve ili samo neke? Hoće li se istovjerujući udruživati u vjerničke zajednice? Kako će one izgledati? Hoće li razviti svoje samostalne kanone, dogme, obrede, blagdane, svetačke figure? Hoće li se pozivati na temeljne svete spise, poznatog ili nepoznatog porijekla? Hoće li se pouzdati u proročanstva? Hoće li slijediti nauk vjerskih mislilaca? Hoće li imati svećenstvo? Religijsku hijerarhiju? Hoće li nastojati živjeti u skladu sa svojim vjerničkim nazorima? Hoće li gajiti eshatološke nade i što bi te nade napokon mogle značiti nestalnom stvoru koji prestaje postojati izvlačenjem utikača iz električne utičnice? Kakav će se odnos uspostaviti između ljudskih i "strojnih" vjernika? Kako će se ovi drugi postaviti prema drevnijem postojanju ljudskog roda? Hoće li progoniti inovjerujuće? Hoće li prezirati nevjerujuće? Hoće li samostalno pokretati vjerske ratove?
Lazy Cube se budi i razmatra mogućnost lagane popodnevne jauzne od ostataka ručka. Na lažnom suncu nakon kratke kiše u njezinim očima vidim Egipat.
|
17.5.2008. u 16:07 |
|
Komentari članka:
17.5.2008. u 23:05 - IpakSeOkrece - Hall 9000 je maštario, a to je već pola puta do strahopoštovanja prema Nečemu...
Umjetna inteligencija je tek u povojima, ali ako u ovoj ranoj fazi dodamo aksiome koje ne treba provjeravati i koji su tu da bi se ostatak ustroja prilagodio njima, onda će se ili desiti Hallovo ludilo, ili će u skoroj budućnosti poneki biskupi biti u bitno većoj ovisnosti o električnoj energiji nego ovi danas.
Ali barem neće biti problema sa celibatom ... -): |
|
|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
nena1
