"Dragi Bože, išao sam na jedno vjenčanje i par se poljubio nasred crkve. Je li to OK?"
(Iz jednog dječjeg "pisma Bogu" s vjeronauka; "Školski Novi list" od 18. kolovoza 2008.)
??????????????????
Drago dijete!
S obzirom da sumnjamo u brzi božji odgovor, u razdoblju nestrpljivog čekanja (koje bi lako moglo potrajati i do tvojeg puberteta i do tvoje ženidbe i do rođenja tvoje vlastite djece i do tvojeg razvoda i do tvojeg drugog i trećeg braka i penzije i starosti i nužnog stjecanja mudrosti, možda sve do u opalo lišće tvojih dana s jeseni gorke radosti, kroz boljke i tegobe i kušnje i patnje svake zamislive vrsti, kroz hladni svijet prepun tehnoloških čuda nad kojima bi se zaprepastio i sir Arthur C. Clarke) slobodni smo ponuditi naš skroman odgovor na tvoje ljupko pitašce.
Milo i drago dijete, nado svojih roditelja, uzdanico svojih praroditelja, ponose slavnog roda svojega, okosnico dične obitelji!
Možda bi u očima kojeg smrtnika i bio grijeh ljubiti se u katoličkoj bogomolji, pred svećenikom, za trajanja vjerskog obreda, tijekom primanja kršćanskog sakramenta, usred zajednice vjernika i na podnožju oltara. Vjerojatno i sami vjerski službenici ne gledaju baš svaki put s blagonaklonošću i odobravanjem na francuski poljubac pred svetohraništem. Možda ih poneki takav poljubac s naročitom egzibicijom, s kakvim piercingom ili jezičnom bravurom navede i na grešne misli, koje tada muče noćima mladi dušebrižnički duh u jedrom tijelu, u nadasve pobožnog kapelančića rumenih obraza s tek odsluženom mladom misom, zateknutog na službi u kraju gdje se dijalog može voditi samo s pticama, cvijećem i vjevericama, na onaj osobito skrušen i nesuvisal način Franje Asiškog. Poslije takvih prizora s iskušenjima bez premca valja opaku tjelesinu punu zauzlane strasti šibati žnjorom od pegle ili za pokoru pojesti tri tanjura müsli s neobranim mlijekom na pun želudac.
Da, tako bi to poneki smrtnik mogao doživjeti. Ali, vjeruj mi, onom komu pišeš posve je svejedno ljube li se ljudi u crkvi ili smjerno mole i zdušno pjevaju svete himne. Svejedno mu je guraju li mrknute svijeće ispod kaputa ili mile sredinom crkvene lađe na koljenima i skrivaju molitvenikom suze čudnog ganuća. Svejedno mu je zazivaju li njegovo ime ili zaviruju u dekolte. Svejedno mu je daju li kraljevske milodare ili leže između klupa i drijemaju, vješaju se po propovjedaonici kao makaki, bacaju kokice u cijevi orgulja, pretražuju mišolovke iza ispovjedaonica. Svejedno mu je recitiraju li evanđeoske misli i načela crkvenih otaca, okreću oči put kristalnih lustera i dalje, do stropa, kroz krov do oblaka, do raspuklog nebeskog svoda, do kraja svemira i početka vremena, ili lijepe Thompsonove plakate preko drevnih fresaka.
Bogu, ako ga ima, a ti očito vjeruješ da ga ima, dočim kao dobro dijete njemu šalješ pismo, važno je samo da ljudi čestito žive, da pomažu jedni druge, da razumiju i da praštaju i da ne mrze, da se vole i da se poštuju, ali i da cijene svijet u kojem žive, u svoj njegovoj obilatoj raznovrsnosti i raznolikosti, da žele uspostaviti harmoniju na zemlji, kakvu je i on prema njihovim odanim ljudskim očekivanjima uspostavio na nebesima, da traže istinu, da se nalaze jednakima, da ne gube nadu i da ne protrate vlastiti život uzaludno, a tuđi ne uništavaju posve nemilosrdno.
U uvjerenju da smo ti dali odgovarajuće upute za ispravno življenje, prepuštamo te vodotoku tvojih nježnih godina i snažnoj struji koja te tek čeka.
Pod naslovom "Je li Stari zavjet židovsko fantaziranje?" novi broj Glasa Koncila objavljuje sljedeće pitanje jednog čitatelja:
"Molim vas da mi odgovorite na pitanje o Starome zavjetu. Je li Stari zavjet samo židovsko fantaziranje, sve do proroka koji su naviještali dolazak Mesije? Ja u Starome zavjetu ne vidim ništa drugo negoli židovsku književnost. Njihov Jahve nije naš trojedini Bog kojega nam je objavio Isus Krist i u kojega vjerujemo. Zato me čudi da mnogi svećenici u svojim propovijedima stalno bježe u židovski Stari zavjet... Molim vas samo da mi ne kažete da površno čitam Bibliju Staroga zavjeta. Mislim da ne bi trebalo obmanjivati katoličku djecu s biblijskim starozavjetnim pripovijestima koje nisu ni na čemu utemeljene, osim valjda na književnim maštama tridesetak židovskih pisaca."
????????????????
S obzirom da redakcijski odgovor zaprima desetak puta veći tekst od pitanja, prepun učenih citata iz teoloških spisa - pa sudim da ga je malo tko uspio pročitati do kraja i razumjeti u potpunosti - ponukan sam Čitatelju, koji pitanje inače postavlja u dosta nepriličnom tonu, kratko odgovoriti.
Stari Zavjet je židovsko fantaziranje onoliko koliko je Novi Zavjet kršćansko fantaziranje.
31.7.2008. u 22:19 - IpakSeOkrece - To je banalno-blesav pokušaj odmaka od Milostivog starozavjetnog Boga. Svi su teološki spisi naklapanje + klerička mašta, tako da se nema tu što pametno citirati. Jedini citat koji je vezan s pitanjem je Isusova izjava da nije došao ništa ukinuti već je došao ispuniti sva ta pretpovijesna palamuđenja besposlenih čobana....
Smiju li kršćani jesti svinjetinu?
Karlovčanka pita Glas Koncila u novom broju: "Ako je po Bibliji svinja nečista životinja, zašto je tradicionalno uskrsno jelo šunka? Je li grijeh jesti meso od svinje?"
Glas Koncila blagoizvolio je odgovoriti sljedeće.
U Djelima apostolskim piše: »Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju« (Dj 15, 19-21). To je samo jedan od novozavjetnih dijelova koji vjernicima pokazuje kako je na počecima kršćanstva vjeru bilo potrebno pročistiti od svega što se odnosi isključivo na židovstvo i što kršćane više ne veže. Kao što znate, kršćanstvo je tako odbacilo židovske bogoslužne propise i obrezanje, pa i prehrambene propise koji za kršćane više ne vrijede. Zabranu korištenja tzv. nečistih životinja ukida apostol Petar zahvaljujući svom viđenju (Dj 10, 9-16). I sami vjerojatno znate da za kršćanina više nema »čistih« i »nečistih« životinja, jer ono ne prihvaća starozavjetnu zabranu blagovanja svinjetine, o kojoj i Vi pišete. Kršćani nisu smjeli jesti samo meso koje je upotrijebljeno u žrtvovanjima poganskim bogovima («meso okaljano idolima«).
??????????????????????
Draga Karlovčanko, Big Big Blue odgovorit će na tvoje pitanje ponešto drugačije.
Jedenjem svinjetine ne činite grijeh, ali morate biti svjesni da kršite biblijske odredbe, kako su zapisane i nikad opozvane. Zanimljiv je gore prezentiran redakcijski odgovor, jer neznani odgovaratelj selektivno tumači Bibliju, uzimajući si ono što mu odgovara - kao u slastičarnici - a odbacujući ono što mu ne odgovara. Tako se danas poslužio tiramisuom, a sahericu ostavio da pljesnivi u vitrini zapackanoj dječjim prstićima.
Isus je rekao da niti jedna kovrčica iz zakona ne smije biti izbrisana. Tako ne smije biti izbrisana niti jedna vjerska odredba o prehrambenim propisima. To što su narečeno kasnije samozvani apostoli reinterpretirali i prekrojili u svrhu vlastite misije primitivne evangelizacije tzv. pogana, nije u skladu s vjerskim odredbama. Time su se dotični samo rezolutno odrekli biblijskog nasljeđa i manifestativno okrenuli leđa židovskom narodu. Na taj su način ujedno izgubli teološku osnovu da Isusa iz Nazareta predstavljaju mesijom, jer teologija je skup vjerskih zakona koji se mora u cijelosti primiti ili odbaciti. Kršćanski apologeti odbacili su židovsku teologiju, ali željeli bi da rodonačelnik njihove vjere vuče legitimitet svojeg poslanja iz Svetog Pisma koje je dano Izabranom Narodu. To je međutim sasvim nemoguće i sliči pravljenju torte bez brašna i jaja.
Vi samo i dalje jedite svinjetinu, ali znajte da je niti Isus niti Pavao, niti Petar zasigurno nisu jeli. Ako vam to što govori, neka vam bude poduka.
1.7.2008. u 14:55 - smaug - Ovih 88,9% deklarativnih vjernika bilo bi desetkovano kada bi se dosljedno provodile makar i najbanalnije odredbe iz Svetog pisma.
Isus je Isus, ali pršut je pršut... 1.7.2008. u 21:04 - Matitjahu - @Smaug - Ma ti znaš što ja mislim i o jednom i o drugom teološkom sustavu, ali kad već tjeramo mak-na-konac, valja reći da se ne može praviti kolaž od temeljnih vjerskih dogmi i sklapati nove vjere kao kakvu teološku gradnju od posvećenih lego-kocaka. Ili uzmi, ili odbaci. Ovako kako oni rade, moglo bi se svaki tjedan formirati novu religiju. A zapravo - to se i radi...
Smiju li se kršćani liječiti homeopatijom?
U posljednje vrijeme preko medija često slušamo o liječenju homeopatijom. Danas se homeopatija naširoko reklamira i njom se bave mnogi stručnjaci i nestručnjaci. Ono što nas je ponukalo da vam pišemo za rubriku »Naši razgovori« je sljedeća činjenica: u dokumentu »Isus Krist donositelj vode žive - Kršćansko promišljanje o New ageu«, što su ga objavila dva Papinska vijeća - za kulturu i za međureligijski dijalog - izrijekom se navodi kako je homeopatija jedna od praksa koju promiče »New age«.Budući da se radi o metodi (homeopatija) koja je u znanstvenome svijetu upitna, a dolazi iz »New agea« (duhovne prakse koja je kršćanstvu protivna i koju Crkva u potpunosti odbacuje), je li uputno da se kršćani upuštaju u liječenje homeopatijom?
Bračni par liječnika
????????????????????????
Dragi bračni paru liječnika!
S obzirom da smo primijetili kako je na vaše smjerno pitanje neadekvatno odgovoreno u novom broju "Glasa Koncila", dužni smo vas podučiti.
Homeopatija nema nikakve veze s tzv. pokretom "new age". Rodonačelnik te specifične metode liječenja njemački liječnik dr. Christian Friedrich Samuel Hahnemann umro je u Parizu 1843. godine (1779. promoviran u doktora medicine). Još prije II. svj. rata postoje liječnici homeopati u Hrvatskoj, a među njima i jedna zagrebačka židovska liječnica koja je jedva spasila živu glavu za vrijeme Holokausta.
Dr. Hahnemann je tijekom svoje prakse primijetio veliku diskrepanciju između razvoja medicine i ostalih znanosti; dok su fizika, kemija, anatomija, fiziologija naprosto galopirale, metode liječenja ostale su i dalje vrlo konzervativne i uglavnom činile više štete pacijentima, no koristi. Primjerice, više je slučajeva trovanja arsenom bilo od posljedica liječenja, nego od počinjenja zločina trovanjem arsenom. Posebno je žalosno stanje bilo s higijenom, psihijatrijom i dijetetikom. Hahnemanna je u konačnici osupnulo saznanje da neki uvriježeni lijekovi u zdravih ljudi izazivaju simptome slične onima u zloglasnih bolesti, poput malarije.
Nakon dugog eksperimentiranja, koje je provodio i na samom sebi, ustanovio je da je ključ svih lijekova u pravilnom doziranju, i da standardni lijek zadržava svoju ljekovitost i pri iznimno malim dozama, dok u normalnim dozama koje se koriste daleko više škodi nego koristi.
Svoja saznanja opisao je 1821. godine u temeljnom djelu “Organon racionalne terapeutike”, a pedeset je godina homeopatijom uspješno liječio svoje pacijente, te bio začetnik medicinske škole homeopatije. Prva homeopatska klinika osnovana je 1832.
Sedamdesetih godina XX. stoljeća dolazi do renesanse homeopatije s probuđenim interesom javnosti za holistiku i prirodni pristup medicini.
Bogocovjek
Vikler
