Čekala je u tišini . . . . sama . . . . Pobožno gledajući Kristove krvave rane na velikom raspelu. Njezino srce nije prestajalo govoriti, a Raspeti Bog je šutio. Katedralom su odzvanjali koračaji. Starica za staricom, sestra za sestrom, ali njega nije bilo. Opet ga nije bilo. Njega - zbog kojega je bila u stanju biti nevjerna Bogu!
Da li je ikada uopće volio? Doimalo se da je, da je . . prije kad se strpljivo trudio skrenut joj pažnju na sebe, a ona ga hladno odbijala i ustrajno ostajala Kristova u svakom trenu.
Doimalo se da ju volio dok je pred njim bila nijema, kao i već mjesecima, Raspeti Krist pred njezinim očima.
Doimalo se sve dok ona nije progovorila, sve dok ona nije počela voljeti njega.
Ah, voljeti . . . .
da li je ona uopće znala što znači voljeti? Da - znala je što znači voljeti Boga svom dušom, svim svojim srcem . . ali ovo? Ovo nikad prije nije doživjela - a kad je - nadala se da neće nikad više, iako joj se u nekim trenucima svidjela ta slatko - gorka patnja. Ta nepojmljiva kombinacija osjećaja zbog kojih bi joj i srce i duša uzdrhtali . . . .
Da! Ona voli Isusa. Ta ljubav je čvrsto utemeljena u njenoj duši . . Ali zašto nikad iz ljubavi k Bogu nije osjetila takve drhtaje duše? I zašto je radi tog stranog tijela u svojoj duši, zbog te čudne i zbunjujuće kombinacije osjećaja bila u stanju iznevjeriti Boga?
Da, njoj je bilo jasno da je ona za njega plijen. Zanimljivost poslije svih tih žena bez morala - ona zaručnica Kristova ! Znala je da je to za njega idealna prilika za dokazat da može imat svaku ženu u svome zagrljaju. Dokazat da Bog ne postoji, dokazat da si sam može biti Bog. Plaća za ono što je pretpio kao student - vidjevši svoju majku u čvrstom zagrljaju starog obiteljskog ispovijednika, kada je, mislio je, poslijednji put u suzama uzeo moliti krunicu, a poslije ju bijesno bacio.
A njezini su dani od kad ga je prvi puta vidjela protjecali u krvi i suzama pokore, poslije koje bi tek pol minute prestajala mislit o njemu. Bar joj je nekakva utjeha bila da je izvana uspjela zadržat hladnoću. Da je uspjela nepokazat izvana ono šta joj je razdiralo dušu, ono od čeg je mislila de će puknut . . da će ju zatvorit u ludnicu . . . . Ali, kad god bi začula muške koračaje, osjetila prisustvo muškarca u blizini, srce bi joj zaigralo . . no na sreću vrlo je rijetko bila u prisustvu muškaraca.
domenica
sportaš
jasminka
