Bruno je proširio Kopernika i njegove ideje prenio i na cijeli svemir.
On od svih zvijezda vidi inačice Sunca oko kojih kruže planeti nastanjeni živim bićima. Vrlo je bitno istaknuti da on NE VIDI Sunce i Zemlju kao središnja tijela u svemiru.
Upravo to je i jedna točka optužnice: «beskonačnost svemira i mnoštvo različitih svjetova».
Apologeti, osobe atrofirana mozga, bi da premjeste problematiku sa tih točaka na one koje su stvarno vjerske, a činjenica je da je svaki od tih zaključaka, neovisno radi li se o vjerskoj ili ne-vjerskoj tematici, lijepo znanstveno obrazložen.
Upravo ta dedukcija, taj znanstveni stav je razlog njegovoj presudi. 8 godina je čekao presudu u tamnici i nikada ga papa nije htio primiti u audijenciju, tako da nezabludivost niti nije bila u kušnji zabluđivanja.
Nije se htio pokajati i spasiti život, kao Galileo, već je na PAPIN NALOG predan inkviziciji.
Od 1593. do 1599. godine biva zatočen u zatvoru rimske inkvizicije. Bruno odbija da se pokaje, i tek 8. II 1600. godine donešena je presuda inkvizicije o njegovom pogubljenju spaljivanjem na lomaču, a 17. II iste godine i izvršena na Cvjetnom trgu u Rimu, gdje mu nije bilo dopušteno ni obratiti se okupljenima tako da mu je čavlom jezik zakucan na nepce.
Na istom mjestu, 1889. godine podignut je spomenik sa epitafom: «Tu gdje je lomača gorjela».
Bertold Brecht:
"Sretna je zemlja koja je dala takvog junaka!
Nesretan je narod kome je potreban takav junak!"
Krvnik mu je prije spaljivanja zakucao čavlom jezik za nepce kako ga se ne bi čulo, a krezubi babun je složio lomaču od nekakvog šipražja koje sporo gori, tako da je pola sata umirao u mukama.
Slično su napravili i sa liječnikom i humanistom Miguelom Servetom.
Očita je ta tako izražena briga za čovjeka, humanizam i ova Kustićeva prominentna ljubav, a sve se to nije promijenilo niti do danas.
Naime, apologeti, stanovnici Vatikana, ODBIJAJU rehabilitirati Bruna.
Evo razloga, njegovih rečenica, koji – ni uz svu kustićevsku ljubav – ne mogu oprati pjesnika, filozofa, znanstvenika:
"Ne postoji apsolutno gore ili dolje, kako je naučavao Aristotel; nema apsolutnog položaja u svemiru; nego je položaj tijela relativan u odnosu na druga tijela. Posvuda u univerzumu postoji neprekidna relativna promjena položaja, a promatrač je uvijek u središtu stvari."- iz njegove knjige "De la Causa, principio et uno" ("O uzroku, načelu i jedinstvu")
"Naprotiv, što ju se više (istinu) napada, to se ona brže obnavlja i raste. Ona se brani sama, nije joj potreban zaštitnik i čuvar; a ipak voli malo društvo mudrih. Mrzi gomilu, ne pokazuje se onima koji ju ne traže zbog nje same, i ne želi da je se objavljuje onima koji joj se skromno ne prepuste, ili onima koji ju prijetvorno traže; stoga ona stanuje visoko, tamo gdje svi gledaju, a nekolicina vidi."
"Želja da se druge uvjeri kako postoji samo jedan način istraživanja i spoznavanja prirode dorasla je samo ambicioznim ljudima, i prikladna samo uobraženoj, ispraznoj i zavidnoj glavi; a sebe uvjeriti da je tomu uistinu tako, to je dostojno ludog čovjeka i čovjeka bez razuma."
"Slab je dokaz razboritosti razmišljati u skladu s masama ili većinom, samo zato jer se radi o većini. Istina se ne mijenja jer u nju vjeruje, ili ne vjeruje, većina ljudi."
"Onaj tko teži Filozofiji mora sve stvari dovoditi u pitanje."