|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Jedan od vas |
Na posljednjoj večeri koje se spominjemo na Veliki Četvrtak, kad je Isus posljednji put večerao sa svojim učenicima i bližim prijateljima slaveći 'konačnu' Pashu, u jednom je trenutku rekao: "Jedan od vas će me izdati". Bio je to apostol Juda Iškariotski. Godine 2007. ta rečenica još uvijek odzvanja u ušima i umovima ljudi. Jedan od vas znači jedan od nas. Što to ima značiti još konkretnije? To očito znači da nismo svi dobri, da je jedan od nas kriv. Znači li to onda da je društvo pravedno i dobro, a tek su pojedinci oni koji krše zakon ili znači li to onda da je Crkva sveta, ali u njoj postoje i poneki koji svojim grijesima narušavaju tu svetost? Netko bi to i pokušao tako reći, no ja smatram da se to ne treba tako gledati. Jedan od nas znači da smo mi krivi. Jer ako je jedan od nas, to uključuje i nas, kao što ako nas boli glava, bol ne osjeća samo glava već cijeli čovjek. Da je Isus htio samo Judu pozvati na odgovornost vjerojatno bi mu se obratio privatno. Na večeri s Isusom, okupljeni su se zapitali neće li možda oni biti taj kojeg je Isus spomenuo. I to s pravom. To ispitivanje čeka i nas. Ako nešto u našem društvu, u našoj Crkvi ne funkcionira u redu, trebali bismo prvo sebe upitati nismo li mi ti koji stvaraju probleme i promisliti o svojoj odgovornosti. Potrebno je osjetiti se prozvanim kako bi imali svijest o pravom stanju stvari. Juda je mogao umočiti u istu zdjelu s Isusom jer je bio svjestan svojeg čina. Jesmo li mi svjesni našeg djelovanja i posljedica koje ono ima na društvo i crkvu kojima pripadamo? |
9.5.2007. u 17:55 |
|
| Cvjetnica u Rimu |
Bio sam danas na trgu sv. Petra u Rimu u Vatikanu kako bih u 9:30 prisustvovao i proslavio nedjelju muke Isusove, Cvjetnicu, s Papom i drugim ljudima koji su se tamo okupili. Već treću godinu zaredom odlazim na Cvjetnicu na trg sv. Petra. Ne zato što je uvijek lijepo vrijeme, niti što imam prilike vidjeti papu, a niti kako bih susreo Hrvate koji uvijek u velikom broju prisustvuju misi i u glavnoj procesiji se ističu zbog zavezanih hrvatskih zastava na svoje palmine grančice. Odlazim jer mi se sviđa liturgija, jer mi se prvi put svidjelo i svaki put mi se više sviđa. Iako, danas je Papa bio vrlo ozbiljan – čak je jednom uzeo mikrofon iz ruke onome tko mu ga je držao. Imao sam kartu za sjedeća mjesta, ali sam na trg došao tek pola sata prije mise kad je već bilo sve popunjeno. Tako sam ostao malo postrani, ali srećom, u hladu. Čuo sam mnogo Hrvata kako pričaju sa strane. Bilo je i puno mladih tamo. Čitanje muke je bilo relativno dugo, ali svejedno lijepo (sjedio sam pa nisam imao problema s dužinom). Papa je propovijedao kako ne treba nešto raditi samo zato što to svi drugi rade – treba raditi ono u što se vjeruje. Zbor Marca Frisine pjevao je jako lijepu pjesmu: Anima Cristi (Dušo Kristova). Ulazna procesija je najefektniji dio mise. Stotine ljudi ispred stotine svećenika i desetaka biskupa koracaju s lijepo isprepletenim granama. Ispod obeliska se čita nedjeljno Evanđelje, a onda se procesija seli do glavnog oltara te započinje Misa s čitanjem muke Gospodnje.
(Sve skupa je bilo jako dobro pripremljeno i nakon dva i pol sata misa je završila, taman na vrijeme za Papin Angelus na kojemu nisam ostao jer sam žurio doma pogledati je li Hrvatska vaterpolo reprezentacija pobijedila na svjetskom prvenstvu. Nakon ručka otišao sam i na obred Korejske Rimske Metodističke crkve u 14h. I on je trajao oko dva sata. Iako nisam puno razumio, bilo mi je ugodno i nimalo dosadno. Puno se je pjevalo: i vrlo glasno – ne sjećam se kad sam bio u nekoj crkvi gdje se tako glasno i složno pjevalo. I ja sam pjevao budući da znam čitati Korejski. Evanđelje smo čitali svi zajedno, ali sam se izgubio jer su čitali prebrzo. Bila su i tri krštenja, a pastor je valjda propovijedao o tome kako su mnogi Isusu govorili Hosana dok je ulazio u Jeruzalem, a nekoliko dana kasnije vikali da ga se raspne i pozvao nas da mi pjevamo Hosana.)
|
1.4.2007. u 18:45 |
|
| Siebenkirchenwallfahrt |
Jučer sam bio na kratkom hodočašću sedam crkava, bazilika Rima. Započeli smo u šest sati s bazilikom Maria Maggiore, a cilj je bio do 12 sati stići do Vatikana i bazilike sv. Petra. Grupa s kojom sam ja išao je zakasnila u Vatikan i stigli smo tek u pola jedan. Na trgu sv. Petra Papa je posebno pozdravio hodočasnike/studente iz Germanicuma (među kojima sam u jednoj grupi bio i ja) koji su napravili hodočašće sedam crkava gdje se moli na grobovima mučenika. To su bile s. Maria Maggiore (sv. Jeronim), san Lorenzo fuori le Mura (s. Lovro), santa Croce in Gerusalemme (sv. Toma apostol), san Giovanni in Laterano (sv. Justina i Ciprijan), san Sebastiano alle Catacombe (sv. Sebastijan), san Paolo fuori le Mura (sv. Pavao) te san Pietro in Vaticano (sv. Grgur Nazijanski). Ove godine naglasak hodočašća nije bio na razmatranju mučenika već na križu, na razmatranju muke Kristove kroz spomenutih sedam velikih rimskih crkava. Naša bogoslovija tradicionalno u vremenu Korizme rado ovo hodočašće, uvijek na malo drugačiji način. S vremena na vrijeme ovakva su hodočašća vrlo korisna, razmišljao sam pješačeći i unatoč boli u nogama i umoru tog popodneva, vjerujem da sam primio puno više nego što sam dao. Shvatio sam da rijetko kad posjećujem ove važne crkve te da svaka ima svoju priču (Marija Maggiore – prva crkva posvećena Djevici Mariji, san Lorenzo – prva crkva ne više progonjenih već slobodnih kršćana, santa Croce – crkva u kojoj se nalaze relikvije Isusove muke i ostaci njegova križa, san Giovanni in Laterano – biskupska Papinska bazilika, san Sebastiano – s katakombama koje crkvu okružuju, san Paolo fuori le Mura – Pavlova bazlika sa slikama svih Papa te Pietro in Vaticano – centralna crkva katoličke Crkve) i više njih budući da se u svakoj pojedinoj crkvi nalaze brojne znamenitosti i drugo vrijedno pažnje. Ovo je već treći put da sam bio na hodočašću sedam crkava. Svaki put to je jedno novo iskustvo koje rado nosim sa sobom. |
12.3.2007. u 19:24 |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
