|
| Članaka u rubrici: 5 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Spiderman 3 |
(Spiderman 3) Film sam pogledao među prvima u svijetu, 1. svibnja, dok se u Americi počeo prikazivati tek 3. svibnja. To je film koji priča o pustolovinama superjunaka Spidermana čije je pravo ime Peter Parker, koji je nakon ugriza radioaktivnog pauka dobio sposobnost posebnog osjeta koje ga upozorava kad mu se približava opasnost te vještu pokretljivost, brze reflekse, snagu… U ovom trećem dijelu filma (koji je ujedno i najskuplji film ikad snimljen), i zato pišem ovaj tekst ovdje, glavna tema filma je oprost i pomirenje. Ukratko: Spidermanov prijatelj Goblin postao je njegov smrtni neprijatelj nakon što je saznao da mu je Spiderman ubio oca dok i sam Spiderman traži oko za oko za ubojstvo njegova strica. Obuzet stranim parazitom, Spiderman se iz superjunaka pretvara u još snažnijeg negativca te se osvećuje svojoj djevojci koja ga je ostavila želeći ga poštedjeti opasnosti koje mu prijete, a svom kolegi oduzima posao i djevojku i tako si stvara još jednog neprijatelja koji će učiniti sve kako bi Spidermana uništio. U finalu filma će ipak doći do okreta. Kroz cijeli film odnosi između likova postaju sve napetiji i hladniji no u raspletu će postati jasno kako osveta nema smisla i kako je jedini način da bi se nastavilo dalje, oprostiti se i pomiriti s onima koji su nam učinili nažao. Film mi se svidio ne samo zato što na kraju dolazi do pomirenja, a ne jednostavne pobjede dobra nad zlim jer nije jednostavno niti odrediti tko je dobar, a tko loš, već, još više, zato što prikazuje proces od želje za osvetom do čina pomirenja koji nije nimalo lagan, ponekad gotovo nemoguć i neuspješan, ponekad traži velike žrtve i napor s jedne i druge strane – od strane počinitelja zločina i žrtve. Preporučam film. |
9.5.2007. u 17:30 |
|
| 300 |
(300) je film redatelja Zacka Snydera, nastao prema istoimenom stripu Franka Millera koji se pak bazira na povijesnoj bitci kod Termopila kada je, 480. pr. Kr. Spartanski kralj Leonida I. u Grčko-perzijskim ratovima, s 300 Spartanaca ostao prkositi Perzijskoj vojsci od, 1 000 000 vojnika iz sto naroda. Povijest nas uči da je uz Spartance tu bilo i drugih vojnika koji se nisu povukli, ali film nije napravljen da bi učio povijesti već prenio svoju poruku i zabavio publiku. Iako film nije za svakoga zbog količine krvi u borbama i raznih neprimjerenih kadrova, ima i onih kojima će se film, kao meni, svidjeti. A razlog zašto film 300 ovdje spominjem je zbog njegove poruke u kojoj vidim više od jednostavne borbe, čudovišta i specijalnih efekata. Moćni Perzijanci napadaju Grčku, nude joj čak i mir ako se pokloni svojem vladaru i veliki dio Grka spreman je na to. Spreman je prodati se, kako bi sačuvao život (slično kao što političari moraju mijenjati politiku kako bi se zadržali na vlasti). No Spartanski kralj i njegovih 300 vojnika ne predaju se i, znajući da u borbi ne mogu pobijediti, bore se. Dati život za svoju domovinu je najveća slava koju Spartanac može doživjeti. Ne kažemo li i mi da je najveća ljubav dati svoj život za bližnjega ili pak, žrtvovati se za Krista, za vjeru. Spartanci, poput kojeg katoličkog mučenika, jasno proturječe tiraniji i bore se za slobodnu Grčku te, dok su mnogi prodali i izdali svoj narod kako bi na ovaj ili onaj način profitirali, oni nastavljaju borbu do smrti za slobodu svojeg naroda. Film, po mom mišljenju, na svoj način, govori o stajanju iza svojih ideala, pa makar to značilo smrt i o tome kako i smrt može biti pobjeda, pobjeda nad iskušenjima prodanog života. Jesmo li mi spremi ići do smrti kako bi obranili naša uvjerenja, našu vjeru, slobodu, ono što nam je povjereno čuvati? Štoviše, ako nam se u zamjenu za našu vjeru nudi bogatstvo i druge stvari. Spartancima je ponuđena vlast nad cijelom Grčkom ako padnu na koljena pred Perzijskim carem. Je li se Isus poklonio đavlu u pustinji, kad mu je ovaj nudio cijeli svijet? Niti 300 Spartanaca se nije poklonilo pred milijun vojnika Perzijske vojske. Zato su ponosno i hrabro umrli. Njihova smrt je uistinu njihova slava. |
23.3.2007. u 22:26 |
|
| Panov labirint |
(El Laberinto del Fauno) Film je djelo Meksičkog film-redatelja Guillermo Del Toro. Jučer sam ga pogledao i neizmjerno mi se svidio, a smatram da je vrlo zanimljiv i zato što redatelj koji je načelno protiv Crkve (čak ju u filmu simbolično prezentira kao čudovište koje jede ljude i baca ih u pakao) u filmu promovira kršćansku teologiju. O čemu se radi? U fašističkoj Španjolskoj 1944. djevojčica fascinirana bajkama, s trudnom majkom odlazi živjeti s novim ocem za kojeg se njezina majka udale, a koji je okrutni general Španjolske vojske. U tom mjestu susreće se s vilom koja ju kroz obližnji labirint u šumi vodi do Fauna. On djevojčici objašnjava kako je ona zapravo princeza iz vječnog kraljevstva i ako se želi vratiti treba proći tri ispita. Ako ne ispuni jedan od zadataka nikad se neće moći vratiti u svoje pravo kraljevstvo, k ocu kralju koji ju dugo vremena čeka. Ovdje je aluzija na nebo i povratak k Bogu Ocu, a taj povratak ne može se ostvariti ako svoj život ne proživimo ispunjavajući zadane nam zadatke. Kršćani vjeruju kako u raj ne odlazi tko god, već onaj koji je uspio odoljeti grijehu i napastima na ovome svijetu. Slično i u filmu, djevojčica mora proći izazove i kušnje pred sobom, a vrlo je zanimljiv način na koji se to sve skupa odvija. U filmu jedino djevojčica može vidjeti vile, fauna i druga bajkovita (strašna) bića, drugi ljudi ih ne vide i ne vjeruju joj, kao što ateisti, npr. ne vjeruju vjernicima. I dok se drugi brinu za ozbiljne stvari, djevojčica, imenom Ofelia, unatoč svih zapreka poduzima sve što je u njenoj moći kako bi se vratila kao princeza u kraljevstvo svoga oca. Ali… (dalje ne bih želio otkrivati). Iako nije za djecu, film svakako preporučujem, ne generalno kao što se nekad preporučuju filmovi zato što su zabavni, nego jer je ovo zaista poseban film koji vrijedi pogledati. Film je mračan i brutalan, ali istovremeno zrači toplinom i nadom i unatoč mračnim bojama i krvavim scenama, iskustvo gledanja je ugodno nakon što film završi i ostavlja puno mjesta za razmišljanje i produbljivanje. |
11.3.2007. u 23:03 |
|
| U potrazi za srećom |
(The Pursuit of Happyness) Pogledao sam danas novi film s Will Smithom, baziran na istinitoj životnoj priči Chrisa Gardnera. Chris u filmu je ulični prodavač skenera koščane gustoće, a njegova žena radi dvije smjene, no svejedno ne uspijevaju doći na kraj s novcima. Jednog dana Chris je na ulici pozdravio djelatnika na burzi i pohvalio njegov skup auto. U tom trenutku učinilo mu se kako su svi ljudi oko njega sretni, a on nije imao niti jedan razlog za sreću. Tada odlučuje kako će pokušati postati burzovni djelatnik. Ali realnost je bila daleko od toga; prodaja mu nije išla, vlasnik stana tražio je otplatu tromjesečnog duga, auto mu je oduzet zbog neplaćenih karata za parking, a ubrzo ga je ostavila žena i ostao je sam sa sinom – na ulici. No svoju potragu za poslom na burzi (u visokom društvu) nije napuštao i svim se silama trudio kako bi u nečemu uspio. Film govori o sreći i to, po mom mišljenju, s jedne dobre duhovne perspektive. Potvrđuju to mnoge duhovne pjesme, jedna priča o Božjoj pomoći, mnogo simbolike i realnost filma, a i to da su za uloge beskućnika uposleni pravi beskućnici. Iako Chris na kraju ostvaruje uspjeh i bogatstvo, film ne poručuje da biti sretan znači biti bogat i uspješan. Naprotiv. Sreća, tumači film, se ne može posjedovati; čovjek je mora tražiti, mora za njom trčati – ne da bi je osvojio nego da bi osjetio što ona jest. Sreća ne dolazi iz vedra neba, za nju se treba boriti, ali istovremeno pomiriti s tim da će opet pobjeći. "Ovaj trenutak mog života zove se – biti sretan," kaže Chris nakon previše dana tuge, gluposti, truda i neuspjeha. Sreću se može iskusiti u jednom trenutku. Ostatak vremena moramo je loviti. Nije bitno što je sreća, bitno je biti sretan. Chris nije prihvatio život na ulici, nije tražio svoju sreću na ulici u životu na rubu preživljavanja, veće je riskirao sve, doslovno do zadnjeg dolara u novčanika i tek tada, Chris je bio sretan. A ja sam bio sretan što sam pogledao ovaj film. |
3.3.2007. u 23:37 |
|
| Opravdana osveta |
(Boksuneun naui geot) Sympathy for Mr. Vengeance je film korejskog redatelja Chan-wook Park-a, prvi u trilogiji filmova o osveti. Drugi je Oldboy, a treći Sympathy for Lady Vengeance. U filmu, priglupi Ryu koji ne čuje niti ne govori pokušava omogućiti sestri implantaciju bubrega. Nakon što ga prevare kradljivci organa i uzmu mu bubreg i novce, Ryu odlučuje oteti kćer direktoru Parku koji mu je nedavno dao otkaz kako bi sestri platio transplantaciju bubrega, no nesretnim slučajem, direktorova kćer je pala u rijeku i utopila se. U drugoj polovici filma, Ryu se osvećuje kradljivcima bubrega, a direktor Park Ryu. Na kraju filma obojica su mrtva. Film govori o osveti i prezentira nam dva lika čije povode za osvetom lako prihvaćamo, no u činu osvete očituje se sva njezina besmislenost i neopravdanost. Direktor Park tako kaže Ryu: "Znam da si dobar momak, ali znaš zašto te moram ubiti." Na kraju, nakon izvršenih osveta, likovi premda izvršavaju svoju misiju, shvaćaju da im to ništa ne donosi, stvari ostaju iste i osveta postaje samo još jedan teret koji su si stavili na leđa te ih upravo osveta na kraju vodi do smrti. Osveta se u filmu izvršava tek kad je gledatelj svjestan situacije i motiva tako da se osveta čini potpuno opravdanom i za jednog i za drugog, ali se pokazuje jasnim kako za osvetu nema dovoljnog razloga, kako osveta ne rješava ništa. Osveta se katkad zasluži i ljudi nad kojima je počinjena osveta u filmu, to su i zaslužili, ali čovjek nikad nema pravo osvetu izvršiti. Film mi se jako svidio iako su mi sljedeća dva filma iz trilogije o osveti: Oldboy i Sympathy for Lady Vengeance još bolji. Redatelj Park Chan-wook napravio je još jedan kratak film o osveti, no o svim tim filmovima reći ću koju riječ više u nekom drugom zapisu. |
20.2.2007. u 21:24 |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 5 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
nena1
