|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Matematika |
Bio sam oduvijek dobar u matematici iako sam imao ponekih komplikacija u geometriji. Nekad sam čak znao koristiti (skoro) sve tipke na mom kompliciranom digitronu. Sada, tek pet godina nakon posljednje nastave matematike mogu slobodno zaključiti kako sam zaboravio (skoro) sve osim osnovnih računalnih funkcija, tj. zbrajanja i dijeljenja. Zanimljivo kako se stvari zaboravljaju ako se ne koriste. Samo površno sjećam se koliko sam vremena proveo u matematici, pišući zadaće, dajući instrukcije, rješavajući ispite (čak i za kolege iz razreda), a sada je sve to nestalo. Nostalgično se sjećam svoje matematike ne želeći priznati da je sve to vrijeme i napor bilo uzaludno. Ponekad pokušavam uključiti svoje matematičke vijuge zabavljajući se s matematičkim križaljkama raznih vrsta, često neuspješno. Sve ovo dovodi me do dva zaključka. U životu se ne isplati raditi stvari koje su trenutne, koje nisu zauvijek. Započinjati nešto što se ne može završiti ili ničemu ne koristi nema smisla. Zato je potrebno naći ono nešto što će biti cilj života i raditi stvari koje vode do tog cilja, a ne zamarati se nevažnim stvarima. Istovremeno, a to je drugi zaključak, ne smatram svoju matematiku gubljenjem vremena i besmislenom zato što je više nema u mom životu već smatram da je poslužila svrsi, da je napravila određene potrebne spojeve u mom mozgu i da sam preko nje morao proći u ostvarivanju višeg cilja. Vjerujem zapravo da je jedini, tj. najviši cilj života Bog i da znanost ima važnu (presudnu) ulogu na putu iskustva i sazrijevanja u životu, ali nije vječna. |
1.6.2007. u 8:02 |
|
| Stvaranje iz ničega |
Bog je stvorio svijet ex nihilo, iz ničega, budući da ničega nije bilo prije nego što je svijet nastao. Sve što jest, stvorio je Bog. Moderna znanost to objašnjava pomoću nula i jedinica. Kvantni fizičari se slažu s informatičarima objašnjavajući Boga kao -0 (nulu) iz koje je nastao svijet koji je-1 (jedinica), a koji danas postoji kao kombinacija nula i jedinica. Svijet bi po tome, kao u računalu, mogao izgledati otprilike ovako: 01001001110110011101... i tako dalje i još beskonačno dalje jer je potrebno puno nula i jedinica da bi se opisao cijeli svemir. Nule stoje za sve duhovno i nematerijalno u svijetu, ono što od Božje biti prebiva u svijetu, a jedinice su sve stvorene, materijalne, opipljive stvari. No ja se ne slažem s takvom teorijom, već smatram da je Bog, kao misterij, iznad tih brojeva, iznad stvorenih i nestvorenih stvari. Ako je i istina da je svijet sastavljen od nula i jedinica, materijalnih i duhovnih stvarnosti, to ne znači da je 1 izričito stvorena materija, a 0 božanska nestvorena ništavnost, nego prije da je Bog kao i jedinicu, stvorio i nulu, ništa, i onda iz nje, iz ničega, stvorio svijet tj. 1 (jedinicu). Npr. anđeli i demoni su 0 jer su oni nematerijalni, dok je materija, ono što kao možemo opipati i vidjeti, što je podložno prostoru i vremenu 1. Bog je na taj način prisutan u svijetu jer 0 predstavlja samu njegovu bit, pa kad kažemo da čovjek ima dušu i da je stvoren na sliku Božju, kažemo u principu da je sastavljen od nula, a tek onda od jedinica. Bog nije nula, ili prevedeno, jedno veliko nula, već je on stvorio ništa, a zatim iz tog ništa stvorio nešto. Stvorena stvarnost posljedično sadrži i originalno ništa pomoću kojeg ju je Bog stvorio. Evo tako sam nekako razmišljao o Božjem stvaranju svijeta iz ničega. |
10.3.2007. u 21:03 |
|
| Nova znanost |
Znate li da čovjek stari brže na vrhu zgrade nego na dnu, da atom može biti na više mjesta u isto vrijeme (jednako kao kad bi čovjek istovremeno bio u Rimu i u New Yorku)? Jeste li znali da se, kad bi se na mjesto skupila materija cijele ljudske vrste, ne bi napunilo za jednu kocku šećera? Također, putovanje kroz vrijeme nije nemoguće prema zakonima fizike, kao što je vrlo vjerojatno da uz ovaj naš svijet postoje mnogi drugi svjetovi mogućnosti koji se nisu uspjeli realizirati u našoj stvarnosti? Današnja znanost, mislim prvenstveno na kvantnu fiziku, tvrdi ovakve stvari nadodajući brojne druge zanimljive 'istine': šalica kave teža je kad je kava topla nego kad je hladna, što brže čovjek putuje, postaje mršaviji, … Teoretski je moguće čitati misli, mislima djelovati kao sa stvarima, odnosno realizirati u stvarnost ono što imamo u glavi. Ove i druge hipoteze, izgledaju nerealno, besmisleno, znanstveno-fantastično, ali pametan čovjek neće tako brzo prekinuti razgovor sa znanstvenicima. U svakom razgovoru treba poslušati ono što drugi govori. Fizičari su jednostavnim pokusom dokazali kako jedan atom može biti u isto vrijeme na više mjesta priznajući da se isto (zasad) ne može napraviti s čovjekom – iako znamo kako npr. vlč. Sudac ima sposobnost bilokacije. Ideja kako cijelo čovječanstvo stane u kocku šećera proizlazi iz činjenice da je 99,999999999999999% volumena normalnih stvari zapravo prazan prostor i kad bi netko uspio maknuti tih skoro 100% praznog prostora, ispunili bismo jedva jednu kocku šećera. Kažem nova znanost iako je znanost uvijek ista, uvijek u potrazi za novim otkrićima i boljim poznavanjem svijeta baveći se uvijek odgovaranjem na ista pitanja. Kažem nova jer nam ovo vrijeme nagoviješta budućnost u kojoj ćemo na svijet gledati potpuno drugačije nego kao što ga gledamo sada, usporedivo s promjenom poimanja svijeta kad se saznalo da svijet nije ravna ploča ili da postoje planeti osim našega. Kažem nova i jer se nadam danu kad će znanost i religija zajedno kročiti evolucijom prijateljski i složno raspravljajući o stvarnosti. Samo ne znam jesmo li revolucijama i otkrićima u znanosti sve bliže ili sve dalje tom danu. |
12.2.2007. u 19:51 |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
