|
| Članaka u rubrici: 18 |
|
Str. 1 od 2 |
 |
| ZABRANJENO ISKUSTVO |
Joseph-Marie Verlinde:
ZABRANJENO ISKUSTVO
Od ašrama do samostana
Knjiga Zabranjeno iskustvo predstavlja duhovnu autobiografiju autora, koji je do Istine došao nakon dugotrajnog iskustva istočnjačke duhovnosti.
Verlinde je kao vrlo mlad ostvario uspješnu znanstvenu karijeru. Napustivši katolicizam 1968. susreće se s Transcendentalnom meditacijom (TM) i postaje pripadnik tog pokreta i osobni tajnik njegova utemeljitelje Maharishija Maheshija Yogija. Nakon što je kritički preispitao hinduizam, 1974. godine napušta Transcendentalnu meditaciju i ulazi u ezoterijske krugove na Zapadu. Obrativši se na katolicizam, nakon teoloških studija godine 1983. zaređen je za svećenika.
U ovoj knjizi, pisanoj u obliku razgovora, čitatelju otkriva svoj duhovni put i detaljnu analizu hinduizma i okultizma te njihovu komparaciju s kršćanstvom. (Verbum)
|
29.1.2008. u 11:33 |
|
| Razgovarati s Bogom |
Razgovarati s Bogom - Francisco Fernández-Carvajal
Biblioteka: Fides
Izdavač: Verbum, Split, 2007.
Francisco Fernández – Carvajal priredio je izvanrednu pomoć za osobnu molitvu: zbirka meditacija, jedna za svaki dan u godini, koje polaze od dnevne mise po uzoru na Stari i Novi Zavjet, sabirući kršćansku tradiciju, od crkvenih otaca do najboljih autora duhovnosti, kako bi predstavili, u izmjeni liturgijskih vremena i vremena kroz godinu, sve teme o kojima kršćanin ima potrebu raspravljati u povjerljivosti sa svojim Ocem-Bogom.
|
9.1.2008. u 8:42 |
|
| Benedikt XVI - Isus iz Nazareta |
Prvo poglavlje govori o Kristovu krštenju. Drugo poglavlje predstavlja Kristova iskušenja u pustinji. Iskušenja su usko povezana s njegovim krštenjem ukoliko ona nastavljaju Isusovu solidarnost s grešnicima. Jezgra svih triju iskušenja jest zapostavljanje Boga, ukoliko se Boga proglašava »drugotnim, ako već ne suvišnim i uznemirujućim«. Đavolsko iskušenje nudi čovjeku istinski realizam koji Boga i religiju promatra nestvarnim i iluzornim. Ali, ako »ljudsko srce nije dobro, ništa ne može dobro nastati«, piše Papa. To znači da čovjeka ne samo da ne mogu ispuniti i zadovoljiti materijalne stvarnosti, već one postaju pogubne bez Boga. Uvijek iznova čovjek postavlja pitanje što nam je Isus donio novo kada se i dalje moramo boriti za kruh, kada je i dalje svijet ostao isti. Papa jasno daje odgovor: »On nam je donio Boga... Samo zbog tvrdoće našega srca mi mislimo da je to premalo. Da, Božja moć je tiha u ovomu svijetu, ali ona je istinska, trajna moć.«
Treće poglavlje raspravlja o središnjoj poruci Isusa iz Nazareta: Božje kraljevstvo. U četvrtomu poglavlju Papa analizira blaženstva. Ona su skrivena, nutarnja Isusova biografija, »skrivena kristologija«, »portret njegove osobe«. Tako, primjerice, biti siromašan duhom znači dati se obdariti Bogom, imati siromašne ruke, »koje ne hvataju i ne drže, nego ruke koje se otvaraju i darivaju te su tako spremne za Božju darujuću dobrotu«; ili biti tužan znači razmatrati o Božjoj tuzi nad nama, njegovoj supatnji s nama. To je tuga »nekonformizma sa zlom, ona je način proturječja prema svomu onomu što svi čine i što se pojedincu nameće kao obrazac ponašanja«. U istomu poglavlju Papa se dotiče Kristova odnosa prema Tori. Oslanja se na razmišljanja židovskoga mislioca Jacoba Neusnera o Isusu Kristu. Benedikt XVI. pokazuje da rabin Neusner ne može prihvatiti Isusa Krista upravo zbog njegove poruke da je on pravi Sin Božji. Drugim riječima, dok moderna egzegeza svim silama želi pokazati kako historijski Krist evanđelja ima malo toga zajedničkoga s njegovim božanstvom, rabin Neusner pokazuje da je problem za Židove upravo taj isti historijski Krist koji se u svojemu navještaju i djelu stvarno predstavljao i djelovao kao stvarni Sin Božji!
Peto poglavlje tumači molitvu Očenaša. Molitva Očenaša kršćansko je usklađivanje s Kristovim riječima: »Mens nostra concordet voci nostrae« - »Naš se duh treba uskladiti s našim glasom« (sv. Benedikt). Bez molitve Očenaša »naše moljenje i naša slika Boga postaje subjektivna i zrcali više nas same nego životnoga Boga«. Molitva, a time i kršćanska mistika, nisu »uranjanje u sebe samoga, nego susret s Božjim duhom u njegovoj Riječi, koja nam prethodi, susret sa Sinom i Duhom Svetim te tako sjedinjavanje sa životnim Bogom koji je uvijek, kako u nama tako i iznad nas.« Šesto poglavlje govori o Isusovim učenicima. Njihovo je određenje dvostruko: »biti uz Gospodina i biti poslan u svijet«. Papa naglašava da su poslani istjerivati demone. Danas bi to konkretno značilo egzorcizirati svijet, stavljati ga u svjetlo razuma »koji potječe od vječnoga stvoriteljskog uma i njegove spasenjske dobrote i koji upućuje na njega - to je trajna, središnja poruka poslanika Isusa Krista«. U sedmomu poglavlju Benedikt XVI. predstavlja Kristove prispodobe, napose prispodobu o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37), o dvojici braće (Lk 15, 11-42) i o bogatašu i Lazaru (Lk 16, 19-31).
U osmomu poglavlju Papa se sada obraća Ivanovu evanđelju, budući da su se dosadašnja promišljanja o Isusu iz Nazareta temeljila na sinoptičkim evanđeljima. Prema našemu autoru, sada »se kod Ivana Isusovo božanstvo prikazuje očitim«. Papa ponovno vjeruje Ivanovu evanđelju i odbacuje mišljenje koje Ivanovo evanđelje stavlja pod utjecaj gnoze. To se mišljenje često može primijetiti među mnogim teolozima i katehetama koji ozbiljno ne uzimaju Ivanovo evanđelje, koje je za njih obična poezija koja ne odgovara historijskomu Isusu. Ne, Isus Ivanova evanđelja je historijski Isus: »Ono počiva na sjećanju učenika, ali na sjećanju koje je su-sjećanje unutar mi Crkve. To je sjećanje razumijevanje vođeno Duhom Svetim; sjećajući se, vjernik ulazi u duboke dimenzije dogođenoga i uviđa ono što se nije moglo vidjeti odmah i na izvanjski način.« Potom Papa analizira važne kristološke slike Ivanova evanđelja: voda, trs i vino, kruh, pastir: »Za pastira u Isusovoj službi to znači da on ne smije ljude vezivati na svoje maleno ja... Pastir u Isusovoj službi mora uvijek voditi prema onomu što je iznad njega, da drugi pronalazi svu svoju istinu; stoga on mora uvijek izlaziti iz sebe prema jedinstvu s Isusom i s trinitarnim Bogom... Isusovo ja je otvoreno ja Trojstva.«
Deveto poglavlje raspravlja o Petrovoj ispovijesti Kristova mesijanstva i o preobraženju. To dolazi još jasnije do izražaja u Isusovim sebeizričajima koji se nalaze u zadnjem, desetom poglavlju: »Čovječji sin«, »Sin« i »Ja sam«: »U svim trima riječima očituje se Isusova originalnost; njegova novost, ono što je samo njemu vlastito.«(Iz Glasa Koncila) |
12.11.2007. u 8:51 |
|
| Billy Graham - Mir s Bogom |
Knjiga Billya Grahama - Mir s Bogom, jedna je od rijetkih koju čitam u više navrata. Svaki puta svježa, nova, puna energije i jednostavnih rečenica koje olakšavaju kršćanski hod. Znam da nije iz kruga katoličkih autora, ali pisce ne dijelim na katoličke i na one koji to nisu. Poticajna je, barem meni i dovoljan razlog da je preporučim. Sad, drugi je problem gdje se može nabaviti, budući je ja imam iz kontigenta koji je stizao s hrvatskim vojnikom na naslovnici (nemam takvu sliku ovdje), za branitelje (kao, uostalom i one plave knjižice Novog Zavjeta). |
15.10.2007. u 13:37 |
|
Komentari članka:
17.10.2007. u 13:03 - Morenade - Zanimljivo kako je Mir s Bogom došao u tvoj vojnički džep. Nije li to divno? Nisam čitala ali rado bih kad je ovako dobra preporuka. :-) |
| Anthony de Mello - Dirnut Bogom |
Kad god pomislim da me više ništa od de Mella ne može iznenaditi i dodatno razbuditi u svakoj sljedećoj knjizi me taj sjajni čovjek podigne.
Knjiga i nije rađena kao knjiga, nego su u njoj sklopljene njegove bilješke pisane za duhovne obnove koje je držao svećenicima i časnim sestrama u raznim prigodama. Preporučujem, ako već niste pročitali. |
4.10.2007. u 17:52 |
|
| Nasljeduj Krista |
Ovo klasično djelo katoličke duhovnosti, nakon Biblije najprevođenije i najčitanije djelo u povijesti, kroz stoljeća je bilo izvor duhovne okrepe, utjehe i nade svima koji su ga uzeli u ruke. Svojom vječnom svježinom svjedoči o univerzalnoj i neprolaznoj vrijednosti Kristova nauka.
Iako se ne može sa sigurnošću govoriti o autoru ovog bisera katoličke klasike - kroz povijest se je pripisivalo sv. Bernardu iz Clairvauxa, sv. Bonaventuri i I. Gersonu - danas se ipak općenito drži da ga je napisao njemački redovnik, mistik i duhovni pisac Toma Kempenac.
Tvrdi uvez tiskan je na finom biblijskom papiru, i pored djela Nasljeduj Krista u drugom djelu knjige sadrži i molitvenik na osamdesetak stranica.
Odnedavno dostupno i u mekom izdanju (Verbum)
|
16.5.2007. u 6:49 |
|
| Neizreciva nježnost |
Našem vremenu, svijetu u kojem živimo, iznad svega su potrebni sveci, svjedoci koji će svojim životom upućivati na sve ono što je suvremeni čovjek zaboravio i zanemario. Jedna od osoba koja je u tome uspjela jest sv. Mala Terezija iz Lisiuexa. Stoga nije čudno da je prozvana “najvećom sveticom suvremenog doba” i “sigurnim putem kroz tamu našeg vremena”. |
24.4.2007. u 7:49 |
|
| TAKO JE MALO POTREBNO |
autor - TOMISLAV IVANČIĆ
Isus iz Nazareta otkrio je čovjeku njegovu budućnost, skinuo s njega teret krivnje i dao mu snagu živjeti dostojanstveno; tekstovi iz ove knjige otkrivaju put do tog bogatstva.
|
16.4.2007. u 7:06 |
|
Komentari članka:
17.4.2007. u 15:00 - Morenade - I meni se svidjela ta knjiga. |
| PUSTITE ME DA ODEM |
Ivan Pavao II. tijekom svog pontifikata je, primjerom i riječju, bio svjedok Kristove poruke za sve kršćane i sve ljude dobre volje. Snagu za to evanđeosko svjedočenje pronalazio je u trpljenju kojim je bio prožet njegov život. Već je u djetinjstvu izgubio roditelje; mladost mu je bila obilježena iskustvom rata i nacističkoga progona, a potom su slijedile teške godine pod komunističkim režimom. Nedugo nakon izbora za Papu doživio je atentat koji je ostavio trajne teške posljedice na njegovo zdravlje; obolio je od Parkinsonove bolesti i mnogo je puta bio prisiljen podvrći se različitim zahvatima u bolnici Gemelli.
U ovoj knjizi mons. Stanisław Dziwisz, dugogodišnji Papin osobni tajnik, i Czesław Drążek, zaposlen u poljskome izdanju vatikanskoga dnevnika »L'Osservatore Romano«, pripovijedaju o shvaćanju trpljenja u učiteljstvu i životu Ivana Pavla II. Doktor Renato Buzzonetti, osobni Papin liječnik, po prvi put na ovim stranicama detaljno opisuje ključne kirurške zahvate i medicinske terapije kojima je Ivan Pavao II. bio podvrgnut sve do posljednjih trenutaka svoga života. U posljednjemu dijelu knjige mons. Angelo Comastri, odgovorna osoba za baziliku sv. Petra, opisuje fascinantne dane tijekom kojih je nepregledno mnoštvo hodočasnika iz svih dijelova svijeta dolazilo posljednji put pozdraviti Papu.
Ova potresna knjiga svjedočanstava ponovno oživljava dane prepune emocija, zahvalnosti i ljubavi, tvoreći tako dragu uspomenu na osobu koja je obilježila naše vrijeme i ostavila neizbrisiv trag u srcima milijuna ljudi.
|
10.4.2007. u 8:16 |
|
| Koplje |
Radnja ovog dojmljivog romana o posljednjim Kristovim danima seže od palača carskog Rima do judejskih brežuljaka i Jeruzalema - gdje sukob ljubavi i izdaje, osvete i otkupljenja, dostiže moćan vrhunac u drami Raspeća. Ovo je potresna priča o najdramatičnijem svjetskom pogubljenju, o načinu na koji je ono pogodilo jednoga od njegovih najmanje poznatih sudionika - čovjeka koji je zarinuo koplje u Krista na Križu.
Mnogobrojni su kritičari ovaj roman o rimskom centurionu Kasiju Longinu ocjenjivali kao jedno od najboljih kršćanskih književnih ostvarenja. Sam autor, istaknuti romanopisac Louis de Wohl (1903.-1961.), čiji su romani još uvijek bestseleri širom svijeta i prodaju se u milijunima primjeraka, držao je Koplje najznačajnijim djelom u svojoj književnoj karijeri.
|
19.3.2007. u 10:23 |
|
Komentari članka:
2.5.2007. u 14:47 - sanja - Baš sam htjela kupit tu knjigu, hvala! |
| Članaka u rubrici: 18 |
|
Str. 1 od 2 |
|
|
|
