„...Dok slušamo s pažnjom i vjerom Božju riječ uvodnoga prologa Matejeva evanđelja, mora nam srce zadrhtati. Bog poručuje da nema ni jednoga čovjeka koji se barem nekome ne rađa, da nema i ne može biti nikoga tko se ne bi mogao barem nekome roditi! Ima li za nas ljude važnije riječi od ove koja nam kazuje da ni jedan život ne treba biti uzaludan, ne smije biti promašen, ako nas nadahnjuje vjera da se rađamo od drugih i za druge!
I još više: ono što zapravo daje sigurnost ovim riječima jest istina da se za nas rodio Sin Božji, a rodila se za nas i njegova mati Marija. U toj istini nalazimo sigurnost koju valja živjeti s radošću i spremnošću: život davati drugima i tako njegovati nadu u bolji svijet...(iz propovijedi o. Nikole Vukoje na Malu Gospu)
Svijet smo ti i ja, sva naša ukupnost koja nas konstituira i sva naša konstitucija koja nas čini različitima. I ako nas već nešto čini raznovrsnima, to je želja u tebi da budeš i želja u meni da budem. I sve što nas čini harmoničnim u bilo kojem suodnosu jeste jedan skromni zahtjev: "Pusti me da budem", koji nužno uključuje jednu drugu rečenicu cjelovitog pristanka: "Puštam te da budeš".
(don Branko Sbutega)
Stavljajući Božju ljubav u središte prijateljstva, osjećaj se pročišćava, povećava i produhovljuje; jer se pali korov, egoistična gledišta, pretjerano tjelesna promatranja. Nemoj zaboraviti ovo: Božja ljubav sređuje bolje naše osjećaje, čini ih čišćima, ne umanjujući ih.
(Sv.Josermaria Escriva)
Učini da na tvojim usnama kršćanina - jer ti to jesi i moraš u svakom trenutku biti - bude neodoljive nadnaravne riječi koja pokreće, koja pobuđuje, koja bi bila izraz tvoje životne raspoloživosti darivanja.
Gospodine moj Isuse, daj da tako osjetim tvoju milost i do te mjere je poduprem da ispraznim svoje vlastito srce, kako bi ga ti mogao ispuniti, moj Prijatelju, moj Brate, moj Kralju, moj Bože, Ljubavi moja!
(sv.Josemaria Escriva)
O ljubavi i svetosti! U duhu te gledam kako poslije gorke muke na gori Maslinskoj, poslije gorkog bičevanja i krunjenja kao nevini okrivljenik slušaš osudu na smrt.
Tebe na smrt osudiše, Isuse, radi mene i drugih grješnika.
O ljepoto rajska, ti nas ostavljaš. Nitko ti ne kaže zbogom. Nitko te ne pozdravlja kao kralja svoga. Nitko ti ne daje cjelova, sunce ove zemlje. Samo neke svete duše jecaju u daljini...
(Iz Križnog puta Blažene Marije Propetog Isusa Petković)
U euharistijskim su darovima priroda i materijalna stvarnost prihvaćene. Svaki vjernik koji slavi euharistiju sa sobom prinosi svijet na najrealističniji mogući način. Mi se vjernici predajemo i prinosimo Bogu prinoseći euharistijske darove. U njima donosimo : - vlastito tijelo, svoju krv i meso sa svim svojim slabostima; - donosimo i svoju relaciju prema svijetu i prema stvorenoj stvarnosti, donosimo robovanje i pokvarljivost stvorenja podvrgnutog ispraznosti; - prinosimo uzdisaje i porođajne boli prirode pogođene ljudskom pohlepom, težnjom za profitom, zagađivanjem, posljedicama zagrijane atmosfere, probušene ozonskim rupama; - prinosimo poniženu prirodu - prinosimo plodove Božje stvoriteljske ljubavi, Božje stvorenje lišeno njegovog dostojanstva, primorano i prisiljeno na robovanje i svedeno na robu; - prinosimo prirodu koja se radi nekontroliranog čovjekovog zahvata i nepoštovanja zakonitosti koju je Bog Stvoritelj u nju upisao okrenula protiv čovjeka i koja mu prijeti prirodnim kataklizmama, genetskim devijacijama, karcinomima i drugim bolestima; - prinosimo ratom, bombama i pohlepnim egoizmom uništena poduzeća, uništenu privredu i industrijska postrojenja, tvrtke i firme iz kojih su bahati gospodari isisali svaku vrijednost, a nezaposlenim i osiromašenim ljudima oduzeli njihovo ljudsko dostojanstvo; - prinosimo svoju bol i trpljenje i sve poteškoće kroz koje prolazimo u ovom tranzicijskom razdoblju i vremenu obnove; - prinosimo našu lijepu Domovinu, našu slavonsku ravnicu, rijeke, prirodna bogatstva koja su postala sredstvom bogaćenja, objektom pohlepe, prodaje i preprodaje moćnika u domovini i po svijetu, koji i nas vezane uz ovu grudu kupuju i prodaju, iskorištavaju i odbacuju, a da nas ne pitaju kako nam je; - prinosimo neimaštinu, nezaposlenost, otpuštanja s radnog mjesta, smanjenja socijalnih prava i smanjenje razine brige za čovjeka; - prinosimo tupi pogled tolikih naših suputnika koji su radi svega toga pali u beznađe, agresivnost, alkohol, drogu i druge oblike ovisnosti, koji su upali u očaj i rješenje vide u samoubojstvu; - prinosimo mužjačku pohlepu, egoizam i bestidnu borbu za vlast i političku prevlast koju smo prisiljeni svakodnevno promatrati, u kojoj je izgubljen odnos prema Bogu i u kojoj zato ništa nije sveto, te se gazi svaka vrijednost samo da se ostvare vlastiti ciljevi.(pom.biskup Đakovačko-srijemske biskupije msgr. dr. Đuro Hranić).
Iz mračne zemlje, Gospodine,
kruh naš raste.
Svjetla mu treba da bi mogao rasti.
Ti stvori svjetlo
kad si stvorio svijet
svojim Duhom i svojom riječi.
Doći će jednom dan
i zemaljsko će svjetlo ugasnuti.
Ti ćeš nam tada postati svjetlom.
A danas treba činiti ono što si činio ti.
Ti reče: Ja sam svjetlo -
i povrati slijepcu očinji vid.
Bit ćemo svjetlo ovome svijetu
samo ako nas nanovo stvoriš
svojom riječi i svojim Duhom.
Želio bih shvatiti tajnu
da si ti svjetlo svijeta.
Htio bih gledati tvoj sjaj,
dok imam svjetla na svome putu.
Želio bih shvatiti tajnu
da i zemaljsko svjetlo od tebe dolazi.
Želio bih ga sve zahvalnije uživati
dokle god iz tebe svijetli.
Ti reče: Ja sam svjetlo svijeta.
Tko ide za mnom,
neće hodati u tami,
nego će imati svjetlo
koje vodi u život.
(J. Zink)
Believe me, I'm not afraid to
Teach me, to learn Your ways
Carry me under Your wings
In Your perfect time
Only You, can dreams come true
Only You, can make me shine
Only You, can days be right
In Your perfect time
I know, You told me that I'm not alone
You know, I couldn't do it on my own
See my eyes are older now
Broken dreams behind
Fill my heart with precious love
I know it's there to find
Precious love
You gave me
Precious love
I know forgiveness is the key, not pride
I want to heal this pain I hide inside
Free my fears and promise me
That You won't let me go
You're the One to comfort me
The past, my God, You know
(M.Brennan)
"Euharistija je najveće i najsnažnije što Crkva ima, izvor i vrhunac svega kršćanskog života, jedino pravo bogatstvo Crkve, naše zajedničko dobro i Isusov testamentarni dar. Sve najveće darove svojega božanskog srca ostavio je Bog da nam ih pruža za vrijeme svoje muke: onda kad ga čovječanstvo izda, preda, osudi, izruga, izmuči i usmrti. Na početku muke darovao nam je sakrament ljubavi, svetu Euharistiju. Ona je znak i hrana jedinstva svete Crkve. Isusove pretvorbene riječi nad kruhom i vinom, Crkva pamti i ljubomorno čuva već dva tisućljeća. One su joj dragocjenost već dva tisućljeća. Svaki dan ih izgovara kroz usta svećenika i tako ponazočuje u prostor i vrijeme najveću dragocjenost i zbilju naše vjere." - vlč. Adam Bernatović, župnik Župe sv. Petra i Pavla u Osijeku
Kada ti se ne da moliti, tada je trenutak da uzmeš svoj križ!
Kada ti je teško oprostiti, tada je trenutak da uzmeš svoj križ!
Kada te muči napast, tada je trenutak da uzmeš svoj križ!Kada ti se tvoja obaveza čini preteškom, tada je trenutak da uzmeš svoj križ!
Kada treba u nezgodnoj situaciji zauzeti jasan stav kao kršćanin, tada je trenutak da uzmeš svoj križ!
Kada se treba nečega odreći radi svoje vjere, tada je trenutak da uzmeš svoj križ!
(pomoćni biskup đakovački i srijemski Đuro Hranić)
10.6.2007. u 10:59 - Marina32 - Sve vrijedno u životu treba proći kroz križ. patnja pročišćava srce i razbistruje misli i jasno razdjeljuje bitno od nebitnoga. Blagoslov! :)
Članaka u rubrici: 22
Str. 1 od 3
Adresa ovog bloga je: www.kriz-zivota.com/blog/goldeneye
Sanna
samuela
jasminka
