Križ života - Blog

Postavi kao početnu stranicu - Dodaj u favorites

PORTAL

KRIŽ ŽIVOTA

Goldeneye

BLOG²

Pogled

BLOGOVI PRIJATELJI

Pogled

Članaka u rubrici: 12

Str. 1 od 2

Za minarete!!!

Svašta sam proteklih dana čuo o švicarskom referendumu o zabrani izgradnje minareta u toj zemlji. Ono što me pogađa je da je referendum prošao i da je jedna uljuđena država takvo nešto uopće pokrenula. Isto tako, čitao sam neke tekstove iz židovskih pera, pa onda i od dijela kršćanskih intelektualaca. Pogođen sam tolikom isključivošću!
Umjesto mene najbolje će govoriti Sveto Pismo. Ja ću dati treće poglavlje Malahijino, koje je čak kompatibilno s ovim vremenom, a njegov peti redak je posebno zanimljiv:
1Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već - govori Jahve nad Vojskama. 2 Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. 3 I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti. 4 Tad će biti draga Jahvi žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. 5 Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i sirotinji, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama.

Isusovac Slavko Pavin, poznat po svojim duhovnim vježbama ovaj dio Malahije komentirao je na sljedeći način: " Bog je protiv onih KOJI GAZE PRAVO STRANACA, koji su bezobzirni, koji se zatvaraju u sebe, koji ne dopuštaju da novi ljudi uđu u njihov život, koji ne žele uspostaviti ljudske, prijateljske odnose s drugima, koji nisu spremni na nova poznanstva, nova prijateljstva. Bog želi da naše srce bude otvoreno za sve koje će nam on poslati na naš životni put".

U istog Boga vjerujemo, i ako se danas zabrani minaret, sutra će sinagoga, katedrala...
Jasno u istim tim islamskim zemljama križ i zvijezda Davidova su zabranjeni, ali to nisu razlozi da mi budemo isključivi. Kaldejska katolička crkva stradala je neki dan u Mosulu i više se ne može koristiti. Traži li to revanšizam, drugi obraz ili toleranciju? Pravo na vjeroispovijest jedna je od osnovnih ljudskih prava i ako se jednome ukine, tko kaže da se sutra neće i drugima?

1.12.2009. u 10:51

Objavio: Goldeneye

Wish

Prije dvije godine nabavio sam album Briana Littrella na štandu Bono Recordsa na osječkom Kristfestu. Sjajne i slušljive pjesme mogle bi proći na bilo kojoj radio postaji, a mnoge bi bili najveći hitovi da nije riječ o kršćanskoj glazbi, koja je kod nas podcijenjena. I upravo ljepota glazbe nije mi otvarala put u riječi. Tek sinoć, slušajući jednu pjesmu, dotaknuli me stihovi. Riječi su lijepe, ali i jednostavne čak i za površne poznavatelje engleskog jezika, pa ih nisam želio prevoditi, neka ostanu u originalu. Koliko je dirljivo procijenite sami:

Wish

For just a moment
I wish I could have been there
To see Your first step, hear Your very first word
Tell me, did You ever fall and scrape Your knee?
Did You know Your wounds would one day heal the world?
For just one moment
I wish I could have seen You growing
Learning the ways of a carpenter's son
Just a little boy gazing at the stars
Did You remember creating every one?
If you passed by, would I have seen a child or a King?

Would I have known?
I wish I could have been there
My only wish is to see You, face to face
Wish I could have been there
Just to see You, Jesus, face to face

For just a moment
I wish I could have been there
When You left Your footprints upon the waves
To walk along beside You and never look away
Just Your whisper and the wind and sea obey
To see You feed the people
To feel Your healing in Your touch

I wish I could have been there
My only wish is to see You, face to face
Wish I could have been there
Just to see You, Jesus, face to face

To hear you pray in the garden alone
Laying down Your will with each tear
To see You walk that lonely road
Willing to die for me
And in that moment
I know I should have been there
You took my cross and gave Your life
And you live again, oh
And You live again!

Wish I could have been there
My only wish is to see You rise again
Wish I could have been there
My only wish is to see You, Jesus, face to face

Someday I'll be there, I'm gonna be there
I'll see Your face, Your mercy, Your grace
Someday, someday
I'm going to see You, Jesus
Face to face
(Brian Littrell)

15.3.2009. u 10:06

Objavio: Goldeneye

Vukovar, jedna priča

Poznate su staze vukovarske.
Staze sjećanja na patnje ovog grada i ovih ljudi.
Međutim, staza kojom sam prošao nedavno na mene je ostavila poseban dojam.
Jedno, od mnogih zaboravljeno groblje, s kojeg se pruža pogled na središte Vukovara, izgleda sablasno.
Kao da putuje u nekom međuprostoru između pakla i čistilišta.
Porazbijani grobovi i nadgrobne ploče. Neki posve otvoreni, iz kojih raste korov, neki napola otvoreni, a nebo, sivo, tamno, kao da je tu stalo, tako olovno i ne miče se.
U daljini puca pogled prema simbolu, vodotornju, ali oči se dižu prema središnjem križu na kojem je od Krista ostao samo dio trupa, iako i taj izranjavan, tako, da boli…
Odavno sam mislio da mi grad na Dunavu više ne može ostavljati stegnuto grlo i spušten pogled i da će svakim sljedećim dolaskom biti lakše.
Dok stoji vrijeme, donesi svjetlost sunca na taj prostor, Kriste, izranjavani

26.8.2008. u 11:19

Objavio: Goldeneye

Komentari članka:

26.8.2008. u 14:15 - Svilena - Da, nada i nada.Upravo sam se vratila s groblja koje mi unatoč godinama proteklim , ostavlja stisnuto grlo ,zgrčeno srce... (Bosanska Posavina)S tom činjenicom se polako mirim, prihvaćam.

Želja pod zvijezdom

Kad bi noćas umjesto kiše padale zvijezde

na grad, koliko bi želja bilo izrečeno?

Vjeruj, ništa ne pomaže čak ni da kišu

zamijene zvijezde...

21.8.2008. u 11:17

Objavio: Goldeneye

Bez pogleda u oči

Zbog protesta šezdesetak znanstvenika s rimskog sveučilišta “La Sapienza” Papa sutra (17.01.) ondje najvjerojatnije neće imati predavanja, tek “intervent”, jer su mu spomenuti fizičari zamjerili što je, prema njima, proces protiv Galileija proglasio “razumnim i pravednim”. Stvar je opet ridikulozna. Cijenjeni znanstvenici, sukladno “egzaktnosti” vlastite metodologije, taj 17 godina star govor, “izučavali” su, čini se, prema informacijama na Wikipediji. Jer, kao prvo, Crkva je osudila proces i rehabilitirala Galileija. To i djeca na vjeronauku znaju. Spomenute “sporne” tvrdnje nije izrekao Ratzinger, već je to citat filozofa agnostika P. Feyerabenda. Štoviše, Ratzinger ondje, sasvim suprotno, upozorava na pogubnost vjere koja odbija razum. I obrnuto. Dakle, sve u kontekstu njegove općepoznate teze o potrebi sinteze vjere i razuma, kao i kritike reduciranja racionalnosti na znanstveno-tehničku, u čemu se s Papom slaže i frankfurtovac Habermas, da spomenem samo najpoznatijeg “nevjernika” koji je o tom pitanju suglasan s Papom.
Zapravo, u Rimu se Ratzingeru događa ista stvar koju je kardinal Bellarmino u ono vrijeme učinio Galileiju, odnosno inkvizitori su samo zamijenili uloge. Znanstveni dogmatizam, netolerancija i autizam zamijenio je religijski. Nekoć je Crkva “začepila” usta znanstveniku, danas znanstvenici teologu, tj. papi. A svi zajedno bi pomodno vodili interkulturalni dijalog s, primjerice, islamom, dok za taj dijalog nismo sposobni ni u vlastitom dvorištu. Kada se o Drugom unaprijed sve “zna”, ne preostaje nam do nastaviti i dalje voditi “dijalog svih protiv svih”. Po mogućnosti preko novina, preko virtualnosti i medijskih izvješća. Bez pogleda u oči. (Glas Slavonije, 16.siječnja 2007, iz kolumne Ivice Šole)

18.1.2008. u 9:28

Objavio: Goldeneye

Lijek za strah od smrti

Svaki put kad uistinu ljubimo, ulazimo u smrt i vježbamo se umirati, jer ljubav uvijek znači umrijeti sebi. Onaj tko ljubi zaboravlja samog sebe da bi mogao misliti na onoga koga ljubi, prihvaćati stajati u sjeni kako bi ljubljeni bio na svjetlu, pripravan je umrijeti da bi ljubljeni živio. Ako se bojimo smrti, onda nema boljeg lijeka od ljubavi. Ljubeći, postajemo prisni sa smrću i upoznajemo «blaženstvo» smrti: «Blago onima koji umiru u Gospodinu»(Otk 14,13)
W.Stinissen

31.10.2007. u 8:02

Objavio: Goldeneye

O "Krist da, crkva ne"

U ovome poslanju koje je primila od Krista Crkva mora biti neumorna. Mora biti ponizna i hrabra, poput Krista i njegovih apostola. Ako bude osporena, ako bude optužena na razne načine − primjerice, optužena da pribjegava takozvanom prozelitizmu ili da pokušava klerikalizirati društveni život – ne smĳe se obeshrabriti. Nadasve ne smĳe prestati navĳeštati evanđelje. Toga je bio svjestan već sv. Pavao kada je napisao svome učeniku: »Propovĳedaj Rĳeč, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prĳeti, zapovĳedaj sa svom strpljivošću i poukom« (2 Tim 4,2). Odakle dolazi takav nutarnji imperativ o čĳoj snazi svjedoče i ove druge Pavlove rĳeči: »Jao meni ako evanđelja ne navješćujem! « (1 Kor 9,16)? Jasno je! Dolazi iz svĳesti da nam nĳe dano nĳedno drugo ime pod nebom po kojemu se ljudi mogu spasiti, doli ime Isusa Krista (usp. Dj 4,12). »Krist da, Crkva ne!« prosvjeduju neki suvremenici. Rĳeč je o programu u kojemu, unatoč osporavanju, čini se, izbĳa određena otvorenost prema Kristu, a koju je prosvjetiteljstvo isključivalo. Ako je Krist uistinu prihvaćen, sa sobom donosi Crkvu koja je njegovo mistično Tĳelo. Ne postoji Krist bez utjelovljenja, ne postoji Krist bez Crkve. Utjelovljenje Sina Božjega u ljudsku narav ima, po njegovoj volji, produženje u zajednici ljudskih bića koje je On ustanovio, jamčeći joj svoju trajnu prisutnost: »Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svĳeta « (Mt 28,20). Sigurno, Crkva kao ljudska institucĳa ima trajnu potrebu pročišćenja i obnove. To je i
Drugi vatikanski sabor priznao s odvažnom iskrenošću. Crkva, pak, kao Tĳelo Kristovo, jest redovit uvjet Kristove prisutnosti i djelovanja u svĳetu. Može se reći da ovdje donesene misli, izravno ili neizravno, izražavaju nadahniteljsku crtu onih inicĳativa koje su ostvarene u slavlju drugoga tisućljeća od Kristova rođenja, i za početak trećega. O tome sam govorio u dva apostolska pisma koja sam uputio Crkvi i na određen način svim ljudima dobre volje prigodom toga događaja. I u Nadolaskom trećega tisućljeća, i u Ulaskom u novo tisućljeće istaknuo sam kako je Veliki jubilej nešto što se odnosi na sav ljudski rod, i to u mjeri kao nikada prĳe.
Krist pripada povĳesti čitava čovječanstva te oblikuje tu povĳest. Oživljuje je na način koji mu je vlastit, poput kvasca iz evanđelja. Od vječnosti postoji plan božanske preobrazbe čovjeka i svĳeta u Kristu. Ta se preobrazba postupno ostvaruje – i u našemu vremenu.
Slika Crkve kako je izlaže konstitucĳa Lumen gentium zahtĳeva na neki način dopunu. To je naslutio sam Ivan XXIII. koji je, u posljednjim tjednima prĳe smrti, odlučio da bi Sabor trebao raditi na posebnu dokumentu koji bi se odnosio na Crkvu u suvremenom svĳetu. Taj se je posao pokazao krajnje plodan. Konstitucĳa Gaudium et spes otvorila je Crkvu svemu onome što je sadržano u pojmu »svijet «. Zna se da u Svetome pismu ovaj pojam ima dvostruko značenje. Kada se, primjerice, govori o »duhu ovoga svĳeta« (usp. 1 Kor 2,12), odnosi se na sve ono što u svĳetu čovjeka udaljava od Boga: danas bismo ga mogli vidjeti pod pojmom laičke sekularizacĳe. No, ovo negativno značenje svĳeta je u Svetome pismu nadomješteno onim pozitivnim: svĳet kao djelo Božje, svĳet kao sveukupnost dobara koje je Stvoritelj dao čovjeku, povjeravajući mu ga kao zadaću koju treba dovršiti s rasvĳetljenom i odgovornom poduzetnošću. Svĳet, koji je poput kazališta povĳesti ljudskoga roda, nosi znakove svojih napora, svojih poraza i svojih pobjeda. Zagađen čovjekovim grĳehom ipak je otkupljen od Krista raspetoga i uskrsloga te očekuje kako bi, zahvaljujući ljudskom zauzimanju, stigao do svoga potpuna dovršenja. Parafrazirajući izraz sv. Ireneja moglo bi se reći: Gloria Dei mundus secundum amorem Dei
ab homine excultus – Slava Božja je svĳet od čovjeka usavršen po ljubavi Božjoj.
(papa Ivan Pavao II - Sjećanje i identitet)

13.7.2007. u 10:24

Objavio: Goldeneye

Ljudska glupost

Jedan mi je prijatelj rekao da postoji jedno afričko pleme u kojem se smrtna kazna sastoji u izgonu iz plemena. Da vas protjeraju iz New Yorka, ili iz mjesta u kojem već živite, ne biste umrli. Kako to da Afrički domorodac umre? Zato jer ima osobine koje spadaju u običnu ljudsku glupost. Misli da neće moći živjeti ako nikome ne pripada. Većina ljudi se razlikuju od njega, ili? Uvjeren je da nekome mora pripadati. Ali ne morate nikome pripadati, ni jednoj stvari ili skupini. Ne morate čak biti ni zaljubljeni. Tko vam je rekao da morate biti? Ono što vam je potrebno je da budete slobodni. Ono što vam je potrebno je da volite. To je to; to je vaša narav. Ali vi mi govorite da biste htjeli biti poželjni. Želite da vam se plješće, želite biti privlačni, da svi oni mali majmuni trče za vama. Tratite svoj život. Probudite se! Ne treba vam to. Možete biti blaženo sretni i bez toga. Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje jer će se počet plašiti vaših otvorenih očiju i shvaćanja. Kako kontrolirati takvu osobu? Takva osoba vas ne treba; ne pogađa je vaša kritika: baš ga briga što mislite ili govorite o njoj. Presjekla je sve te veze, i više nije
marioneta. To je grozno. “Moramo ga se, dakle, riješiti. Govori istinu, postao je neustrašiv, nije više čovjek.” Čovjek! Gle! Napokon čovjek! Riješio se svojega sužanjstva, pobjegao je iz zatvora.
(A.de Mello - Svjesnost)

24.4.2007. u 8:37

Objavio: Goldeneye

Komentari članka:

24.4.2007. u 9:58 - Zagy - mene plaši kad mi plješću.. jesam čovjek? :)
24.4.2007. u 10:16 - Goldeneye - @zagy - ne, ti si white angel :))))
24.4.2007. u 11:35 - filippoblu - Slobodan sam jer me je Stvoritelj takvim stvorio i sloboda je u mojoj naravi, Stvoritelj koji mi je dao taj dar je ujedno garant i sigurnost moje slobode pa što se više od njega udaljavam to se više i lišavam tog dara, ne kaže uzaludno naš narod: "Tko se Boga ne boji, pred ljudima strepi!" Slobodno djelovanje je djelovanje ljubavi i u Ljubavi, često mi se čini da iako smo za let stvoreni sami sebi sapinjemo okove opravdavajući tako svoju neautentičnost i još k tome činimo još veće zlo proglašavajući kako se radi o nečemu sasvim normalnom.
24.4.2007. u 14:02 - ovčica- Agape - čula sma za de Mella mislim da mi je upravo tu knjigu preporućio jedan prijatelj ali ja mislim da još nisam spremna za tako "uzdrmavajuću" literaturu a i mi smo čudni, uvijek težimo za svjetovnim..... kada bi se više pozabavili duhovnim bilo bi nam bolje jer jedino te duhovnost može ispuniti i usrećiti.... pozdrav ti i obilje Božjeg blagoslova!
25.4.2007. u 9:26 - triptih23 - Prvo sam pomislia: pa što ti je, zašto si tako odrešit a tek sam kasnije uočila da je to tvoj odabir i da nisi ti pisao te riječi... Mislim da se slažem s većinom toga ovdje napisanog... Zvuči pomalo zastrašujuće, a ono što meni puno govori je sljedeće: "Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje jer će se počet plašiti vaših otvorenih očiju i shvaćanja. Kako kontrolirati takvu osobu? Takva osoba vas ne treba; ne pogađa je vaša kritika: baš ga briga što mislite ili govorite o njoj. (...) Moramo ga se, dakle, riješiti. Govori istinu, postao je neustrašiv, nije više čovjek." Mislim da se tu krije istina mnogih života... Onog trenutka kada odlučimo misliti svojom glavom, svojim srcem i gledati svojim očima, ostati na nogama usprkos bacanju klipova pod iste, toga trenutka postajemo kamen spoticanja za one koji sebe nazivaju normalnima i mjerodavnima, bogomdanima i što ja znam kako.... Želim ti blagoslovljen dan... Inače, baš sam jučer pogledala film koji je bio u nedjelju ja TV-u gdje jedan lik kaže kako je pročitao kako ljudi koji se izgube u divljini umru od - srama.. Možda nema veze s tvojim postom, ali meni nekako ima.... Pitanje: kako mi se to dogodilo dovoljno je da se sramimo i ne poduzmeno ništa kako bismo se izvukli i spasili kad zalutamo... Jutarnja filozofija... Pozdravljam te i želim sve dobro :))

LJUBAV ZASLUŽUJE TO

PREKRASNA PJESMA. VRTIM JE OVIH DANA DOSTA. NE NALAZIM SE BAŠ U NJOJ, DA NETKO NE POMISLI, ALI JE TOLIKO LIJEPA DA SAM BAREM TEKST STAVIO NA BLOG, KAD GLAZBA NE IDE. ALBUM KUPITE ILI SLUŠAJTE RADIO. EVO TEKSTA:

Zaboli, do dna me zaboli
Svaki put kad pokušam
Do neba da te zavolim

Pričaj mi
Jer nikog drugog ne slušam
Uvijek mi stani na put
Kada u ljubavi pokušam

Spremna sam na svaki tvoj hir
U ljubavi na rat i mir

Nek´ mi do temelja srce izgori
Ja birat ću najteži put
Jer ne znam da te ne volim

Nek mi se život kroz prste izvuče
Ja dat ću i suze i bol
Ljubav zaslužuje to

Pričaj mi
Jer nikog drugog ne slušam
Uvijek mi stani na put
Kada u ljubavi pokušam

Nek´ mi do temelja srce izgori
Ja birat ću najteži put
Jer ne znam da te ne volim

Nek mi se život kroz prste izvuče
Ja dat ću i suze i bol
Ljubav zaslužuje to

Kako vrijeme mi prolazi
Mislim na tebe uporno
Neću mijenjati sebe
Jer volim te neumorno

Nek´ mi do temelja srce izgori
Ja birat ću najteži put
Jer ne znam da te ne volim

Nek mi se život kroz prste izvuče
Ja dat ću i suze i bol
Ljubav zaslužuje to
(Ivana & Marija Husar - A.Milutinović- A.Milutinović-
P.Martinjak Peggy )

19.4.2007. u 8:07

Objavio: Goldeneye

Komentari članka:

19.4.2007. u 9:49 - triptih23 - "jer ne znam da te ne volim"... Nije mi baš jasno. Čini mi se kao nastavak prethodnog posta. A fali mi i muzika. I kažeš da se ne nalaziš u njoj?! :)))
19.4.2007. u 9:51 - Goldeneye - @triptih - osjeća se pjesma, a one još tako lijepo to pjevaju da ne možeš ostati indiferentan. I ne moraš se naći u nečemu da bi ti se svidjelo. Tek prenosim, ono što slušam i unosim malo osobnosti u blog, da ne ispadnu kao neka moja predavanja i "popovanja" svaki dan :)
19.4.2007. u 12:24 - Zagy - Ja birat ću najteži put Jer ne znam da te ne volim onda ovo moje stvarno je ljubav.. ;)
19.4.2007. u 17:53 - Aries - Ljubav zaslužuje... sve, pa i to. Lijepo je. Pozdrav veliki
24.4.2007. u 14:01 - Koki - ja to živim..:)

Pogled

Način kojim promatraš osobu može ju promijeniti.

Jean Vanier

28.3.2007. u 12:13

Objavio: Goldeneye

Komentari članka:

28.3.2007. u 21:58 - triptih23 - Hvala! I za izreku i za autora iste.... Sabirem misli... ne želim reći ništa svoje jer bi sve što kažem pokvarilo ovu istinu... Iskren pozdrav :))

Članaka u rubrici: 12

Str. 1 od 2