|
| Članaka u rubrici: 15 |
|
Str. 1 od 2 |
 |
| 70 x 7 |
Opraštanje je vrlo problematična stvar. Traži uzajamnost primanja i davanja oprosta. A mi smo navikli živjeti u svijetu dvostrukih mjerila, dvostrukog morala. Jedno je što drugi trebaju činiti za mene, a drugo što ja trebam činiti za njih. To je i jedan od razloga zbog čega se bojimo našeg svagdašnjeg ispita savjesti, zbog čega se bojimo ispovijedi.
Pred Gospodina uvijek možemo doći spokojni, znajući da će nam sve, baš sve, oprostiti. Postoje samo dva uvjeta koja mi moramo ispuniti: iskreno se kajati za ono zlo koje smo učinili i oprostiti drugima. Toliko je protuslovna činjenica da jedan Božji čovjek, jedan vjernik, koji je imao toliko iskustva u primanju oproštenja od Boga, nije spreman oprostiti puno manje stvari drugima.
Iskreno vjerujući, moleći svakodnevno Oče naš, čovjek ne može olako prijeći preko one rečenice .. kako i mi otpuštamo dužnicima našim... To je naš ispit savjesti, naš preduvjet za promjenu života. Oprostiti jer nam Bog oprašta, oprostiti jer je Bog u nama, jer je Bog ljubav.
Iz današnje liturgije riječi:
Mt 18,21-34
Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga.(by tomduk) |
26.2.2008. u 8:35 |
|
Komentari članka:
28.2.2008. u 15:16 - DIONIZIJE - Vaš blog zraći ljubavlju prema Bogu, Crkvi te svim idealima koje zastupa naša vjera. Čitajući neke od tekstova došao sam do nekih pogleda koji su u dubini moje podsvjesti bili prikriveni. Svakako primječujem i ljubav koju osječate prema Vašoj lokalnoj župi što je svakako pohvalno jer u naše vrijeme vlada atmosfera gdje si župljanin samo u crkvi, a izvan nje sa sobom ništa nenosiš. Svakako te pozivam na svoj blog NOVI ŽIVOT, i preporučujem da se učlaniš i ostaviš komentar. Do daljnjega pozdrav! |
| Naša matematika |
Kada nešto hoćeš postići, a stvar je delikatna, pošalji mamu ili tatu! Oni će se, dakako, boriti i onda kada borba postane uzaludna.
Taman što je apostolima navijestio svoju skoru smrt i sramotu, pa i izdaju u riječi predan, dvojica braće, od kojih je jedan ljubljeni učenik Ivan, vide zadnju priliku da se domognu nekakve časti i službe i šalju majku, u svojoj 'kao' nezainteresiranosti, da ispita stvar. Isus ne želi nastaviti razgovor s majkom, nego pita direktno njih: "Ne znate što tražite! Možete li piti čašu koju ja pijem?" I glup odgovor: "Možemo!" Tipično. Kada bismo mi trebali tražiti posao i najgluplji i nemogući zahtjevi za nas će postati tako nebitni. I mi možemo zajedno s apostolima glupo odgovoriti: "Možemo, nema problema."
Biti u društvu s rabinom, učiteljem, za mnoge je ljude onoga vremena značilo čast, a postati njegovim pomoćnikom ili nasljednikom i moć. Isus govori o samo jednoj časti i moći, a to je služba, odnosno, služenje. Još to ne mogu shvatiti, ali Isus apostolima govori o Božjem 'prigibanju glave', njegovoj poniznosti u kojoj ne ostaje samo kao Stvoritelj i Gospodar svega, nego dolazi kao Pomoćnik, kao Sluga, koji u služenju ne vidi vlastito poniženje nego veličinu ljubavi.
A mi, iskreno govoreći, i danas odlučujemo koga ćemo poslati da nam pribavi časnu službu, majku ili oca!? Prvi ili sluga, a ne prvi=sluga. To je naša matematika.
Iz današnje liturgije riječi:
Mt 20,17-28
Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti." Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva." Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!" A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac." Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga." "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."(Tomislav) |
20.2.2008. u 11:01 |
|
| Ponedjeljak 3. nedjelje došašća |
Nemiri naših dana jednostavno nam ne daju da dišemo, da se opustimo, da se radujemo. Bitno je juriti i činiti brzo prije svih drugih, bez prvotnog razmišljanja. Važno je uvijek ići naprijed, ne zadržavati se na jednom mjestu previše, ići novim putovima kojima još nitko nije išao.
Svaki od nas htio bi biti nobelovac, pisac, glumac, pjevač. I spremni smo učiniti sve što je za to potrebno, žrtvovati sve što se od nas traži. Ići uvijek naprijed, bez žaljenja, bez osvrtanja.
Bog nudi mir. Daje smiraj mojoj duši, daje kajanje, žaljenje, daje priliku za obraćenje. Mir svijeta je uvijek kompromisan, moram se uvijek odreći dijela svoje duše, prodati dio sebe da bi me netko ostavio na miru. S Bogom, ja sam potpun i mogu biti potpuno miran. Znam da ratovi mojih ideja i ludih ideala prestaju, a počinje život u ljubavi i poniznosti, kakvoga do tada nisam poznavao. Počinje smiraj moje duše, pruža se lijek mome vječnom nemiru.
Iz današnje liturgije riječi:
Ps 72,7-8
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik - sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
Post by my friend Tomduk |
17.12.2007. u 11:01 |
|
| Sarin Božić |
U ove predbožićne dane kada se svi užurbano pripremaju za najradosniji blagdan, Božić, kada su trgovine prepune šarenila, zvukova i boja, kada naše majke i bake spremaju naše domove i pripremaju sve one slastice koje ćemo jesti, razmišljam o duhu Božića. Razmišljam o tih dvoje ljudi, Josipu i Mariji, kako kucaju na mnoga vrata u nadi da će se netko smilovati i pustiti trudnu ženu da se porodi uz krov nad glavom. Ljudi su ipak bili zabavljeni svojim životima u kojima nije dobrodošao nitko tko bi mogao narušiti njihovu privatnost. Nije bilo nikoga, iako bi se svatko lupao u prsa kako se drži svih Deset zapovijedi, tko bi ponudio dio svoje komocije da na svijet dođe maleno djetešce. Josip i Marija morali su izvan grada, na periferiju, izvan šarenila, zvukova i boja, u mrak pećine koju je obasjavala sjajna zvijezda s neba i maleni oganj. Maleni se Isus rodio među običnim, rekli bi, prostim ljudima, pastirima, seljacima.
Evo me opet pred trgovinom, koja je u punom sjaju, u buci moga grada i pitam se primamo li mi ovog Božića Isusa i svetu obitelj u naš dom. Hoće li taj dojam pojačati još lampica, još kolača, još darova?!
Zato neću razmišljati o svijetu i neću lagati da mi je svejedno kada vidim gotovo sa svakoga prozora raznobojne lampice, okićene borove, radost najmanjih kad ugledaju darove za božićnog jutra. Znam da tako mora biti i znam da to ima smisla kad pustimo malenog Isusa u naš život, jer cijeli je svijet nekako ljepši, u dane Božića. |
5.12.2007. u 17:51 |
|
Komentari članka:
9.12.2007. u 21:44 - sirenica - ..lijepa pricica.. i ja si gotovo svakih blagdana postavljam ta i slicna pitanja.. i isto bih tako lagala kada bih rekla da svo to bljestavilo ne utjece na mene jer je to neizostavan cimbenik u danasnjem svijetu.. no kada si zavirim u srce i kada preispitam dubinu sebe znam i osjecam da svo to izvanjsko ni u najmanjoj mjeri ne moze nadomjestiti onu radost, onaj sjaj u ocima i onaj ogromni osmijeh koji On donosi svojom pojavom.. u ovom slucaju svojim rodjenjem.. a naravno, imam ja i razlog vise za slavlje svakog Bozica haha.. pozdrav ti veeeliki! :o) |
| Lk 10,21-24 |
Sjećam se da sam jednom u Zagrebu dijelio vjernicima tekstove božićnih pjesama u crkvi da mogu aktivno sudjelovati na polnoćki. Jedna mi je baka rekla: "Dijete, ja ti nisam pismena!"
Nisam razmišljao o tome da kod nas ima nepismenih ljudi. Odmah sam je primjetio dan poslije i sve ostale dane u crkvi. Svaki dan je bila na misi, s krunicom u rukama. Došla bi ranije. I uvijek nasmiješena iako je imala takvih nesreća u svome životu o kojima nikada nije htjela detaljnije govoriti - "Imaš ti i važnijeg posla nego slušati jadikovke jedne babe!", u šali bi mi uvijek rekla kada bi se malo zaletila u priču o svome životu.
Druga zgoda, jedna simpatična pjevačica u zboru, umirovljenica, u duši dijete koje ne prepoznaje zloću, uvijek je pričala o dogodovštinama s izleta, hodočašća, nastupa... Kada su je jednom s televizije pitali koliko su laici aktivni u župnoj crkvi kojoj pripada, rekla je: "Kod nas su redovnici. Tih vam laika kod nas u crkvi nema." A zatim je potanko opisala što sve u crkvi radi i s kime.
Voditelji su se nasmijali, prigovorili što su ljudi nisu educirani. A ona i dalje, s jednakom ljubavlju, žari i simpatičnošću slavi Boga svojom jednostavnošću i dobrotom pjevajući u zboru svake nedjelje.
"Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima."
Više ne bih komentirao... Isus reče sve... (pozdrav) |
3.12.2007. u 23:31 |
|
Komentari članka:
4.12.2007. u 7:18 - Goldeneye - @tomduk - hvala uz pozdrav i nadu da ćemo se uskoro vidjeti :)
4.12.2007. u 12:51 - allegra - Bitno je ono u srcu. Te žene imaju sve što treba.
5.12.2007. u 18:42 - vjerujem - Tako sam jednom i ja prošla: printala sam Ivanovo evanđelje slovima od 1.5 cm da ih sestra može pročitati, jer je stalno govorila da ne vidi. Poslije mi je 'svanulo' kad je rekla da čuva ono na ormariću pokraj kreveta... |
| Duhovne misli |
- Nebo i zemlju Bog je stvorio iz ništa. Ne bojte se! On se birne za nas!
- Bog najbolje zna što nam je dobro i korisno, a poznaje ujedno i najzgonija sredstva što k tome vode.
- Bog jedini neka posjeduje srce naše, sve srce.
- Isus nam je sve, On nam je naše najveće i jedino blago.
vrhbosanski nadbiskup
JOSIP STADLER |
4.6.2007. u 12:52 |
|
Komentari članka:
4.6.2007. u 12:54 - Goldeneye - hvala :)+ |
| Jedinstven |
Možda sam već i rekla da,
otkako Tebe znam,
mnoge stvari dobivaju svoj smisao..
od samog su početka
Tvoje rečenice bile drugačije
Tvoja slova punija..
Nešto u Tebi činilo Te posebnim
naspram svih drugih
(meni znanih)..
i sada znam,
znam otkud energija
što je isijavaš,
znam otkud taj osjećaj..
jer čula sam
kako glas Ti varira i sa smijehom se stapa,
smijehom istinskom radošću ispunjenim..
osjetila sam punoću srca
kojom se odlikuješ
i vidjela Ti sjaj u očima
i tajanstveni ponos dok o obitelji govoriš..
mudrost i dobrota u duši su Ti skupljeni
da se s tragovima života miješaju
i nadopunjuju..
lako je uz Tebe
kad poput čitača misli
odgovor unaprijed znaš,
kad uvijek prave riječi izgovoriš,
cijelim srcem pomažeš
i daješ sebe
bezuvjetno..
da, sada znam.. |
23.4.2007. u 19:24 |
|
Komentari članka:
24.4.2007. u 7:14 - Goldeneye - sve što bi sada rekao na ovo zvučalo bi patetično. Zato ono što je rekao papa Ivan Pavao II na Žnjanu: "Sluge smo beskorisne" (Lk 17, 10).
Jeka ovih Kristovih riječi nije sigurno prestala odjekivati u dušama apostolâ kada su, poslušni njegovoj zapovijedi, krenuli putovima svijeta da bi naviještali Radosnu vijest. Išli su iz jednoga grada u drugi, iz jednoga kraja u drugi te se trudili biti u službi Kraljevstva nebeskoga, čuvajući uvijek u srcu Isusovu opomenu: "Kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'" (Lk 17, 10).
|
| TVOJ PRISTUP |
uvijek računaš na moje ništa
na one toliko male stvari
na sitnice kojih se stidim
računaš na ono što nemam
što nije moje
i ne daš se zbuniti
uvijek računaš na moje neuzvraćene smiješke
na suze koje jedino znadem darivati
računaš na moje bjegove i strahove
dileme i ono što nitko od mene ne želi
uvijek računaš na ono što se ne vidi
na ono što je samo moje
što ljubomorno čuvam
ipak se srameći onog što držim u rukama
ti valjda jedini računaš na mene
na mene onakvu kakva sam pred tobom
bez krinke i zadnjih namjera
bez skrivenih računica i obmana
uvijek računaš na ono
što nemam
a samo to
mogu
iskreno
dati
|
14.4.2007. u 13:20 |
|
| Riječi |
Riječi su naznaka i varka zbilje,
prokazatelji kojih se bojimo,
strijele i katapulti
od kojih nam se valja uklanjati.
Riječi su plugovima otvorene brazde srca,
krv koja teče iz njegovih rana,
nesmotreni porivi nutrine
i izabrana sredstva milovanja.
Riječi su povlašteni znakovi duše
koja se sva usredotočila
na objavljivanje.
(A. Š.) |
13.4.2007. u 9:49 |
|
| Prijatelju |
Ti si snaga što me pokreće
veseliš se svakom mojem slovu.
Trebam samo znati da si uz mene
i već u glavi slažem pjesmu ili priču novu.
Tvoja me blizina duha inspirira,
to je jedno sasvim novo iskustvo.
Imati nekog tko fascinira,
biti u društvu a nemati društvo.
Ti nanovo puniš moje prazne baterije,
tvojim se smijehom hranim.
Pretvaraš u sitnice moje muke i kalvarije,
tvojim prisustvom od svijeta se branim.
(Elfrida Matuč Mahulja) |
15.3.2007. u 9:16 |
|
Komentari članka:
15.3.2007. u 14:41 - Morenade - Divno je prijateljevati, imati iskrene i vjerne prijatelje i još je ljepše biti takav prijatelj i sam.
15.3.2007. u 19:15 - sirenica - ..lijepo je imati pravog, iskrenog prijatelja.. samo su takvi danas prava rijetkost.. |
| Članaka u rubrici: 15 |
|
Str. 1 od 2 |
|
|
|
