Križ života - Blog

Postavi kao početnu stranicu - Dodaj u favorites

PORTAL

KRIŽ ŽIVOTA

Goldeneye

BLOG²

Promišljanja

BLOGOVI PRIJATELJI

Promišljanja

Članaka u rubrici: 178

Str. 1 od 18

Baka

Malena Lara imala je rođendan, taman negdje pred polazak u prvi razred osnovne škole. Svi gosti nešto su joj donijeli, pri tome ne štedeći novac. Njezina baka donijela je neobičan poklon na koji su je Larini roditelji pogledali ispod oka, misleći kako to nije dar koji će uopće pogledati njihova djevojčica. Naravno, u svem šarenilu, Lari se najviše svidio bakin poklon, od kojega se godinama nije odvajala.
Bornu niste mogli odmaknuti od televizora, kompjutera i svih silnih igrica, a posebno mu se nije sviđala ideja da se ide u posjet rodbini. Međutim, kod bake je uvijek volio ići. Baka je znala otvoriti prozor njegova srca i zato je volio disati miris te posebne ljubavi.
Ivana je imala problema s majkom baš oko svakog pitanja. Bila je već velika djevojka, a zatočenik dvorca nemogućnosti u koji ju je majka zatvorila. Njezina baka bila je utočište. Baka ju je gledala u oči i znala pomilovati po glavi i pružiti poljubac u obraz, poljubac koji i danas grije iako bake već dugo nema.
Marko je volio baku, a ona mu je znala dati gutljaj crne tople kave i razgovarati s njim kao s odraslim dječakom, iako je išao tek u peti razred. Baka i Marko razgovarali su o svemu, od osnovnih životnih pitanja pa sve do politike. Marka je to činilo važnim, ponositim i odraslim – svime onime što dječake njegovih godina inspirira. No, Marko je na neke bakine rečenice gledao kao da je baka staromodna i kako se neka njena predviđanja nikada ne mogu ostvariti. Godine su mu pokazale da je baka gotovo u svemu bila u pravu. Sada, iako odrastao, Marku nedostaje bakina mudrost, te mu preostaje samo položiti cvijetak tamo gdje ona dodiruje vječnost.
Baka je znala kuhati najbolje, peči takve kolače da i danas kad zatvorim oči osjetim njihov miris, aromu. Radila je to s ljubavlju, valjda zato.

Baka Ana grlila je Isusa…

27.7.2010. u 7:07

Objavio: Goldeneye

Ti, na mojim rukama

Na rukama sam Te sinoć držao

Ja, nedostojan

Dopustio si mi to, unatoč ranama koje sam Ti zadavao

I nisam siguran da Te opet neću povrijediti

Zar je moguća takva ljubav Tvoja prema meni

Stomakom mi rolaju leptirići kao da sam najzaljubljeniji čovjek na svijetu

I tresao sam se u strahu da Te iz ruku ne ispustim

A Ti mi dopuštaš da ljubav Tvoju podijelim sa svijetom

Da moje ruke budu Tvoje…

8.6.2010. u 8:00

Objavio: Goldeneye

Komentari članka:

23.6.2010. u 9:36 - filippoblu - Goldy prekrano - svaka čast :)

Htjela je baciti kamen na Boga...

U kratko vrijeme Vesna je ostala bez posla i dobila tešku bolest. Živi sama, u svojoj bolesti i samoći. Iako je u najtežim trenucima znala nasmijati sve oko sebe, u očima joj se vidio upitnik koji je željela razriješiti u Međugorju. Umorna od dugog puta, lošeg autobusa, ne baš sjajnog smještaja i lošeg vremena, stalno je nešto prigovarala. Kažu oni koji je znaju - nije bila prepoznatljiva. Čekala je u redu za ispovijed unutar crkve, ali kada je bila blizu, svećenik je uzeo odmor od cjelodnevna ispovijedanja. Nekako u isto vrijeme, ispred međugorske crkve, na otvorenom je počela ispovijed. Opet je bila negdje na kraju reda. Počela je prvo kišica, a onda i prolom oblaka. Ispovijed je prekinuta i ona opet nije došla na red, ovaj puta mokra do kože. Pričala mi je da je tada pomislila uzeti prvi kamen i baciti ga u nebo, ljuta na Boga! Bijes i očaj je nisu napuštali i ono po što je došla, ostala je samo utopija.
Do jutra...
Tada je krenula na brdo ukazanja, gdje je u jednom trenutku pogled spustila prema zemlji. Tamo je ugledala kameni oblutak u sjajnom obliku srca. S druge strane oblutka, precizno, kao nekakvim strojem urezbareno slovo V. V kao Vesna, kao Victory, kao Volim te.
Kamen mržnje koji je ona htjela baciti, čudesno joj se vratio kao kamen ljubavi. Priča je nevjerojatna, ali istinita. Vidjeh taj kamen, u čudu, još jednom, međugorskom...

17.4.2010. u 11:15

Objavio: Goldeneye

Ljepota

Jutros stojim na pješačkom prijelazu, čekajući da se upali zeleno svjetlo. S druge strane prijelaza djevojka, tako lijepa da sam odmah spustio pogled, a zatim i prošao pokraj nje gledajući na sasvim drugu stranu.
Pomislio sam, ako ti neka osoba, svojom ljepotom, može tako spustiti pogled, što tek može božanska ljepota?!
Teško je shvatiti kako u Lice Božje ne možeš gledati, ali te ta ljepota i svjetlo tako obore s nogu, da jednostavno moraš pokleknuti s glavom prema dolje.
Nije tu samo riječ o strahopoštovanju prema gospodaru, nego naklon prema božanskoj ljepoti, koja isijava iz Oca, Sina i Duha Svetoga.
Za tu ljepotu ne trebaju oči u glavi, nego one, iskrojene na srcu, još dok nisam bio svjestan vlastita postojanja.
Na kraju, sjetih se jedne izjave čuvenog Michelangela, kojega su pitali zašto je Mariju, majku našega Krista, uvijek prikazivao mladu i lijepu? On je odgovorio, da osoba koja je zaljubljena u Boga mora isijavati ljepotom i mladošću.

14.4.2010. u 9:41

Objavio: Goldeneye

Moja borba!

Želim li biti dijelom oaze istomišljenika, gdje ću se osjećati dobro i gdje ću cilicij okretati na stranu na kojoj ne boli? Biti među pravednicima ne znači da ću i sam biti pravednik, iako bi Dale Carnagie istaknuo da ako prosječnog stavite među izvrsne, da će isti poprimiti njihove karakteristike.
Dovoljan je samo jedan čovjek da učini razliku i među zlima napravi takvu pomutnju da dobro kad-tad zavlada. Prekrasna svetica Rita najbolji je primjer za to.
Prolaziti kroz život - da ne boli - znači ne uzimati na sebe svoj križ života i boriti se s nemanima svih vrsta, pod zapovjedništvom Zloga.
Znate put - rekao nam je Isus Krist, a on je došao među grješnike, bio s bludnicama, razbojnicima, carinicima i dnom dna tadašnjeg društva. Prije svoga uskrsnuća sašao je i nad pakao.
U borbu sa Zlim ne možeš iz svoje komocije, nego ući baš tamo gdje obitava i upaliti makar i najmanje svjetlo.
Jel to meni potrebno? Veselim li se tome? Ne!
Iako, lako se boriti s protivnikom koji se legitimira kao zlo, a ovo je borba protiv anđela svjetla, divna lica, boja i dobrog dijela spoznaje.
A borba, ona je drukčija od svake druge borbe. To je, jednostavno - paljenje svjetla u mrklom mraku.

12.4.2010. u 11:35

Objavio: Goldeneye

Komentari članka:

12.4.2010. u 15:04 - aba - ovo podiže, daje snage... ali i pomaže da se pogledamo u ogledalo pomno... uistinu zlato se tali u taljici i dok ga vatra ne prožme.... ovo što si napisao me podsjeća na duhovnu teretanu. hvala. Btb
12.4.2010. u 16:38 - Goldeneye - @aba - hvala tebi na komentaru
12.4.2010. u 19:58 - Latrice - (2 Kor 11, 14) "...grijeh prekriven velom kreposti". Svjetlom protiv "svjetla" ... odličan tekst. :-)

Vjerujete li?!

Vjerujete li doista da je Krist uskrsnuo?
Ako vjerujete, zar vam ne dođe zaplakati od radosti!?

7.4.2010. u 8:34

Objavio: Goldeneye

Mrlja

Kad čovjek okonča ovaj život, što bi mogli napisati o njemu na listu papira?
Jesu li tih par redaka dostojni svega onoga što je učinio ili propustio učiniti u životu?
Tražeći karijeru, zidajući kuće, dižući kredite, možda je taj čovjek zaboravio ljubiti i biti ljubljen.

Što bi drugi mogli napisati o meni?

Volio bi da tako živim da papir ostane prazan, a na njegovoj sredini jedva vidljiva mrlja, od suze...

24.1.2010. u 12:25

Objavio: Goldeneye

Kriste, vidim te!!!

Sviđa li ti se neki tip automobila, sigurno ćeš ga češće od ostalih viđati na cesti.
Trudnica će odjednom vidjeti trudnice na svakom koraku. Sve ono što želimo, za čim žudimo susretat ćemo na svakom koraku i pitati se kako je moguće da i prije nismo viđali te stvari i pojave.
Ako žudim za Bogom, onda ću ga vidjeti u svemu, prepoznavati ga u svakome čovjeku, pojavama, pa i onda kada sam posve sam u kutku neke sobe ili u šetnji uz rijeku. Kad želim dobro, dobro ću češće primjećivati.
Kad sam u ljubavi, vidjet ću je svuda...

20.1.2010. u 11:40

Objavio: Goldeneye

Komentari članka:

20.1.2010. u 14:11 - jasminka - A hvala Bogu i nešto normalno danas pročitati i toliko lijepo i pozitivno!
20.1.2010. u 22:42 - BEKICA - odlično i istinito ....
24.1.2010. u 17:47 - aba - ovo je stvarno gola istina. za dobrih dana daje krila, za onih malo manje dobrih... eh, tu je problem... tada se kuje vjera i pouzdanje u Božju blizinu, skrb i ljubav.

Pričest

Rodio sam se i odrastao u iznimno ateističkoj obitelji. Čak su i moje bake i djedovi bili ateisti, pa sam bio uskraćen i za minimum saznanja o Bogu. Ipak, moja prabaka, jedina pobožna u čitavoj mojoj obitelji vršila je pritisak na moje roditelje da me barem krste. Opirali su se oni dvije godine, ali i popustili. Budući je to bilo vrijeme malo iza Drugog vatikanskog koncila župnici baš nisi bili otvoreni za krštenje nekoga kome nitko u obitelji, osim prabake, nije vjernik. Tako me u mom gradu nitko nije želio krstiti. Ipak, tetak, učitelj na selu, zamolio je tamošnjeg župnika da me krsti. Ovaj je prihvatio, a ja sam u pratnji tetka i tetke, bez prisustva roditelja, u tom selu primio ovaj sveti sakrament. I to ne bi bila posebno zanimljiva priča da se u sljedećem vremenu taj župnik nije skinuo iz službe i oženio. S vremenom, uspio je i u civilnom životu, ali nikada se nije odvajao od svoje crkve. On nije moj župljanin i stoga će ova priča imati još jednu zanimljivost. Budući da imam dekret kao izvanredni djelitelj pričesti, na blagdan Krštenja Gospodinova, dijelio sam pričest, a zadnji u redu stajao je on. Bilo mi je tako neobično pričestiti čovjeka koji je mene krstio...
I tako mi je milo kad vidim kako me je Bog doveo ovdje gdje sam sad, samo po Njegovoj milosti. Možda je to dobra pouka da nikada ne treba tražiti razloge da se dijete ne krsti, nego baš suprotno. Sakrament funkcionira i onda kada te sve što te okružuje upravo udaljava od Boga. Jer Gospodin je nad svime i hvala mu na milosti što mi je promijenio i mijenja život.

11.1.2010. u 10:02

Objavio: Goldeneye

Komentari članka:

11.1.2010. u 14:44 - jasminka - Snažna istinita priča! Hvala ti što si ovo napisao jer ponekad su ovakve životne istine kao mrvice s Kristovog stola, koje mogu čovjeka duhovno nahraniti i učiniti ga još upornijim..jednostavno uvidiš da ima smisla!
11.1.2010. u 18:24 - aba - zahvaljujem na ovoj priči jer mi je opet potvrdila prekrasnost Božje logike i pedagogije kojom vodi ljudski život. ponekad, kad sam zapletena u neke svoje čipke, ne mogu sebi dozvati u pamet smisao te određene situacije. to su trenutci kada ovakvi primjeri pomažu da se prebrodi. jer na njima vidimo da ne moramo uvijek sve znati, ni razumjeti. jedino bitno jest imati povjerenja u Providnost i prepustiti joj se u potpunosti. a onda, jednom, kad se osvrnemo unatrag, kao ti danas, dobijemo prekrasnu sliku punu smisla. i tada misterij života još jednom zasja u punom sjaju. sjajna priča. Btb

Spašavaj se tko može!!!
Poznajem u poduzeću u kojem radim dva gospodina. Jedan, onako "zdravoseljački" lik, koji ne vodi računa o tome hoće li nekoga povrijediti svojom iskrenošću i svojim stavovima. Svi ga muški respektiraju jer svojom sirovošću ne daje dojam da bi bilo dobro ući s njim u bilo kakav sukob. Još nešto, taj je prvi kad treba nešto raditi i prvi koji će vam skočiti u pomoć i ako je ne tražite. Drugi je lik baš pravi gospodin. Tako ljubazan, obrazovan, smirena glasa. Sa svima priča kao da su njegova djeca. I toliko je samozatajan da ga skoro nitko sve ove godine ne primjećuje. Svojom elokvencijom uvijek će izbjeći jasan odgovor i nećete znati točan stav o važnim pitanjima. Ali nikome se ne zamjera i svi koji ga poznaju reći će vam najbolje o njemu. Hodnik u mojem poduzeću je dugačak i postoje dva izlaza. Razmišljam, što bi bilo da dođe do požara i da s jedne strane hodnika onaj "zdravoseljački" lik viče "za mnom, znam izlaz," a s druge strane hodnika, onaj dobrica isto to. Bilo koga sam ovih dana to pitao u poduzeću, svi su rekli da bi potrčali na stranu gospodina "sirovog". Prema kome ćemo potrčati u nedjelju? Onaj koji misli da u Hrvatskoj gori, taj će znati. PS. Napisao sam ovo samo zato da se vidi da na portalu Križa života ima i drukčijih mišljenja, iako zaobilazim politiku, jer sam se odavno predao u ruke Krista spasitelja, ali želim biti i glas onih koji misle drukčije od Uredništva.
6.1.2010. u 12:56	Objavio: Goldeneye