|
| Članaka u rubrici: 1 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Jesi li to bio ti oce? |
Cudni su Bozji putevi. Cudni su i nacini na koje ti se Bog obraca i vrijeme koje izabere. Naravno, ne treba nikada odbaciti slucajnost, no to onda stvarno mora biti velika slucajnost.
Svake nedjelje idem na rucak kod staroga gotovo u isto vrijeme. Danas sam krenuo 20ak minuta ranije, da se malo prosetam jer je bilo suncano. Na ulici su me zaustavile dvije zene koje zele siriti Kristovu rijec, koje zele pomoci sebi i drugima na taj nacin. Dolaze iz “moje crkve” - Sv. Josipa na Tresnjevci.
Kazu mi da se ne trebam brinuti. Da se sve dogadja sa nekim razlogom i da to tako mora biti. Da ljudi cesto padaju i dizu se. Da nista ne ide na silu .... To su otprilike rijeci koje cesto sam sebi govorim, no ja sam uvijek neosjetljiv na svoje rijeci, ne shvacam ih ozbiljno. Druga je stvar kada mi to kaze netko drugi.
Ja vec 10 mjeseci pokusavam nesto bez uspjeha. Padam cesto zbog toga, ponekad i par puta tjedno. Stalno udaram u zid i molim se Bogu da to konacno vec zavrsi, ali ne ide. Nemiran sam, brinem se, strah me je.... lutam trazeci rjesenje za to nesto sto mi je toliko bitno da me zapravo nista drugo u zivotu i ne zanima trenutno. A to “trenutno” eto traje vec skoro godinu dana. I onda se pojave njih dvije od nikuda i kao da tocno znaju sto mi je.
Da li je njih poslao Bog da mi prenese tu poruku? Da li to mozda znaci da sam konacno blizu svog cilja? Ili je to mozda ipak samo slucajnost?
Vjerojatno ce vrijeme pokazati sto i zasto. Malo me zabrinulo sto mi je jedna rekla da se u zivotu nikada ne zna i da tako mozda jednom postanem i svecenik. Velika cast, no ja to ne zelim nikako iako sam prije nekoliko godina razmisljao o tome. Razmisljao sam bi li mogao ili ne – ne bi. Niti mogao niti htio.
|
27.4.2008. u 20:31 |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 1 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
