Evo, kao što je već u naslovu sve objašnjeno, par redaka ću posvetiti tom događaju. Nacionalni susreti Frame su uvijek posebni, tako barem kruže priče. Ja sam se nadao da ću se i sam moći u to uvjeriti ove godine, no to se ipak nije dogodilo. Pritisnut roditeljima i školom, ostao sam u tmurnome Zabrebu. No, zato se iskreno radujem sreći koju će moji framaši doživjeti tamo. Uvjeren sam da im ja prekrasno. Otišli su u petak, 25.05 ujutro, a vraćaju se danas u nedjelju popodne, 27.05. Nažalost, nisam se još čuo niti s jednim od njih, iako sam nastojao, pa vam ne mogu prenijeti dio atmosfere koja je tamo. Rado bih i sam znao isto...
Ono što mogu reći je to da se više-manje, 800 framaša iz cijele Hrvatske okupilo u tom hrvatskom marijanskom svetištu. Prema programu koji imaju, ta tri dana će im biti posebno draga, ispunjena, aktivna i kontemplativna, a trebali bi se vratiti radosni i ispunjeni Duhom Svetim, u svoju svakodnevnicu i obveze. Ma divni su to ljudi... Framaši, uistinu!
Mogu vam još napričati neke stvari, ali nema smisla... Htio sam se eto samo spomenuti ovoga, da ne prođe nezapaženo na blogu. Toliko od mene za sada!
BVB!+
Već je 10h, a ja sam se tek dizao iz kreveta. Još jedna noć je prošla a da me više iscrpila nego umorila. No nisam tulumario niti išta slično, već sam naprosto kasno legao i onda loše spavao... To se ponavlja već tko zna po koji put. Krenuo sam put Kaptola za sat vremena. Gradskim prijevozom i pješice, uspio sam zakasniti 7 minuta na misu. Začudo, misu je vodio svećenik iz moje župe u Sigetu, fra Smiljan, koji je kako sam doznao prvi duhovni asistent neke frame u Hrvatskoj ili BiH. Inače je proteklih godina djelovao u Kini... Zanimljiva osoba. Misa je bila prekrasna, sa svim tim framaškim pjesmama, no bilo je teško podnošljivo vruće, jer je crkva bila dupkom puna, što od framaša, što od obitelji i prijatelja... A framaša se skupilo sa svih strana. Bilo je zanimljivo na kraju mise kada se molila Molitva franjevačke mladeži. Točno si tako mogao znati tko je od okupljenih u crkvi framaš, a tko nije, jer su samo neki znali molitvu. No dobro... Fra Milan, duhovni asistent frame Kaptol i inače boss Franjevačke mladeži u Hrvatskoj, na kraju mi se jer pozvao sve nas, a posebno i roditelje, da se pridruže framašima u prostorijama samostana kako bi barem probali kolače koje su sami ispekli. :))
Uslijedilo je dugotrajno i nepregledno čestitanje. Toliko pusa i pusica, zagrljaja i smješaka,a toliko malih darova, toliko toga.... No uspjeli smo se većina iščestitati, i uputiti se u samostansku blagavaonicu. Tu je uslijedilo iznenađenje. Kako za mene tako i za mnoge druge. Čovjek ne bi povjerovao... To u životu nisam vidio. Takva gozba.... Počinjem shvaćati draž obećanja na Kaptolu. Na mnoštvu stolova, bili su raspoređeni pladnjevi i tanjuri sa mnoštvom različitih sendviča, bilo je tu raznih sokova, rakije čini mi se..., kolača nebrojeno mnogo vrsta, pa torti, pa nekih kanapea, čipseva, a između svega toga su stajali ponosni i crveno istaknuti pladnjevi napunjeni silnim rumenim i mirisnim, a nadasve ugodnim JAGODAMA!!!
Da, tako je! Jagode su bile svuda oko nas... Gdje god si se okrenuo. Počeo sam uživati... Nisam hedonist, ali danas sam morao biti. Žderali smo, i to je prava riječ, jer gdje je hrana, tu je i frama Siget. Uspješno smo obavili misiju konzumiranja hrane, i posvetili se akciji plesa i pjevanja. Misa je počela u 12h, a ples, pjesma i zabavni program koji nam je pripremila frama Kaptol nas je doveo do 16h. Dakako, pjesma se nastavila i dalje, no ja sam ipak krenuo put doma jer imam neke poslove za školu... Ah bezveze.... Žao mi je samo što mi prijatelj jedan nije bio na obećanjima, baš mi nedostaje... No vidjet ću ga sutra. Eto, bilo je super, posebna za vrijeme pjesme Čepovi, koja je hit na frami. Ponukala me na neke stvari...
Moram naučiti svirati gitaru pod hitno... Ili nešto drugo.
Jedva čekam svoja prva obećanja... Svi ste pozvani!!! I na obećanja i na framu. BVB!+
Evo vam donosim još jedan video, ovo je uradak jednog mog prijatelja, također framaša. Ovo je prezentacija o našoj frami Siget i njenom prošlogodišnjem maršu. Da bi pogledali video, kliknite na 'Opširnije' ispod. Uživajte!
Aha evo i ja malo reklamiram studentski katolički centar. No ovom prilikom želim posebno baciti svjetlo na SKAC klub. Osobno još nisam student i nisam stoga imao potrebu posjetiti ga, no prema dojmovima, to je super mjesto, i iskreno se nadam da će postati kultno. No, postoji jedna druga ideja...
Ne znam koliko vas je gledalo film Studio 54. To je film razvrata, grijeha, droge, alkohola, ilegale, plesa i super glazbe....
Volio bih da se otvori takav jedan klub za katoličku mladež, ali bez negativnih elemenata koji se pojavljuju u filmu. S obzirom da nitko nema pretjeranu želju to učiniti, ja sam si uzeo to na popis stvari koje moram učiniti. Nadam se tamo negdje do 26 godine... Ili prije. Ovisi o razvoju situacije trenutnih projekata na kojima radim. Ma mislim, treba mnogo moliti da to sve uspije. Ma uživajte vi meni u glazbi i plesu, mnogo plešite i pjevajte ma kako grozno ili lijepo pjevali. Pjevajte pjesme sretne i tužne da vam suze rone, da vam se srca iscijele i duše olakšaju... Pjevajte od sreće i slavite i hvalite Boga što vam je dao toliko ljubavi i mogućnosti da činite dobra djela u Njegovo ime. Da ne duljim više, navijajmo za novi katolički noćni klub. Bog vas blagoslovio.
Pater noster, qui es in caelis,
Sanctificetur nomen tuum.
Adveniat regnum tuum.
Fiat voluntas tua,
Sicut in caelo et in terra.
Panem nostrum quotidianum da nobis hodie.
Et dimitte nobis debita nostra,
Sicut et nos dimittimus debitoribus nostris.
Et ne nos inducas in tentationem:
Sed libera nos a malo.
Amen.
Svaki moj čitatelj je već imao prilike čuti sve što je trebao čuti u svojoj župi, na Vazmenom bdijenju. Upravo stoga nema što tražiti na ovom blogu. Nikakva razmišljanja, nikakve poticaje. Krist Uskrsnu! Aleluja!
Svi su se raspisali oko Cvjetnice, pa ću i ja ali vrlo kratku, svoju današnju misao.
Eto prijašnjih godina, još sam uvijek na današnji dan gledao kroz maslinovu grančicu i dosadno pjevanje muke na misi.
Danas, vidim dalje od grančice, vidim Isusa Boga.
I danas, nakon predivne muke, osmijeh mi se ozario na licu, Isus, on je moj Bog, uvidio sam. I bio radostan.
Članak se zove Međugorje -sažetak, a sažetak će u pravom smislu te riječi i biti. Ipak je potrebno posjetiti Međugorje i brda između kojih se nalazi, da bi se sve to doživjelo u punini. Ovako vas možda mogu samo potaknuti.
Meni je ovo bio drugi posjet Međugorju, no prvi je bio ekspresni, u posjetu daljnjoj obitelji, tako da nisam vidio ništa osim crkve. A bilo je ljeto tada i sve je vrvjelo turistima...
Tih Kineza ima posvuda.
No da se vratim na temu...
Kao što je moj pretposljednji članak govorio, moja frama Siget-Trnsko, s još jednom framom Majke Božje Lurdske, je dijelila bus na putu za Međugorje prošloga vikenda. I bilo nam je super. Naravno, netko nosi i loše dojmove, ali velika većina će reći da su oduševljeni. Zajedno sa mnom. Prvoga dana smo posjetili Križevac, do čijeg vrha smo hodali sudjelujući u križnome putu obogaćenom s framaškim pjesmama oživljenim glasovima i gitarom. Da skratim opise događaja, sljedećega dana smo posjetiti Podbrdo. To je brdo ukazanja, i može se reći kako su tu bili mnogo emocionalniji i osobniji doživljaji. Bura je puhala puna dva dana, i bilo je hladno upravo zbog toga, inače temperature su bile sasvim pristojne. Povratak je bio cijeli u pjesmama, a ako uzmete u obzir koliko nam treba od Međugorja do Zagreba, onda taj podatak nešto i znači. A pri povratku smo posjetili i framu Sinj, koji su nas ugostili u svojem samostanu, pripremili nam ukusan ručak, a poslušali smo i kratko predavanje o povijesti Sinjske Gospe.
Mali dio atmosfere ću vam dati i u galeriji članka, ali vrlo mali jer ostale slike su ipak osobne, za ljude koji se na njima nalaze.
Neka vas dragi Bog blagoslovi, i čuvala vas Kraljica mira.
Galerija članka:
Opis: Kraljica mira na brdu ukazanja
Opis: Kraljica mira ispred crkve
Opis: Crkva sv. Jakova u Međugorju
Opis: 1900-ta obljetnica Kristove smrti i uskrsnuća
Ovih dana sam u neprestanim emocionalnim usponima i padovima. Sinusoida osjećaja kao da se proteže unedogled i ne prestaje...
U igri ljubavi, osjećam se kao zvrk koji se vrti oko svoje osi i ne može stati. Uhvatiti nekoga za ruku čini se nemogućim, sve se prebrzo vrti, vidim sve, a ništa ne primjećujem...
Podari mi Bože svoj mir. Podari mi ljubavi i snage da mogu učiniti što od mene tražiš.
U potrazi za emocionalnim mirom....
rose
donryu
toma
lykos
