U trokutu
Postajemo odredište
dodirna točka suludih komentara
raspadam se na ugljikohidrate
ti me razmućuješ u poljima riže
svjesno ti nabijam krivnju
cijedim kroz aparat za kavu
ti si pjena
Didaskalije
Dok se upijaš u trešnjino drvo
pozornica ostaje naga
s odjekom monologa
i rasparanom zavjesom
gitara škripuće žicama
sve ukočenije se doživljavam
s par nadjenutih imena
prepoznaj
NLO
Grizem povodac na kojem me vodiš
programirana dnevna šetnja
praznim se na uglu tvoga sjećanja
zavidnom količinom neurastenije
pribijaš me uz radijator
da se još više z