|
| Članaka u rubrici: 147 |
|
Str. 1 od 15 |
 |
| Glas u tvom uhu |
da sam glas u tvome uhu
more koje čuva školjka
jato galebova nad kočom
i mali cvijet tratinčice
da me slušaš noću
da sam šum kroz grane, lišće
skriven titraj u tebi
zbog kojeg se ljuljaš dok hodaš
bio bih ti prsten na ruci
ili nabor na majici
pjesma kojom se budiš na usnama
da sam glas u tvome uhu
da me svuda nosiš nasmiješena
kako je lijepo slušati s tobom
pjevat ću ti drugi glas
kad od dosade pod smokvu sjedneš
pričat ću ti svoje priče
o čovjeku kom dupin ljubi ruke
o lozi koja hrani ogladnjele ptice
o pogledu koji plače u sutonu
o usnama koje žile samoću
o dječaku koji je učio letjeti
o spokoju koji donosi kraj ljeta
i kad kreneš spavat
šaptat ću ti: laku noć!
ljube, u tvom uhu glas sam
koji s tvojim glasom titra
i slušajmo se uzajamno
uz kliktaj galebova
i mrmor noći...
Rab, 2.9.2008.
|
2.9.2008. u 21:46 |
|
| Marmelada |
ponekad naša podsvijest
piše umjesto nas
ljubav izgleda poput
kruha s marmeladom
ostaneš musav oko usta dok
oko tebe lete ose
bojiš se da te njihova životnost ne ubode
no marmelada čini svoje
želiš tu namazanu krišku
usprkos strahu
zalijevaš ju hladnim mlijekom sumnje
a mlijeko jednostavno ide uz nju
ljubav je stisnuta u staklenki života
nada je putar koji nas deblja svakodnevno
ako jedeš sam, to je čudan osjećaj
poput kiše koja se kotrlja olukom
i nestaje tko zna gdje
zato, kad namažem marmeladu
zaboravljam na mlijeko
čekam da mi odgrizeš zalogaj pred nosom
zajedno uživajmo u toj kriški nade
i neobuzdane strasti
vidiš, za mojim stolom postoji
tek još jedan stolac
odavno postavljen za tebe
bez straha od propuha
doručkuj sa mnom
podijelit ćemo krišku
musavih usta ljubit ćemo sutra
putar, marmelada i kriška kruha našeg vremena
u zalogaju vječnosti...
Rab, 29.8.2008.
|
29.8.2008. u 23:44 |
|
| Ležaljka |
kad nam se misli sretnu na tvojoj ležaljci
ne briši kapi sa svoga ramena
usnama upit ću s kože tvoju bjelinu
da ne izgoriš na suncu čekajući
mazi me nekom riječju
izmisli je samo nama znanu
poput znaka koji spašava zaljubljene
mi se strovaljujemo obratno, iz ponora
kad se sretnemo, na odbljesku sunčanih naočala
ne puštaš me u svoje oči
ljubim ti vrh nosa
i kradem gutljaj limunade
ne podnosim vrućinu
a ti mi otežavaš svojom toplinom
puhni mi u vrat
da se naježim od strasti
čuvaj tu svoju ležaljku
kao što ona čuva tvoje slatke snove
i piše ti riječ po riječ na glatka leđa
ti samo ponavljaš zajedničke snove
a ja sričem zaneseno tvoje misli
kraj bazena koji nosi valove
ti očekuješ da iznenada skočim
i sve nam je dopušteno
skačem i prskam te valom
nestajem u tirkiznu nebu
na dnu bazena pronađi procjep
ponesi ležaljku
da i ovdje sanjaš isti san
s ispisanim riječima na leđima
na valovima mora...
Rab, 10.8.2008.
|
11.8.2008. u 23:43 |
|
| Podmornica |
sad upravljam podmornicom
ronim slikama iza kojih se skrivaš
kako smo smiješni kao djeca
igramo se vječnih igara
razmišljamo kao odrasli, a opet...
vjerujem da si ti noćas pjevala na plaži
slušao sam noć kako umire na valu oseke
tužno je kad je noć sama
uhvaćena u stupicu mog pogleda kroz prozor
koprca se i otima da ne čuje riječ
ronim s pogledom na modre šljive voćnjaka
hoće li biti domaćeg pekmeza
znaš, kada kuća miriše na domaće
zaustavi se vrijeme i pleše na stolu zajedno sa rasutim šećerom
koračaju prsti u slatkome snijegu ostavljajući tragove
jesmo li mi trag, poput otiska dinosaurusa, vječni
jednom, kad nas otkriju na vrhu planine
vidjet će brod kojim spasismo vjeru u ljubav
ne mogu čekati rađanje dana
dan je bolniji od noći
noć upija moje ožiljke
dan se poigrava mojom hrabrošću
kažeš da zagrljaji nemaju oči
onda te želim zauvijek gledati zagrljajem
hrabro i nesputano
bit ćemo ogrtač vremena
kameno biće koje odolijeva moru
na nama isparavat će dan
i umirat noć nebrojeno puta
a pogled zagrljaja
isplest će od zvijezda ružu
zalito mliječnim putom
rast će iz nas
neki novi svemir...
Rab, 9.8.2008.
|
10.8.2008. u 0:09 |
|
| Na chatu |
prekidam te pitanjima
ne dopuštam ti ljeto
čudan sam u svojoj tegli
premalo toga vidim
i čekam kišu na TV-programima
a samo munje u grmljavinskoj oluji
negdje na pola otoka, kao polu-odjevena
svježina ubire prve smokve
a ja sam obasut zlatom
i što ti vrijedi imat sunce bez mora
more sam prodao nekom ispod pulta
da pokrijem troškove samoće
nedorečene slane poljupce
srdele u maslinovom ulju
žedne kore raspucale zemlje
nazivao bih dane po tebi
brojao valove na raščešljanom moru
i bio smotani Pluton u vrtu tvoje duše
sladak, razigran, beskoristan, umiljat
a što, kad nas prenem pitanjima
ugasim svijeću u našim večerima
onda ljut na sebe zgriješim misli
nepotrebno želeći preskočiti dane
a zar nije lijepo nakratko stati
dopustivši praznini da upije boje
pitanja izgubljena smisla
a mi smo svejedno zajedno
dok med kipti iz smokava
kravosas zapleten o granu
i vrapci zoblju zrna grožđa
uživamo svoju slobodu
na chatu
uokvirenu kvadratićem sreće...
Rab, 6.8.2008.
|
7.8.2008. u 0:01 |
|
| Nesporazum |
negdje sam zapeo u među-svjetlu
izazvan šutnjom mliječna ekrana
zagrljena slova u putnoj torbi
a trebam lj, u, b, a, v...
možeš li zavući ruku i izvući niz
tako da se okupam u sreći
mirišljive svijeće kraj praznog kreveta
i zvuk zrikavaca što kose vlati tame
zašto kompliciramo
evo, ja bih ubrao prvi tvoje suze
neka venu na mojim mrtvim grudima
a ti, imaš li riječ kojom brišeš prašinu s mojih usana
ili smo nerazumljivi u bojažljivom kolopletu
upalio bih lampione i pustio da plove
no gdje je rijeka kojom mir raznosi želje
želim toliko da se bojim otisnuti na splav
jer splav nosi put struje
a ti si moja struja koju želim
da me nosi bespovratno u nepoznato more
imaš li tu snagu
ili bridiš mojom naboranom kožom
zar je prekasno usnuti u pjesmi zrikavaca
prepustio bih ti i noć i dan
uredi ih po želji
uživat ću u tvojoj maštovitosti
samo ih razdijeli razvidno
jer dan mi sjeti treba
a noć žudnji
a strast nek' je vjetar
što me ljubi s juga
tužno poput kiša koje nosi
i bit ću tvoj
prepušten da me imaš
nerazumljiv i kompliciran
trebam slova
lj, u, b, a, v...
i tebe...
Rab, 5.8.2008.
|
5.8.2008. u 0:30 |
|
| Tvoj slatki Sputnik |
noćas je svjetlo hodalo nebom
neki satelit u oku galaksije
ili sam samo nakratko
tvojim pogledom bio
tvoj slatki Sputnik
i ne bih se ljutio na sebe
da češće prošećem tvojom orbitom
no ljudi ne odlaze u šetnju Mjesecom
tu i tamo rovare kraterom trgovačkog centra
mi smo odavno nadišli klimatizirane prostore
nama sunce prožima puteljke u šumi
tu i tamo lansiram se do Marsa
na čašu vode kraj zagonetnog lica
jednom moraš poći sa mnom
zasigurno romantičan doživljaj za dvoje
tvoj sam slatki Sputnik
dobivena trka u obližnjem vakuumu
sad odašiljem impulse u tvom pravcu
nevidljivi znak kojim kontroliraš moj let
domišljat način zavisnosti
u šetnji pod zvijezdama
nema smisla ako ne povedem tebe
tvoj slatki Sputnik
želi izlet na Saturnove prstene
možda jedan na tvojoj ruci
zavrti planet u našem smjeru
onako, u prolazu
kao kad dobaciš pogled, nasmiješiš se
a tvoj pas te upozna s najljepšim bićem u svemiru
tvoj slatki Sputnik?
naravno...
Rab, 2.8.2008.
|
3.8.2008. u 0:02 |
|
| Dva kaktusa |
dva kaktusa na verandi
plavi i roza cvijet, postojani
grle se u sigurnosti podneva
tko im išta može
oni znaju što žele
žele biti samo njih dvoje
uz kap rose i zraku Sunca
dva kaktusa ne trebaju ljude
oni su društvo samo po sebi
ne razumiju različitost svojih boja
otuđenost tegli ne razdvaja ih nimalo
kad iglicama ispletu paučinu među sobom
zujat će osmijeh u pustinjskom tijelu
dva kaktusa uživaju dan uz more
ona je roza i nježnije građe
on je plav i prepun zarezanih riječi
poput kaktusa tekile
ne želi da nju iskoriste za nečije uho
ili da njime popune prazninu na prozoru
njih dvoje traže sigurnost
vjetar je sitan problem u prolazu
njima treba jamstvo ne diranja
ostavite ih na njihovoj verandi
ako baš morate, pogledom ih pozdravite
dva kaktusa žive jedno za drugo
ponekad se nespretno ubodu dok se ljube
neka, još uče život u dvoje
ne žele biti nepoznato bilje
njih dvoje ljepši su od svakog cvijeta
jer ne natječu se da bi bili najljepši
ne, njima je bitno da otkriju ljubav
dva kaktusa na podnevnom suncu
žele samoću ispletene mreže
pustite ih, oni jesu na mjestu
no otkrit će sebi više no što može;
putnik, mornar ili astronaut
jer možeš znati čitavi svemir
a ne spoznati dušu nekog koga voliš...
Rab, 24.7.2008
|
24.7.2008. u 22:45 |
|
| Vraćam te |
prije no što kažem
ti već znaš voliš li to
kao torta od kupina
s ograde tvoga vrta
obojit ćeš prste sokom
i rezat ćeš kriške slašću
za mene nepozvanog
danas kada i nisi od neke volje
zvonit ću zvoncem neprestano
a ti me izbjegni ako možeš
pravi se da sam nitko tebi
neki nepoznat lik što prodaje tepihe
a ja ću čekati da mi se vratiš
posvojit ću klokane i koale
samo da ne odeš na jarko sunce Australije
i vodit ću te zelenom cestom do Irske
ili ćemo riskirati sake u Tokyu
ne, ne mogu ti pokloniti polarnog medvjeda
imamo premalen hladnjak na balkonu
uostalom, medvjedi ne vole gradsku publiku
i svježe odmrznutu ribu
da mi se vratiš
ne bih te dao nikome, pa ni njima
u stvari, još nisi ni otišla
a već bi da te vraćam
e neću
lijepo ću te imati za sebe
pa makar jeo omlet od nojevih jaja
samo se ti smiri
jer znam da te imam
kao neznanac o komu sve znaš
a ti ćeš već probat voliš li
prije no što išta kažem
vratio sam te
zar ne?
Rab, 21.7.2008.
|
21.7.2008. u 23:46 |
|
| Opet fado |
voliš kad pretjerujem
pišem ti dok slušamo fado
Jeleni vijori kosa u splitskoj večeri
i sve je bajka u otpjevanoj riječi
ti se prepuštaš gitari
ja se prepuštam tebi
veže nas portugalska sjeta
savršen trenutak da te dodirnem
a mene nema da ti mirišem kosu
čekaš me svaku večer
svaka večer tužan je mornar negdje na moru
ženo, oprosti što sam slab od nevera
sol mekša moje kosti
bura se utkala u boru kraj usana
slušaj, ona pjeva o dalekoj tuzi
a ja sam sretan jer je dijelimo
svanut će jutro u Portu
živnut će mozaici kamenih ulica
u Lisabonu
a mi, na jadranskom valu
ljuljat će nas na prvoj žici gitare
visoki ton što jeca uz njezin glas
oprosti mi ljube
večeras slabiji sam od svake riječi
malaksao od vrućeg stenjanja srpnja
htio bih ti blizu zataknuti cvijet oleandra
a ti opčinjena fadom
puštaš da plutam za tobom
na plimi punog Mjeseca
fado, o fado
opet ti se navraćam
ubireš u meni sjetu razdvojenosti
znam, Jelena pjeva
ni ne sluteći, o meni
o ženi
i slomljenoj gitari zasutoj pijeskom...
Rab, 19.7.2008.
|
20.7.2008. u 0:10 |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 147 |
|
Str. 1 od 15 |
|
|
|
Emanuel_
