S neskrivenim zanimanjem, kao vjernik, pristupio sam ovom dokumentarcu. Blagonaklonošću mog prijatelja Kolichara dobio sam DVD o kojem već neko vrijeme kruže rasprave po internetu. Možda i najjači dio dokumentarca jest prvi dio koji govori o prvotnim oblicima medijske manipulacije, a za ono vrijeme crkva to zaista i jest bila, no i razumljivo, jer opća svijest tadašnje populacije nije bila na nivou ove današnje. Iako je bilo već u 19. stoljeću akademskih pokušaja napadanja na istinitost dogme koja se poučava tisućljećima od egipatske, židovske, kršćanske posebice, ovo je do sada jedan od najjačih, no zbog svojih kontradiktornih argumenata i jednako bezuspješan. Bilo bi glupo sada izvlačiti protuargumente i ponovno raditi istovjetnu grešku, a to je izvlačiti odgovarajući kontekst iz date analize. Vjernik će, zbog svojeg poznavanja religije, a priori odbaciti tezu horoskopskog i astrološko-astronomskog značenja biblije. Na drugu stranu, oponenti će, zbog nepoznavanja materije koja se napada, plastično prihvatiti ponuđenu ''istinu'' i smatrati je konačnom. Dublja rasprava zasigurno bi dovela do maksimalnog pozicioniranja strana s uvjerljivim tezama i antitezama. Postojanje bilo kakve sinteze u raspravi; je li kršćanstvo plagijat židovske religije, a ono plagijat egipatske, ili grčke i ine predaje, dovela bi do upitnosti i jedne teze, što bi srušilo staklene temelje na kojima sjede obostrana fanatična uvjerenja. Sve u svemu; zanimljiv anarhistički uradak za jedno poslijepodne koje može zabaviti laičkim prepucavanjima po uvriježenim stajalištima. Drugi i treći dio o manipulaciji medija o napadu na ''blizance'', te o 12 bankarskih apostola koji drže sudbinu svijeta na dlanu su više nego neuvjerljive i naivne. Prvotne tvrdnje o samonapadanju da bi se izazvao profitabilni rat i kontrola američkog pučanstva, ismijana je lani od mnogobrojnih nezavisnih stručnjaka diljem svijeta. Tragikomičnu analogiju možemo povezati na ove prostore kad su Srbi granatiranje sarajevske tržnice proglasili samonapadanjem s muslimanske strane. Treći dio o bankarskim manipulatorima i ratnim profiterima koji drže svjetsku vlast, ajde, neki znanstvenofantastični triler u kojem pobjeđuje zlo. No, ukoliko se pokaže istinitom, onda nam ne gine pozicija: ježu leđa! No, kad sve zbrojiš, i malo bolji intelektualac koji je prošao predmet psihologije shvaća da je dokumentarni uradak rađen po principu ispiranja svijesti kojima se služe lažni karizmatici da bi pridobili naivce. Osoba koja ima čvrsto uporište u svom uvjerenju ne će tako lako popušiti film, bilo da je riječ o vjerniku, bilo da je riječ o ateistu. Zanimljivo, no i prilično naivno i paranoidno djelce…
Kad čuješ riječ pjesnikovu, u boji glasa iz dubine, slomilo se i nestaje u večeri koja briše tragove postojanja mladog bića. I ona je pisala stihove, i umjesto točke, još uvijek iskreno, ostavljala je mala srdašca na slovu ''I''. Bila je puna života i nade, i nije besciljno mrvila mladost na uzaludna lutanja. Htjela se naći, ravnopravno, gdje se strofe ljube i prelamaju na stranicama sakupljenih zbirki najljepših riječi, jer i njena riječ, naoko beznačajna, imala je to pravo da se utisne u bezvremenost pisane ljepote. Njenu riječ oteo je zauvijek tup udarac avetinjske požude, krvlju natapajući kršne dalmatinske vrištine, krik, je li netko čuo krik djeteta što se oslobađa u mladoj ženi. Otkud mu pravo istrgnuti najljepšu pjesmu i baciti je kraj rijeke, nagu i ogoljenu studenom rukom silnika? Tko si ti, dovoljno snažan i bešćutan da oduzimaš dah anđelu, i prisvajaš je trofejno kao mladu košutu nad ponorom?!!! Vjerovala ti je, palcem prema gore, vjerovala kao i stotine drugih. Njen osmijeh ostao je zauvijek zamrznut na naslovnicama novina. Otkud ti pravo da ukradeš njen posljednji osmijeh kad si se zaustavio. Ubojico!!! A možda je bila i dio ovog svemira. Nepoznato ime koje bloga svakodnevno pjesme, i traži nečije priznanje, potvrdu vrijednosti i samopouzdanje koje nam svima nedostaje. Možda je bila topao komentar u nečijoj ispisanoj boli, ili slučajan prolaznik na nekom našem tek objavljenom postu. Nema je, a shvatit ćemo tek kad smrznuta zemlja prekrije njeno ime na lijesu. I onda, potopit će nam tijela sablasna praznina.
Pjesnikinjo, ti kojoj nisu dopustili nizati riječi, ti kojoj rosa ispire mladost s ruku, kojoj magla ostavlja plašt na unakaženo lice; Zbogom! Zbogom Kristina!
Pomozimo Sergeju
Danas objavljujem jedan post humanitarnog karktera za 24-godišnjeg Sergeja koji je ostao tetraplegičar i kome je država okrenula leđa, te su se njegovi prijatelji, kao i cjelokupna SCI zajednica odlučili na ovaj potez. Ovo je pismo njegovih prijatelja.
Probuđena nada
"Obraćamo se SVIMA i molimo Vas da se priključite humanitarnoj akciji kako bi pomogli 24 godišnjem momku iz Buja u nastojanju da ostvari svoju najveću želju koju je do sada imao u životu: da može ponovno biti pokretan.
Naime, nakon teške prometne nezgode koja mu se desila u srpnju 2004. godine SERGEJ FABAC je zbog povrede vratnog kralješka ostao oduzet od vrata na niže (tetraplegija) i potpuno je ovisan o tuđoj pomoći (hranjenje, oblačenje, higijena, kretanje u invalidskim kolicima…).
Jedina nada u poboljšanje je presađivanje matičnih stanica, koje se radi u Portugalu. Nakon pregleda u Firenzi, portugalski kirurg Carlos Lima ustanovio je da je kirurški zahvat moguć i izrazio veliku nadu da će isti biti uspješan. Nakon pregleda, Sergeju se vratio osmijeh na lice i njegovo se srce ispunilo nadom. Njegovi roditelji su također oživjeli, jer od trenutka nezgode "stao im je život".
Prije operacije, Sergej mora izvršiti posebne pripreme u bolnici, u Firenzi, koje će trajati otprilike desetak tjedana, a poslije zahvata morat će biti podvrgnut opet posebnoj rehabilitaciji u Firenzi, koja će trajati dvadeset tjedana. Dakle, sve ukupno trideset tjedana.
Trošak za svaki tjedan iznosi 1.750 Eura, što iznosi sveukupno 52.500 Eura. Sam kirurški zahvat, koji bi se odvijao u Lisabonu, iznosi 35.000 Eura. To znači da bi obitelj Fabac trebala imati na raspolaganju 85.500 Eura, kako bi mogla pružiti Sergeju ovu jedinstvenu priliku. Sve bi to trebalo početi u siječnju 2008. godine; zato su napisali molbu za pokrivanje troškova našem Zavodu za zdravstvo, ali su dobili negativan odgovor. Pošto je preostalo vrlo malo vremena do siječnja, a klinika traži već akontaciju (takva je procedura), nemamo što više čekati pa smo PRIMORANI ponizno moliti svakoga za pomoć, jer ne želimo ubiti nadu jednom mladom i ranjenom srcu punog iščekivanja.
Zato MOLIMO sve Vas kojima smo se obratili, da otvorite Vaše srce i da pomognete koliko je u Vašoj moći, te da učestvujete u ovoj humanitarnoj akciji koja će usrećiti ne samo Sergeja i njegovu obitelj, nego i sve Vas, jer pruživši mali novčani iznos pružit ćete i komadić svoga srca. Žiro račun otvoren je u Erste banci 2402006-1031262160 , broj računa 3101513841
Miran je ovaj uskršnji ponedjeljak. Zagreb se prepustio toplom sunčanom danu. Djeca su donijela proljeće na ulice, tihe od blagdana. U svom snenom raspoloženju snatrim pogledom prošlost, svoje daleke Uskrse, i kad bih se prisjetiti mogao; ne, sve se rasplinulo u uobičajenom ritualu slavljenja, obiteljskih okupljanja i klasičnih prejedanja. Misliš kako je tvoj grijeh veći od grijehova drugih, te da ova bogata trpeza više sliči na gozbu lakomih farizeja nego na slavljenje Gospodinovog Uzašašća. Još u meni vriju slike ''Pasije'', krvavog bičevanja i Gospodinovih muka kojima otkupljuje grijehe naše.A tko je od nas spreman nositi križ u slavu Božju?Isuse, gdje si bio svih ovih godina Tvog neopisanog sazrijevanja? Mojih šesnaest izgubljenih godina pretopilo se u vlastiti križni put iskušenja. Koliko puta sam pokleknuo? Mnogo! U svakom životnom koraku kojeg ćutjeti nisam mogao trpio sam posrnuće. Vjera? Koliko sumnji izjeda dugu, tmastu noć u kojima propitivah i Tebe i sebe, i život što polako žuti na svojim rubovima. U noći velikog bdijenja, pod Tvojim križem, molio sam milost Tvoju, u ritmičnom otkucaju bila bojao sam se da Te nesvjesno ne zaniječem.Trag mladosti na mome licu okrunila je bora nasred čela. Zašto čovjek ne posjeduje mudrost svojih godina? Put između dviju točaka određenja, u nekoj zamišljenoj liniji, i sad, u 33 godini života nitko ne sluša riječ Gospodnju i svatko želi biti prorokom u vlastitu selu, i svakome je selo iskustveno mjerilo životne mudrosti.Ti crpiš snagu u svojoj vjeri, meni vjera nije dostatna za snagu!Gledaj: I Tvoje rane su moje rane. Vječno pribijen na križ sudbine, čamim svoje ja u tamnici samotinje. Predrasude, toga se bojim, to izjeda rane na mojoj duši, to je zmija koju Ti tako lako zgaziti možeš! Gdjekad u cvijetu pronađem nevinost kojoj teži svaki grješnik, no ovozemaljsko prokletstvo trune u toj ljepoti što je procvalo na gori Tvojih propovijedi. Znam, teško je udahnuti razapet na križu. Pluća su stisnuta od razapetih ruku. Mrači se pogled, u agoniji, u kojem vidiš samo nebo. Meni? Meni svijetli neonsko svjetlo nade u raskvašenoj sjeti. Isuse, predstoji mi put kojeg se neizmjerno bojim. I daleko sutra meni dašće na mom vratu. O daj mi kap razlivene vjere na ispucale usne. Utaži žeđ kojom gladnom vjere trun sumnje trese tijelo. U grču Te, Gospodine, ćutim! Sazdana od Tvojih riječi, vjera, to je pitko vino u Gralu vječne mladosti. Mlad si Gospodine. Po koji put dijeliš svoje godine? Tvoja i moja 33. Ti pogledao si majci u oči, a ja, ja zatvaram oči svakom prilikom. I iskazati onu svima normalnu ljubav; kao da će me u tom slučaju otpuhnuti trublje jerihonske. Zašto se bojim svojih osjećaja? Kao da je nekome stalo prepoznati moje slabosti. Krhka je ruka za kojom se vodim. Tu, Iskupitelju moj, zvižduću ptice plodnosti u mom srcu, probodenom svakodnevnim iskušenjima. Na zelenoj travi, mekoj, bosih nogu koračat će proljeće. Gdje je onaj što je Tvoja stijena? I ja svoju stijenu tražim! Ravan je preda mnom. Beskonačna ravan i glibav put prepun doskorašnjih koraka. Gospodine, u Tebe se uzdajem! Ne želim jalov dočekati sud mojoj duši. Dijete sam, a osmijeh djeteta želim u kući svojoj. Dom svoj imam, a gubim ga u nemoći svoga tijela. Izdajnik sam, jer izdao sam sebe a da pokušao nisam. Moji prijatelji, na svom križu, u trideset i trećoj, je li propituju vjeru što im sjaji u zlatu pod vratom? Ispovijedam Ti grijehe svoje Gospode. Čovjek sam, mada krv i moje meso ne čine temelj mojoj duši. Iznad svoga tijela, a opet opterećen njime. Tko sam? Je l' Tvoj putnik pronašao svoga puta? To što izgubljen snatrim prošlost nije očajanje. Izgubim se na svojim livadama s ponekom trešnjom i zujanjem pčela. Mladost je bliska u ostarjeloj glavi. Uvijek skoknuti možeš koliko god star bio. Ona misao što djetinjstvo predočava na mrenom oku, i cika djeteta zaboravljenog u igri, Gospode, Jaganjče što otkupljuješ grijehe, učini me opet djetetom. Mlad sam, a svaka zora studeni u mojim kostima, i svaka kost rahli pod težinom života. Šaka soli rasipa se pod prstima, i koliko god da je stišćeš, sol sipi kao protraćeno bogatstvo. U 33. raširi ruke nad mojom vjerom. Ti što znaš njenu tajnu, a ja je se plašim. I kad se vratim u prah i pepeo, zajedno, u Uskršnjem danu.
Bogocovjek
Vikler
