Jerry je bio tip kojega biste najradije mrzili. On je uvijek bio dobre volje i uvijek je imao za reći nešto pozitivno. Kad bi ga upitali kako je, odgovorio bi: „Da sam bolje, bio bi duplić!“
Bio je jedinstven kao upravitelj jer je imao nekoliko konobara koji su ga pratili od restorana do restorana. Razlog je bio u njegovom stanovištu. Jerry je bio prirodni motivator. Ako bi neki od zaposlenih imao loš dan, Jerry bi ga uputio da gleda na pozitivnu stranu situacije.
Gledajući to, postao sam dosta znatiželjan, tako da sam ga jednoga dana upitao „Jerry, ne mogu to shvatiti- ne možeš stalno biti pozitivan. Kako ti to polazi za rukom?“ On mi odgovori: „Svako jutro, kad se probudim, kažem sam sebi: „Jerry, danas imaš dvije mogućnosti- možeš odabrati da budeš dobro raspoložen ili možeš odabrati da budeš loše raspoložen“ I odaberem da budem dobro raspoložen. Svaki put kad se dogodi nešto loše, mogu odabrati da budem žrtva ili da naučim nešto iz toga. Ja odaberem da učim iz toga. Svaki put kad mi se netko dođe požaliti, mogu odabrati da prihvatim njegove žalopojke ili mu mogu ukazati na pozitivnu stranu života.“
„Da, naravno. No nije to tako jednostavno“ protestirao sam ja. „Zapravo je“- odgovorio je Jerry.“Sve je u životu pitanje izbora. Kad odbaciš sve smeće.svaka situacija je zapravo pitanje izbora. Ti odlučuješ kako ćeš na nju reagirati. Ti odlučuješ kako će ljudi utjecati na tvoje raspoloženje. Ti odlučuješ hoćeš li biti u dobrom ili lošem raspoloženju. Dakle, ti odlučuješ kako ćeš živjeti svoj život.“
Razmišljao sam o tome što mi je Jerry rekao. Uskoro sam napustio restoranski posao i započeo svoj vlastiti. Nismo se više viđali, no često sam mislio na njega dok sam u životu donosio odluke, umjesto da samo reagiram na njega. Nekoliko godina kasnije čuo sam da je Jerry učinio nešto što nikad ne smijete učiniti u restoranskom poslu- ostavio je jednog jutra zadnja vrata otvorena i našao se ne nišanu trojice naoružanih pljačkaša.
Dok im je pokušavao otvoriti sef, u nervozi je promašio kombinaciju. Razbojnici su se uspaničili i upucali ga. Na svu sreću, relativno brzo su ga pronašli i hitno prevezli u traumatološku bolnicu.
Poslije 18 satne operacije i nekoliko tjedana intenzivne njege, Jerry je otpušten iz bolnice s djelićima metaka još uvijek u sebi. Sreo sam ga otprilike šest mjeseci poslije pljačke. Kad sam ga upitao kako je, odgovorio mi je:“Da sam bolje, bio bi duploć! Hoćeš vidjeti ožiljke?“
Nisam želio vidjeti njegove rane, ali sam ga upitao na što je mislio za vrijeme pljačke? „Prvo što mi je palo na pamet je da sam trebao zaključati zadnja vrata“, odgovori Jerry..“A onda dok sam ležao na podu, sjećam se da sam razmišljao kako imam dvije mogućnosti: mogu odabrati da živim i mogu odabrati da umrem. Odabrao sam da živim.“
„Zar te nije bilo strah? Jesi li pao u nesvijest?“ pitao sam ga. Jerry nastavi „Dečki iz Hitne su bili super. Stalno su mi govorili kako će sve biti u redu. No kad su me konačno dovezli u Hitnu i kad sam vidio izraze lica doktora i sestara, tada sam se zbilja uplašio. U očima sam im pročitao:“Ovaj je gotov. Znao sam da moram nešto poduzeti.“
„I što si poduzeo?“ pitao sam ja. „Pa, tamo je bila i jedna velika debela sestra koja mi je vičući postavljala pitanja“ reče Jerry. „Tako me pitala i jesam li alergičan na nešto? Odgovorio sam joj „Jesam!“ Svi su zastali, čekajući moj odgovor. Duboko sam udahnuo i zavikao: „Na metke!“ I dok su se oni smijali, rekao sam im: „Ja sam odlučio živjeti! Zato me operirajte kao da sam živ, a ne kao da sam mrtav.“
Jerry je preživio- zahvaljujući vještini liječnika ali i zahvaljujući svome zadivljujućem životnom stanovištu. Od njega sam naučio da svaki dan možemo odlučiti da živimo punim životom. Na kraju krajeva- sve je u stanovištu.
Neki je čovjek došao jednog dana, sav uzbuđen, mudrom Sokratu.
- Slušaj, moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj...
- Stani! - prekine ga filozof - Jesi li ono što mi kaniš reći procjedio kroz tri cjedila?
- Tri cjedila? - začudi se čovjek.
- Da, prijatelju moj, tri cjedila! Prvo je cjedilo ISTINE. Jesi li provjerio je li ono što mi želiš ispričati istinito?
- Nisam, čuo sam da ljudi o tome govore...
- Pa dobro prijatelju, sigurno si onda to procjedio kroz drugo cjedilo - a to je cjedilo DOBROTE. Ima li što dobro u onome što mi želiš ispričati, makar i nije sigurno je li sve istinito?
- Ne - odgovori covjek, oklijevajući - ne radi se ni o čemu dobromu. Baš naprotiv...
- Hm! - prekine ga mudrac - pokušajmo sada i s trećim cjedilom. Je li KORISNO to što mi želiš ispričati?
- Pa... nije baš!
- U redu - reče mudrac - ako ono sto mi želiš ispricati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno onda to lijepo zaboravi i ne brini se o tome kao što se ni ja ne brinem!
www.delnice-crkva.org
Isus "onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo (Lk 6,12-13a), "pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi Dvanaestoricu da budu s njim, pa da ih šalje propovijedati... " (Mk 3, 13-15).
Poslije dva mjeseca pošalje ih Isus u Savjetovalište za zvanja u Jeruzalem da i s ljudske strane čuje mjerodavna mišljenja o pojedinim kandidatima.
Evo stručnog odgovora: "Poštovani Rabi Isuse! Zahvaljujemo na povjerenju koje si nam iskazao šaljući nam na stručno promatranje Dvanaestoricu ljudi koje si izabrao za glavna mjesta u svojoj novoj Družbi. Sa svima smo obavili potrebne testove tijekom deset dana. Naši su psiholozi razgovarali sa svakim osobno, a naši viši savjetnici za pojedine zanate i službe susreli se sa svima pojedinačno i sa svima zajedno. Svaki pojedini član Tvoje zajednice ima svoju kartoteku, koju ćeš pažljivo proučiti. Mi bismo iznijeli, za Tvoje ravnanje, neke primjedbe, koje su potpisali svi članovi naše savjetodavne službe.
Dakle:
1. OPĆENITO: Svi se u Savjetovalištu slažu da većina Tvojih izabranika nema ni najosnovnije pretpostavke, ni odgoja, ni ikakve prikladnosti za vodeću ulogu i pothvate koje im kaniš povjeriti. Nemaju pojma o zajedništvu, ni o zajedničkoj akciji i odgovornosti. Krvavo ćeš se razočarati nad njima. Mi bismo ti preporučili da potražiš druge osobe koje će imati više iskustva u vodstvu i više prokušane sposobnosti.
2. POJEDINAČNO: Iznosimo samo sažetke o svakom kandidatu:
ŠIMUN PETAR: Čuvstveno nestalan. Čovjek prve reakcije. Ne obuzdava svoju strastvenost. Više puta ne zna što je rekao.
ANDRIJA: Petrov brat, nema uopće svojstva predvodnika. Uvijek će biti na drugom ili na posljednjem mjestu. Odan gnjevu.
JAKOV I IVAN: Također braća, sinovi Zebedejevi, stavljaju svoje osobne i obiteljske interese iznad interesa šire zajednice. Vatreni kao gromovi. Opasni za Družbu.
FILIP: vrlo naivan, nesnalažljiv, povodljiv za drugima.
BARTOLOMEJ ILI NATANAEL: pokazuje veliko nepovjerenje prema ljudima, vjerojatno će ga pokazati i prema novoj zajednici i prema Tebi osobno.
MATEJ: bivši carinik, čovjek loše prošlosti, (bio je na crnoj listi kod Ureda za zapošljavanje)
TOMA: pokazuje neumjerenu sklonost sumnjama i pitanjima. Ruši moral u zajednici. Povlači se iz zajednice kad vidi da nije po njegovu.
JAKOV ALFEJEV I TADEJ: naginju depresiji. Bilo ih je teško testirati.
ŠIMUN REVNITELJ: skloniji svađi i bodežu nego lijepoj riječi i uvjeravanju. Tip bez imalo diplomacije, nije uopće za Tvoju organizaciju.
JEDINI KANDIDAT koji očituje veliki duhovni potencijal, silnu intelektualnu sposobnost i moralnu podobnost, koji neobično uspješno komunicira s ljudima, sklon poslovnosti i kontaktibilnosti, snalažljiv i okretan, pun motivacije, zdrave ambicije i odgovornosti jest JUDA IŠKARIOTSKI. On ti može biti desna ruka. Zamjenik. Odnio je najviše bodova u ispitivanjima. Čovjek ozbiljne nade i obećanja.
Želimo Ti uspjeh u pronalaženju novih ljudi i u Tvome pothvatu!
U zoru je u podnožju stabla iznikao malen cvijet. I tek što je otvorio oči, ugledao je stablo.
Ti si, sigurno, veliki cvijet – reče mu.
Ne, ja nisam cvijet. Ja sam stablo – odgovori stablo.
Kakva je razlika između stabla i cvijeta? – upita cvijet.
Cvijet živi nekoliko dana, a stablo nekoliko godina – reče stablo.
I to je sve ? –
Ne – odgovori stablo. – Mi stabla izdržimo i najjače vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i od najblažeg lahora.
To je sve? – ponovno upita cvijet.
Vas se može ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole, a i vi volite ljude. A s nama stablima je drugačije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Nas ne mogu staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani.
Zar smo mi cvjetovi na putu?
Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primjete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze.
Što se dogodi kada netko pogazi cvijet?
To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena spominju pogažen cvijet. Nas stabla nitko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole cvjetove.
Onda si ti – reče mu cvijet – izuzetak među stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet.
Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zaštitilo cvjetić.
Stjepan Lice
Bogocovjek
Vikler
