Na uskrsno jutro dvojica ožalošćenih učenika upute se iz Jeruzalema kući u selo Emaus.
Bili su to Kleofa i njegov sin Šimun ,-kasnije jeruzalemski biskup-,
Svoju tugu i zbunjenost iznose strancu koji im se usput pridružio. Kad se bližila noć privole stranca da uđe k njima u kuću.
Dok je za stolom lomio kruh, prepoznaše u njemu uskrslog Isusa. Odmah im isčeznu ispred očiju.
Oni se smjesta vratiše puni radosti u Jeruzalem izvijestiti ostale (Lk 24,13-35).
Na likovima Krista, blažene djevice , svetaca i balženika
susrećemo oko glave krug zlatne boje ili snop zraka koji izviru iza njihove glava.
To se zove aureola ,a ona ističe njihovo dostojanstvo.
Aureola je latinska riječ, a znači „ zlatokrug“ , „ mala zlatna kruna“.
Poznavali su je Grci i Rimljani. Susrećemo je već 300 godina prije Krista oko likova koji predstavljaju bogove, a i rimski su carevi prikazivani s njom oko glave.
Kršćani u početku zaltokrug stavljaju samo Isusu Kristu, što se može vidjeti na vrlo starim mozaicima, gdje se između Isusove glave i kruga nalazi i zlatni križ.
Kasnije se aureola stavlja i oko glave blažene Djevice, apostola, i svetaca. Urban VIII. Odredio je g.1625. da se aureola može staviti oko glave službeno proglašenih svetaca, a za blaženike se može dopustiti samo snop svijetlih zraka.
Literatura:
Fra Petar Lubina, MARIJANSKA HRVATSKA (str. 424.)
Fotografija snimljena u Nazaretu, bazilika rođenja Isusova, ispred ulaska u špilju Rođenja.
Vjernički puk dolazi u svetišta s posebnim nakanama, koja su redovito povezana s molitvom i žrtvom. Jedna je od žrtava i prinošenje svijeća koja se pale pred svetom prilikom koja se časti u dotičnom svetištu.
Svijeća, međutim ima i svoju simboliku.
Vosak je simbol Kristove ljudske naravi.
Svjetlo od rastopljene voštanice simbol je Krista Gospodina, koji se iz ljubavi za nas žrtvuje na drvenu križu.
Krist je „svjetlo od svjetla“ , „ svjetlo svijeta“ , izvor svake svjetlosti.
Osobito je vjerničkim očima uočljiva uskrsna svijeća, koja se ističe kroz uskrsno vrijeme u blizini oltara.
Ona označuje uskrsloga Krista.
Upaljene svijeće jednako su znak pripravnosti za Gospodina koji dolazi (Mt 25, 1-12; Lk 12,35).
U bogoslužju goruća svijeća upozorava na Kristovu nazočnost.
Pri dijeljenju sakramenata svijeća označuje nazočnost Isusove moći, koji je poglaviti djelitelj svakog sakramenta.
Po krštenju kršćanin sam postaje svjetlo u Gospodinu. Zbog toga se kršteniku, odnosno njegovim roditeljima i kumovima, i pruža svijeća zapaljena s uskrsne kao znak vjere koja se temelji na kristovu uskrsnuću.
Svijeća je znak radosti.
Za božićni objed goruća svijeća podsjećat će na Krista koji je došao na svijet u ljudskom tijelu i nastanio se među nama. Ona će Isusa predstavljati među nama i za ostale svečanosti i blagdane.
Upaljena voštanica naći će se uz pokojnikovu smrtnu postelju kao znak žive vjere i pripravnosti za susret s Gospodinom. Kao simbol Krista, znak neumrlosti i vječnoga života.
Svjetlo voštanice progoni tamu.
Naši običaji su paljenja različita broja svijeća.
Jedna svijeća označuje Božje jedinstvo u tri božanske osobe.
Dvije svijeće simboliziraju Kristovu božansku i ljudsku narav, a tri svijeće označuju tri božanske osobe – Oca, Sina i Duha Svetoga.
Literatura: fra Petar Lubina, MARIJANSKA HRVATSKA (str.378.)
Događaj veličanstvene snage Božje.
Isus se želi povući na samotno mjesto i biti sam s apostolima. Oduševljeni narod hrli za njim.On ih poučava...
Isus od dječaka uzima pet kruhova i dvije ribe.
"Pogleda u nebo, te blagoslovi i razlomi kruhove".
Apostoli kruh i ribe dijele narodu. Svi su jeli i nasitili se i još preosta. A bilo je pet tisuća ljudi. Bilo je to prvo Isusovo umnoženje kruha (Mk.6,34-44).
Na mozaiku uz dvije ribe u košarici su prikazana četiri kruha. A gdje je peti kruh?
Peti kruh je u tebi - što ti činiš s njim?
koka
berlin
sluga Jahvin
berlin
