Križ života - Blog - Misao vječnosti...

Postavi kao početnu stranicu - Dodaj u favorites

PORTAL

KRIŽ ŽIVOTA

Misao vječnosti...

BLOG²

Moj blog dnevnik

BLOGOVI PRIJATELJI

Moj blog dnevnik

Članaka u rubrici: 46

Str. 1 od 5

Forum mladih u Altoettingu...
Dragi svi, ostalo je još nekoliko mjesta u busu za forum mladih u Altoettingu u Bavarskoj... Ako ste zainteresirani javite mi se na PM. ____________________ Vrijeme početka: 6. kolovoz 2010 u 7:00 Vrijeme završetka: 11. kolovoz 2010 u 20:00 Lokacija: Marijansko svetište u Bavarskoj (Njemačka) Dragi mladi! I ove godine zajednica Emanuel organizira odlazak Hrvata na forum mladih u Altotting – Marijansko svetište u Bavarskoj (Njemačka). Forum se održava pod geslom: “Život u izobilju” (Iv 10, 10) To je 6 dana ispunjenih kvalitetnim duhovnim i društvenim programom – molitvom pohvala, sv Misom, radionicama, odličnim predavanjima (predavači iz raznih zemalja), svjedočenjima, sportom, zabavnim sadržajem, stalnom mogućnošću molitve pred Presvetim (i tijekom noći), ispovijedi... Sav program se prevodi na hrvatski jezik. Nađite tijekom ljeta nekoliko dana za svoj unutarnji mir i susret s Gospodinom. Neka vam ovaj forum bude duhovno ispunjenje i snaga u Duhu Svetom za svakodnevnicu! Neka vam On kroz te dane podari izobilje života! Cijena - 800 kn (uključen prijevoz autobusom, smještaj – vjerojatno u školama i hrana) Za sva pitanja i kontakte slobodno nam se obratite na: http://hrv.emmanuel.info/ Još detalja – na stranicama: www.forum-altoetting.de (za one koji znaju njemački)
20.7.2010. u 9:19	Objavio: znak zivota

You are not alone....
You are not alone - For God is with you. You are not defenseless - For God is your protector. You are not inadequate - For God is your sufficiency. You are not useless - For God has a purpose for your life. You are not worthless - For God sent His Son to die for you. You are not without hope - For God has a place prepared for you. You are not unloved - For God loves you with an everlasting love. You are not rejected, or abandoned - For God calls you His own. "I will never fail you. I will never abandon you." So we can say with confidence, "The Lord is my helper, so I will have no fear. What can mere people do to me?" Hebrews 13:5-6 NLT _______ preuzeti tekst....a tako dira...
20.7.2010. u 9:16	Objavio: znak zivota

...Svetkovina Krvi Kristove...
Što ću danas? Samo ću se danas potruditi da proživim dan, a da ne pokušavam odjednom riješiti problem cijeloga svog života. Samo ću se danas brinuti o svom nastupu, bit ću ugodan u svom ponašanju, neću nikoga kritizirati, neću pokušavati druge ispravljati ili učiniti boljima... osim sebe. Samo danas bit ću sretan u sigurnosti da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom nego i na ovome svijetu. Samo ću se danas prilagoditi prilikama, a neću tražiti da se prilike prilagode mojim željama. Samo ću danas deset minuta posvetiti dobrom štivu. Kao što je hrana potrebna za život tijela, tako je dobro štivo potrebno za život duše. Samo ću danas učniti neko dobro djelo i to neću nikome kazati. Samo ću danas učiniti nešto za što nemam nikakve volje. Ako se budem osjećao uvrijeđenim, pobrinut ću se da to nitko ne primijeti. Samo ću danas sastaviti točan program. Možda ga se neću točno pridržavati, ali ću ga ipak sastaviti. I čuvat ću se da me ne svladaju dva zla: užurbanost i neodlučnost. Samo ću danas čvrsto vjerovati, makar okolnosti pokazivale suprotno, da se dobra Božja providnost brine o meni kao da inače nikoga nema na svijetu. Samo se danas neću bojati. Osobito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobrotu. Darovao mi je dvanaest sati za vršenje dobrih djela. Obeshrabrila bi me pomisao da to moram činiti cijeli svoj život. Papa Ivan XXIII.
1.7.2010. u 15:37	Objavio: znak zivota

...ruka u ruci...blagoslov...
Danas na poseban dan, dan ređenja novih svećenika u zagrebačkoj nadbiskupiji, a među njima i mojeg dragog prijatelja... shvatila sam ponovno simbol i značaj pružanja ruke u Mir s tobom. to je pokret kojeg činimo i u kojem se mirimo jedni s drugima, prepoznajemo u njihovim očima Onog koji je najveći i koji jedini donosi mir. Ujedno danas kada je nadbiskup pružio ruke nad nove svećenike pružio im je blagoslov i prihvatio ih je u zajedništvo svećeništva. To pružanje ruku ujedno znači i pripadnost, pripadnost zajednici i prepoznavanju braće i sestara. Mir koji nam je pružen u ruci, je poseban mir i donosi nama posebnu radost, jer taj Mir Kristov je mir kojeg nam On poklanja svakoga dana, a kojeg mi možda i ne prepoznajemo. Zapitajmo se, koliko je ratova okončano tim pružanjem ruke, koliko je gladnih nahranjeno pružanjem ruku milosrđa. koliko je iskrenih ljubavi postalo blisko sa rukom u ruci... No zapitajmo se koliko premalo pružamo prijateljima, svojim bližnjima i najdražimo ruke, Koliko ih možda malo ohrabrimo ne želeći im pružiti ruku kada im je najpotrebnije... da zapitajmo se to... i pokušajmo dati drugome ruku, pokazati da vam je stalo do ljudi koji stoje nasuprot vas... Pružiti Mir Kristov, i dobiti mir...
19.6.2010. u 20:13	Objavio: znak zivota

Srce Isusovo i Marijino...

Evo pred nama su upravo ti blagdani koji nas posvješćuju o neizmjernoj Gospodinovoj ljubavi i onome što nam je dao u potpunosti...
Srce svoga Sina, i Srce Marije, Djevice i Majke.
Što vama znači Srce Isusovo i Marijino?
Ovo vam dajem na razmišljanje...

PRENOSIM JEDAN VRLO ZANIMLJIV TEKST:

Što je posveta i predanje Isusovu i Marijinu Srcu

Bit posvete je, skladno posvetnoj molitvi, svjesno i potpuno odricanje od grijeha, napasti zla i đavla te neopozivo darivanje Srcu Marijinu i po njemu Srcu Isusovu kao odgovor na njihovu ljubav. S tom se posvetom svjesno obnavlja i produbljuje krsna posveta Bogu. Njome se osvježavaju milosti koje smo primili na svetom krštenju.

Zašto govorimo o Isusovu i Marijinu "Srcu"
Najprije zato jer o Isusovu i Marijinu Srcu govore odluke crkvenog učiteljstva i crkvena liturgija (blagdan Srca Isusova i spomen Srca Marijina).

Isus i Marija se tako, također, predstavljaju u osobnim objavama (npr. sv. Margareti Alacoque, sv. Katarini Labouré, fatimskim vidiocima i sv. Faustini Kowalskoj). Temelj za to postoji već u Svetom pismu.

U Svetom pismu i u svakodnevnom govoru 'srce' je osobno središte čovjeka i simbol njegove ljubavi.
Kad govorimo o Isusovu i Marijinu Srcu, mislimo na Isusa i Mariju pod vidom njihova nutarnjeg života i njihove ljubavi prema nebeskom Ocu, te prema nama ljudima.

Čovječanstvo danas više nego ikada treba Božju dobrotu, ljubav i milosrđe. Posvetom Isusovu i Marijinu Srcu, te životom po toj posveti, postajemo dionicima te Božje dobrote, ljubavi i milosrđa.

Slika obaju Srdaca govori nam o njihovoj neizmjernoj ljubavi spram ljudi, spram svake župe, svake obitelji i svakog pojedinca.
Njihova se ljubav prema grješnom čovječanstvu otkriva od Isusova rođenja u betlehemskoj štalici do smrti na križu. Njihova je ljubav tako čudesna, osobito zato jer je raspeta.
Iskazivanjem svoje ljubavi Isus i Marija žele nas dovesti k nesebičnoj ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, što je bit svetosti na koju smo svi pozvani. Budući da nas ljube, žele spasiti čovječanstvo koje se je izgubilo. O tome nam govore i fatimske poruke. Potrebno je vjerovati u Isusovu i Marijinu ljubav, njima se povjeriti i potpuno predati. Ta ljubav obnovit će naša srca i počet ćemo razmišljati, govoriti, raditi i ljubiti kao njih dvoje.

Isus je sv. Margaretu Alacoque uvjerio da će svaki mlaki kršćanin, ako počne častiti Srce Isusovo i ako mu se posveti, postati revan i brzo dospjeti do velike savršenosti.

Zašto istodobna posveta obama Srcima
Do sada je bio običaj posebna posveta Srcu Isusovu, a posebna posveta Srcu Marijinu. Svaka od tih posveta postigla je svoj vrhunac u papinoj posveti sveopće Crkve i cijeloga svijeta.

Papa Leon XIII. je godine 1899. cijelu Crkvu i cijeli svijet posvetio Presvetom Srcu Isusovu, papa Pio XII. je godine 1942. posvetio čitav svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu, a papa Ivan Pavao II. je takvu posvetu Marijinu Bezgrješnom Srcu izvršio godine 1984. i godine 2000.

Isus i Marija pripadaju zajedno. Zato se oboma zajedno posvećujemo i predajemo.
U litanijama Srcu Isusovu molimo:
«Srce Isusovo, u krilu Djevice Majke od Duha Svetoga sazdano.»

Djelovanjem Duha Svetoga Isus je kao čovjek s ljudskim srcem bio oblikovan u tijelu Djevice Marije. Oba su Srca već od početka bila čudesno ujedinjena.
Marijino je Srce prvo počastilo Srce Isusovo i najdublje je razumjelo dubinu njegove ljubavi.
Ona je kao odgojiteljica oblikovala Srce svoga Sina.

Kad je Srce Isusovo bilo probodeno vojničkim kopljem na križu, i Marijino je Srce probodeno mačem boli. U Isusovu Srcu odsjaj je Srca njegove Majke.
U Crkvi se čašćenje Srca Marijina razvijalo usporedo s čašćenjem Srca Isusova. Spomen Marijina Bezgrješnog Srca odmah je iza blagdana Presvetoga Srca Isusova, što ukazuje na njihovu tijesnu povezanost.

Kod sva tri ukazanja anđela u Fatimi godine 1916. anđeo mira je zajedno sa Srcem Isusovim spomenuo i Srce Marijino. Gdje je Sin, tu je također i Majka!
Kod drugog ukazanja Djevice Marije u Fatimi, 13. lipnja 1917., Lucija je primila životnu zadaću da širi čašćenje Marijina Bezgrješnog Srca, u kojem je spasenje čovječanstva. Čašćenje Srca Isusova već tada je bilo snažno vrjednovano.

Bit posvete je, skladno posvetnoj molitvi, svjesno i potpuno odricanje od grijeha, napasti zla i đavla te neopozivo darivanje Srcu Marijinu i po njemu Srcu Isusovu kao odgovor na njihovu ljubav. S tom se posvetom svjesno obnavlja i produbljuje krsna posveta Bogu. Njome se osvježavaju milosti koje smo primili na svetom krštenju.
Svi smo Isusovi, jer je On naš Stvoritelj i Otkupitelj. Po svetom krštenju mi kršćani još smo više njegovi. Pripadnost Isusu moramo potvrditi i uvijek je ponovno potvrđivati svojom osobnom odlukom za Isusa. To se na odličan način događa kod dobro pripremljene posvete Srcu Isusovu.

Nismo samo Isusovi, već smo također i Marijini, budući da je Ona naša duhovna Majka. Tko se predaje Srcu Marijinu, ona ga predaje Srcu Isusovu. Ona je najkraći put k Isusu, posrednica i zagovornica kod njega.
Vrijedi pravilo sv. Ljudevita Grigniona Montfortskog: Po Mariji k Isusu!

U potpunom se smislu možemo posvetiti samo Bogu, zato također Isusu, koji nije samo pravi čovjek, već je također i pravi Bog. Djevici Mariji posvećujemo se u širem (analognom) značenju te riječi, pa u suglasnosti s novijim uputama Apostolske Stolice radije koristimo izraze 'predanje', 'poklon'.

Posvetom po Mariji Isusu predajemo:
svoju dušu i tijelo,
duhovni napredak,
svoje molitve,
žrtve i dobra djela,
svoje sakrivene duhovne bojeve,
nastojanje za čistoću duše,
različite križeve,
zdravstveno stanje,
svoju obitelj,
znance i prijatelje,
svoje zvanje i
materijalna dobra.
U nama počinje novi život, oblikovan po Isusovu i Marijinu Srcu.

Ako se svjesno darujemo Isusovu i Marijinu Srcu, i njih se dvoje nama daruju na novi način. Radi se o zavjetu dviju ljubavi.
Kad se darujemo Isusu i Mariji, njihovi smo. Njih će se dvoje brinuti o nama kao o svom vlasništvu.

Život iz posvete
Posveta nije jednokratni čin. Svojim je životom svaki dan potvrđujemo i obnavljamo.
U litanijama Srca Isusova Srce Isusovo nazivamo "žarko ognjište ljubav", te "dobrote i ljubavi puno".
Uz njegovo Srce naše srce može ponovno zasjati ljubavlju, ispunivši se dobrotom i ljubavlju, čeznuti prema svetosti i nesebičnoj ljubavi. Čovjeka samo ljubav može potaknuti na nesebičnu ljubav.

Sv. Margareta Marija Alacoque je napisala:
«Čini mi se da nema kraćeg puta da dospijemo do savršenstva i da nema sigurnijeg sredstva za spasenje, nego li je posveta Božjem Srcu.»
Svetica je više puta izjavila:
«Mislim da na vječne muke ne će biti osuđen nitko tko časti Srce Isusovo i njemu se posveti.»

Posveta nas usmjerava na ljubav prema bližnjemu. Naš je apostolat najprije apostolat molitve i žrtve, te uzornog kršćanskog života, u ispunjavanju Božjih i crkvenih zapovijedi.
Molit ćemo za porast kraljevstva Božjega u dušama. Na tu ćemo nakanu na sebe također primiti odricanja i žrtve.

Prije svega, svaki dan ćemo dragovoljno nositi svoj križ te tako davati zadovoljštinu Isusovu i Marijinu Srcu, za svoje i grijehe cijeloga čovječanstva.

10.6.2010. u 10:50

Objavio: znak zivota

nisam dugo...

Nisam dugo pisala...
jednostavno vrijeme prolazi prebrzo,
a ja kako želim iskoristiti dan,
onda su mi i noći prekratke...
nisam dugo osjećala potpuni mir
i spokojnost...
stalno se tražim,
ali za molitvu ne nalazim dovoljno vremena...
no znam da je On uz mene...
hrabri me i brani
i nikad nikad se neću prestati boriti za dobro.
Prošli su Duhovi,
i spoznaja o odgovornosti za ono
što sam primila je ponovno porasla.
Upravo zbog toga moramo biti još više "In",
stalno u toku i držati se budni,
hodati veliki ispod zvijezda
jer nas je takve učinio.
Nisam dugo osjećala
potpunu predanost,
ali trudim se da tu težnju
za takvim načinom života
nikad ne izgubim.
Jer predati se Njemu
je nešto najljepše...
najpotpunije,
najbezbrižnije,
najradosnije...
To to želim "vikati" drugima...

27.5.2010. u 11:22

Objavio: znak zivota

...Suze sina razmetnoga...

...Dok promatram svoj život,
pitam se do kada ću plakati suze...
do kada ću biti razmetni sin,
i vraćati se Ocu svome.
Do kada ću biti u stalnoj spoznaji o svom grijehu,
Do kada ću davati da me stalno gaze,
ne želeći se boriti protiv svih onih koji ranjavaju moju dušu...
Do kada ću morati trpjeti biti bez Njega...
Do kada ću morati raditi ono što ne volim,
a zapostavljati ono što želim davati i dijeliti...

Ne znam,
ali znam da zbog određenih stvari,
koje ne mogu promijeniti patim,
jedino su molitve prijatelja
i potpora drage subraće u Kristu,
poziv da se i dalje borim.

Jedino je On...nada,
da ću kad tada biti sretna
sa svojim "radnim" dijelom svoga života,
u kojem ostavljam najviše vremena
od jednoga dana...
Jedino me ta nada,
da ću moći dati više Njemu,
trpeći ovaj križ,
podiže i daje mi snagu,
da se svako jutro probudim,
i krenem...

i Vjerujem...da te suze...
da te suze postati će biseri u Njegovim očima...

13.4.2010. u 16:16

Objavio: znak zivota

...Sretan Uskrs...

Dragi prijatelji u Kristu...
u novoj zori primili smo radost i nagradu za sve rane što je On položio za nas...
Uz tu radost želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs od srca...
Radujte se jer Gospodin je živ!!!

4.4.2010. u 19:47

Objavio: znak zivota

...potpuno u tišini...

Moja tuga...
ponovno je uzela maha...

iako znam i svjesna sam da je još jedna osoba meni draga,
sada u vječnoj radosti,
mene ponovno svladavaju suze...
gubim se,
gubim snagu,
iako molim.

O kada će Bože već jednom svanuti sunce...
i vraćaš li milostima koje mi daješ,
to što se moram oprostiti od predragih osoba...
Bože ne želim
biti potpuno u tišini...
želim plesati i radovati se
jer lijepi je ovaj svijet...
ne želim plakati zbog gorčine,
nego zbog suza radosnica...

Želim biti sretna,
okružena osobama koje volim...
ne želim ih više gubiti...
makar dobivam...

Bože podaj mi nade...
u novo sutra,
veseli dan pun sunca
i kaplji rose umjesto suza...

9.3.2010. u 14:57

Objavio: znak zivota

...trenutak za zbogom...
...Mijena... rastanak, jos jedna riječ za zbogom koja nije izgovorena... sjetna sam, zbog još jednog trenutka koji nisam uspjela udijeliti, zbog zbogom koje nisam uspjela reći. Vrijeme koje je tu oko mene, je vrijeme sa suzama na licu, sa patnjom dragih osoba, koje ne mogu utješiti, sa nekakvom prazninom u srcu. Gubim drage ljude, oni odlaze, nadam se na još ljepše mjesto, na kojem će stanovati s Tobom, na kojem će biti potpuno mirni i na kojem neće morati patiti, biti bolesni... _____ Hodam dalje... ______ Nastojim biti pozitivna, dati mogućnost bližnjima, da prožive ljubav u najdububljem obliku sada, kada im je najteže. Nastojim im reći da je to samo korak, korak u kojem moraju biti hrabri, ali korak prema vječnoj radosti... Teško je i meni, ali ne gubim se, sebe, svoj hod s Bogom i duboku iskrenu poniznost koja me drži u budnosti. ___ ...nakon svega... trenutak za zbogom, neće biti za zbogom, nego samo do viđenja... jer naše duše biti će ponovno spojene... ____ i sada... iako sam tužna, i iako možda spustim pogled kada se drugi smiju... ne gubim nadu... da ću dobiti trenutak za doviđenja... do viđenja u vječnosti...
29.1.2010. u 10:49	Objavio: znak zivota