Križ života - Blog - Misao vječnosti...

Postavi kao početnu stranicu - Dodaj u favorites

PORTAL

KRIŽ ŽIVOTA

Misao vječnosti...

BLOG²

Naslovnica bloga

Moj blog dnevnik

Pjesme...

moj prijatelj Isus

BLOGOVI PRIJATELJI

moj prijatelj Isus

Članaka u rubrici: 8

Str. 1 od 1

...iskrena pokora...

Biti Isusu blizu,
biti mu bliže,
u neposrednom kontaktu sa osobom koja je
sami Isusov posrednik na zemlji.
Reći sve ono što te muči,
priznati svoje grijehe,
prignuti se na koljena.

Prignuti se i skrušeno izreći pokoru,
pokoru koja dolazi iz dubine srca,
i koja liječi,
i ponovno zašiva pukotine naših srca
koje nas čine Isusu daljima.

Naše srce je nakon iskrene
i duboke ispovijedi
posve novo.
Nema više napuklih šavova
nego samo gori,
i mirno je, ono više ne jeca...
nego se raduje...
jer je još bliže bliže onom koji
je Spasitelj...

Sada sam sretna i osjećam mir,
osjećam poruku ovoga Adventa...
biti svjetlo,
svjetlo drugima i gorjeti...
neprestano,
kao što to gori Betlehemsko svjetlo...

23.12.2009. u 10:51

Objavio: znak zivota

...Isus me čeka...

...On me čeka...
iako sam umorna,
iako nemam snage,
iako sam bolesna,
iako sam ljuta,
iako sam tužna,
iako tražim razloge za bijeg...
On je tu...
i ne pita ništa...
samo me tješi...
i grli svojim nevidljivim zagrljajem...

23.11.2009. u 14:21

Objavio: znak zivota

...Ti si početak...

...Ti si početak...

Razmišljam o ovome zadnjih par dana...
Razmišljam kako bi bilo kada ne bi bilo početka kojeg je On stvorio.
jer sve je počelo po Njemu, po Ocu koji je stvorio svaku biljku, svaku materiju, svakog čovjeka na ovom svijetu i dao mu posebnu zadaću.

No i Sin Oca je početak.
Po Njemu, Njegovu uskrsnuću nama su se otvorila vrata neba, vrata raja.
Sve je po Njemu promjenjeno...

Mi, mi moramo biti svjesni tog početka i raditi sami u sebi promjene da i nama počne novi početak, novi početak života sa Gospodinom, sa Isusom...

22.10.2009. u 10:15

Objavio: znak zivota

Razboritost
Vjerujem da svatko u sebi uvijek ima barem trunčicu razboritosti. Ona je ponekad velika, a ponekad nas slabosti sputavaju da učinimo ono što bi trebali činiti, ponašati se razborito. No možda nas osjećaji potiću da postupamo totalno u neskladu sa našim razumom, kako nam inače nalaže razboritost i onaj tihi glas koji ječi u nama, koji nas upućuje, a to je naša savjest. U svakome od nas ponekad se bore dobro i zlo i nije nenormalno griješiti i padati. Bitna je stvar kada se dižemo da li se okrećemo za prošlim stvarima ili okrećemo novu stranicu života, sa željom da učinimo nešto novo, drugačije, dobro. Mnogo sam puta hodala sa Bogom, i sada hodam; pronašla sam mir u Njegovoj luci. Kada razboritost nije bila ponekad jaka da me smiri, On je bio tu. Bio je moj žal i moja ptica pjevica koja me budi iz mraka, iz snova jer ne treba sanjati život nego ga živjeti. Svatko od nas ima oceean želja koje se tek trebaju ispuniti, neke su se moža već i ispunile samo mi ne možemo otkriti odgovor koji je možda pred našim licima. Tada trebamo pronaći skriveni trag Njega, koji nam priznaje i potvrđuje da mi jesmo Njegova djeca i neće dozvolit da potonemo u mračne vode neotkrivenih oceana. On dobro zna koliko mi možemo podnjeti, i kolika naša patnja i snaga mora biti, baš tada u tom trenutku. Kao što već rekoh nije poanta cijelog našeg života da živimo bez muke, da se ide glatko. Mi moramo nositi svoj križ bol, jer nije predug, ni prekratak, pravo je onakav kakav treba biti. Cijeli naš život, cijelo naše postojanje, naša budućnost odavna je skrojena u Njegovim očima. Svi naši putevi su tu, ali ih trebamo birati i graditi seba komadićima mozaika koji znače grad osjećaja i mostove do željenih „Visina“. Trebamo slušati savijest, i nositi se usprkos vjetru, oluji svakodnevice, trebamo svi u sebi pronaći našu bit postojanja i razvijati talente od neba, pružati grane naših stabala, nositi se sa svojom slobodom, rađati nove pobjede nad tamom, i u tom svemu pomoći će nam razboritost, jer ona je jedna od karti, zemljovida naših života.
16.5.2009. u 18:50	Objavio: znak zivota

Poljupcem te ne izdajemo...

Riječi snažne progovori veliki, najveći čovjek...Bog...
Prijatelju, kolika je dubina u toj riječi, u tom pozdravu...
Prijatelju, sadašnji, sada i ovdje, izdaješ li me poljupcem?
I sada se On to pita...i sada zna odgovor...
Ali mi možda ne znamo...i zato trebamo promotriti sami sebe....
Kakav je naš odnos prema Njemu? Jesmo li uvijek svjesni njegove blizine, njegovog dodira? On je najveći prijatelj.
Shvaćamo li mi, ljudi današnjice, žrtvu koja nam je poklonjena kao spas, žrtvu koja se nije borila protiv svojih napadača...prihvatio je tu žrtvu mirno...Makar je tada Njemu bila potrebna blizina ljudskosti, i makar je sumnjao, bio je hrabar...Možemo li i mi činiti barem male žrtve trudeći se?
Pokušati doseći ono nemoguće i pravoga, stvarnoga neprijatelja pokušati nazvati prijateljem.
Jer svaka osoba, svaka stvar, svako biće ima svoju ljepotu, svoju svrhu, svoju bit. Svaki čovjek ima svoj križ, svoju stazu, svoju moć postojanja, svoju sudbinu, svoj život dan u času stvaranja i svoj veličanstven cilj – spasenje – mogućnost danu u času uskrsnuća. Mi smo ti koji trebamo naći put do toga da trud nije više prijezir i mržnja, da svaka žrtva nije uzaludna jer ne možemo uvijek dohvatiti konop...Istina je da se ponekad čovjek mora boriti s morem neuspjeha i možda će pasti duboko, duboko. Ali ipak će vidjeti svjetlo kada se ne nazire kraj...Vidjet će ga zato što ima vjeru.
Prijatelju, ne želimo biti uhvaćeni poput Spasitelja makar bismo možda i trebali. Ne smijemo se boriti s nedostojnima, nego im pomoći da uvide svoju snagu.
Prijatelju, trebamo pokušati slijediti Njega...tražiti Ga i pratiti njegove korake i njegove riječi...Slušati ih i živjeti...One su kao najveći tornado, kao najjača bujica, kao najsjajnija zvijezda, kao najdublje more. One su simbol onoga što je, što je bilo i što će biti...Riječi su bile i jesu Njegova snaga, pitanje na koje nitko nije mogao dati odgovor. Njegove riječi su istina i pružaju vječan život.
Mi, ti i ja, brate, sestro, prijatelju, možemo to postići mirom, razboritošću, odlučnošću, hrabrošću, dobrotom, jakošću, mudrošću, razumom, vjerom, nadom, ljubavlju...Mi možemo postići slobodu koju je On imao čak i u trenutku kad je bio omotan omčama i s trnovom krunom na izranjenoj glavi..
Mi možemo prestati bježati od njega jer On je naš prijatelj.

...Sastavljeno na temu iz Matejevog Evanđelja...

24.1.2008. u 21:08

Objavio: znak zivota

...križ....

Kriz...
Put...trnovit...kamenom posut...
put koji vodi do svjetla...put bajkovit...
nošen krizem, krizem kojeg svaki od nas nosi...
križ nošen po Tebi...
ispunjena spokojstvom sada sam...
ali nemir i dalje vlada...
put nema izlaza doli istine...
želim ju izreći glasno, jasno
viknuti i srediti osjecaje...smiriti srce...

Križ prenijeti do cilja...do ljubavi..
Molim Te podaj mi snage...
da nastavim dalje...
stopama Tvojim krociti...
spremno križ svoj nositi...
voljeti i biti hrabra...

01.04.2007....napisano na povratku iz prvog posjeta Medjugorju...

19.12.2007. u 1:14

Objavio: znak zivota

...ruka...zagrljaj...

...kada je teško...
ali kada se i veselim...
pronađem uvijek spremnu ruku
Isusa, koji je dao život za mene...
i nije Mu teško primiti me u zagrljaj...
pružiti mi sigurnost
i nije Mu teško nositi me na svojim leđima...
kada ja padam...

On je tu...
Njegova ljubav je jača..
od ikoje ljudske...
Njegova ljubav je snažnija...
Njegova ljubav je čišća, najčišća
i zato ga se ne bojim
Moliti...moliti da
bude uz mene
...kada je teško...
ali kada se i veselim...
zahvaliti mu...
na pruženoj ruci...i datom zagrljaju...

23.11.2007. u 12:27

Objavio: znak zivota

...luka Božje ljubavi...

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
(Ps 25, 4-9)

Ljudi traže cijeli svoj život
na mnogim putovima,
zaobilaznicama, stranputicama
čvrsto mjesto, zavičajnu luku,
stol i kruh i vino, srce i nježnu ruku,
tihu prisutnost, koja ostaje
i kad riječi utihnu.

Ali život također uči
da su ljudi jedni drugima
tek usputne luke,
pristaništa na određeno vrijeme,
koliko god izgledalo lijepo.

Ljudi traže,
svjesno ili nesvjesno,
snažnu struju
da ih prenese na drugu obalu,
u konačnu luku,
gdje će biti zauvijek sigurni.

Bog: luka puna svjetla i ljubavi.

- preuzeto sa meditacija - Forum Mladi HBK -
prekrasna meditacija...
Bog će uvijek biti naš prijatelj...koji će nam uvijek pružiti ruku...a mi smo ti koji ju trebamo prihvatiti...

21.11.2007. u 0:49

Objavio: znak zivota

Članaka u rubrici: 8

Str. 1 od 1