Evo i da podijelim s vama i neke svoje frustracije, da ne pomislite da sam savršen... (prije 3 godine sam se dopisivao s jednom curom koja je 3 godine starija od mene, naletio sam na jedan njezin tekst na netu)
Heh, ne znam dal' da se smijem ili da plačem.... Zapravo nisam niti očekivao da ćeš mi odgovoriti, mislio sam, zapravo, nadao sam se da, ako tvoj odgovor i dođe, da će glasiti – Sretna sam do NEBA!
A, zašto da plačem? Možda ironija ne bi ni bila toliko velika.... ali, hah, evo, baš danas – 09.09. mi je 29. rođendan... (neka nadobudna numerologinja bi mi rekla da će mi biti najsretniji u životu..), svi mi žele sve naj, naj, naj, naj, zdravlje, danapokonnađemneku i te spike (kojih mi je, iskreno – navrh glave), da, i onda se pojavi ONA i kaže da poslije milijun godina molitve, suza, preklinjanja i proklinjanja i sebe i života i svega (ma sve sam to prošao, i prolazim, tako da točno znam što osjećaš) nije našla NIKOGA! LUDNICA! Wow, klanjam ti se Svemogući i Vječni Bože, Izvore, Svrho i Ispunjenje Svega! Ne znam, ljut sam na Njega, užasno ljut, ponekada ga čak i otvoreno mrzim – iako sam mislio da nikada u životu to neću niti pomisliti, a kamoli izreći! Mada mi kao utjeha može zvučati da tako nešto može izreći samo netko tko ima živ i intenzivan odnos s Njim..... pffffffff, ili je to opet neka bijedna racionalizacija, posljednji krik samoopravdanja...
Ahhhh....., a normalna veza! Što je to? Gdje to raste? Mislim, da budem potpuno iskren, volio bih jednom, bar jednom u životu, naletjeti na neku
normalnu ženu koja želi i hoće imati normalnu vezu i koja se drži SVIH 10 ZAPOVIJEDI! Sit sam ateistica, agnostika, alitonemojtumačititakodoslovno vjernica i ostalih! Mislim, da li tražim previše? Pa koja je onda svrha života? Ljubav prema Domovini? Čovječanstvu? Da dovedem čovječanstvo pred oltar!? I kažem – DA?! Ha ha ha! :-)!
Eto, ma, ja jednostavno više na svaki spomen molitve i vjere i nade – poludim! Jednostavno mi je D O S T A! A tebi svaka čast ako možeš još ustrajati u vjeri i molitvi! Stvarno – svaka ti čast! Ja definitivno ne mogu, došao sam do kraja svoje izdržljivosti! Tako – SRETAN MI ROĐENDAN!:-) (stavljam emotikon da ne bih zvučao patetično)
Heh, hoćeš još jednu ironiju... 29.09. je 29 godina od mog krštenja, i to kao prvo dijete kršteno u kapelici Sv. Mihaela, Gabrijela i Rafaela.... kao ja bih trebao biti nešto posebno, he he..... i ponekada se sjetim one priče o Tobiji i Sari – navodno ih je anđeo Rafael spojio.... heh, čini mi se da moj anđeo duboko spava...