Više od dvije tisuće godina stara kineska knjiga mudrosti ratovanja generala Sun Tzu između ostalog kaže da najteže stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još lake, najveće stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još male. Zato vođe planiraju na početku kad čine prave stvari. Tada su vizionari, usmjereni budućnosti i promjenama. No s druge strane, da bi mogli efikasno djelovati, vođe moraju uspješno upravljati sitnim i mukotrpnim, detaljnim i ponekad dosadnim stvarima koje znače svakodnevne, rutinske i ne jako motivirajuće zadaće. Moderna menadžerska znanost oko ove dileme ponekad gradi temeljnu razliku između menadžera i lidera. Prvi od njih upravlja "dosadnom" svakodnevnicom, nastojeći sve što obavlja raditi na pravi način. Drugi od njih radi strateške iskorake i inventivne promjene, rušeći postojeće rutine i gradeći neku novu stvarnost, radeći prave stvari.
Moderni menadžer treba znati kad je vrijeme za kontinuitet, a kad za kvalitativne promjene. U tom smislu, želimo li biti dugoročno uspješni, moramo naučiti kako neki sustav postaviti kao da će trajati vječno, a nakon toga kako ga zamijeniti novim, boljim sustavom. Dakle, svaki menadžer u načelu ima dva zadatka. Prvi je objasniti svojem timu sadašnjost, odgovoriti na pitanje gdje smo, s kojim se problemima suočavamo i kako ih valja rješavati. Drugi zadatak vođe nadovezuje se na to. Često on mora članovima tima iznijeti svoju viziju budućnosti koja može značiti drastični odmak od te sadašnjosti.
Pogledamo li ovu dilemu sa sasvim praktične strane, dobar vođa treba naizmjence biti organizator i dezorganizator svojeg sustava. S jedne strane on brine o tome da sve funkcionira kako treba, a s druge strane zadatak mu je uvoditi stalne promjene koje će postojeći sustav i njegovu organizaciju permanentno mijenjati.
Istodobno optimiziranje postojećeg sustava i potreba da se on razori i stvori novi, bolji sustav jedan je od najvećih izazova svakog menadžera. Većina vođa istinski vjeruje u činjenicu da se svaki sustav mora mijenjati i da jedino stalnim promjenama možemo osigurati njegov opstanak i dugoročni razvoj. No dok još radi, stari sustav mora biti maksimalno efikasan. Ne možemo ga uništiti prije nego što smo osmislili i stvorili novi koji će ga zamijeniti. Upravljanje svakim sustavom sastoji se, dakle, od dva sukobljena zadatka: ovladavanje sadašnjošću i kreiranje budućnosti.
Ovladati sadašnjošću znači kvalitetno, efikasno i djelotvorno upravljati postojećim procesima u organizaciji. Iako ćemo svaki sustav s vremenom morati mijenjati, u međuvremenu, dok se promjena ne dogodi, želimo da djeluje što efikasnije, profitabilnije i uspješnije. Zato u svakoj organizaciji valja razviti dvije vrste pristupa poslu ili dvije strategije: Prvu čiji je zadatak osigurati optimalno upravljanje postojećim sustavom i drugu čiji je zadatak razoriti postojeći sustav i uvesti novi, bolji sustav.
Istraživanja hrvatske gospodarske prakse pokazala su da većina tvrtki ili nema strategije, ili ima jednu strategiju, jedan plan, jedan način funkcioniranja organizacije i jedan kontrolni sustav koji obuhvaća i postojeće poslovanje i budući razvoj. Mogu li oba zadatka živjeti pod istim krovom?
Da bi ovladao sadašnjošću vođa mora biti organizator. Da bi ovladao budućnošću, vođa mora biti dezorganizator. Ponekad je nemoguće obje uloge naći u istoj osobi. Zato se u mnogim sustavima jedan menadžer bavi održavanjem, razvojem i optimizacijom postojećeg sustava i njegovih procesa, a drugi menadžer priprema razvoj novih proizvoda, novog sustava i novih procesa koji će postojeće ukinuti i baciti u staro željezo.
Efikasno upravljanje postojećim sustavom polazi od jasnog razumijevanja uzroka sadašnjeg uspjeha. Prepoznajući postojeće šanse i prigode, nastojimo djelotvorno iskoristiti raspoložive resurse za rješavanje aktualnih problema i definiranje prioriteta. S druge strane, efikasno upravljanje budućnošću polazi od destrukcije postojećeg i traženja vizije na kojoj se treba temeljiti sutrašnji uspjeh. Umjesto produbljivanja današnjih, valja se usmjeriti na stvaranje sutrašnjih razvojnih prednosti i pripremanje potrebnih organizacijskih promjena.
Dijeljenje resursa, znanja i iskustva koje je mentor stekao tijekom života vrlo je važno u izgradnji budućih uspješnih lidera. U Hrvatskoj taj koncept, nažalost, još nije zaživio
Piše: Tatjana Brebrić
Lidership je riječ za koju u hrvatskom jeziku zapravo nema točnog prijevoda. Najbliže što u našem jeziku odgovara tom konceptu jest 'vodstvo, vođenje', ali dio značenja te riječi gubi se u prijevodu. Lidership ne znači samo vođenje nego istodobno podrazumijeva i inovativnost u vođenju, dodanu vrijednost koju takvo vođenje stvara. Vođenje nekog projekta ne znači nužno da je netko ovladao vještinom lidershipa. Znači li to da hrvatska kultura ne prepoznaje odlike koje trebaju imati vođe i sâm čin vođenja cijelog društva, poduzeća ili zajednice u bolju budućnost ili uspješno ostvarenje ciljeva? Seminar o lidershipu, o tome što je zapravo lidership i kako se oblikuje i nastaje lider te značenju lidera za zajednicu u kojoj djeluje, održavao se ovih dana na Visokom učilištu Vern u Zagrebu. U suradnji s gostima s Georgian Court Universityja iz New Jerseyja studenti s Verna i drugih fakulteta drugih hrvatskih sveučilišta promišljali su kako razviti kvalitete potrebne za lidership i kako biti lider.
Definicija kojom se u najmanje riječi može riječi objasniti što je lidership jest utjecaj. To je zapravo umjetnost pokretanja drugih da rade za zajednički cilj, bilo u tvrtki, bilo u zajednici. Ovladati vještinama lidershipa znači biti lider u motiviranju i pokretanju drugih ne samo biti ispred njih nego ih na neki način povući naprijed sa sobom. Kako su to mogli čuti studenti na Vernu, za lidership je potrebno imati točno određenu vrstu lidera. Ako je suditi prema prezentaciji gostiju iz Amerike, lidere, odnosno vođe, možemo podijeliti u tri tipa. Tako postoje lideri koji koriste ljude za odrađivanje posla, oni koji rade za zaposlenike i skloni su pokušati odraditi sve sami te oni koji rade uz pomoć drugih i veoma su skloni suradnji. Upravo je potonja vrsta ona koja najuspješnije vodi.
Upoznaj sebe da bi mogao voditi druge
Prije nego što netko počne raditi na tome da postane lider, važno je otkriti na kojem području to može postati, odnosno treba prepoznati svoj poziv. Važno je shvatiti u čemu je najbolji, za što je rođen. Vjera u sebe najlakše izvire iz razumijevanja talenata kojima osoba raspolaže jer ljudi uvijek najbolje rade onaj posao koji vole, složili su se studenti na seminaru. Ipak, sigurnost pri obavljanju posla dolazi tek s razvijanjem vještina i stjecanjem iskustva.
'Bit lidershipa je pružiti ljudima koje vodite priliku da uče', kažu američki studenti ponavljajući riječi motivacijskog govornika sa svog sveučilišta. U njihovoj je zemlji učenje načina razvoja u što bolju verziju sebe čak stvar i obrazovanja na fakultetu, a rad na samome sebi i najvažniji je cjeloživotni zadatak.
Potreba za stalnim stjecanjem vještina potrebnih za uspješno vođenje u Hrvatskoj je još rijetkost, što tu inicijativu Verna i Akcije za Zagreb čini drukčijom i svakako donosi promjenu. Na putu do postajanja liderom važno je prepoznati vlastite kvalitete i prednosti, uočiti što nam može pomoći da dobijemo bolji osjećaj za identitet i svrhu te odlučiti koje vještine trebamo razviti da bismo bili dobri lideri. Upoznavanje samog sebe iznimno je važno na putu do postajanja liderom, pa je na seminaru o lidershipu predloženo i nekoliko zanimljivih alata koji mogu olakšati prepoznavanje prioriteta koje netko ima u životu. Prioriteti, bilo privatni, bilo profesionalni lako dolaze do izražaja kad netko pokuša napisati vlastitu osmrtnicu ili govor koji bi o svom životu volio čuti na 75. rođendan.
Karizma bez integriteta donosi propast
Da bi mogli shvatiti proces nastanka vođe, važno je razumjeti što sve utječe na njegov nastanak i stil kojim će voditi. Tako je studentima koji su pohađali seminar na Vernu jedan od prvih zadataka bio riješiti test osobnosti kojim su pokušali odrediti svoj stil rada. Sljedeći je korak shvatiti liderovu bit, razliku između karizmatične ličnosti i osobe s integritetom. 'Karizmatici će privući ljude, ali samo će ih oni s integritetom zadržati', poznati je citat Johna Maxwella. Integritet je odlika pravog lidera, to je ono zbog čega ga poštuju čak i ljudi koji se s njime ne slažu. U stilu tipičnom za američke poglede na život, studentima je predložen i recept kako biti osoba s integritetom.
Da bi netko bio takva osoba s potrebno je u svakoj situaciji napraviti tri koraka: najprije valja napraviti razliku između dobrog i lošeg, zatim djelovati u skladu s prosudbom, čak i u slučaju da je to djelovanje na vlastitu štetu; završni je korak otvoreno reći da djelujemo na temelju svoje prosudbe o tome što je dobro. Jedan od aspekata uspješnog vođenja jest poštovanje vrijednosti važnih osobi tijekom ostvarivanja onog u što vjeruje. Da bi mogli uspješno prenijeti vrijednosti koje smatraju važnima, lideri moraju biti ne samo osobe s iskustvom i integritetom nego i dobri govornici. Stoga je u sklopu seminara o lidershipu dio bio posvećen i javnom nastupu. Svatko tko želi biti lider, treba imati na umu pet stupova uspjeha u dobrom obraćanju skupini. Važno je dovoljno rano početi planirati nastup, vjerovati u ono što se govori, očekivati realno i isto tako postaviti granice, uvijek se truditi pružiti nešto više publici, i naravno, vježbati.
Pokretači dobrih projekata i trendova
Mentorstvo, koje u Hrvatskoj još nije posve zaživjelo kao koncept, vrlo je važno za razvijanje budućih uspješnih lidera i pobuđivanje kvaliteta lidershipa u mladima, koji će u vrlo kratkom vremenu postati oni na kojima leži odgovornost za budućnost pojedinih tvrtki i društva u cjelini. Funkcija mentora je u osnaživanju druge osobe dijeljenjem resursa, znanja i iskustava koje je mentor stekao tijekom života. Važno je shvatiti da iniciranje mentorskog odnosa nije samo na iskusnijima nego treba uložiti napor da se pronađe mentor koji može i želi pomoći na područjima koja osoba smatra važnima za svoj daljnji razvoj.Osim primjene stečenoga znanja u tvrtki u kojoj će osoba jednog dana raditi, seminar je usmjeren i na poticanje dobrovoljnog i rada na dobrobiti zajednice. Lidership se svakako može primijeniti u aktiviranju ljudi za rad na poboljšanju društvene situacije, iako je na tom području možda potrebno najviše truda.
Voditi i motivirati ljude kad nema financijske i profesionalne motivacija koju nosi radno mjesto svakako je teže. Ipak, kvalitetni lideri uspjet će pronaći volontere i sponzore potrebne da bi se ostvarile zamišljene akcije. Zbog toga su studenti na seminaru o lidershipu vježbali i izradu plana potrebnog za provođenje dobrotvorne akcije i način prezentacije plana pred potencijalnim sponzorima te nadležnim tijelima koje ga trebaju odobriti. Od uvođenja kolegija o lidershipu na sve fakultete Hrvatska je još prilično daleko, iako je Vernov seminar korak naprijed. Sigurno je da svaka tvrtka želi u svojim redovima imati zaposlenike koji rade na svom razvoju i trude se biti pokretači pozitivnih projekata i trendova, a ne pasivni promatrači koji zadatke odrađuju bez mnogo razmišljanja. Upravo je zbog toga potrebno u tvrtkama raditi na edukaciji zaposlenika i mentorstvu da bi se povećala produktivnost i razvila kvaliteta kadra.
Četvrtoga svibnja 1945. započeo je egzodus velikoga dijela hrvatskih oružanih snaga i hrvatskog pučanstva prema zapadu da bi se predali saveznicima pred nastupajućim partizansko-komunističkim snagama. Prema britanskom vojnom arhivu (War Office 1704465) kod Bleiburga na austrijsko-jugoslavenskoj granici primicalo se ukupno 200.000 hrvatskih vojnika koji su štitili i pratili oko 500.000 civilnog pučanstva koje se htjelo prebaciti na englesko područje, da bi se predali i stavili pod britansku zaštitu. Ovaj dio hrvatskoga masovnog egzodusa pristigao je na Loibaško polje pred Bleiburgom u popodnevnim satima 14. svibnja gdje je zapovjedništvo HOS-a na čelu s generalom Herenčićem stupilo u kontakt sa zapovjedništvom tamošnje britanske postrojbe i izjavilo da su došli predati se britanskoj vojsci i staviti pod njihovu zaštitu civilno pučanstvo.
Što se dogodilo na Bleiburgu 14, 15. i 16. svibnja 1945?
Britanski zapovjednik je rekao da je obaviješten o hrvatskom dolasku, da će sutra Hrvati moći krenuti dalje prema zapadu i da mogu zadržati svoje oružje. Međutim, sutradan 15. svibnja cijela se situacija na terenu izmijenila. Do obrata je došlo nakon što je politički savjetnik vrhovnog savezničkog zapovjednika za Sredozemlje feldmaršala Harolda Alexandera, sa sjedištem u Caserti kraj Napulja, Harold MacMillan, izravno odgovoran predsjedniku britanske vlade Winstonu Churchillu, 13. svibnja 1945. u Klagenfurtu usmeno naredio zapovjedniku 5. korpusa britanske 8. armije generalu Charlesu Keightleyu da »velik broj otpadničkih jugoslavenskih trupa, izuzevši četnike, izruči jugoslavenskim partizanima«. Ta je zapovijed bila u suprotnosti sa obećanjem koje je dao feldmaršal Alexander da će saveznici primiti u zarobljeništvo hrvatske vojnike nakon što ovi njima predaju svoje oružje. To je obećanje dao Alexander predstavniku Svete Stolice kada je papa Pio XII, zamoljen od kardinala Stepinca, intervenirao kod savezničkog zapovjednika da spasi hrvatski narod u bijegu.
Da je nakana zapovjedništva partizanske vojske bila spriječiti predaju hrvatskih izbjeglica saveznicima, svjedoči i slijedeći brzojav Josipa Broza Tita kao vrhovnog zapovjednika te vojske, koji je on poslao kao zapovijed 13. svibnja 1945. godine, dakle nakon završetka rata. Taj brzojav glasi: »Treća armija izvještava da se na prostoru Konjice-Šoštanj prema Dravogradu nalazi grupa ustaša i nešto četnika, ukupno preko 50.000 ljudi. S njima se nalaze Pavelić, Maček, hrvatska vlada i veliki broj zlikovaca. Pokušavaju preko Dravograda predati se Englezima. Jedna Kostina divizija drži prostoriju Neravosinrodo, a druga je kod Šentilja presjekla cestu Velenje i Dravograd. Treba da najhitnije krenete sa vašim snagama iz rajona Celja pravcem Šoštanj-Slovenj Gradec, kako bi koncentrirali napad na uništenje ove grupe. Tito.« (Izvornik toga brzojava nalazi se u »Vojno-istorijskom institutu« u Beogradu). Dodajmo tome izjavu Titova generala Koste Nađa, čija je treća armija bila odgovorna za sudbinu hrvatskih vojnika i civila koje je britanska vojska u Austriji predala Titovim partizanima. U beogradskom tjedniku »Reporter« od 13. siječnja 1985. (str. 26) Nađ izjavljuje da je 150.000 protivnika vlasti palo u njegove ruke i da »prirodno, na kraju smo ih likvidirali«. Nađ dodaje da je odmah javio Titu o ovom »uspjehu« i da je to bio »zadnji ratni izvještaj u Drugom svjetskom ratu«.
Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.
Možemo reći da sve nesreće čovječanstva proizlaze iz kršenja prve zapovijedi dekaloga... Čovjek je, ma koliko sam sebe uvjeravao u suprotno - u dubini svoga bića - biće klanjanja. Ako se ne klanjamo živome Bogu, klanjat ćemo se nečemu drugome... moći, utjecajima, bogatstvu, tuđim mišljenjima, drugom čovjeku, ideji, ideologijama, javnom mnijenju, raznoraznim političkim figurama, čak i nacija, ako se ide u ekstremne slučajeve može postati idol. U jednom razgovoru sam spominjao i idolatriju nacije, voljeti svoju domovinu i svoj narod je nešto što je sasvim normalno i prirodno - da je drugačije bilo bi nenormalno i neprirodno! Međutim, ako ta ljubav prema domovini preraste u mržnju prema svemu onome što nije "naše", tada se nalazimo na rubu ponora, koji nas može odvesti u stvaranje pakla na zemlji. Najbolji primjer toga je fašizam - njihova perverzna ideja - jedan narod, jedna država, jedan vođa je ostavila najtragičnije posljedice za cijelo čovječanstvo u njegovoj povijesti - koncetracioni logori u kojemu su bespogovorno ubijani svi oni koji drugačije misle, koji drugačije izgledaju, čija krv nije "dovoljno čist" i dan danas vrište kao veliko upozorenje ljudskom rodu! A sve je započelo nietzscheanskim diaboličnim nihilističkim usklikom - Bog je mrtav!
A, ako je Bog mrtav - onda je sve dozvoljeno, onda nema granica koje i najgora zvjerstva ne bi mogle opravdati sintagmom - "viši interesi", koji zvuče jako zavodljivo i misteriozno, a zapravo se iza njega krije šačica ljudi koja preko takvih izjava pokušavaju na suptilan način proguravati svoje, zapravo, vrlo prizemne i nimalo uzvišene interese - u svojim rukama žele imati samo - vlast, moć i novac. I uopće ih ne zanima metodologija koju će primjenjivati da to ostvare - spremni su manipulirati i nacijom i medijima i ljudskim osjećajima, spremni su čak i svoje nevine i naivne ljude žrtvovati samo da bi ostvarili "više ciljeve", a zapravo samo da bi ostali na vlasti, jer tako diktiraju - "viši politički interesi".
Evo jedan hipotetski nacrt moguće metodologe ostvarenja tog "višeg cilja":
1. Mi sebe moramo proglasiti jedinim pravim, čistokrvnim, nepogrešivim i bezgrešnim X.
2. Moramo pronaći bar jednog (što više - to bolje) vanjskog ili unutrašnjeg neprijatelja Y.
3. Moramo sve kritičare ideje X proglasiti neprijateljima i staviti ih u skupinu zagovornika Y.
4. Sve one koji se ne slažu s nama uporno proglašavati suradnicima od Y i neprijateljima naroda ili ideje ili bilo čega što je nama bitno.
5. U one koji su pravedni i pošteni u našoj grupi X, infiltrirati ćemo par vrhunski treniranih subverzivnih osoba, čistokrvnih članova organizacije X, koji su potpuno i bespogovorno odani i poslušni ideji vođe X, te u njihovim redovima stvoriti podgrupe Xx1, Xx2, Xx3, itd..., po potrebi.
6. Grupu u koju smo infiltrirari svoje članove ćemo razdvojiti u minimalno 20-tak, 30-tak manjih grupica Xx1, Xx2, Xx3 itd..., članovi tih grupa su svi za pozitivne aspekte ideje X, osim naših infiltriranih čistokrvnih poslušnika ideje X, pa ćemo vremena na vrijeme preko naših "igrača" u grupama Xx1, Xx2, Xx3, itd..., unutar i između tih grupa izazivati sukobe, podmećući i dajući samo djelomične informacije - i posvetiti EKSTREMNU PAŽNJU da se ni pod koji slučajem ne dogodi da se UJEDINE - osim u slučaju kada i samo kada i onda i samo onda kada - NAMA TO ODGOVARA!
7. Stvoriti ćemo par ekstremnih podgrupacija grupe Y, koje ćemo označiti s Xy1, Xy2, Xy3 itd.
8. Pošto će te podgrupacije Xy1, Xy2, Xy3 itd..., biti naše i pod potpunom kontrolom naše grupe X, njima ćemo manipulirati na način da ćemo preko njih proklamirati krajnje ekstremističke ideje grupe Y.
9. Kada god nam se grupa Y usprotivi, proglasit ćemo je neprijateljem X, aktivirat ćemo naše grupe Xy1, Xy2, Xy3 itd..., koje će još više potencirati "neprijateljstvo" i "nepodobnost" grupe Y, a isto tako ćemo one iz grupe Xx1, Xx2, XX3, itd..., pomoću naših obavještajaca zasuti poluinformacijama i poluistinama kako bi i te grupe pokrenuli protiv grupe Y.
10. Kada sve tako funkcionira - sve je super! Kako ideolozi grupe X govore i šapuću između sebe kada ih nitko ne čuje? - Raja su ionako glupe i naivne ovce, mi ćemo lagao trljati ruke, prebrojavati novce - tu i tamo ćemo im baciti koji sitniš da se malo potuku, ma, koga briga - nama je super - a naivčine neka se međusobno i dalje kolju! MA, LJUDI - NAMA JE BAJNO - MI SMO BOGOVI!
Evo vam jedan zanimljiv grafit:
Bog je mrtav! Nietzsche
Nietzsche je mrtav. Bog
I tako... cijenjeno pučanstvo, psujte i dalje Božje ime, gazite i dalje po Svetinjama, ismijavajte i dalje Njegove zapovijedi, budite i dalje ovce koje vode na klanje, izrugujte se i dalje Kristovoj Crkvi i papi i kardinalima i biskupima i svećenicima i onima koji žive svoju vjeru, pljute i dalje po tijelu Kristovom, pljujte, samo pljujte, i odbacite što dalje iz svog života Jedinog Pravoga Živoga Boga - samo naprijed! Samo Ga izbacite i klanjajte se i dalje samozvanim bogovima i mrtvim idolima - samo naprijed!
Ali zapamtite - Krist je jedini koji se odrekao i vlasti i moći i novca i ugleda - On jedini je svojevoljno i potpuno svjesno otišao u smrt - da bi nama dao život! I svi koji su tako činili i tako čine - Njegovi su! A, svi ostali "kristi" i dalje će se pogravati s vama, a vi - dirnite im samo vlast - skočit će na vas kao zvijeri! Vama će samo baciti mrvice sa stola, a oni će i dalje ljubomorno čuvati svoj "sveti gral" moći i vlasti i novca, a da ne govorim o tome koliko bi bili spremni žrtvovati svoj vlastiti život da bi spasili vas...
I nemojte reći da vam nitko nije rekao, da vas nitko nije upozorio - jer ako tako učinite - proglasit ćete Boga lašcem! On sâm vam je dao Crkvu da vam bude i majka i učiteljica života, a vi i dalje budite i gluhi i slijepi i nijemi kod zdravih i ušiju i očiju i ustiju - samo naprijed! Nećete niti meni moći reći da vas nisam upozorio da - ako i dalje nastavite ići putovima grijeha i propasti i ako i dalje nastavite sa svojim opačinama - da vam imena neće biti upisana u Knjizi Vječnoga Života.
Da, vidim da se po medijima vodi rasprava o tome koji je zločin veći - Jasenovački ili Bleiburški...
Evo, sada ću iznijeti priču iz povijesti mojih predaka... Mog pradjeda Andriju (rođen u Rodaljicama pokraj Benkovca) 1943. godine zaklali su ustaše u Jasenovcu (bio je član KPJ), moj djed Stjepan (slavonac - još je živ) bio je pripadnik Domobrana (7. lovačka pukovnija - Banja Luka (nikada nije ubio niti jednog čovjeka - bio je bolničar)), njega su partizani 1945. potjerali u Bleiburšku kolonu smrti (srećom - pobjegao je, on s još jednim drugim domobranom koji je i danas još živ (inače, kaže da je u vojsci upoznao i jednog pravoslavnog protu i da je bio divan čovjek, a također je rekao da su srbi šumadinci - skoro najbolji ljudi koje je upoznao, a i kaže da je volio slušati muslimanske imame kako mole s minareta)... moj djed Jole (sin pokojnog Andrije) je kao dijete palog borca dobio čin zastavnika u JNA, međutim, 1971. godine - kada je stao uz Proljećarce - nečasno je otpušten iz JNA i bio je osuđen na 10 mjeseci zatvora. U zatvoru je bio sa predsjednikom Mesićem (pričao je da je nakon njihovog izlaska iz zatvora nosio Mesiću šunke itd, i da je moj pokojni stari Stipe sređivao poslove Mesiću, jer ga nitko nakon izlaska iz zatvora nije htio zaposliti (neka me predsjednik Mesić ispravi, ako sam ovdje napisao nešto što nije istina)...
U mojoj obitelji su ljudi koji su nastradali i od partizana i od ustaša - i kada sam vidio na Bleiburgu neke spodobe obučene u "retro ustaške uniforme" - došlo mi je da POVRAĆAM OD GAĐENJA!
I neka mi nitko ne priča bajke i ne idealizira ni ustaše ni partizane jer su Jasenovac i Bleiburg dva najveća stratišta hrvatskog naroda - dvije najveće katastrofe naše povijesti!
***
Promašio si poruku ovog teksta. Ne radi se tu o simpatijama ili nesimpatijama, radi se o tome da su i sa jedne i sa druge strane stradali nedužni ljudi (a svugdje je bilo nedužnih - niti su svi partizani zločinci, niti se svi ustaše zločinci - ali u svakom od tih pokreta - i partizanskom i ustaškom je bilo ljudi koji su ČINILI ratne zločine). Uopće se ovdje ne radi bilo kakvom relativiziranju zločina - samo sam htio ukazati na apsurdnost u koju se ljudski rod dovede kada "u ime naroda" ili "nacije" ili "države" ili "svetosavlja" dopusti da se njime manipulira. Ja sam za to da se istraže i sankcioniraju SVI koji su počinili ratni zločin, bez obzira na vjeru, naciju, spol... itd. Mene zanima, a pogotovo žrtve, istina... Na kraju krajeva - Zar Krist sam nije rekao - Istina će vas osloboditi! Istina, a ne LAŽ!
***
Pa, upravo zato i inzistiram na tome da se pronađu POJEDINAČNI krivci. Inače, rekao si da su svi moji pretci bili simpatizeri komunističkog pokreta... evo, konkretno, moj djed Stjepan (domobran), vjerojatno je najstariji član Hrvatskog književnog duštva sv. Jeronima u Hrvatskoj (pravi katolik i cijeli svoj život je išao na nedjeljnu misu i za vrijeme komunizma). Nakon rata je pozvan u JNA - nudili su mu čin, ali pod uvjetom da se upiše u KPJ - on je to odbio i rekao ima da neće jer oni tvrde da ne postoji Bog! :-) Nakon toga je dobio dodatno odsluženje vojnog roka + 2 godine... Što se tiče ustaša - nije ih volio - on sam kaže da je bio svjedok kada su ustaše u jednom selu okupili srbe i prisilno ih tjerali da prijeđu sa pravoslavlja na katoličanstvo... a, opet, znao je i neke od njih koji su bili normalni... isto tako je jednom naletio na četnike, koji su ga htjeli ubiti, ali je uspio zbrisati...
***
Ne idealiziram ga - samo ovdje pišem ono što je on meni govorio. A, pregovarati? Tko ga je pitao da li želi pregovarati - imao je kod kuće ženu i djecu - morao je raditi onako kako su mu rekli....
Dukat darovao Hrvatskom Caritasu 25.000 litara mlijeka
U sklopu projekta "Mliječni put dobrote" Dukat je u srijedu darovao Caritasovoj pučkoj kuhinji u Osijeku dio od ukupne donacije od 25.000 litara mlijeka, vrijedne 170.000 kuna. Preostali dio donacije prethodnih je dana već raspoređen u sve krajeve Hrvatske, od Istre do Slavonije i od Međimurja do Dalmacije.
Na svečanoj primopredaji, kojoj je nazočio i đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić, član Uprave Dukata Alen Fontana predao je ravnatelju Hrvatskog Caritasa Ivanu Milovčiću simbol Dukatovog projekta "Mliječni put dobrote" - jedan metar visokom čašom mlijeka.
U sklopu ovoga projekta Dukat će tijekom cijele ove godine svim ustanovama u mreži Hrvatskog Caritasa redovno donirati mlijeko i mliječne proizvode.
Donacije će biti raspoređene svim ustanovama u mreži Hrvatskog Caritasa diljem Hrvatske: domovima za stare i nemoćne, domovina za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, javnim kuhinjama, domovima za žrtve obiteljskog nasilja, domovima za djecu s posebnim potrebama, centrima za prihvat beskućnika, centrima za djecu s posebnim potrebama, korisnicima donacijskih ljekarni, koristima projekta Pomoć u kući, korisnicima Caritasovih kuća za odmor, staračkim domaćinstvima u socijalnom programu, obiteljima u socijalnom programu te zajednicama liječenih ovisnika. (ika / gk)
***
U Rijeci sam, igrom slučaja (ne pitajte što i kako! :-)) prespavao u Prihvatilištu za Beskućnike, u kojem rade Franjevci Trećoredci... Razgovarao sam s njima i rekli su da im mjesečni troškovi iznose oko 15.000,00 kuna, a financiraju se isključivo putem dobrovoljnih priloga.
Bila bi jako lijepa gesta kada bi, ako nitko drugi, a ono bar grad Rijeka donirao bar jedan jednokratni iznos od 15.000 kuna za pomoć Prihvatilištu.
Inače, moram priznati da sam se stvarno ugodno osjećao u njihovom društvu - a najviše od svega me se dojmilo to što su - bez obzira što ne posjeduju skoro ništa - spremni bratski podijeliti sve!
U našem telefonskom razgovoru inzistirali ste da Vam pošaljem čisti mail u vezi oglasa (MojPosao - 417C) za posao Prodajnog predstavnika Osječko-baranjske županije. Pogledao sam Vašu internet stranicu i oduševio me Vaš pristup zaposlenicima i poslovanju uopće. Moram priznati da je danas više rijetkost nego pravilo da poduzeće ulaže u znanje i usavršavanje zaposlenih, da se cijeni znanje, inovativnost, fleksibilnost, težnja za usavršavanjem i pouzdanost osobe. Također me se dojmilo što inzistirate na kvaliteti, ne samo proizvoda - ono se podrazumijeva, nego i na kvaliteti međuljudskih odnosa unutar poduzeća, kvaliteti pristupa krajnjim potrošačima, što inzistirate na kulturi pijenja piva i što je vizija politike poduzeća puno šira od orijentacije na čistu i isključivu prodaju - što daje svoj doprinos i široj društvenoj zajednici. Sviđa mi se i Vaš ekološki pristup u proizvodnoj domeni, te inzistiranje na visokim etičkim poslovnim standardima.
Zahvaljujući svom dosadašnjem radnom mjestu, gdje sam se susretao s dosta poslovnih ljudi iz Europske unije, stekao sam dobar uvid u njihov način razmišljanja, mentalni sklop i cjelokupni pristup poslovanju. Ono što Hrvatsku razlikuje od Europe, globalno govoreći, je i pristup marketinškom razmišljanju. Kod njih je ono puno profinjenije u shvaćanju i samoj njegovoj filozofiji. I oni sami su rekli da oni više ne prodaju proizvod u klasičnom smislu te riječi, nego je ono što oni nude, na jednoj dubljoj razini - na razini jedne kulture življenja, na razini emocije, na razini identifikacije sa samom proizvodom, s njegovim dubljim sadržajem i vrijednostima koji nudi. Ovo govorim stoga, što sam na Vašim internet stranicama, u tekstovima koje sam pročitao, pronašao upravo tu filozofiju i upravo te vrijednosti za kojima naš poslovni svijet, kao cjelina, teži.
Iz svega pročitanog, mogu reći da je Vaše poduzeće jedna vrlo zaokružena, kompaktna, kvalitetna i produktivna cjelina, koje bih i sam volio biti dio.
***
Rođen sam 09.09.1974. godine u Zagrebu. Osnovnu školu završio sam u Đurđenovcu, a jezičnu gimnaziju u Našicama 1993. godine. Iste godine upisujem Ekonomski fakultet u Osijeku, smijer trgovina, zbog problema osobne prirode jedno vrijeme sam zamrznuo stanje na fakultetu. Trenutno imam dva ispita do kraja i diplomski rad.
Od 07.01.2001. počinjem raditi u privatnom poduzeću A-G Dinas d.o.o., Beljevina, 31 511 Đurđenovac, koje ima 500 zaposlenih. Jedno vrijeme radim na obračunu normi i plaća, u šestom mjesecu 2004. dolazim na mjesto referenta nabave, te u roku godine dana postajem voditelj za jedan cjelokupni sektor nabave.
Posao koji sam obavljao je uključivao multitasking, pronalazak novih dobavljača, formiranje cijena, praćenje kretanja na tržištu, pregovore s dobavljačima iz Hrvatske i cijele EU, koordinaciju s proizvodnjom i financijskim sektorom, praćenje stanja zaliha, pravljenje tromjesečnih projekcija nabave strateških materijala. Uglavnom, sve one standardne aspekte poslovanja. Na tom mjestu ostajem sve do 12.09.2006. godine.
Dominantni razlog odlaska iz poduzeća je taj, što sam par puta bio na razgovoru sa generalnim direktorom i lijepo ga zamolio da me prebaci u odjel prodaje i marketinga jer sebe sam vidio u tom sektoru, budući da bih tamo najviše mogao pridonijeti poslovanju poduzeća, međutim, nije bilo prostora, pa sam otišao iz poduzeća. Inače, pročitao sam dosta literature iz teorije vođenja i upravljanja, marketinga, poslovne etike, komunikologije, informatike, psihologije i to područje rada me jako privlači i interesira jer zahtijeva od čovjeka da uloži dodatne napore, traži kreativnost, proaktivnost i zahtijeva od njega da se usavršava u svim onim pozitivnim vrijednostima na kojima počiva uspješnost svake tvrtke, bez obzira o kojemu se sektoru radilo.
Aktivno govorim engleski jezik – budući da sam svakodnevno komunicirao s poslovnim partnerima iz EU, izvrsno poznajem rad na računalu (MS Office Excel, Word, PowerPoint, internet), čak sam samoinicijativno napravio i jedan promotivni CD za poduzeće s katalogom svih proizvoda A-G Dinas d.o.o., koje je, na kraju, postalo standard kod prezentacije proizvoda potencijalnim kupcima i poslovnim partnerima. Posjedujem vozačku dozvolu B kategorije. Komunikativna sam, marljiva, ambiciozna, samoinicijativna, otvorena i odgovorna osoba, s visokim etičkim poslovnim standardima, spremna na učenje, usavršavanje, suradnju i timski rad i koja je spremna uložiti i dodatni napor kako bi se posao uspješno obavio. Vrlo brzo usvajam nova znanja. Volim biti u pokretu i stoga me izuzetno privlače dinamični poslovi.
Hoćemo li i u Hrvatskoj raditi kao gastarbajteri? Ovim pitanjem ne želim izazivati mučninu, niti povećavati razinu egzistencijalne zabrinutosti koja je u našem društvu ionako na visokoj razini. Hrvatska Vlada je proteklih godina uspješno sanirala banke sredstvima svojih građana.
Privatizirano je više od 90% bankarskog sustava u zemlji, vlasnici su stranci. Zagrebačka, Riječka i dr. nisu promijenile imena, ali se sve drugo promijenilo. Hrvatski telekom i dalje će uredno servisirati građane. Na HTV-u će nam vjerojatno s oduševljenjem prezentirati privatizaciju: Hrvatske elektroprivrede, INE, Hrvatskog naftovoda, hotelâ… Za nekoliko će se godina, htjeli mi to ili ne, prodati inozemnim ulagačima plodna poljoprivredna zemljišta, itd.
Tako Hrvati malo pomalo postaju gastarbajteri u domovini. Ako se trend ovakvog ocvalog političkog i gospodarskog procvata u zemlji nastavi, nismo daleko niti od toga da demokratskim putem biramo privatiziranu hrvatsku Vladu i Sabor. Odgovornost za takvo stanje najmanje snose međunarodni investitori ili međunarodna zajednica Sanirati, revitalizirati, vratiti dugove, obnoviti privredne resurse jedino je moguće ako se obnovi klonuli duh naroda.
Nijedno društvo ne može opstati bez nosivih stupova kao što su povjerenje, pravednost, sloboda, solidarnost, odgovornost, mudrost, znanje itd. Ove su vrednote bile strateški ključne u obrani domovine. Sada su presudne u obrani domovine od nas samih. Među njima je povjerenje pokretačka sila, jedan od važnijih resursa za gospodarski, društveni i svaki drugi razvoj. Čovjek bez povjerenja je poput stabla bez korijena, kao kuća bez temelja, nemoćan da pobijedi vlastitu nemoć, sklon beznađu i depresiji. Pomanjkanje povjerenja paralizira život na svim razinama. Bez povjerenja nema sklapanja ugovora s poslovnim partnerima, nema rada u poduzećima, nema zajedništva u obiteljima ni zdravog demokratskog društva.
Poigravanjem s čovjekovim iskonskim povjerenjem ili vjerom, dajući olako prazna politička predizborna obećanja, znači nerazumno trošiti stvaralačku energiju naroda iskorištavajući je za sebične interese. To su tek prâva granatiranja koja razaraju vlastitu dušu naroda. Zlouporabe povjerenja u osobnom, obiteljskom i društvenom životu plaćaju se vrlo visokom cijenom. Poznato je da i najbolje banke mogu propasti takorekuć preko noći, izazove li se kriza povjerenja. Gorka iskustva proigranosti povjerenja potresaju same temelje ljudskog bića i ostavljaju u njemu sjeme nepovjerenja koje raste razmjerno onoliko koliko je ugrožena njegova egzistencija. Potištenost, ogorčenost, iscrpljenost i bezvoljnost posljedice su takvih trauma.
Bez duhovnih resursa sužena je kreativna baza za sveopći razvitak društva. Duhovni kapital daje smisao svim ljudskim, prirodnim i financijskim ulaganjima. Duhovni resursi nemaju ništa zajedničko s kršćanskom kozmetikom ili s crkvenim dekorom. Kršćani u svijetu nisu pozvani da moraliziraju već da svojim djelovanjem humaniziraju društvo. Čovjek i društvo neće se moći obnoviti kritizirajući, ukazujući samo na nemoralnost, neetičnost. Čovjek koji je uronjen u svijet sebičnosti niti ima snage za promjene, niti vidi gdje može dobiti snagu protiv raznovrsnih moralnih pošasti.
Konačno, Isus iz Nazareta nije nam donio moralne projekte, već plan po kojem čovjek može živjeti u izobilju, dajući snagu protiv čovjekova samorazaranja i lijek njegovim traumama. Činjenica je da su ga najmanje razumjeli dobro moralno upućeni vjernici koji su se povukli iz društva da se ne zaraze virusom prisutnog zla u svijetu. Jedni zbog pobožnog čistunstva, a drugi zbog komoditeta dopuštaju da ljudi u svijetu propadaju. Obnovi društva neće pomoći teledirigirani laici koji za svoj angažman u svijetu trebaju pitati župnika ili mjesnog biskupa. Od vjernika laika s pravom se očekuje da se angažiraju i izbore svoje mjesto u društvu. No, prije toga, treba se suočiti s pitanjem koliko su vjernici laici izborili svoje autentično mjesto u konkretnoj zbilji Crkve. Istinsko bratstvo u Crkvi neće se ostvariti snagom ljudske mudrosti već snagom novih Duhova. Ono što mi nasušno trebamo u Crkvi i što doživljavamo manjkavim u društvu ne može se nadomjestiti hvalevrijednim angažmanima. Ono što se zbilo na prve Duhove, gdje je bilo zajedno u molitvi oko sto dvadeset osoba, duhovno je blago koje suvremeni čovjek iskonski traži. Bez takvoga iskustva Duha niti klerici niti laici ne mogu donijeti Boga suvremenom čovjeku. Kako bez Duha buditi povjerenje u izgradnju pravednijeg društva? Tko pak vjeruje, bilo da je riječ o narodu ili o pojedincima, on ima ključ za rješavanje, ljudski gledano, nerješivih kriza.
Svjedoci smo tolikih turbulencija na današnjem globalnom tržištu i svjetskim burzama. Neke se tvrtke rađaju, neke se gase, neke uspijevaju, a neke propadaju. Pitamo se kako je moguće da dojučerašnji vladari i moćnici u svjetskoj gospodarskoj utrci propadaju i ruše se kao kule od karata. Sjetimo se samo nedavnih padova švicarskog SwissAira, američkog Enrona, njemačke Kirch grupe! Mnoštvo konzultanata, auditora, supervizora, kontrolora angažirano je na analizama i utvrđivanju uzroka gospodarskih kriza i stečaja. Problemi se događaju unatoč tome što se godinama vode kvalitetne i dugotrajne stručne rasprave, izrađuju se studije, donose norme i propisi kojima se utvrđuju jedinstvena pravila za računovodstveno evidentiranje i složenih financijskih aranžmana. Dnevno se prate gospodarska zbivanja na tržištu, burzovni indeksi, bilance, računi dobiti i gubitka te mnogi drugi pokazatelji. Sve to puno pomaže u razumijevanju gospodarskog stanja i u procjeni budućih kretanja, ali još uvijek nedovoljno dobro i nepouzdano govori o onome što će zbiti sutra, hoće li se vrijednost pojedine tvrtke sačuvati i hoće li dalje rasti. Nemoguće nam je i u vlastitoj tvrtki u kojoj poznajemo ljude, običaje, okolinu, predvidjeti što će se sutra dogoditi, a kamoli da to predvidimo za neku drugu tvrtku. Što je garancija uspjeha i rasta tvrtke, što je njezina prava vrijednost, što je njezin pravi kapital? Kako to procijeniti te kako procijeniti u što ulagati i u kojem omjeru, kakav će nam kapital dati višak vrijednosti koji svi priželjkuju?
Danas se vrijednost tvrtke uglavnom utvrđuje kroz njezinu materijalnu imovinu i financijsku moć, odnosno, pojednostavljeno rečeno, kroz ono što fizički posjeduje i koliko ima novaca. No, iskustva vrsnih rukovoditelja, gospodarstvenika i stručnjaka pokazuju da ta dva elementa sigurno nisu dovoljna za ocjenu stvarne vrijednosti neke tvrtke, a posebno nisu dovoljna za ocjenu njezine stabilnosti, mogućnosti razvoja i procjenu njezinog gospodarskog rasta. Uspjeh ili neuspjeh tvrtke ima puno dublje korijene.
Smatram da se vrijednost - kapital neke tvrtke može promatrati kroz sljedeće elemente koji doprinose stvaranju viška vrijednosti odnosno dobiti tvrtke:
1. Fizička imovina
2. Financijska imovina
3. Intelektualni kapital
4. Kulturni kapital
5. Stvoreni ugled i ime
6. Duhovni kapital
1. Fizička imovina predstavlja sva opipljiva, materijalna sredstva koja tvrtka ima u posjedu. To su nekretnine - zemljišta i zgrade te oprema - sredstva za rad. Sva ta imovina evidentira se u knjigama, brižno se čuva i pazi da se ne otuđuje i ne uništava kako bi se mogla što dulje koristiti u svrhe ostvarenja prihoda. Mudri upravitelji će ju trajno održavati i stalno unapređivati te ulagati u novu materijalnu imovinu, ako to služi daljnjem ostvarenju ili povećanju prihoda.
2. Financijska imovina je sva ona imovina koju tvrtka ima u obliku novčanih sredstava ili vrijednosnih papira. Ona služi s jedne strane za mogućnost redovitog poslovanja tvrtke (npr. blagajne), a s druge strane može poslužiti i kao ulog (u štednju, fondove) koji donosi određeni novčani prihod. Podložna je pronevjerama, prevarama i vezana uz veće tržišne i operativne rizike. Sve tvrtke, a posebice financijske institucije, najveću pozornost posvećuju brizi oko očuvanja i povećanja financijskog kapitala. Financijska imovina se pomno evidentira u knjigama i postoje razrađeni međunarodno usvojeni sustavi mjerenja njezine vrijednosti.
3. Intelektualni kapital. Jedan od elemenata koji određuju vrijednost tvrtke, a koji se spominje i u suvremenoj stručnoj i znanstvenoj literaturi, je intelektualni kapital. Njime se obuhvaća i naglašava značaj ljudi i njihovog znanja kao kreativnog potencijala za poslovni uspjeh tvrtke. On predstavlja imovinu u sljedećim oblicima: osoblje i njihovo znanje, tehnologija, sva nematerijalna imovina, npr. softver i dokumentacija.
Ona se u određenim segmentima može evidentirati i može se parcijalno mjeriti njezina vrijednost, kao npr. vrijednost softvera, licenci ili iznos godišnjih ulaganja u obrazovanje kadrova. No, izračunati njezinu realnu vrijednost je praktički nemoguće, budući da je teško objektivno mjeriti i uspoređivati znanje i sposobnosti pojedinaca ili timova. Kako bi zadržale i povećavale vrijednost intelektualnog kapitala tvrtke ulažu u obrazovanje, zapošljavaju kvalitetne kadrove, uspostavljaju sustav ocjenjivanja osoblja i rezultata rada, nagrađivanja i unapređivanja kvalitetnih kadrova, kupuju licence za tehnologije i sl. Objektivno mjerenje intelektualnog kapitala ne primjenjuje se u praksi, nema propisa ni ikakve obveze prema društvu na temelju koje bi se cjelovita vrijednost intelektualnog kapitala mogla iskazivati i uspoređivati s ostalima. Štoviše, većina tvrtki nastojat će skriti od konkurencije vrijednost intelektualnog kapitala, budući da ne želi otkriti svoju konkurentnu prednost ili moguću slabost.
Uspoređujući intelektualni kapital s fizičkim i financijskim kapitalom, na čije se evidentiranje, praćenje i unapređenje u tvrtkama troši vrlo velika energija, obično se intelektualnom kapitalu posvećuje znatno manja pozornost. On se, kako u računovodstvenim knjigama, tako i koncepcijski, uglavnom promatra samo kao trošak tvrtke i balast, a ne kao investicija i razvojni potencijal. Hrvatska ima, bez sumnje, izraziti manjak intelektualnog kapitala koji je kreativno uključen u gospodarske aktivnosti, što je velika prepreka našem bržem gospodarskom razvoju. To se vidi po vrlo malom postotku visoko obrazovanih ljudi u Hrvatskoj i po malim ulaganjima države i gospodarstva u obrazovanje i znanost. Proizvod koji se želi prodati na svjetskom tržištu ima veću mogućnost uspjeha jedino ako u sebi ima ugrađeno puno ljudskog truda i znanja, tj. onoga što se danas na globalnom engleskom jeziku zove "know-how". Ipak, danas se u Hrvatskoj razvija svijest o važnosti i potrebi izgradnje intelektualnog kapitala te je pri Hrvatskoj gospodarskoj komori osnovan i "Centar za unapređenje intelektualnog kapitala". Pitanje je jedino koliko ta svijest o važnosti tog kapitala prodire i u naše gospodarstvo.
Međutim, ovdje možemo postaviti i pitanje je li znanje (intelekt) dovoljno da obuhvati svu složenost čovjeka i njegove stvaralačke mogućnosti u poslu i okolini, kojima može povećavati vrijednost tvrtke. Još je niz drugih elemenata koji povećavaju vrijednost i potencijal tvrtke, što ću dalje kratko obraditi.
4. Kulturni kapital predstavlja nadogradnju intelektualnog kapitala i može se promatrati kao jedan od katalizatora koji posreduje u slobodnom oblikovanju intelektualnog kapitala za stvaralaštvo. Naime, čovjek nije samo pojedinac sa svojim osobnim znanjem i sposobnostima, već on djeluje u okolini te tek zajedno u sveukupnom kulturnom miljeu može stvarati nove vrijednosti. U tako definirani kulturni kapital tvrtke spadaju:
- način uređenosti sustava, organizacija poslovnih aktivnosti, procedure rada
- sustav planiranja i sustav kontrola
- kvaliteta upravljanja i vodstva, distribucija ovlasti i preuzimanje odgovornosti
- sustav mjerenja rezultata rada, nagrađivanja i motiviranja djelatnika
- kultura komunikacije i odnosi među ljudima
- etički kodeks, disciplina, sposobnost rješavanja konflikata.
Većina tvrtki rad na izgradnji kulturnog kapitala drži za 'nužno zlo' i nešto što se usput obavlja radi forme, iako on bitno utječe na produktivnost pojedinaca i tvrtke, a i na oslobađanje stvaralačkih potencijala pojedinaca i timova koji omogućuju razvoj. Još ga je teže objektivno mjeriti nego intelektualni kapital i u njega se uglavnom ulaže vrlo malo sredstava i posvećuje mu se vrlo malo vremena. Zato se taj se kapital može iskazivati samo djelomično (npr. tvrtke mogu svoj sustav kvalitete certificirati prema normi ISO 9000 ili se može mjeriti vrijeme koje tvrtke ulažu u podizanje kakvoće međusobnih odnosa, tzv. "teambuilding").
5. Stvoreni ugled i ime - 'brand-name'. Ovo je još jedan bitni element koji određuje vrijednost tvrtke na tržištu. Kontinuiranim održavanjem kakvoće svojih proizvoda tvrtka stvara ugled i ime, povjerenje tržišta i klijenata čime joj raste vrijednost. Redovito će tvrtke koje imaju 'brand' više od drugih ulagati u intelektualni i kulturni kapital, budući da su svjesne da će time, uz nužni materijalni i financijski kapital, garantirati kakvoću proizvoda.
6. Duhovni kapital. Znanje samo po sebi, kao ni uređenost sustava, ne znači nužno da će se intelektualni i kulturni kapital primjenjivati na ispravan način te da će podizati vrijednost fizičkog i financijskog kapitala tvrtke. Prave se stvaralačke zamisli mogu intenzivnije rađati u okolini slobodnoj od ljubomore, zavisti i sebičnosti. One moraju pasti na plodno tlo zajedničkih duhovnih vrijednosti. Tako neće biti zatomljene i nerealizirane mnoge sjajne ideje i prijedlozi. Svakom je poslodavcu i rukovoditelju stalo npr. da mu osoblje bude vjerno i pouzdano. Duhovni kapital je vrijednost koju tvrtka posjeduje u svim svojim pojedincima. Manifestira se kao unutrašnja pokretačka snaga za osobnu i timsku kreativnost te čini temeljnu vrijednost iz koje proizlazi mogućnost povećavanja svih ostalih vrsti kapitala. On se prepoznaje po sljedećim elementima:
- vodstvo s pozitivnom vizijom i sposobnošću iznalaženja rješenja
- čvrstina i snaga koja gradi, a ne uništava
- vjernost, predanost, odanost, odgovornost za svoj i tuđi rad, poštenje
- ljubav prema poslu i ljudima, povjerenje, poštivanje svake osobe
- uočavanje vrijednosti i karakteristika svakog pojedinca
- nada, ustrajnost
- pravednost, dobronamjernost
- sposobnost slušanja, pomaganja i podrške drugima
- prihvaćanje vlastitih pogrešaka, opraštanje tuđih pogrešaka, pomirenje, mir.
Svaka od nabrojanih vrijednosti duhovnog kapitala utječe na povećanje produktivnosti pojedinca i smanjuje trošenje energije na nesporazume i sukobe. Npr. koliko tvrtkama vrijede pojedinci koji sami ustrajno i samostalno traže praktična rješenja problema, u usporedbi s onima koji u svakom poslu izmišljaju nove probleme? Podizanjem vrijednosti duhovnog kapitala postiže se pozitivni kumulativni efekt uloženog rada. U takvoj klimi najlakše se definiraju zajednički ciljevi te se svi napori usmjeravaju istim, a ne suprotnim ciljevima. Visoka razina duhovnog kapitala najbolje osigurava tvrtku od pronevjera, prevara, podvala i sl.
Mnoge tvrtke propadaju zbog toga što im rukovodstvo postavlja krivi sustav vrijednosti. Nažalost, tvrtke uglavnom ne ulažu sustavne napore u izgradnju duhovnog kapitala. Ne ističu te vrijednosti kao poželjne vrijednosti i ne obučavaju osoblje da je za posao važna i njihova duhovna formacija. Sve je to ostavljeno na volju pojedincu, obitelji, školi ili vjerskoj ustanovi. Duhovni kapital je ona pokretačka snaga koja omogućuje da se najbolje upotrijebe fizički, financijski, intelektualni i kulturni kapital u cilju stvaranja ugleda tvrtke na tržištu te čini da neke tvrtke ili timovi budu i po nekoliko puta efikasniji od drugih. Iako se duhovni kapital ne mjeri i nema iskazanu vrijednost na tržištu, jedino on ima sposobnost da može povećavati vrijednost ostalih vrsta kapitala, čak i u slučaju da oni nemaju nikakvu vrijednost na tržištu. Ove bi činjenice svaki suvremeni rukovoditelj i poduzetnik morao imati na umu.
Svaki čovjek, bez iznimke, na početku svoga profesionalnog životnog puta želi uspjeti u životu. Međutim, mnogi žele, a tek rijetki uspijevaju. Ako pod životnim uspjehom smatramo životno i obiteljsko zadovoljstvo (a to bi nam ipak trebalo biti na prvom mjestu), znamo da je za to nemoguće pronaći pravi recept. To je, prije svega, rezultat vlastitih nastojanja, uloženog truda, odricanja, sreće, ali i molitve. I tu nema privilegiranih, jer sretni i uspješni na ovom području podjednako mogu biti i bogati, i siromašni, i školovani, i neškolovani...
Kad je pak riječ o poslovnom uspjehu ili ostvarenju karijere u profesiji koju ste odabrali, jasno je da ni tu nema recepta, ali ipak postoje neka pravila koja su zajednička najvećem dijelu uspješnih ljudi. Prije svega, većina njih reći će vam kako je to upornost i samo upornost, rad i samo rad... Međutim, jasno je kako to nije i presudno!
Ulažite u sebe
Kako se vremena mijenjaju, tako se mijenjaju i preduvjeti za uspješnu karijeru. Živimo u vremenu kada se - više nego ikada - traži kvalitetno obrazovanje.Naime, upravo znanje postaje najtraženija roba na tržištu. O tome svjedoče pozivi američkih i njemačkih poduzetnika našim informatičarima, ali i visoke plaće koje za svoje poslove u našim vodećim tvrtkama primaju inženjeri, menadžeri i ostali profesionalci o kojima ovisi normalno funkcioniranje ili rast poduzeća. Iako smo svjedoci mnogobrojnih stečaja, izostanaka zaslužene plaće i sve težeg zaposlenja, statistike pokazuju da se za dobro školovane kadrove stvara sve više radnih mjesta, ako nigdje drugdje, onda u predstavništvima inozemnih kompanija. No, klasično obrazovanje koje nalazimo na našim fakultetima i školama čini se postaje nedovoljno. O tome svjedoči i pravi zamah u dodatnom obrazovanju, od kompjutorskih programa i stranih jezika do komunikoloških i retoričkih tečajeva, što postaje uistinu unosan posao.
O uvjetima pri zapošljavanju treba voditi računa još tijekom studija. Kako ne biste nakon diplome dodatno trošili novce, nastojite svoj studij iskoristiti uistinu za stjecanje znanja i ne propuštajte nijednu priliku za usavršavanje u okviru studija u pojedinim područjima izvan vaše uske specijalizacije, jer znanje je trajno, a ulaganje u sebe uvijek i dugoročno isplativo! Uz to još tijekom studija potrebno je napraviti "praktični" doticaj sa strukom, makar bila riječ samo o volonterskom radu.
Uz kvalitetno obrazovanje, doduše, potrebne su i neke dodatne sposobnosti, od kojih je često najpresudnija vaša osobnost, odnosno način na koji komunicirate s okolinom i uopće način na koji funkcionirate u životu! Amerikanci su razvili cijele psihološke studije o tome kako bez pretjerane brige doći do uspjeha i zarade. Neke postavke svojstvene su samo njima a neke možemo i mi primijeniti u svakidašnjem životu.Prije svega, u vremenu kad nas okružuje prilično beznađe, važno je imati jaku nadu, viziju i jasan cilj. Ako nemate cilj u životu, onda ćete puno teže birati jasne putove na svakodnevnim životnim raskrižjima. A pri planiranju u životu nikada se nemojte podcjenjivati, jer biti širokih pogleda i ciljati visoko jest kao da otvarate neka čarobna vrata s kojih vam se širi pogled, i tako možete vidjeti uvijek nove mogućnosti. Trebate imati jasan cilj u životu, jasan godišnji plan pa i mjesečni. Na koncu ako već dan ranije nemate jasno isplaniran sutrašnji dan vaša dnevna učinkovitost je značajno smanjena a slobodno vrijeme izgubljeno.
Jačajte vjeru u sebe a odbacite strah
Uvijek držite do sebe jer ono što drugi misle o nama vrlo često je samo refleksija naših vlastitih prosudbi o sebi. No, pritom budite umjereni kako ta razmišljanja ne bi prešla u samoljublje! U svakom slučaju morate vjerovati u sebe jer vi "možete učiniti samo ono što uistinu mislite da možete"!
Nemojte se bojati aktivnosti. Zapamtite da i najdalje putovanje počinje prvim korakom. Ali morate ga učiniti i zakoraknuti! Kad ste to učinili, svaki daljnji korak dovodi vas bliže cilju. Stoga taj prvi korak nikada nemojte odgađati za sutra, već ga učinite odmah. Da se jedne nedjeljne večeri nisam odlučio napisati prvu rečenicu ovoga teksta, zasigurno ga danas ne biste čitali. Znam da mnogi ljudi osjećaju strah i nemaju dovoljno samopouzdanja pa često nalaze isprike. S druge strane, uvijek je lakše tugovati nego se odvažiti i krenuti u akciju. No, kad pobijedite strahove i prestanete brinuti, vi stvarate prostor i samopouzdanje za napredak. Umjesto da se osjećaju poraženo ili paralizirano zbog straha, uspješni ga ljudi svladavaju i idu dalje! Neke uplaši već prva životna prepreka jer zaboravljaju da je i Isus tri puta pao pod križem, ali je svaki put ustao i krenuo dalje. Prava je rijetkost pronaći uspješne ljude koji cvile i tuguju zbog svojih neprilika. A možda su upravo oni svladali još teže prepreke na svome životnom putu nego mi to možemo i zamisliti.
Vaše su prilike takve kakve jesu i do sada su bile takve kakve su bile. Vrijeme je da se prestanete tužiti na sve oko sebe i tražiti krivce. Neka to bude stvar prošlosti, a vi otvorite novu stranicu! Znajte da okolnosti ne čine ljude već ih samo pokazuju u pravom svjetlu.
Mijenjajte sebe i svoje okružje
S druge strane, često nam jedan neuspjeh tako zamagli pogled da ne vidimo nove, možda još bolje mogućnosti. Sjetite se one stare poslovice: "Kad ti Bog zatvori vrata, uvijek ti odškrine prozor". Samo, primjećujemo li mi to? Uz to, nemojte od sitnih vlastitih pogrešaka stvarati nepremostive zidove. Pokušajte im se nasmijati i oni će nestati. Budite manje reaktivni, a više aktivni!
Ako vam se nešto ispriječi na putu, nemojte se ljutiti na sebe ili svoje bližnje. To ionako neće riješiti vaš problem. Time samo gubite energiju. Pronađite alternativu jer ona sigurno postoji! Pritom uvijek budite svjesni onoga što vam ne ide od ruke. Vjerojatno ste izvrsni u nečem drugom, pa zašto se ne biste posvetili tome... Jasno je da se ljudi uvijek boje promjena, promjena prebivališta, radnog mjesta ili promjena svog ponašanja, svojih pristupa stvarima ili ljudima u životu... U svojoj knjizi "Uspjeh nije slučajnost" dr. Lair Ribeiro tvrdi: "Nastavite li činiti ono što ste prije uvijek činili, postizat ćete ono što ste prije uvijek postizali!" Pametnome dosta!
Nitko ne zna sve na ovome svijetu. Mnoge stvari nikada nećete ni naučiti, zato što god radili u životu, nastojite se okružiti stručnim ljudima, po mogućnosti pametnijima od sebe! To nije grijeh, a može biti presudna činjenica u vašem životu!
"Prodajte" sebe
Zapitajte se kakav imidž imate u društvu! Ono što drugi osjećaju prema vama i kako vas doživljavaju često također može biti presudno u vašem životu. Morate biti svjesni - rekao bi poznati američki psiholog dr. Richard Carlson - da će vaša nazočnost, ponašanje, poštenje i dobrota ostaviti postojani trag u svijesti onih s kojima se zateknete. To ne znači da trebate glumiti ono što niste, već jednostavno budite dobri i originalni i ostavite - ne dobar - već savršen dojam!
U većini slučajeva vi ste ono što želite biti a ljudi vas doživljavaju onako kako istinski doživljavate sami sebe!
Na putu do uspjeha nemojte se bojati ljudi koji vas okružuju i njihove pomoći. Jednostavno budite neposredni i zatražite ono što želite. Zatražite pomoć, preporuku ili savjet od onih koji vam ih mogu dati. Ljudi to obično cijene i rado pomažu jer je divan osjećaj kad vas netko treba. No, nemojte uvijek čekati da vam nešto zatreba pa onda zaskočiti neku osobu. Izgradite odnose s ljudima prije nego vam zatreba njihova usluga. I ne budite škrti prema ljudima oko sebe, već davajte! Davajte ono što imate, bilo da je riječ o novcu, usluzi ili samo osmijehu. Sve se to stostruko vraća u životu! Naravno, nemojte to očekivati odmah. Budite strpljivi i nemojte zazirati od uspjeha sitnim koracima.
Veselite se tuđem uspjehu. Jasno, katkad nije lako vidjeti člana obitelji ili susjeda kako je bolji od vas u nekom poslu. No, ključno je znati da postoji dovoljna količina uspjeha za sve. Kad netko ostvari svoj cilj, time se zapravo povećava kolač nama ostalima! Uvijek imajte na umu Isusovo zlatno pravilo: Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi! Postanite pažljiviji prema ljudima, izrazite im zahvalnost, dajte im do znanja da vam je stalo do njih, slušajte ljude, ponudite im svoju pomoć, budite još velikodušniji... Davati i primati dvije su strane istog novčića.
Budite jednostavni, pošteni, otvoreni, točni i zanimljivi...
Uz to, izgradite kod ljudi veliki fond povjerenja jer ljudi koje imate oko sebe u biti su jedina prava vrijednost u ovome svijetu. Kako ćete to učiniti? Jednostavno odgovornošću za vlastite postupke, točnošću, ispunjavanjem obećanja, pouzdanošću... Jasno, nitko od nas nije savršen, svi mi griješimo i zakazujemo. Međutim, lakše je i mudrije izbjeći obvezivanje nego iznevjeriti očekivanja! Pitanje je imamo li i sposobnost priznati vlastite pogreške i ispričati se. Jednostavnim priznanjem da smo smrtnici i čarobnom riječi "oprosti" stvaramo bliži odnos s drugima i njihovo povjerenje u nas raste.
Nipošto se nemojte držati one uzrečice da čovjek dobiva samo jednu pravu priliku u životu. To je čista izmišljotina.
Uvijek je važno znati kada se treba upustiti u nešto, kad zastati, a kada odustati. Mnogi su ljudi uspjeli zahvaljujući pravim procjenama. Nemamo uvijek istu energiju ili inspiraciju, a na koncu okolnosti se stalno mijenjaju. Nemojte se bojati zastati, pričekati trenutak inspiracije... Život nastojite prihvatiti s lakoćom. Njegujte smisao za šalu i naučite se smijati. Statistike pokazuju da su u životu uspješniji optimističniji ljudi! Opustite se i nemojte brinuti zbog sitnica. Psiholog Carlson kaže da uvijek trebamo olako preći preko stvari kojih se možda već za tjedan ili mjesec dana nećemo niti sjećati ili će nam biti totalno nevažne. Zapamtite da je svaka nova stvar već sutra polovna, zato ne paničarite u životu. Idite polako i sigurno!
Na kraju postanite svjesni da samo vi držite kormilo vašeg života u svojoj ruci i da ćete isključivo samo vi jednog dana odgovarati za rezultate tog zemaljskog putovanja. Pritom posvijestite sebi da vaš pravi život može početi baš u ovom trenutku i da je današnji dan prvi dan ostatka našeg života! Ono što je bilo pripada prošlosti, ali ono što je pred nama još uvijek možemo urediti onako kako nam odgovara. Mnogi, koji u vječnost odoše prije nas, na tome bi nam sigurno pozavidjeli!
mostarboy77
kikica
Ivan_Padovanski
Marina021
