|
| Članaka u rubrici: 8 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Brisanje kritike od 'Nekoga' |
Iznenadio sam se kad sam pogledao na formu -Komentari članka na portalu - Tema - Seksualnost:Tema koja se zaobilazi, a nisam našao na svoju početnu kritiku članka. Očito nekome smetaju kritike pa ih brišu. Zanimljivo, za razmisliti o Administratorima stranice. |
20.8.2008. u 14:53 |
|
| Ljepota vs. Zdravlje |
Pamtite li reklame u stilu ' Postoji li nešto bolje od Q10 , postoji dvostruko više Q10 ' ili 'Antiperspirant vam omogućuje da ste cijeli dan suhi ' . Postavljate li si pitanje dali je sve što se reklamira kako bi dobro izgledali, kako bi bili privlačni i uvijek 'in', odnosno kako bi bili lijepi i sexy, dali su svi ti preparati zdravi za čovjeka. Zamislite samo koliko se reklamiraju dezodoransi 'koji vam pružaju osjećaj suhoće' , koji vam u stvari ne dozvoljavaju da se znojite. To su popularni antiperspiranti. Tijelo se prirodno znoji kako bi reguliralo tjelesnu temperaturu, i kako bi se preko znoja izlučili razni otrovi, a mi različitim preparatima zaustavljamo izlučivanje otrova, sami sebe uništavamo. Pred neko vrijeme kružio je mail u kom je pisalo da su antiperspiranti štetni i da je zabilježeno da se kod žena javlja rak dojke, jer se neizlučeni otrovi talože u limfnim žlijezdama i čvorovima. Bilo je onih koji su govorili da to nije istina, ali ipak čovjek se zapita , od onog sve što konzumira , dali je to sve dobro za njegovo zdravlje , sigurno nije . Istina da danas žena 'ne može' bez svih tih 'pomada' , ili ipak može?
Nedavno sam saznao nešto što me zaprepastilo a to je da se kontracepcijske tablete koriste u 'liječenju' akni ????? To me zaprepastilo, a još više me zaprepastilo kako je mišljenje kako to nije ništa opasno, KONTRACEPCIJSKE TABLETE utječu na hormone pa da nisu opasne, kao ono to se pije na veliko u stilu pa čuj moram lijepo izgledati , a ne da mi se vide prištići. Umijesto da prišteve istisnu i izbace iz tijela ono što tijelo odbacuje , ne bolje je to ostaviti u sebi. Al dobro tko voli nek izvoli :) :)
|
10.7.2008. u 14:58 |
|
| Bitne oznake bračne ljubavi |
Želim vam preporučiti još jednu knjižicu 'Bitne oznake bračne ljubavi' isto od vlč. Frkina isto u knjižari sv. Antuna na Kaptolu, po cijeni od 15 kn. |
26.6.2008. u 13:38 |
|
| Hodanje mladića i djevojke |
Želim vam preporučiti knjižicu 'Hodanje mladića i djevojke' od vlč. Vatroslava Frkina. Za one koji su iz Zagreba i okolice mogu ju nabaviti u knjižari sv. Antuna na Kaptolu, po cijeni od 10 kn . |
26.6.2008. u 13:35 |
|
| Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti! |
Postoji li danas kršćansko udvaranje kojoj je cilj istinski kršćanski brak, ili se u većini slučajeva veze svode samo na sex? Ma neeee reći će neki , mi se jako volimo zato spavamo zajedno :) :) . Takvima treba reći da testiraju svoju ljubav. Kako? Pa tako da djevojka kaže svome dečku da želi živjeti čistoću do braka , pa da vidimo dali njihova veza ima temelje u ljubavi, ili je temelj njihove veze - sex. Mislim da bi većina dečki za dva dana prekinula vezu i našli curu koja će im omogućiti sex. Koliko bi djevojaka ostavilo svoje dečke da dečko kaže to isto ,hm teško je reći, ali mislim da bi možda bilo više djevojaka koje bi ostavile dečke , nego obrnuto. Sad bi se moglo postaviti pitanje tko je odgovoran za takvo stanje, pa naravno da su cure odgovorne :) :) Zašto? Pa zato jer bi djevojke trebale biti te koje će biti više moralne i imati čvrsti stav, odnosno karakter da ne podlegnu negativnim zahtjevima momaka, jer vi ste te koje kažete 'da' ili 'ne' jer većina dečki pita, pa ak upali upali, a vi ipak dajete zadnju riječ. Ne kaže se bez veze da žena drži 'tri kantuna kuće' ( odnosno barem su držale) :). Vi drage djevojke imate moć u vašim rukama da promjenite dečke , nabolje naravno :) naravno ako to i želite. Neke cure bi mogle reći, ma da pa za sve smo uvijek mi odgovorne, preuzmite i vi odgovrnost. Naravno da su momci isto odgovorni kao i djevojke za svoje postupke. Ali evidentno je da se ponašanje djevojke danas i pred recimo 20 godina ne može mjeriti, izmjenili su se prioriteti kod žena, danas više ženi nije prioritet biti majka, nego biti netko. Dali je potrošačko društvo toliko iskvarilo ženu da je ona preuzela negativnu ulogu muškarca? Kao da danas žene žele postati muškarci, a muškarci silom prilika moraju preuzeti ulogu žene u obitelji. Danas morate tražiti s lampušem curu koja kaže želim živjeti čistoću(i pitanje je dali ćete ju naći), većina ih kaže ja sam vlasnik svoga tijela i mogu raditi što me volja. Svaka čast curama koje su moralne, koje stvarno žive svoju vjeru.
Da ne duljim, želim vam preporučiti knjigu ' Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti ' pa pročitajte i drugačije stavove nego što vam nudi 'današnje potrošačko društvo'. Naravno to je za one koji moralne stavove ne smatraju kao 'ispiranje mozga' :)
Knjigu možete 'skinuti' na linku :
http://matekosor.iz.hr/hodanje.php
Budite postojani!
''Postojani u ljubavi,
ustrajni u molitvi ,
zajedništvom nošeni,
Duhom, vjerom prožeti,
Tijelom Božjim hranjeni".
|
26.6.2008. u 13:32 |
|
Komentari članka:
26.6.2008. u 15:28 - Gabrijela - Tko je odgovoran za takvo stanje? Odgovornost je podjednaka od strane dečkiju i od strane cura. Može biti slučaj da cure svojim izazovnim ponašanjem izazivaju dečke, onda je veća odgovornost na curi, a može biti slučaj da dečki nagovaraju cure na sex, pa cure popuste i onda je veća odgovornost na dečku.
No, ne treba očajavati, ako nema na vidiku onog/one tko želi čistu ljubav jer Bog se za sve pobrine i sigurno da će spojiti puteve mladića i djevojke koji žele živjeti čistu ljubav, a koje je namijenio jedno drugome. Onda Bog daje i jakosti i da postignu taj cilj!
Dodala bih još jednu knjižicu koja je zaista malena po formatu, ali sadrži velike istinitosti kad su ljubav i brak u pitanju. A knjižica se zove „Suvremene djevojke i ljubav“. I toliko je zanimljiva da je se može pročitati u jednom dahu. Izdavač je UPT, a cijena isto 10 kn.
27.6.2008. u 10:59 - tomek - Nisam želio potaknuti pitanje tko je odgovoran, nego sam želio primjetiti da se su se stavovi većine djevojaka promjenile, da su postale liberalnije i da im većini više nije prioritet biti majka, nego izgraditi karijeru, biti netko priznat. Kao da se polako gubi osjećaj za majčinstvom i osječajnošću, kao da su većina djevojaka nekako hladne i nepristupačne. Čast izuzecima.
27.6.2008. u 13:40 - Gabrijela - Ne bih se složila. Baš sam nedavno čitala u dnevnim novinama da je provederno istraživanje u kojem je 70% žena izjavilo da bi ostavile svoju karijeru radi obitelji. Danas su uvjeti života takvi da su žene prisiljene raditi jer najčešće prihodi samo jednog člana, dakle muškarca nisu dovoljni za pokrivanje osnovnih troškova cijele obitelji. (briši)
27.6.2008. u 13:44 - tomek - Hm zanimljivo :) bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je žena sudjelovalo u anketi :) i bilo bi dobro vidjeti koliko je od njih visokoobrazovano. Da često su zbog materijalnih sredstava žene prisiljene raditi. |
| Biram li život ili smrt? |
Biramo li doista u svakom trenutku svoga života, svojim postupcima i odlukama isključivo život?
Jedna priča: Obitelj, majka, otac, dvije kćeri, jedna udana i ima jednogodišnjeg sina. Postavilo se pitanje kućnog ljubimca, mladi (kćerka i njen suprug) željeli bi imati kućnog ljubimca, odnosno željeli bi svome sinu kupiti jednog psića. Majka ih savjetuje da im to nije dobro, jer imati psa je obaveza i odgovornost, a i često su kućni ljubimci prijenosnici različitih bolesti. Međutim kaže da ju mladi ne slušaju :) i da žele živjeti po svome.
Postavlja se pitanje dali i zašto obitelj mora imati kućnog ljubimca? Neki kažu pa zašto ne bi imali jednog psa ili mačku, pa bit će djetetu ljepše , ili djeca nagovore roditelje da im kupe kućnog ljubimca i roditelji popuste. Ili kažu, pa pas je čovjekov najbolji prijatelj, onaj tko ne voli životinje ne voli ni ljude. Kako kao vjernici gledamo na takve stvari? Opet kako tko gleda na život i ovisno koji mu je životni cilj, za čime teži u životu. Ako vjernik ne živi za ovaj život, ako ne živi da bi udovoljio svojim željama i prohtjevima, nego ako mu je cilj život vječni, onda nema mjesta 'kućnom ljubimcu' u obitelji.
Zašto?
1.Kućni ljubimac je u većini slučajeva izraz čovjekove želje da udovolji svojim željama, a Krist nas uči da ne živimo sebi već Njemu.
2.Zamislimo si da smo mi taj kućni ljubimac, dali bi nam bilo ugodno kad bi morali 'razveseljavati' svoje gazde, kad bi morali živjeti zatvoreni bez slobode, kad nam gazda kaže da nešto napravimo morali bi napraviti da 'udobrovoljimo' svoga gazdu da bi u budućnosti bio dobar prema nama? Bio bi to stvarno pasji život.
3.Kolike bolesti prenose kućni ljubimci, koliki nered rade, koliko pažnje i vremena oduzimaju. Netko će reći pa ako ih se ne održava urednima i cjepljenima mogu prenostiti bolesti, ali i uredni i cjepljeni svejedno prenose bolesti, jer ih ne možemo stalno kontrolirati kuda se kreću.
4.Ima onih koji više pažnje posvećuju kućnom ljubimcu nego svojem vlastitom djetetu, bračnom drugu, majci ili ocu, baki ili djedu, susjedu , čovjeku općenito. Pa se postavlja pitanje dali čovjek izabire kućnog ljubimca da bi mu bilo lakše u životu, jer pas ili mačka te ne gnjave sa ovim ili onim ne moraš im čitati prije spavanja kao djeci, ne pričaju puno, ne traže previše pažnje, daš im jesti, izvedeš ih u šetnju da obave 'fiziološke potrebe' i to je uglavnom to. A čovjek, on je zahtjevan, ali isto tako niti jedna životinja ne može pružiti ono što može pružiti čovjek, zato jer je čovjek stvoren na sliku Božju i ima razum, savjest i dušu i ono najvažnije Bog ljubi čovjeka i spasio ga je i otkupio smrću i uskrsnućem svoga Sina.
5.Koliko se materijalnih sredsta troši na kućne ljubimce? Ogromni novac. Više mačke i psi ne jedu hranu koju jedu ljudi, oni jedu posebnu hranu, probranu sa puno vitamina minerala i svega ostalog, da ne govorim o svakodnevnom kupanju, odlaženju na 'frizure' , cijepljenju itd. Pa zar je čovjek spao na tako niske grane duhovnosti , da više ni zdravim razumom ne razlučuje što je dobro, a što graniči sa 'bolešću' ili je taj razum postao 'bolestan'.
Zamislite kad bi ljudi svoja materijalna sredstva, svoju ljubav i pažnju usmjerili ne na životinju nego na čovjeka, kada bi se umjesto 'kućnog ljubimca' odlučili na još jedno djete, kad bi bili otvoreni rađanju i stvaranju novoga života, kad bi umjesto silnih novaca koje troše na svoje ljubimce, taj novac darovali misijama, gladnoj , bolesnoj, siromašnoj djeci, djeci bez doma , bez roditelja. Kad se nebi bavili zadovoljavanjem svojih želja i željica već kad bi svoju ljubav i pažnju usmjerili na pomaganje ljudima oko sebe , koji su možda 'gladni' tople riječi ili stiska ruke, koji su možda usamljeni, ostavljeni ili odbačeni, koliko bi im to bila veća 'plaća' na nebesima. Koliko bi više ti ljudi imali blagoslova i sreće u obiteljima, kad bi se odrekli zadovoljavanju svojih želja i kad bi izabrali život.
Zapitajmo se kao vjernici biramo li život ili smrt i dali smo spremni svakodnevno mijenjati svoj život u skladu s Evanđeljem?
|
18.5.2008. u 16:19 |
|
Komentari članka:
18.5.2008. u 16:49 - vivian - Imati psa za kućnog ljubimca je nešto jako lijepo. U djetinjstvu smo uzgajali pse i pas mi je bio velika radost. Uvjerena sam da nije vodio pasji život, Bogu hvala da nije bio na ulici ili u šinteraju. Samo mi je žao što ljudi više ljudi ne uzme pse s ulice kao kućne ljubimce. I ne vidim razloga uzbuđivati se zbog toga što netko voli pse ili mačke ili sl. Ljubavi ima dovoljno, neće zbog toga patiti svijet!
20.5.2008. u 8:24 - tomek - Neki mi se javljaju porukom, jer ne žele komentirati na blogu, pa kažu da treba udomiti pse lutalice, jer kao učinit ćemo dobro djelo. Pa kaj bi trebalo udomljavati pse lutalice, zato jer njegov neodgovorni vlasnik koji je uzeo psa kako bi zadovoljio svoje željice, nije htio voditi brigu o njemu. Katastrofa. A s druge strane ne bi me trebalo biti briga za one ljude u Africi koji umiru od gladi. Pa zar je životinja vrijednija od čovjeka - nije. Ako već imate financija onda će vaše dobro djelo biti da ta sredstva pošaljete u misije, a ne da uzgajate kućne ljubimce. Pa kuda to ovaj svijet ide , jučer je bilo na dnevniku da u velikoj britaniji žele izglasati zakon kojim bi se dozvolilo eksperimentiranje sa ljudskim i životinjskim stanicama, kak bi se dobile stanice koje bi služile za tobože liječenje, a sve u cilju što duljeg života. Bogati koji imaju novaca čine sve kako bi što dulje živjeli, a ne mare ni za moral ni za Boga ni za dušu koju bi pritom mogli izgubiti.
20.5.2008. u 14:35 - vivian - Jedno je tretirati psa kao princezu i voditi na wellnese, skupa hrana, frizeru na shik frizure i nokte, a drugo brinuti se za zivotinju, dati ljubavi bicu koje nije covjek. Smatras li da oni koji nisu ljudi, nego zivotinje i biljke, ne zasluzuju ljubav, drustvo covjeka? i to ne mijesaj s Afrikom i gladnima, suludo je.
21.5.2008. u 7:25 - tomek - Zašto se brinuti za životinju i dati joj ljubav, ako se možeš brinuti za čovjeka i dati ljubav čovjeku? Zašto čovjek kupuje psa ili mačku? da bi se brinuo za životinju? da bi po tome zaslužio vječni život? Ne nego jel želi zadovoljiti neku od svojih želja. Biljke i životinje je Bog stvorio, pa se treba prema njima i odnositi kao prema Božjem djelu, a čovjeka je stvorio na svoju sliku, dao mu je besmrtnu dušu koju biljke i životinje nemaju, ali zato nam je dao i veću zadaću. Naš smisao života nije brinuti se o biljkama i životinjama, dobili smo daleko veću zadaću navještati Evanđelje i ljubav svakom čovjeku i živjeti iz vjere, za život vječni.
21.5.2008. u 7:29 - tomek - Bog nije stvorio psa i mačku, nego ih je stvorio čovjek, zašto? zato jer je htio udovoljiti sebi. Zašto nije poštivao ono što je Bog stvorio, nego je želio stvoriti ono što njemu paše. |
| Podari nam strpljivosti, hrabrosti, mudrosti! |
Sjetim se često profesorice iz hrvatskog, iz osnovne škole, koja često kad bi ju svrbio nos , bi rekla , danas ću se ljutiti :) :) :) .
Moje je pitanje, ljutite li se često? Ljtite li se bezrazložno, ili s razlogom. Dali uopće postoji ljutnja s razlogom? Promatram malo ljude , pa primjećujem da se često srde, zbog ovoga ili onoga, i na kraju njihova ljutnja nekoga povrijedi. Pa se i sam zapitam dali ima smisla ljutiti se . Jer kad malo bolje pogledam, svojom ljutnjom ne mogu puno napraviti, stavove, razmišljanja i ponašanja drugih sigurno neću promjeniti, jer kaže poslovica , da onaj tko želi drugoga promjeniti treba ići u redovnike :) , čemu se onda ljutiti kad je sve u Božjim rukama, jer jedini On čovjeka mijenja , naravno ako mu se čovjek otvori.
Pročitao sam u knjizi 'Karakter' od Tihomira Totha, molitvu upućenu Bogu:
Podari mi dovoljno strpljivosti, da ne mjenjam ono što ne mogu promjeniti.
Podari mi dovoljno hrabrosti, da mjenjam ono što mogu promjeniti.
Podari mi dovoljno mudrosti, da razlikujem to dvoje.
Sve u svemu kad malo bolje promislim, ne bi se trebalo ljutiti, ali čovjek je tako valjda skrojen da reagira ljutnjom na nešto što ga smeta. Možda bi trebao ako ga nešto smeta, najprije razmisliti dali on može nešto promjeniti, ako ne može promjeniti, trebao bi sam sebi reći, čemu se ljutiti ako ne mogu ništa promjeniti. Neki će reći, pa onda je tebi sve ravno, ti si beskičmenjak bez osjećaja. Ne , naravno da treba reagirati, povisiti ton i suprostaviti se mišljenjem, uostalom to nam nalaže i naša vjera, da nismo samo pasivni promatrači, nego da aktivno gradimo Božje kraljevstvo ovdje na zemlji. Na krštenju smo dobili poslanje, živjeti u skladu s vjerom, i iskustvo vjere prenostiti drugima, ne šutjeti, ne zatvoriti se u sakristije kako bi mnogi danas htjeli, jer kažu vjera je privatna stvar. Za vjernika vjera ne bi smjela biti privatna stvar. Ali često puta se ljutimo jer želimo da sve bude po našem, i ako nam se drugi suprostavi, onda smo izvan sebe, a ne sjetimo se da smo ovdje na zemlji samo privremeno, i da smo neznatni kao zrno pjeska u pustinji, i da će svijet nastaviti živjeti i bez nas. Jeste li se našli u situaciji da vam netko nešto non stop 'tupi', a vi ste zbog toga 'zakuhali', ali zbog kao nekog obzira ništa ne kažete, nego si mislite samo nek on/ona priča ? Jeste li iskreni i otvoreni sa sugovornikom s kojim razgovarate , ili svoje neslaganje zadržavate za sebe i mislite si u sebi 'kak je ovaj/ova glup' ? Ili u svakom trenutku jasno i bez straha iznostite svoje stavove bez obzira što će 'svijet' reći, osobito ako vaši stavovi nisu u skladu s razmišljanjem 'mase' i ako vas karakteriziraju kao staromodne i konzervativne?
Budite postojani u molitvi, ustrajni u ljubavi, zajedništvom nošeni, duhom vjerom prožeti, tjelom Božjim hranjeni.
Bože :Podari nam dovoljno strpljivosti, da ne mjenjamo ono što ne možemo promjeniti. Podari nam dovoljno hrabrosti, da mjenjamo ono što možemo promjeniti. Podari nam dovoljno mudrosti, da razlikujemo to dvoje.
|
7.5.2008. u 12:35 |
|
Komentari članka:
7.5.2008. u 15:04 - vivian - Molitva o kojoj govoriš je moltva Reinholda Niebuhra. Mnogi je citiraju jer je inspirativna i utješna, pa tako i David Torkington kod kojeg sam je ja našla u knjizi "Kako moliti".
Svakako se ne treba ljutiti, barem ne dugo. U ljudskoj je prirodi da poneki tip čovjeka, tzv. kolerik, plane ponekad, no dobra vijest je i da se brzo ohladi.
O tome zašto se ne treba ljutiti je lijepo pisao Paul Hauck. tzv. žuta knjiga popularne psihologije. Knjiga se tove "ovječe ne ljuti se", a ima i ratznih drugih tema u ostalim žutim knjigama iz te bibilioteke, kao npr. ljubomora, strah itd.
|
| Bojimo li se ? |
Dvije djevojke razgovaraju, i između ostalog kaže jedna drugoj , kad idem spavati moraju mi vrata od sobe biti zatvorena i volim da mi je potpuni mrak, jer ako su mi vrata otvorena, imam osjećaj kao da će mi netko doći i neugodno mi je spavati otvorenih vratiju. Druga kaže da spava podignutih roleta, jer voli da joj svjetlo bude u sobi i da vidi po sobi. Treba li se nečega bojati? Zašto ljudi žive u strahu? Čega se bojati ako vjerujemo u Boga, ako vjerujemo da nam ništa i nitko ne može nauditi, jer smo Njemu povjerovali i znamo da što god da se dogodi, da je On uvijek uz nas. I sam Isus nam kaže :' Ne bojte se, Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta' . Ne vidim onda razloga zašto se bojati. Ako se čovjek nečega i boji i ako ga je strah , trebao bi preispitati uzrok, odnosno razlog zbog čega se nečega plaši, zbog čega se recimo momak boji približiti nekoj djevojci koja mu je ' zapela za oko' :) , možda zbog toga jer ne želi biti odbijen, povrijeđen. Pa što onda ako ga bilo koja djevojka podcjeni i da mu 'košaricu' zar će biti propast svijeta. Možda je uz strah vezano i pitanje koliko smo stvarno povjerovali Bogu, jel mi stvarno u njega vjerujemo, da je on svemoguć, ili vjerujemo do neke granice. Dali smo svijesni i savjesni katolici, dali imamo pouzdanja da sve možemo u Onom tko nas je stvorio. Pa i sam Isus kaže: 'Kad bi imali vjere kao zrno gorušice rekli biste ovom dudu da se iščupa i presadi u more'. Vjerujemo li i živimo li za ovaj život ili za život vječni, ako živimo za život vječni , što je to što nas sputava da budemo hrabri, možda navezanost na ovaj život. Dali smo primili jakost od Duha Svetoga, koji nam daje snage da budemo postojani i da se ne bojimo.
Kaže Isus: ' Ne budite zabrinuti za život svoj, što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje : u što ćete se obući. Zar život nije vrijedniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Nit siju nit žanju nit sabiru u žitnice, a ipak ih hrani Otac nebeski.Zar niste vi vrijedniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati lakat. Promotrite ljiljane poljske, ne muče se niti predu, a kažem vam ni Salomon se u svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog odjeva, neće li još više vas , malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti što ćemo jesti ili što ćemo piti. Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve ostalo će vam se nadodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra, sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova'. Nebojmo se dakle jer Bog misli na nas i uvijek je s nama.
Čega se onda trebamo bojati?
|
3.5.2008. u 18:42 |
|
Komentari članka:
7.5.2008. u 15:07 - vivian - Ovo je krasan ohrabrujući tekst. Iako svi racionalno znamo da se nemamo čega bojati ako vjerujemo u Boga i Bogu, svejedno uslijed kriza ponekad ne možemo pobjeći od strahova. Ali oni i prođu nakon nekog vremena kad se uvjerimo da smo dobro, sigurni. |
|
|
| Članaka u rubrici: 8 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
Jesos
samsamdoma
