Križ života - Blog - Neispričana priča

Postavi kao početnu stranicu - Dodaj u favorites

PORTAL

KRIŽ ŽIVOTA

Neispričana priča

BLOG²

Confessiones

Confessiones

Članaka u rubrici: 15

Str. 1 od 2

WALKMAN

...Dakle, komentar na situaciju na Šalati napisao sam na temelju priopćenja odgojitelja tog Međubiskupijskog sjemeništa:

Rektor i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati demantirali su 16. svibnja napise koji su se u nekim medijima pojavili o anonimnom pismu sjemeništaraca u kojem su prozvani i grubo etiketirani rektor i Međubiskupijsko sjemenište te su poručili da je riječ o dezinformacijama.

- A što bi drugo...?

"Žalimo što je javnosti na taj način podastrt niz neistina koje neobjektivno prikazuju život u sjemeništu, pa te neistine pogađaju posebno sjemeništarce za koje se iz tih napisa može dobiti dojam da žive u neljudskim uvjetima, roditelje sjemeništaraca i sve osobe koje su s njima povezane.

Vjerojatno i moji poglavari i poglavari ostalih suradnika žale što mi ovdje podastiremo svoju istinu. Jer svaka istina ima dvije strane medalje - vašu i našu. VIše nego išta, voljeli bismo da su vaša i naša istina jedno - ali nisu. i to se mora promijeniti!

Sjemenišni odgoj ima svojih specifičnosti, kao što to imaju i priprave za druga zvanja, ali te specifičnosti uvažavaju naravne i primjerene potrebe mladih ljudi koji u sjemeništu doživljavaju mnoge prekrasne trenutke zajedničkoga života i nikada ne ugrožavaju ikome ljudska prava jer dragovoljnim ulaskom u sjemenište svatko prihvaća i oblik života u njemu", navodi se u priopćenju.

Sjemenišni odgoj je specifičan i s time će se svak složiti. To je odgoj prvenstveno ljudski a potom i intelektualni za jedno jako specifično zvanje... Međutim, je li adekvatan dobro je pitanje.
Uvažava li taj odgoj sve potrebe tih mladih ljudi? Ne znam... Mislim da bi se moglo više! Naime, sjećam se slučajeva kada su sjemeništarci 'letjeli' iz sjemeništa zbog walkmana [vokmena]... Zar netko tko sluša walkman nije dobar za svećenika? Druga strana medalje je zapovijed i s njom povezana poslušnost: ako je rečeno da se walkman ne sluša onda se to mora poštivati. Gdje je problem? Problem je u tome što ne smiješ razmišljati svojom glavom i ni slučajno upitati a što je loše u slušanju walkmana??? Zašto sam ja loš ako ga slušam? Zbog čega nam se to zabranjuje?
Oduzeti walkman nekome tko pretjerava i ne uči zbog njega smatram opravdanim. Ali zabrana bez objašnjenja je totalna ludost. Dao sam primjer walkmana samo zato jer znam da su ljudi izbacivani zbog njega. Pitam se, kolika su zvanja - možda autentična - izgubljena zbog inzistiranja na nebitnim stvarima i na zanemarivanju onog bitnog... Tako su naime činili i farizeji. Nasljedujemo li mi dakle, farizeje ili Krista???

O ugrožavanju ljudskih prava dalo bi se prodiskutirati. Možda je ta riječ malo pre jaka. Međutim određenih kršenja ima. Puno puta sam ponovio i ponavljam opet: na uvijete odgoja u sjemeništu pristajem jer želim ostvariti svoj poziv - svećeništvo. To ne znači da je taj odgoj tamo adekvatan i dobar. Međutim jerini je koji mi preostaje, jer to je jedini način da se ostvari svećenički poziv. Ne mogu se i ne želim se složiti s onima koji kažu da ako ne možeš prihvatiti te uvijete da i nisi za svećenika. Sjemeništarci i bogoslovi danas naime bez problema smiju imati walkman... Razumijete me zar ne?

Ne niječem da u sjemeništu ima prekrasnih TRENUTAKA ali nije smisao boravka tamo PREKRASNI TRENUCI...

s poštovanjem Vaš
Unchained!

DODATAK
Glasnogovornica Zagrebačke nadbiskupije Matilda Kolić Stanić potvrdila je da je pismo nezadovoljnih sjemeništaraca stiglo i do kardinala Bozanića.
Kako onda poglavari kažu da pismo ne postoji i kako se radi o neistinama...???

18.5.2008. u 11:58

Objavio: Unchained

Komentari članka:

19.5.2008. u 17:55 - čovjek sa strane - Čemu ovolika hajka na odgojitelje u sjemeništu? Od vas sam očekivao koliko-toliko realan pogled, no malo sam se prevario. Sjemenište kao sjemenište ima sebi svojestvena pravila, norme pa čak i zakone. Kad mladić krene u sjemenište, njegov se odabir treba poštivati, ali isto tako - on nije postao "sveta krava" samim ulaskom u ustanovu. Svojim ulaskom on se obvezuje poštivati pravila kuće. Teško mi je komentirati cijeli ovaj "problem" jer je ne poznajem strukturu vašeg sjemeništa. Koliko toliko mi je ipak poznata situacija u redovničkim sjemeništima. Ali opet... Čude me sjemeništarci. Svi smo mi bili mladi. Buntovni. Usuđujem se reći i - divlji. Svaka godina na našim leđima donosi novu dozu zrelosti i realnosti u naš život. U sjemeništu nije dovoljno imati poziv. Treba na njemu raditi. Možda je sjemenišni odgojitelj pretjerao u nekim stvarima, ali slanje otvorenog pisma svim javnim glasilima pa čak i Helsinškom odboru nije lijek. Zanima me zašto momci nisu stali iza svojih riječi. Ako govore istine - ne bi trebalo biti problema... Mene roditelji nisu puštali van poslije 23:00 h. Jesam li ja njih trebao tužiti kojekakvim odborima? Mene je moj tata nekad gonio na cijepanje drva iza kuće. Je li to bilo iskorištavanje maloljetnika? ;) Čisto sumnjam...
20.5.2008. u 23:19 - pitanje za vas - Štovani zanimljivi unchained, zašto ti je svaka pobuna protiv crkvenih struktura automatski pozitivna stvar? Boriš se protiv krivog suparnika. Tu se radi kao prvo o neprofesionalnosti Večernjaka, jer tko njima, a i nama, garantira da su to stvarno pisali sjemeništarci. Drugo, u cijelom tekstu nema niti jednog komentara optužene strane, što je osnovni zakon pristojnosti, a kamoli novinarstva. I treće, kad god se govori o odgoju zanemaruje se disciplina i samodisciplina. Mislim da taj walkman koji spominješ nije više sitnica, nebitno, jer život/savršenstvo se sastoji od sitnica (kaže Michelangelo dok je tesao svoju Pietu). I. Kostelić priča kako je došao do uspjeha: kad god bi trener rekao da napravi 100 sklekova, on bi još dodao 20. Da ne spominjemo činjenicu da su on i sestra svaku (ali baš svaku večer) išli u krevet u 21.00. Pročitaj malo I. Merza i njegov program kako doći do savršenstva (npr. nikad se ne najesti do sitosti, svako jutro na prvi zvuk budilice odmah ustati...). Disciplina, discipulosu! I SAMODISCIPLINA! A gdje je ono uzmi svoj križ? P.S. imaš pravopisnu grešku, pa da te ne provale po njoj: uvijete => uvjete (piši bez i)
21.5.2008. u 21:10 - hippo - e ljudi, daj olabavite malo. kaj ste napali tu djecu ko ose. upisite se u bogosloviju pa provodite svoje recepture, koje su mozda dobre za nekog a za drugog nisu, do tada... nek se decko(i) nosi(e) sa svojim Putem. Mi tu mozemo samo molit i volit, bez puno filozofije
21.5.2008. u 21:18 - hippo - zapravo htio sam reci da vjerujem da ste i vi i unchained dobronamjerni ali svatko gleda iz svojeg kuta istu stvar. i vjerujem da zeli dobro drugomu, pa onda i majci Crkvi. no zbilja nitko nema Bozju perspektivu i zato je ljudima nezahvalno suditi, zbilja nezahvalno pozdrav svima
22.5.2008. u 0:43 - Unchained - Ako je Večernji iznio niz neistina (možda i jest), zašto je onda gđa Kolić potvrdila da je pismo stiglo? Komentar na sve ostalo je suvišan, jer je o svemu tome već bilo riječi samo treba čitati. Ako imate temu iz drugog kuta pošaljite nam članak, rado ćemo ga objaviti u za to predviđenoj rubrici. Nemojte to činiti ovako zbrda-zdola i neargumentirano. Novim članovima želim dobrodošlicu s nadom u dobru suradnju. -->
23.5.2008. u 12:53 - pitanje za vas - Imam vrlo dobar članak o temi iz drugog kuta, no kome da ga pošaljem? Otkud blogeru, navodnom bogoslovu, tolike ingerencije za uređivanje portala "križ života"? Ili je možda gospodin Hrvoje unchained? Već sam rekla da sam sumnjičava prema anonimusima (tko zna tko se tu sve krije), pa predlažem konačni "coming out". Ili "show must go on"?
23.5.2008. u 23:44 - Unchained - Članak iz drugog kuta slobodno možeš poslati na već više puta i na više mjesta navedeni mail. Objavit ćemo ga ako je kvalitetan i argumentiran. Pa i ako nije... Unchained neće izići van s imenom i prezimenom, kao ni itko od suradnika, jer bi to vrlo vjerojatno povuklo za sobom izbacivanje iz bogoslovije i završetak puta k svećeništvu. Čemu??? Jedno ti mogu reći: Unchained-ovo pravo ime NIJE Hrvoje. Vjerujem da aludiraš na šefa portala. Svojevremeno nas je htio intervjuirati pa smo prihvatili ali samo bez otkrivanja identiteta, tako da s toga nije bilo ništa. Da ponovim: otkrivanjem svojih identiteta nanijeli bi sebi štetu, a nikom ne bi donijeli koristi.
8.11.2008. u 19:16 - Eutanasije - Covece pa ovo je kao kod nas Pravoslavnih. Doduse kod nas su izbacivali zbog mobilnog telefona, a vokmen smo smeli imati. Znaci svugde je isto. Nas su izgladnjivali, terali da kupujemo knjige profesora za 10 evra (,,Knjiga nije obavezna, al' svak' je mora ima' ''), a kasnije smo te knjige vidjali na sajmu knjiga za 100 din.(oko 10kn). A to se sve pokrivalo izjavama ,,vas niko ne voli kao mi''. To je bio najgori period moga zivota. Posle toga pakao mi izgleda kao raj. Ko zna, mozda to i jeste cilj...
25.9.2009. u 10:32 - Unchained - Slobodno napiši o tome članak, rado ćemo objaviti.
23.1.2010. u 23:34 - karlo990 - slična situacija je i u Zadarskom "zmajeviću" rektor vježba strogoću nad sjemeništarcima pa im se zato broj prepolovio a kako čujem župnici više ne žele niti slati dečke u sjemenište jer znaju kakva je situacija....

NAPOKON NOVI POST
NAPOKON NOVI POST!!! http://unchained2.blog.hr - privremena adresa dok ne profunkcionira Križ života
18.5.2008. u 11:57	Objavio: Unchained

Istina će vas osloboditi! (Stvarno!)

Uz tekst o ogovaranju

"Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!" (Izl 20, 16)

Osma Božja zapovijed želi zaštititi čovjekov život, njegovu sreću, njegovo dobro. Svima nam je jasno da lažno svjedočanstvo i laž općenito potkapaju međusobno povjerenje i tako razaraju temelje zajedničkog suživljenja.
Čovjek naravno teži prema istini...
U svakodnevnom govoru istinom se naziva misao, riječ, koja je u skladu sa stvarnošću, ili/i sama stvarnost koja se otkriva, koja je jasna, očita duhu.
Pitanje istine temeljno je pitanje ljudske osobe. Darom svoga uma on želi spoznati istinu o sebi, o svim bićima oko sebe; tražeći istinu stvorenoga, čovjek svoj pogled uranja u dubine svemira do najdaljih zvijezda. Traženjem istine otkrio je energije elektriciteta i atoma. Sva je ljudska znanost traženje objektivne istine, i kad se otkrije, istina obvezuje da joj se čovjek pokorava.

Na primjer, čovjek je dospio na Mjesec. Da bi taj njegov uspon i povratak uspio, graditelji svemirskoga broda morali su poznavati i poštovati istinu svih zakona kretanja u svemiru. Nisu mogli postavljati tehnička rješenja po svojoj volji, kako bi im se prohtjelo, nego poštujući zakonitost koja vlada u stvorenjima i u svemiru. Morali su poznavati i primijeniti objektivnu istinu. Tako je na svim područjima znanosti.
U središtu ljudskih traženja i čovjekove znatiželje, morala bi biti objektivna istina o čovjeku. O čovjeku je izrečeno nebrojeno filozofija, teza i hipoteza, posve subjektivnih mišljenja. Koliko u svemu tome ima objektivne istine o cijelom čovjeku, ne samo o njegovoj psihi i tijelu nego i o njegovu duhu? Koliko ima različitih i subjektivnih odgovora na pitanje o konačnom smislu ljudskoga života?!

Sva ta piranja dovode nas do temeljnoga pitanja: Tko je istina? I odgovora: Bog je istina!

Objava nam odgovara: Izvor je sve istine Bog Stvoritelj i Spasitelj. Cijelo Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta tumači istinu o Bogu, priopćuje nam ljudskim govorom ono što sam Bog o sebi objavljuje.
Čovjek naravno teži k istini. On ju je dužan častiti i svjedočiti: "Po svom dostojanstvu, svi su ljudi, zato što su osobe (…), samom svojom naravi poticani i, po moralnoj obvezi, dužni tražiti istinu, ponajprije onu koja se tiče religije. Dužni su i prionuti uz istinu netom je spoznaju i ravnati cijeli svoj život po zahtjevima istine.“ (kkc 2467)

"Istina kao ispravnost ljudskog djelovanja i govorenja zove se istinoljubivost, iskrenost ili otvorenost. Istina ili istinitost jest krepost kojom se čovjek iskazuje istinitim u svojim djelima govoreći istinu svojim riječima, čuvajući se dvoličnosti, pretvaranja i licemjerja." (kkc 2468)

Istina kao temelj međusobnog povjerenja
"Ljudi ne bi mogli živjeti zajedno kad ne bi imali međusobnog povjerenja, to jest ne bi govorili istinu jedni drugima". Krepost istine pravedno daje drugomu ono što mu se duguje. Istinitost se drži ispravne sredine između onoga što se mora očitovati i tajne koja se mora čuvati: uključuje poštenje i diskreciju. Po pravdi, ‘čovjek mora drugom čovjeku pošteno očitovati istinu.'" (kkc 2469)

Povrede istine
"Neki čovjek dođe do Sokrata, i počne govoriti: Slušaj, moram ti ispričati nešto o tvom prijatelju… Stani, reče mu Sokrat: Reci mi prvo jesi li provjerio da je istinito to što želiš kazati. Nisam, ali čuo sam da ljudi govore. No, kad je tako, reci mi: ima li što dobro u onome što mi želiš kazati? Ne, baš naprotiv, to je loše… Je li onda korisno to što mi želiš ispričati. Pa nije baš od koristi! Na to mu reče mudri Sokrat: U redu, ako ono što želiš pričati nije istinito, ni dobro, ni korisno, onda to lijepo zaboravi…"
"Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika." (Sir 28, 18)
"Lažno svjedočanstvo i krivokletstvo. Kad je izrečena javno, izjava protivna istini zadobiva osobitu težinu. Pred sudom, ona biva lažnim svjedočanstvom. Kad je izrečena pod prisegom, to je krivokletstvo. Takvi postupci pridonose ili osudi nevina čovjeka, ili opravdanju krivca, ili povećanju kazne optuženih. I teško škode vršenju pravde i pravičnosti osude izrečene od sudaca."(kkc 2476)

"Ogovaranje i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. A čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovaranje i kleveta vrijeđaju kreposti pravde i ljubavi." (kkc 2479)

"Treba otkloniti svaku riječ ili stav koji laskanjem, ulagivanjem ili dopadljivošću bodre i utvrđuju drugoga u zloći njegovih djela i opakosti ponašanja. Laskanje je težak grijeh ako postaje sukrivcem poroka ili teških grijeha. Želja da se učini usluga ili prijateljstvo ne opravdavaju dvosmislenost govora. Laskanje je laki grijeh kad se želi samo biti ugodnim, izbjeći neko zlo, zadovoljiti neku potrebu, polučiti dopuštene koristi.“ (kkc 2480)

"Hvastanje ili razmetanje jest pogreška protiv istine. Isto je i s porugom (ironijom) koja ide za podcjenjivanjem nekoga zlobno karikirajući ovaj ili onaj vidik njegova ponašanja." (kkc 2481)

"Laž je kad se govori neistina s nakanom varanja". Gospodin u laži prokazuje đavolsko djelo: "Vama je otac đavao (…), nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži." (Iv 8, 44) (kkc 2482)
Laž je najizravnija povreda istine. Lagati, znači govoriti ili raditi protiv istine, da se zavede u bludnju onaj tko je ima pravo saznati. Težina laži mjeri se prema naravi istine koju izobličuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laže, prema šteti što su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži. Iako je laž, u sebi, samo laki grijeh, postaje smrtnim grijehom kad teško vrijeđa kreposti pravde i ljubavi. Grešnost je još veća kad nakana varanje prijeti opasnošću kobnih posljedica po one koji su odvraćeni od istine.

Laž je pogubna za svako društvo; potkapa povjerenje među ljudima i razdire tkivo društvenih odnosa.
Svaka krivnja počinjena protiv pravde i istine nameće dužnost odštete, pa i onda kad je krivcu oprošteno. Ta dužnost odštete tiče se i krivnja počinjenih protiv tuđega dobra glasa. (usp. kkc 2483 - 2487)

Poštivanje istine
"Pravo na priopćivanje istine nije bezuvjetno. Svatko mora suobličiti svoj život evanđeoskoj zapovijedi bratske ljubavi; a ona u konkretnim prilikama, zahtijeva da se procijeni je li ili nije prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita." (kkc 2488)

"Ljubav i poštivanje istine moraju nalagati odgovor na svako traženje obavijesti ili priopćenja. Dobro i sigurnost drugoga, poštivanje privatnog života, opće dobro dostatni su razlog da se prešuti što ne smije biti poznato, ili da se upotrijebi diskretan govor. Dužnost da se izbjegne sablazan često nalaže strogu diskreciju. Nitko nije dužan otkriti istinu onomu tko nema prava da je upozna." (kkc 2489)

Tajna sakramenta pomirenja jest sveta, i ne može biti izdana ni pod kojom izlikom. "Sakramentalna je tajna nepovrediva; stoga je ispovjedniku apsolutno zabranjeno izdati pokornika bilo u čemu, riječima ili na drugi način, i iz bilo kojega razloga." (kkc 2490)

"Strukovne tajne - na primjer tajne političara, vojnika, liječnika, pravnika - ili povjerljivi iskazi dani pod tajnu moraju biti čuvani, osim u izvanrednim slučajevima kad bi čuvanje tajne moglo onome tko ih povjerava, onome tko ih prima ili nekomu trećem prouzročiti veoma teške štete koje se mogu izbjeći samo iznošenjem istine. Sve ako i nisu povjerene pod tajnu, privatne obavijesti škodljive drugima ne smiju se širiti bez teška i razmjerna razloga." (kkc 2491)

"Svatko mora čuvati pravednu suzdržljivost glede privatnog života ljudi. Odgovorni za obavješćivanje moraju održavati pravilan razmjer između zahtjeva općeg dobra i poštivanja posebnih prava. Upletanje sredstava obavješćivanja u privatni život osoba koje su u nekoj političkoj ili javnoj djelatnosti za osudu je ako škodi njihovoj intimnosti ili slobodi." (kkc 2492)

3.12.2007. u 16:45

Objavio: Unchained

Komentari članka:

9.12.2007. u 21:08 - hippo - Za Rođenje Gospodinovo Rodi se i ti Barem na jedan sat budi Netko drugi. Živi na karakternom nebu kratko Od onoga što ti ne treba. Pred Rođenje Kristovo Iznesi i ti neki poklon Neumotan u bolje izglede Sebe. Budi čovjek, ako gubiš imaj stila Budi prijatelj. Budi prijateljstvo Da na njemu Nekome izraste lijepi Božić. Puno je nesretnih, ne piše im na čelu. Daj sve od sebe da tvom bratu Kojeg znaš i kojemu ne znaš još ime Ovo bude najljepši Božić u životu. Budi Božić, Dopusti Bogu da se u tebi rodi. Budi. p.s. unaprijed vam čestitam drago braco nadolazece blagdane

X. poglavlje: Ogovaranje

Na red je došao i deseti nastavak naše trakavice. Tema je delikatna, morat ću je malo i proširiti zbog boljeg razumijevanja.

Možda najgora navika koju si čovjek voli priuštiti. Što je priča nevjerojatnija, to bolje. Dakako, sve iza leđa drugome, pa makar bila i (neugodna) istina. Imao sam i sam takvih iskustava. Jedino me još nisu optužili da sam Unchained, a neke druge jesu. Sramota.
Svi smo mi manje ili više ogovaratelji, aktivni (oni koji prenose informacije), pasivni (oni koji rado poslušaju ali ne prenose) ili oboje... Ovi posljednji čini mi se, najskloniji su i izmišljanjima. Uzrok ogovaranja vidim u dvjema stvarima: prva – ogovaramo da bi sebe uzdigli, da bi pored onog kog smo ocrnili mi ispali svjetliji, i druga – jer nemamo ispunjen svoj život pa moramo živjeti tuđi.
Kada čovjek ne može svojim snagama i silama postići ciljeve onda se služi svakakvim ciljevima da bi to postigao, često po onoj ''cilj opravdava sredstvo''. Kad čovjek želi ispasti bolji u nečijim očima to često radi tako da ocrni nekog o kome dotični ima dobro mišljenje. Nije zagarantirano da će ga taj drugi promijeniti, ako je pametan i neće, ali svakako će mu se ta misao vrtjeti po glavi kao kakva glupa muha koja zuji oko uha.
Ljudi koji svog života nemaju, i to u smislu da su iznutra prazni, na taj način pokazuju svoju zavist i ljubomoru prema onima koji imaju ispunjen život, prijatelje, koji sve postižu svojim radom – a tko radi taj i griješi u radu.

U zatvorenim zajednicama – poput bogoslovije – o svakome se ''sve zna''. Često to ide tako da bogoslov A vidi bogoslova B u gradu s nekim/nekom/nekima i u glavi složi priču, koja uopće ne mora biti istinita, ali je svakako dobra za širenje loših informacija o drugima. Ima tu još bezbroj primjera gdje se 'braća' rado miješaju u život kolega. Tada i neki koji to inače možda ne bi radili iz čiste samoobrane počinju raditi, jer dovoljno je da netko nešto izvali i već se moraš braniti. A napad je najbolja obrana.
Često se osim pojedinaca ogovaraju i grupe. Tako oni koji su 'cool' ne vole one koji su 'cvjećari' – i obrnuto. Oni u ceremonijarnici ne vole one koji ni kadionicu ne znaju držati. Oni kojima ne ide studij, rado pričaju o onima kojima ide – dovodeći njihov uspjeh u pitanje pričama o prijateljstvima s profesorima itd itd. Da ne pretjeram.
Posebnu skupinu čine oni koji su u cijeloj priči 'dobronamjerni', pa za dobro tvog poziva i Crkve (posebno) idu poglavarima reći ono što znaju i ne znaju, bilo o pojedincima ili o skupinama. To se u normalnom svijetu zove 'cinkarenje'. U bogosloviji isto, ali je problem u tome što poglavari takve vole. Preko njih dobivaju (upitno) korisne informacije o stanju pojedinaca, skupina i općenito bogoslovije. Dobivaju sliku koja im je servirana i daju se izmanipulirati. Ne kažem da je njima lako. Nije lako ocijeniti tko je za ređenje, a tko ne. Sigurno da se neke kvalitete cijene a neke ne. Svakako, ovo nije način utvrđivanja stanja.
Ovakvo ponašanje i bogoslova i poglavara stvara nepovjerenje u bogoslovijama (onda kad su poglavari takvi, jer od njih sve počinje i bez njih 'cinkaroši' ne bi imali vlast i moć), razara zajedništvo i minira sve oblike iskrenih prijateljstava.
Ovakvo ponašanje se iz bogoslovija prenosi na svećenički život, pa se tako uvijek rado prokomentira (podrugljivo, kako drugačije) način pastoriziranja susjednog župnika, kako on propovijeda ili kako možda vozi takav-i-takav automobil. Rado će mu se prišiti i domaćica i koja vjeruočiteljica, za svaki slučaj i časna sestra...
Ponašanje žalosno za one po kojima hostija postaje živi Bog u rukama običnog čovjeka. Isusova uputa je jasna kad se radi o težim stvarima: treba reći osobi najprije - dodao bih i saslušati njegove argumente. Potom, ako se stanje ne popravi opet reći osobi pred svjedokom. Tek na kraju kaže Isus neka se rekne Crkvi. Zašto obrćemo Isusovo pravilo? Nema dugo, u časoslovu smo molili vapaj aposotola Jakova ''Braćo, ne ogovarajmo jedni druge''. Dokaz je to da su i onda i sad ljudi isti. Ali i trajni apel, nemojte jedni protiv drugih, imate dovoljno neprijatelja, ne morate se i međusobno boriti.
------------------------------------------------------------------------------
dodatak:
------------
Ovu priču vjerujem znate svi, ali potaknut kometarom koji piše hippo o posljedicama, odlučio sam nek ipak nađe svoje mjesto ovdje. Ide otpilike ovako:

Došla osoba na ispovijed svećeniku pa mu kaže:
-''Ogovarala sam. Pričala sam neistine o drugim ljudima, pa i o vama. Sad me zbog toga peče savijest. Što da učinim?''
-''Kad zapuhne vjetar, uzmite vreću perja, popnite se na naš zvonik, i onda tu vreću istresite tako da vjetar raznese perje. Potom to perje svo skupite natrag u vreću.''
-''Ali to je nemoguće!''
-''Isto je tako nemoguće sada popraviti štetu koju ste ljudima nanijeli''.

Dodao bih, da je ipak moguće napraviti to da ubuduće promislimo tri puta prije nego započnemo govoriti svašta o drugima, pa makar to bila i istina.

Siguran sam da sam i ovu temu samo zagrebao po površini i da je ovdje potrebna dublja i psihološka i sociološka obrada. Mi u tome nismo stručni, pa se nećemo miješati u kompetenciju. Očekujem vaše komentare, do tad Mir Božji neka bude s vama!

6.11.2007. u 17:14

Objavio: Unchained

Komentari članka:

7.11.2007. u 9:23 - Sybil - Ogovaranje je ne samo najgora navika nego i navika koja može prouzročiti strahovite posljedice . Iz najobičnije priče ,dodavanjem i izmišljanjem nastaju sablazni a onaj koji je ogovaran i oklevetan stoji bespomoćno u centru svih tih izmišljenih prljavština ne znajući ni kuda ni kako . Jednom kad padne ljaga ,teško ju je obrisati Kolikima je upropašten život pa i karijera radi tuđe zavisti ,radi tuđe nesposobnosti pa i nemara i nerada ?! Kolikima je ostao samo nedosanjan san ?! Najlakše je naći krivca ili opravdanje za sebe ogovarajući onog boljeg ,vrijednijeg ,sposobnijeg ,uspješnijeg ... Ogovaranje je opasno ! Od jedne sitne pahulje može nastati ogromna gruda koja, ,kotrljajući se ,ruši i pustoši sve pred sobom
9.11.2007. u 23:09 - Unchained - Hvala Sybil :-) Bila su tu još dva komentara, ali su netragom nestala???
11.11.2007. u 18:08 - Sybil - Ovaj dodatak je tako dobar i poučan. Kad bi barem ljudi uvidjeli koje posljedice i koja šteta može nastati i iz ,što bi rekli,najmanjeg ogovaranja ,ne bi se time bavili . Komentar koji je "nestao " bio je odličan .Na sreću ,pročitala sam ga .Pretpostavljam da ga je sam autor obrisao . Šteta ! Nestrpljivo čekam slijedeću temu .Pozdrav ostanimo Kristovi
11.11.2007. u 18:49 - Sybil - mnoge od nas zabavljaju priče o tuđem životu a zaboravljamo da "žrtve" ogovaranja možemo biti svi. Ogovaranje je posljedica i odraz srdžbe, mržnje, zavisti ,oholosti i izdizanja samog sebe, a često puta i ulagivanja drugim osobama koje su u lošim odnosima s ogovorenom osobom. Ogovaranjem činimo dva grijeha , prvi prema Bogu a drugi prema ogovaranoj osobi. Klonimo se toga ! (p)ostanite Kristovi!
12.11.2007. u 8:51 - Unchained - Kad smo govorili imenom i prezimenom, javno, to nije imalo nikakvog uspjeha niti odjeka. Zato smo se nas nekolicina odlučili na ovaj korak. Mi nismo tu da probleme riješimo, jer za to nemamo (o)vlast(i), ali na njih možemo ukazivati, jer možda oni koji (o)vlast(i) imaju ne vide ove situacije na isti način kao mi. Oni koji misle kako je sve u redu kako je sada i da se samo treba Bogu moliti zapravo iza toga skrivaju svoju lijenost, jer se mogu sakriti iza dnevnog reda, studija i još koječega. Najbolje da ti netko drugi orgasnizira život, ako već sam ne možeš! Ili ne znaš! O cilju bloga smo već pisali i nemamo to namjeru ponavljati. Prije nas nisu htjeli slušati a sad će morati. I sam kažeš kako nas poglavari reklamiraju (i strepe, makar nemaju razloga, ali mi se jedan među njima povjerio i rekao kako svaki dan ide nakoliko puta vidjeti nije li što opasno objavljeno - ne bojte se, imamo granicu dobrog ukusa). Ne umišljamo si da smo face, jer znamo da nismo. btb+
12.11.2007. u 14:37 - hippo - samo naprijed, borite se za sebe i za druge. najlakse je u zivotu ckomiti i ne koristiti se vlastitom glavom, i drugima drzati lekcije. a na racun frustracija, svi smo frustrirani a najvise oni koji ukazuju drugima kakvi su. ono, ma sad ces me cuti...jer ja sve znam. Ima i jos jedna tema, a to je, slusam ali ne cujem. mozda je to dobra tema da se o njoj pise. kad nista ne cujem nti ne vidim osim onoga sto se događa u mojoj glavi, onda sam i cinjenicno i duhovno slijep, onda sam ugrozen od cijelog svijeta i od jednog obicnog bloga radim paranoju

IX. poglavlje - Oženjeni svećenici

U posljednje vrijeme uobičajilo se pisati o svećenicima koji su priznali očinstvo i svećenicima koji imaju žene. Pokušat ću ovdje izložiti par svojih misli.

Dakle, svjedoci smo i kod nas i u svijetu ne malom broju priznanja očinstva svećenika. Radilo se o mladenačkoj nezrelosti ili krizi srednjih godina, ta pojava svakako predstavlja jedan problem koji Crkva u svojim redovima riješiti mora. Često smo svjedoci kako „selo priča“ da župnik ima 'tamo neku', nekad to može biti i netočno, ali ima i točnih primjera, dakle problem je tu.
Na drugu stranu, Crkva još uvijek inzistira na celibatu: celibatu kao predokusu vječne slave, celibatu radi Kraljevstva Božjega, celibatu kao tješnjem suobličenju Kristu.

Što je s celibatom kao licemjerjem?
Činjenica je da većina klera na svoj celibat ne gleda na isti način kao i službena Crkva. Tako imamo i oženjene svećenike. Neki tu svoju vezu skrivaju, neki je ne skrivaju. Ne znam koji su gori. Jedni i drugi jesu na sablazan. Ali ako se skriva, bar širok krug ljudi ne zna, nije mnogima na sablazan. Ako se pak ne skriva... očito čovjeka i nije briga što će tko misliti, na sablazan je mnogima.
Takvim stavom gubi se smisao inzistiranja na celibatu... na stranu to što celibat ima i neke svoje praktične strane.

Kako se celibat shvaća?
Uzmemo li u obzir broj onih koji ga ne žive (redovno ili povremeno) lako bi bilo reći da je celibat shvaćen – olako. Ponekad mi se čini da je shvaćen na način „ne drže ga se drugi, ne moram ni ja“.
Neki ga, pak, shvaćaju previše doslovno – dakle kao beženstvo – pa kažu, da se oni i nisu oženili (dakle nisu sklopili ženidbu). Na ovom mjestu valja postaviti pitanje što je s onom poznatom krilaticom „nema seksa prije braka“?

Situaciju smo konstatirali: velik broj onih koji su obvezni držati 'čistoću' to ne čine. Je li dakle celibat i izgubio svoj smisao? S ovom se tvrdnjom ne bi složio iz jednostavnog razloga što celibat u sebi ima svoju vrijednost. Ali treba poraditi na tome da ga mlađe generacije prihvate kao dio svog svećeničkog života. Dapače integrirani dio svećeničkog života. Kao obvezu koju su preuzeli na svome ređenju. Naime, mnoge se 'Instrukcije' i 'pravilnici' prelamaju na današnjim generacijama koje nisu ništa skrivile. U smislu prevencije, koja – neće upaliti.

Kako se u bogosloviji predstavlja celibat?
U bogosloviji se uvijek pokušava 'obraniti' – često bezuspješno – stav kako je celibat ideal za kojim treba težiti i koji ima gore nabrojene vrijednosti. Ipak, čini se da kandidatima to ne ostaje u glavi, da se grubo izrazim. Poučeni primjerom starijih kolega – i nekažnjavanjem istih, opet se često događa da si ubrzo nađu 'neku' i začarani krug je zatvoren.
U bogoslovijama bi seks trebao prestati biti tabu tema kao i problemi – koje sobom nosi celibat – trebalo biti više otvorenog razgovora.

Problem naizgled izgleda nerješiv, ali mislim da bi se koordinacijom više instanci s bogoslovijom, taj problem mogao uspješno riješiti.

Ovdje bi, isto tako htio demantirati prenapuhane priče naših i stranih medija o basnoslovnim alimentacijama koje moraju plaćati pojedini župnici zbog 'grijeha mladosti' ili 'krize srednjih godina'. Ove tvrdnje provjereno ne stoje.
Isto tako, nisam rekao da to rade svi, nego da to rade neki. Usudio sam se reći da to rade mnogi. Jer, razmislite, ako radi i jedan – mnogo je!

Želio bih istaknuti za kraj, kako poznajem mnoge svećenike za koje mogu 'dati ruku u vatru' da drže ono što su obećali. Takav stil života, sve je manje prihvaćen i današnjem društvu, dapače izrugan, pa je stoga njihov značaj tim veći. Time oni postaju još jasniji znak! Isus je jasno obećao plaću onima koji budu njegovi – s progonstvima.
Isusa treba nasljedovati radikalno (posebno rekao bih redovnici). Koliko to vrijedi za svećenike? Posebno kad znamo da istočna tradicija poznaje celibat samo za monahe. Istočne crkve dopušta ređenje oženjenima.

Eto, nabacao sam par misli, ostavljam vama na raspravu...

29.8.2007. u 16:18

Objavio: Unchained

Komentari članka:

31.8.2007. u 11:48 - chesterton - Istočna crkva ne dopušta biskupe koji su oženjeni. Ne znam bi li i to bili spremni prihvatiti naši klerici-priležnici... Šalu na stranu, mislim da treba postupati strože s onima koji krše celibat. Kršenje celibata kao grijeh je ipak odnos čovjeka i Boga. Ali kao sablazan (pa makar samo moguća) nanosi veliku štetu i treba strože reagirati. Ali što očekivat kad jedna bogoslovija otpušta kandidata zbog moralnih problema a druga ga prima zbog nedostatka klera?? Čisto sumnjam da će tako popraviti situaciju. Samo će obeshrabriti one koji su još iskreni.
9.9.2007. u 14:05 - Unchained - Misliš li da je veće zlo taj raskid odnosa Boga i čovjeka ili javna sablazan koju kršenje celibata izaziva? Znam da se ovo ne može staviti pod ili-ili, ali želim čuti razmišljanje...
9.9.2007. u 22:48 - chesterton - Teško je reći što je gore. Naime, prekid osobnog odnosa čovjeka i Boga (događa li se uvijek kod kršenja celibata?) je najgore što se u vjerskom životu može dogoditi. Ali i sablazan može utjecati na to da mnogi ljudi čija je vjera u Crkvi na klimavim nogama potpuno otpadnu. Da se slomi "napuknuta trska". Crkva (kao zajednica vjernika) grešniku mora izići u susret, ali mora i zaštiti druge svećenike od njihovih nesavjesnih kolega. Kako se možemo zalagati za pravedno društvo, a nismo spremni stati u kraj onim svećenicima koji pronevjeravaju župni novac? Kako mogu nekome reći da mora ostati sa svojim mužem alkoholičarom iako su se oženili sa 18 godina i 3 predavanja pripreme, a pokazati se puno mekšim prema svećeniku koji je celibat preuzeo nakon bar 4 godine priprema i u 25-oj godini? Da ne vežemo nesnosne terete, a sam ni da prstom maknemo? Teško je zauzeti konačan stav, ali i dalje mislim da biskupi moraju pokazati da im je više stalo da svećenici budu vjerodostojni. Općenito mislim da treba puno više raditi na duhovnosti svećenika.

VIII. poglavlje - Summa cum laude (odličan, 5)

I onda je Harry Potter položio sve ispite i otišao na zasluženi odmor...

I tako je mogla završiti knjiga o kojoj danas pričaju svi mediji... međutim neću vas zamarati našim razmišljanjima o tome, jer to ni nije tema našeg bloga... Tema je sasvim drugačija... Iako sam obećao da neću pisati o našoj sestrinskoj obrazovnoj ustanovi (Teologiji), ipak se moram dotaknuti i nje – ovog puta neizravno...

Idemo ravno u glavu: jedan od – valjda – najbizarnijih uvjeta za svećeničko ređenje je diploma na KBF. Bez toga se ne može – danas – biti svećenik.
A nije tajna (ili je, hm) da ima mnoštvo svećenika „stare garde“ koji nemaju diplome KBF-a , svejedno su zaređeni. Neki od njih su i poznati i dapače – priznati. Priznajem, radilo se i o drugim okolnostima itd... Ipak, nek' se zna... TO dokazuje kako diploma fakulteta znači vrlo malo (ne ću reći da ne znači ništa, jer bi to bilo preuzetno).

Na KBF-u postoje tri ispitna roka: u veljači, lipanj-srpanj i rujan. Očekuje se da bogoslovi te ispite polažu bez većih problema, dapače ponegdje postoji (bizarna) obaveza izlaska na PRVE ROKOVE, što često jednostavno nije moguće. Fizički.

Ponekima – često se i to dogodi – ostane poneki ispit „za jesen“. Što zbog profesora, što zbog lijenosti ili teškoća u učenju – razlozi su zaista mnogobrojni. Međutim, za poglavare, su više manje svi ti razlozi i – ilegalni, da se izrazim grubo. Na jesenki se rok gleda kao na onaj za lijene i 'glupe'. Inzistira se na brzom polaganju, 'ćišćenju' ispita. Ne mari se tu puno za znanje, tko te pita. Glavno je znati što profesor pita, to nabubati, proći i – ići dalje. Još ako su kućice u indexu pune petica – puna šaka brade.

Što je s onima koji imaju teškoće u učenju?
Moje iskustvo je slijedeće (kolege se većinom slažu): ako osoba nije sama uporna i ako sama ne potraži pomoć od kolega ili kog drugog, najčešće će biti prepuštena sama sebi . To dakako onda ima često takve posljedice da se osoba i ne zaredi samo zbog škole. A da se je nešto na vrijeme poduzelo sigurno bi bio divan Kristov svjedok.
Tako dok se je neke prepuštalo samima sebi, druge se je 'izvlačilo' sa sve načine. Koje, nije bitno. Bitno je to da se po tko zna koji put napravila razlika među nama – pitam se – po kojem kriteriju(?). Rado bih znao taj kriterij...

Jer, pazite, fakultet može završiti i ateist... Može on nabubati napamet sve definicije, sve super. I taj će se zarediti (ako ima petice bit će uzor svima...). Na drugu stranu dečku koji možda nije intelektualno najpotkovaniji, ali živi svoju vjeru zatvorit će se sva vrata. Zbog škole. Meni je jasno da mora postojati jedan - barem minimum – znanja kod svakog svećenika. Ali mislim da su standardi postavljeni za mnoge dečke koji imaju poziv jednostavno – previsoko. Ide se s pretpostavkom da ćemo se svi baviti postdiplomskim studijem. Nemojte me shvatiti krivo, ali meni je to malo nelogično. Većina nas ionako završi među 5-6 baka... Karikiram, znam...

Zar ako netko nema petice neće biti dobar svećenik? Zar ako netko ne razumije filozofiju i ne zna citirati Augustina neće biti dobar svećenik? Zar ako netko ne razumije izlaženja osoba u Trojstvu neće biti dobar svećenik?
Da se razumijemo, postoje neki koji razumiju sve ove stvari, i dobro su ih nabubali napamet, dogmatika summa cum laude , a kad se zarede ostanu na čudu jer ni misu pravo ne znaju odmisiti... Sramota!
Takvi će biskupima biti predstavljeni kao uzori i svakako će biti pohvaljeni kao vrijedni i marljivi.

Zbog toga mislim da studij nije jedini kriterij za ređenje (često, ponavljam, jedino on preostane). Nije i ne može biti! A na žalost na to smo spali, jer to je jedini pokazatelj na koji se poglavari mogu osloniti. Zašto? Jer je ovo vidljivo, a ono u srcu je nevidljivo ljudskim očima... A kako to da oni (poglavari) ne uspijevaju doprijeti do naših srdaca? Odgovor je jednostavan i sam se od sebe nameće: jer nas ne poznaju dovoljno, jer nas ne pitaju za naše brige i probleme, jer ne znaju kako živimo (a i ne bi im rekli od straha da nam ne napišu loše karakteristike), jer s nama ne komuniciraju očinski nego poglavarski i da ne nabrajam, počinjem se ponavljati kao kakav papagaj.

Mišljenja sam da svima treba dati priliku jednako da pokaže svoje sposobnosti, i da ne smijemo svoditi tražene sposobnosti jednog svećenika na intelekt. Mislim da bi to bilo – da to jest – premalo. Kakvi će se svećenici zarediti, kakvi se svećenici rede, već znate i sami

Potičem, po tko zna koji put, budimo jedna velika obitelj... sve dok nam ne bude stalo do problema drugih bit će nam teže rješavati vlastite. I, poglavari, ne bojte se pokazati slabosti pred nama. Mi ih vidimo. A kad vi ne bježite od njih, vjerujte, kod nas to izaziva divljenje, i takve poglavare znamo cijeniti...

p.s.
Dragi moji, bio sam malo dulji danas jer nisam se dugo oglasio, a vidim da posjeta ima. Potičem vas da odmorite oči, da izađete van, da malo osluhnete Božji glas i pogledate njegov trag u prirodi. Baš pred par dana sam slušao cvrčke... kakva je to glasovna aparatura... a imaju je samo cvrčci takvu... budite postojani i neumorni u molitvi i Kristovom nauku kako su oni u svome pjevanju...
Neka nas Bog čuva, posebno od jakog sunca :-)

22.7.2007. u 13:43

Objavio: Unchained

Komentari članka:

23.7.2007. u 8:37 - chesterton - Moguće je izići na prve rokove. Fizički. I u bogosloviji. Ne kažem da treba, ali je moguće. Slažem se da diploma ne bi smjela biti jedini uvjet za svećeništvo, ali mislim da treba biti uvjet. Ako se netko nije spreman toliko potruditi da barem prođe KBF, mislim da se stvara osnovana sumnja o njegovoj motivaciji. Je li svećeništvo dovoljno vrijedno za bogoslova da se on potrudi završiti studij? Ako je pak razlog u tome sto "ne može", oprostite sto sam grubo iskren, mislim da se radi o ograničenom čovjeku. Zar je stvarno problem završiti KBF? Pa svećenik je ipak (i) ono sto svrstavamo pod inteligenciju. Ne želim reci da su bolji učenici bolji svećenici. Daleko od toga. Ali ako čovjek ima normalne mogucnosti i dostatnu motivacju, uvjeren sam da se moze barem "provući". A neću reci sto mislim o ljudima koji zbog svoje komotnosti nisu diplomirali a zaređeni su, iako su mnogi obećali da ce diplomirati. Oni sami pokazuju što misle i o svom fakultetu i o potrebi da prate teologiju. Još kada to začine primjedbom da su zadnju knjigu pročitali na studiju... P.S. Govorim o redovitim situacijama uvijek ima iznimaka,
23.7.2007. u 23:06 - Unchained - Štos je u tome što je žalosna činjenica kako je studij postao jedini kriterij. i ti i ja i svi mi itekako vidimo i znamo razliku između ljenčina koji ne završavaju studij i onih koji jednostavno to ne mogu - ne slažem se jer su ograničeni. to jednostavno ne prihvaćam. primjer (kako škola nije pokazatelj inteligencije): ove godine na pravnom fakultetu, oni koji su prolazili s dobar (3) srednju školu su bili negdje pri sredini ljestvice. prešli su bodovni prag. a ima odlikaša (5) koji su ispod njih ili ČAK onih koji ni prag nisu mogli preći. e to je moj prijatelju zatupljenost. jer je biloo pitanja koja se ne mogu NABUBATI. ne zaboravimo - ni vjera!! s poštovanjem :-) i ugodne praznike
23.7.2007. u 23:07 - Unchained - i da, pitam se o temeljiosti priprema tih ispta "sve na prvi rok..."
24.7.2007. u 22:17 - chesterton - Mislim da se razilazimo i u načelu. Je li svećeništvo vrijedno toga da se potrudi oko ispita? Iskreno, u 5 godina studija nisam sreo nikoga da sam uvjeren da "nije mogao naučiti". O temeljitosti ispita na prvom roku bi se moglo razgovarati. Ipak, mislim da (ako se uči redovito) ih je moguće dati u prvom roku i čovjeku prosječnih sposobnosti (i dalje ne tvrdim da to treba). Ali, ako već hoćeš: dva normalna čovjeka, na izgled sličnih intelektualnih osobina. Jedan dade sve ispite u srpnju, drugome nisu dosta godine. U čemu je problem? Ili, kako je netko mogao doći do 4 ili 5 godine pa odjedanput "ne može" diplomirati? Nisam fanatik učenja niti sam izniman učenik. Uvjek sam mislio da je uloga ocjena bila precjenjena. I dalje to mislim. Samo smatram da prosječnom čovjeku nije problem završiti KBF. Iznimke od toga prosjeka dopuštam. Ali opravdanu iznimku nisam još susreo. Ili samo nisam prepoznao?
27.7.2007. u 16:22 - Unchained - Ali mene ne muči pitanje je li svećeništvo vrijedno mojeg mučenja u učenju. Svećeništvo je MNOGO vrjednije od toga, tako da tu dileme nema... Možemo se pitati o nečijoj motivaciji ako mu ide loše, ali ne slažem se da to treba biti pravilo. Ono što meni "bode oči" jest što su ispiti postali JEDINI I GLAVNI kriterij za ređenje a ne ZDRAVA I IZGRAĐENA osoba sa svojim ljudskim i svećeničkim kvalitetama... Opet se tad vraćamo na pitanje iz uvodnika: može li to bogoslovija dati formacijom kakvu danas pruža i ako ne što treba mijenjati. A ovo poglavlje se bavi jednima aspektom... Položeni ispiti = ređenje. S time se ne slažem.
27.7.2007. u 16:56 - chesterton - Slažem se da diploma ne smije biti jedini kriterij za ređenje. I žalosno je ako jest. I dalje stojim na tome da diploma treba biti jedan od uvjeta. Iz razloga koji sam spomenuo gore: Još nisam sreo nekoga za koga bih povjerovao da se dostatno trudi, ima barem prosječne sposobnosti (za koje također mislim da trebaju biti uvjet) a nije uspio diplomirati. A mislim da sam mogao ispravno procjeniti, i više nego poglavari. Jer se kolege međusobno bolje poznaju nego što će ih poglavari ikada poznavati.

VII. poglavlje: Memoria
Nekako je uobicajeno reci kako se nakon svega covjek uvijek sjeca samo lijepih stvari iz nekog zivotnog perioda. Recimo, mrzio sam biologiju u srednjoj skoli. Cak mi nije ni lose isla. Nego mi je jednostavno bo to uzasan predmet. Mozda i zbog profesorice. Danas se lijepo uljudno pozdravimo i sve 5. Zaboravio sam sva ona mucna ispitivanja i sve ostalo ruzno sto me je vezivalo za taj predmet. Iz srednje mi je stvarno ostalo puno toga u lijepom sjecanju. Na drugu stranu, kad pricate sa svecenicima, od rijetkih cete cuti kako im je u bogosloviji bilo lijepo. I velika vecina pamti vecinom i lose stvari iz te ustanove. Od velikog broja ljudi u spavaonicama pa do hrane, recimo. Posebno ce zapamtiti nepravde poglavara i nejednakosti koje su znali napraviti. Druga stvar koje ce se sjetiti su frustracije poglavara koje su se znale iskaljivati na bogoslove. Ovo se doduse vise odnosi na sjemeniste na Salati... Ne zamjerite... Potom sjetit ce se i "bullyinga" (to je sad popularna rijec) od strane kolega bogoslova, ako su ti - a jesu - pronasli i najmanje "nedostatak". Ono sto mene zanima, zasto je tome tako? Zasto ljudi iz bogoslovije ne nose isto lijepa iskustva? Zelim da mi se suprotstavite, jer prema "anketi" koju sam ja proveo ovo je zalosna cinjenica. Ljudi uvijek pocmu pricati o losim stvarima iz te ustanove. Doduse, ima i nekih pohvala "na prvu loptu" a to je najcesce na racun jednog duhovnika, sad vec bivseg. Njega jednoglasno pohvaljuju svi. Je li pesimizam uvjetovan osobno (ovisi od osobe do osobe) ili je to vise stvar kolektivne frustracije? JA ne zelim pamtiti lose stvari ali se nekako ne mogu oteti porivu da nekom preporucim bogosloviju. Ne zato da netko ne postane svecenik, nego da mi sutra ne bi prigovarao kak sam ga "zaribao"... Ova je pojava cesca medju mladjim svecenicima... Lezi li tu problem? Ili su stariji bili odgajani moderno za svoje vrijeme a mi se danas odgajamo staromodno za svoje vrijeme tj. po njihovom modelu?? I koliko je uopce bio dobar taj model s obzirom na skandale koji potresaju Crkvu zadnjih godina? Ako su istiniti - a nemoguce je da su svi lazni - sto je trulo? Idemo na praznike, htio sam si potaviti nekoliko pitanja prije odlaska na zasluzeni odmor... Ne zamjerite sto je sve malo nabacano - umorni smo...
3.7.2007. u 12:14	Objavio: Unchained

Oči širom zatvorene

Poglavari su se počeli baviti pitanjem TKO je sve ovo napisao, umjesto da se bave pitanjem ŠTO je napisano. Tako opet pokazuju koliko im je stalo da svima sutra bude ljepše i bolje.

Najlakše je pred istinom/problemom zatvoriti oči, i praviti se da ga ne vidiš, samim time kad ga ne vidiš, da ga (problema) niti nema. Osim ovakve reakcije slijedi još jedna: istinu/problem negirati - to ionako nije tako, to sigurno netko iz zlobe/zavisti ili koječega drugog. A potom i optužiti: luđak(ci), bezveznjak(ci), dvoličnjak(ci) itd.

O čemu zapravo pričam?
Pričam o našem blogu i odnosu pojedinih svećenika i naših poglavara naspram njemu. Prva reakcija je bila upravo ova: problem, o kojem pišemo zapravo ignorirati. Praviti se da ga ionako nema... makar ga svi vidimo (Car je gol!), mi ćemo se praviti Englezi, zatvorit ćemo oči kao vojnik usred bitke i zamišljati da smo u bogosloviji u kojoj sve štima, koja je nova, koja super funkcionira i u kojoj ću ja biti savršen poglavar. O, ne, oprostite, ja već jesam savršen poglavar! (Sorry, promaklo mi je...) Fakat jesam... Dajem sve od sebe. Volim te ljude koji su mi povjereni. Dijelim s njima dobro i zlo. Sposoban sam spustiti se na njihovu razinu. Želim im pomoći. Bože sačuvaj da bi ih gledao kao pod povećalom, ta i ja sam samo čovjek. Svaki čovjek ima mane i vrline... Bogoslovi imaju povjerenja u mene. Vole me. Zaista im želim sve najbolje. Kad se zarede o meni pričaju samo najbolje. Fakat da...

Potom idemo dalje: problem se negira (to što tamo piše uopće nije istina). Makar, svi mi dobro znamo kako istina ima dvije strane: poglavarsku (i njihovih ulizica) i onu bogoslovsku. Slažem se, nije sve ovako crno kako ovdje piše, ima lijepih stvari i – moglo bi ih biti još mnogo, mnogo više! Ali mi iznosimo više loše stvari nego dobre kako bi potaknuli na njihovu promjenu. Čini se da u tome nismo uspjeli, jer na promjenu nismo potaknuli. Poglavari kad komentiraju blog prema njemu se odnose ''s visoka''. Negiraju sve činjenice koje su tu napisane i probleme na koje ukazujemo - i niti se ne trude nešto od tog niti preispitati, a kamoli potaknuti promjenu.
Kako bi svoj stav opravdali, kažu kako ovo piše netko iz zlobe, dapače neki bivši bogoslov koji se želi osvetiti. Dragi moji, to vam uopće ne stoji i ne priliči. Akademski obrazovani ljudi ne bi se smjeli spuštati tako nisko! Mislim da bivše bogoslove zapravo i nije briga. Sjećamo se srednjoškolskih dana kad smo se kao maturanti 'prijetili' kako ćemo mi ovom profesoru ovo, onom profesoru ono. Pa će oni vidjet. Neće! Jednom kad si van nije te briga. Čak i profa iz matematike postane nekako simpatičnija.
Tako je i u ovom slučaju: nitko od nas – zasad – nije izbačen, opominjan, pod sankcijama, na pauzi. Svi smo redovni i čak po nekim kriterijima 'uzorni', makar kad bi vi znali da smo u ovom projektu sigurno nas ne bi tako nazvali jer – bili bi vam nepodobni. Neki od nas su već i zaređeni svećenici. Eto, samo da znate.

Druga stvar koju si zamišljate je ova: ma to sigurno netko namjerno piše protiv Crkve, eto još jednog napada na Crkvu. Istina je, Crkvu se može mijenjati iznutra i izvana. I mi smo – kad smo bili mlađi nadobudniji pokušavali mijenjati svoju bogosloviju na bolje – tako da mi sami budemo bolji. Ali okoštala struktura je toliko kruta da to jednostavno ne ide. Samo se gomila razočaranje... Ljudi su u okolini koja im ne odgovara, frustrirani, tužni... Ponavljam: u bogosloviji ostajemo samo zato jer je to put k svećeništvu. Samo zato.

Tako smo došli i do treće točke, gdje se autore optužuje i naziva najrazličitijim imenima. Od najkatastrofičnijih: kako sam/smo šizofrenici, pa do onih blažih kako smo ludi i na kraju onih moralnih: kako smo licemjerni. Licemjerni, jer želimo da nam bude ljepše? Licemjerni, jer želimo da bogoslovija bude mjesto odakle će svećenici radosni ići u svijet? Licemjerni, jer želimo radosne navjestitelje, a ne turobne i lijene činovnike? Zato smo licemjerni??? Licemjerni, jer nam je u bogosloviji loše, a svejedno ostajemo u njoj? Pa nije ona sveta krava da ju se mora voljeti, ona je sredstvo formacije. Mi svakako želimo postati svećenici (neki već i jesu). Licemjeri, jer ovo nismo rekli poglavarima umjesto da 'piskaramo' po internetu? Probudite se, posljedice ovakvog sustavnog iznošenja neugodne istine imao bi kod poglavara za posljedicu prve dvije točke gore nabrojene. I svakako, vjerujem da u bogosloviji ne bi dočekali ni zalazak sunca.

Čemu ovaj tekst?
Poglavari su se naime počeli baviti pitanjem TKO je sve ovo napisao, skoro proveli lustraciju među bogoslovima itd. Umjesto da se bave pitanjem ŠTO je napisano, i odnosi li se to na moju bogosloviju, oni uporno pokušavaju uhvatiti krivce za ovo 'nedjelo'. I ako se ovo odnosi na bogosloviju u kojoj sam ja poglavar: kako se odnosi? I ako se odnosi kako ja to mogu promijeniti. I želim li ja to mijenjati. Mogu li priznati da nisam uspio? Imam li snage za to? Jesam li – na kraju – dovoljno čovjek da se mogu suočiti s vlastitim neuspjehom?
Naš je prvotni cilj bio to: da i oni i svećenici i bogoslovi i laici i svi - uoče probleme i pokušavaju ih riješiti, da daju svoje mišljenje, da zajedno radimo za zajedničko bolje sutra.

Čini mi se – nadam se da se varam – da su oči odgovornima širom zatvorene, da se problemi guraju pod tepih, da se poglavari i ostali svećenici bave pogrešnim pitanjima (tko umjesto što), i da ne pogađaju bit.

Dok je tome tako ovo će biti sotonski blog, njegovi autori patološki slučajevi, a tekstovi na njemu – čista izmišljotina.

25.6.2007. u 8:51

Objavio: Unchained

Komentari članka:

26.6.2007. u 10:50 - chesterton - Zašto se, nažalost, nisam iznedadio?? Bratska poruka: naš poziv vrijedi križa koji s njim ide. Makar nas to ne oslobađa obveze da ga olakšavamo.

VI. poglavlje - Pogled kroz ključanicu

U ovom članku pokušat ćemo se pozabaviti temom slobode odgovornosti i povjerenja. Dakako, kao i uvijek spremni smo čuti i ''drugu stranu'' i kao i njihove argumente. Ali zaista vas molimo, nemojte se javljati samo da napadnete ili tako što. Zaista želimo prodiskutirati sve ove teme...

Ove tri stvarnosti htjeli bi obraditi pod jednim jedinim vidom, makar kutova gledanja može zaista biti premnogo. Naš kut gledanja bit će jedan problem s kojim se valjda sve generacije bogoslova susreću i koji zaista većinu i smeta, a to su KLJUČEVI. Nije to ključno pitanje, ali je pitanje ključeva...

Da pojasnimo: u svakoj bogosloviji postoji ograničenje izlaska na večer. Dakle, poslije određenog sata bogoslovi više ne mogu ići van, jer se vrata ili dodatno zaključaju ili se to na koji drugi 'prikladan' način osigura. U svakom slučaju vrata postaju zid za bogoslove. Gotovo neprobojan...

Pitanje: Zašto bogoslove zaključavaju?

Najčešći odgovor na ovu stvarnost je „da ih se zaštiti“, ostali odgovori: „nemaju što raditi nakon 9 sati van“, „da ih se disciplinira“ itd. U svakom slučaju bogoslovi su nakon nekog sata zaključani u bogosloviji i ne mogu van osim ako odu poglavarima i pitaju ih smiju li ići van, te im podrobno odgovore na svako njihovo znatiželjno pitanje (a ona znaju biti i idiotska poput: „a o čemu se radi u filmu“ kad idemo gledati film u kino). Tad smijemo van.

Dakle, o slobodi nema riječi, odgovornost je svedena na to da je najsigurnije sve nas (100tinjak, negdje i manje) zaključati, pa su poglavari na miru, jer ipak su oni ti koji su odgovorni, a mi?
Sami već zaključujete: o povjerenju nema ni riječi. Nemojte zaboraviti kako svi imamo preko 18 godina... neki i preko 30. I svi smo jednako zaključani.

Pitam se, onako fiktivno, kad bi izbio požar na primjer ili se dogodila bilo kakva druga nesreća koja bi morala evakuirati zgradu, kako bi se to riješilo? Protupožarnih stepenica nema, izlaz u dvorište/atrij je privremeno rješenje, ali za bijeg van treba opet kroz vatru... zar bi trebali čekati nekoga tko ima ključ, poglavare dakle? A taj odgovorni uopće ne mora biti doma, jer je možda izišao? I tako riskiramo da netko i pogine? Mislim da će ovo pitanje ostati otvoreno dok se nešto ovakvog stvarno i ne dogodi. Priznajem, vizija je malo apokaliptična, ali vrlo moguća. I tko bi u tom slučaju odgovarao? Opet nitko kako to u Crkvi obično i biva???

Ovim nepovjerenjem prema nama iskazuje se i visina poštovanja poglavara prema nama. Marvu je najlakše zatvoriti pa si miran, neće odlutati. Ali nemojte zaboraviti – mi nismo stoka, mi smo ljudi i imamo razum.

Disciplinski, ova sankcija isto tako nimalo ne drži vodu, jednostavno zato jer se pokazalo u mom dosadašnjem iskustvu, a i iskustvu drugih kako 'onaj tko je htio ići van je išao, tko nije – nije'. Govorim o ilegalnim izlascima, dakako. Neki su radi tog i platili (čitaj: izbačeni), međutim neke se i tad štitilo (čitaj: netko je urgirao da ostanu) ... Nejednakost na djelu? Neeee...

Osim sveg nabrojenog ova mjera ubija i socijalni život. Druženje s prijateljima i laicima s fakulteta svedeno je na susretanja na faxu, i poslijepodne ako se 'ukrade' što vremena. Ovo za posljedicu ima da mi laike zapravo ne poznajemo i da sutra s njima zapravo ni ne možemo i ne znamo surađivati...

I za kraj idemo do najgoreg slučaja. U jednoj bogosloviji bogoslovi nemaju ključeve svojih soba. Dakle, faktički njihova imovina je prepuštena sama sebi. Često se zna dogoditi da upadnu nepozvani gosti (da, i časne sestre!) a onda ti isti tebe – vlasnika sobe – pitaju zašto nisi na predavanju??? Ne stigneš ni pitati nepozvanog gosta kojim pravom ti upada u sobu. A žaliti se možeš gradskom vodovodu.

Eto, samo smo nabacili par primjera, par razmišljanja. Očekujemo vaša razmišljanja.

Treba li bogoslovima dati ključ u ruke?

Imaju li što bogoslovi raditi navečer van?

Na župi nas ionako nitko neće zaključavati, zar ne?

Trebamo li se već sada učiti ''odgovornosti ključa“?

21.6.2007. u 9:47

Objavio: Unchained

Komentari članka:

21.6.2007. u 11:21 - cacizostrica - Bogoslovima, dakle svim kandidatima za svećeništvo bi trebalo dati ključ u ruke, kako kaže autor teksta. To je ujedno dodatna odgovornost koja nasi i svoju drugu stranu. Odgovornost u smislu što će se time postići. Ključ u ruke znači da bogoslov može ostati izvan bogoslovije i onda kada normalni ljudi ostaju kod kuće, u svojoj obitelji. Učenik će dovršiti zadaću i pripremiti se za sutra. Student će pročitati nekoliko stranica stručne literature, pripremat se za ispite, surfat internetom, razgovarati ili gledati televiziju. Roditelj će odmoriti svoje umorne noge da smogne snage za idući dan... Bogoslov razmišlja o ključu, dakle o slobodi koja će značiti da može otići u grad i tamo ostati dokle ga je volja. Želi se naći s kolegama. Želi sjesti u kafiću i piti kavu, sok ili pivicu. Želi se naći s prijateljicom koja bi mogla poslužiti da mu bude buduća cura, a on će i dalje biti u bogosloviji premda ne misli postati svećenik., a školovanje će i dalje plaćati 500 kuna mjesečno, stan, hranu, pranje i peglanje odjeće. Njegov će se župnik i dalje ponositi njime jer je njegov bogoslov dobar, te će mu i dalje svaki put kada dođe dati nešto novaca... I tako to ide. Ja sam za to da se bogoslovima dade ključ koji će moći iskoristiti odgovorno.
21.6.2007. u 14:44 - Unchained - Da, Caci, želi imati normalan socijalni život, koji ovako nema. Nisam mišljenja da bi bogoslov ostajao van kad su svi kod kuće...??? Bogoslova u jutro čeka jutarnja molitva, ako se on na njoj ne pojavi poglavar će ga lijepo pozvati na razgovor. Ako mu počne ići slabije studij, dobar poglavar koji nad njim bdije će ga upitati zašto??? Što se tiče cure, imali smpo gosta komentatora, pa pročitaj i njegov tekst, ali bolje da si curu nađe već sada, pa izađe, nego da se s curama susretne prvi put nakon bogoslovije, na župi, pa izgubi glavu... a ti biskupe piši još jedno pismo Apostolskoj Sjedalici za razrješenje. Mislim da je najnormalnije da bogoslov popije pivicu i kavu, ali ne da ''visi'' u kafiću. Najnormalnije je da ima život van bogoslovije, ali da se zato ne odcijepa od kolega. Kao što rekoh: tko će nać curu, naći će je s ključem ili bez. Tko će izlazit van, već će naći načina. A tko će znat iskoristit ključ u prave svrhe - iskoristit će ga kako treba. Svejedno, mislim da ovaj segment doprinosi odgovornosti. Ako maloljetnici mogu izlatit nakon ponoći, zašto su bogoslovi zaključani od 22. Svi su punoljetni i pred zakonom odgovaraju za sebe...

V. poglavlje - De motivi(bus)

Još jedna pojava koja često zna "rastakati" bogosloviju i donijeti negativan duh u nju su osobe koje su tamo iz krivih motiva. Kako god na van izgledali, svatko od nas je u toj bogosloviji iz nekog motiva. A ti motivi mogu biti ili dobri ili loši. Nema trećeg, nekog srednjeg puta.

Spomenuto je u jednom pitanju kako „više nije slučaj da se dečki odlučuju za svećeništvo zbog siromaštva“ što uopće nije točno. Dat ću vam za početak svjedočanstvo jednog fratra. Rođen sam u BiH, bilo nas je 9 djece. 'Oduvijek se znalo' kako će sigurno jedan od nas muških morat u fratre ili svećenike. Izbor je pao na mene, najmlađeg.“ Dakle eto, ovaj primjer nije tako starog datuma. Osim toga, i u svojoj bogosloviji vidim kako toga ima, ali vjerujte mi – to uopće nije problem. Bolje reći – nije problem ako netko želi biti svećenik unatoč tome što je siromašan. Problem je ako netko – bio bogat ili siromašan – želi postati svećenik kako bi se obogatio. Osim što je to u današnje vrijeme nemoguće, sigurno spada među pogrešne motive za stupanje u sjemenište.

Drugi motiv koji bi spomenuo spada u kategoriju „skrivanja“. Radi se o onima koji ulaze u bogosloviju da postanu svećenici kako ih jednom nitko ne bi pitao 'što se ne oženiš' (često povezano i sa seksualnom orijentacijom). Takav smatra kako je u redu i ok postati svećenik i svejedno upražnjavati svoju seksualnost 'kad nitko ne vidi'. Ista stvar vrijedi i za one koji misle da je normalno imati kakvu 'domaćicu', samo na spada u kategoriju skrivanja.

Osim toga, ima i ljudi koju su se ili generalno razočarali u životu ili su zbog nekog razloga poželjeli pobjeći 'od svijeta'. Takvi misle naime, da će im bogoslovija riješiti njihove probleme. Nemojmo se zavaravati – neće!! Svojom depresivnošću i neraspoloženjem čini mi se najviše negativno utječu na ostale bogoslove.

Kao posljednji motiv koji bi spomenuo je novokrštenici. Molim vas da me ne optužite za kakvu ksenofobiju ili nešto slično, ali mislim da novokrštenicima nije mjesto u bogosloviji. Barem 5-6 godina od krštenja u svakom slučaju. Za ovo čak imamo i potvrdu u Svetom Pismu. 1 Tim 5,22 kaže: Ruku prebrzo ni na koga ne polaži . Mislim da je po obraćenju čovjek najprije pozvan biti kršćanin, a ne svećenik. Bilo bi bolje da pričeka, nadam se da mu se nigdje ne žuri, te da kad bude siguran u svoj poziv krene u bogosloviju. Novokrštenici naime, znaju gledati na ostale kao na one koji su „mlaki“. Što uopće ne mora biti istina. Ne mora se sve pokazati na van.

Našlo bi se još tu dosta kategorija, samo evo, ja sam se susreo s ovima i ove su me najviše zasmetale. O nekima ćemo govoriti u posebnim kategorijama, dok ćemo neke spominjati posebno i zato nisu tu. Ali dopustite mi da dodam još jednu: Doći u bogosloviju kako bi postao biskup . Naime, bogoslovija je tu kako bi te – pokušala – pripremiti za svećenika, a ne za biskupa. :-) ovo je samo šala za kraj ali zna biti i takvih fanatika koji su uvjereni kako će postati biskupi jednog dana. Da, takvih je najviše na prvoj godini :-).

7.6.2007. u 23:44

Objavio: Unchained

Komentari članka:

8.6.2007. u 9:52 - vanjkus - ha ha ha ha s ovim postom blog je definitivno dobio jednu humorističnu notu. a kazu da zivot nosi najbolje viceve. no, kad isključiš sve navedene kategorije, da li bi netko ostao :) o.p. osim autora bloga :)) da li mi se krivo cini ?; svecenicki posao je ako ga shvacas kao "posao" mozda najljepsi posao na svijetu, ali kao svecenistvo kao poziv je mozda najtezi poziv na svijetu. Ipak decki, slazuci se sa autorovim stavom oko krizarskog obracenistva, kad se citiraju neki dijelovi poslanica ...budimo realni, tada nije bilo uređenog sveučilišnog sustava za svecenisku formaciju...D. Sveti ti je bio od asistenta do rektora, a zajednica ti je bila kao fakultetsko vijece. pa i biskupi su promovirani za par godina od ređenja. Formalizacija "bozanskog poziva" u formi bogoslovije moze dati intelektulanu formaciju, ali duhovnu ? ;) pozdrav od vanjkusa
8.6.2007. u 11:47 - Unchained - Slažem se donekle s tobom, ali ću ti dati argumente: ovi motivi su svakako pogrešni, i bogoslovija nije tu da rješava nečije probleme. Bogoslovija bi trebala služiti formaciji. Osim toga, iz bogoslovije izlaze budući svećenici. Ako je tome tako, a u 99% slučajeva jest, kakve ćemo mi svećenike imati (imamo) ako idu s ovim ili nekim drugim pogrešnim motivima?? Poslušaj samo na što se tuže župljani, kada se tuže na svoje župnike, bit će ti jasnije. Na kraju, Sveto Pismo je riječ Božja, a ne ljudska. I, makar si ti to lijepo 'sitz in leben' - protiv čega nemam ništa, ne zaboravi, ta riječ vrijedi kako onda tako i danas i do kraja vremena. :-)) Tvojim "op.a." kometari su dobili dozu sarkazma ;-) ali nema veze... :-) Ne znači da je sve što ja napišem baš tako. To je tako iz mog kuta gledanja. "Insajderskog" reklo bi se moderno :-)
8.6.2007. u 15:32 - vanjkus - ma ne, zbilja htio sam biti sto konstruktuvniji sto je moguce. zapravo, moram ti reci da odmotavanje cijele ove price ima puno pozitivnog utjecaja i za vas insidere ali i na nas outsidere. hocu reci, daje perspektivu. Ako je uletio neki sarkazam, to je vise rezultat neuspjelog transfera humora. Doista, samo sam htio reci, tesko je reci sto je pravi poziv unutarnja i trajna dimenzija tog poziva; odnosno kako se taj poziv manifestira pa i preko ovih vanjskih nesavrsenosti o kojima pises a koji mogu opterecivati kolege. Vise se nikome ne pali grm kao povod za sklapanje saveza ( barem ne da bi to znali :) Ali ako cemo o formaciji nitko nije rekao da je linija napretka ravna; pa niti su svi kandidati isti - neki su idealni za selske zupnike a neki za skolastike, neki za mistike; s time da je sve istovrijedno - mozda je problem da sustav ne omogucava usmjeravanje takvih oblika duhovnosti, kao dimenzija koje ce obiljeziti jednog svecenika - pa ne mogu biti svi ko na traci da im se ulijeva recept za dobrog zupnika u glavu. da li se slazes s time ? a ovo sa zupljanima isto ima dvije strane; nisam siguran da su bas dezurni kriticari shvatili onu o molitvi i ljubavi - svecenik je duhovni pastir a ne duhovni juke box kojeg bi gospodje u zupi navlacile po svojim potrebama, po zajednicama itd.. naposljetku jedino su odurni oni koji pljastre financijski zbilja sirotinju ima i toga; nazalost i previse - takvi bi se mogli primiti motike i malo okopati oko crkve neki vrt da se prehrane. ja bi se toga primio u siromasnoj zupi, to nije sramota, to je bozji plug
9.6.2007. u 22:34 - Unchained - Što se tiče perspektive progovaranja, tu se mišljenja kose. Ima i srednja struja koja misli da je put dobar ali da se trebamo uozbiljiti. Mislim da se ove 'nesavršenosti' (ja bih rekao problemi) ipak trebaju riješiti prije dolaska u bogosloviju jer je ona predviđena za RAST. Linija napretka nikako nije niti moze biti ravna, ali bolje krenuti i od 0 nego od -3. Sustav pak puno toga koči... Nešto je na dobro Crkve a nešto i nije. Činjenica je da iz bogoslovija izlaze budući svećenici, dakle to nam mora biti polazište. Ne samo kakav je život u bogosloviji i to da bi nam tih 5-6 godina trebalo biti lijepo, nego kakav je odgoj - kakve su posljednice? Ne želimo svećenike koji će svoje 'ispovijedi' iznositi u 24sata. A znaš, činjenica da je netko zaređen samo govori da su poglavari rekli pozitivno mišljenje o tom čovjeku. S obzirom na slučajeve koji nas okružuju - koliko ih/nas poznaju???
10.6.2007. u 6:43 - vanjkus - nit su mojsije niti petar bili idealni izabranici po ljudskim mjerilima. lako se lacas ocjenjivanja. s druge strane, ne krecete od nule, jer su neki koji misle o sebi da su 10o zapravo -100 a neki koji misle da su 1 su 1000, jer nemas Bozju menzuru da vidis u neciju dusu sto je u njoj i sto ce od nje biti. ako je problem osobnog animozitetu prema poglavarima(prema cemu ide blog), volje i ambicije za administrativnim promjenama zbog nedostatka vlastitog komoditeta onda tvoja ocekivanja cak stovise biskupskih ambicija. nadam se da cete sa postojecim poglavarima, takvim kakvi su, jer nema boljih naci zajednicki jezik i prijateljstvo u molitvi :) iskreno tako mislim. ne bi bilo lijepo da ko zagorac poludite pa postenim svecenicima prisivate svakakve budalastine.
10.6.2007. u 7:56 - Unchained - Treba razlikovati stvari. Ljudi su svi grešni (otkrivam toplu vodu). Ali mislim da MOTIV - ono ZAŠTO JA ŽELIM POSTATI SVEĆENIK mora biti ČIST. I svjedno mislim da nije u redu ako netko želi postati svećenik da bi stvorio karijeru, da bi riješio osobne probleme i slično. Ni Petar nije imao takve ambicije (Gospodine, kamo da idemo...). Zebedejevi pak jesu, pa ih je Isus vrlo brzo spustio na zemlju, zar ne. Pokazao im je da svaka ambicija koja ide iznad tog da slijedi njega i služi ljudima jednostavno ne ide. Dakle, nemoj mi prišivati kako ja želim reći da ljudi moraju biti savršeni. Ali ako ja želim biti svećenik da se nakupim novaca ili jer mislim da će mi to riješiti probleme onda sam na krivom mjestu! Jer neće! I za kraj, nema animoziteta prema poglavarima. Oni rade svoj posao koji ja imam pravo vrednovati. Ostajem pri mišljenju da su nestručni i nedorasli - mahom! O tome ćemo već pisati...
10.6.2007. u 13:14 - vanjkus - ja sam mislim da je za odluku o pastirskom putu putu bitan poziv, a ne razmisljanje i ljudske kvalifikacije. I opet me nisi uspio uvjeriti da vidis u neciju dusu i mozes ocjeniti zasto je ona pozvana na ovaj put, jer Otac i karijerizam kad bi on i bio takav moze premetnuti u sluzbu. Ali motiv je uvijek između Nebeskog Oca i kandidata, zar ne ?Sve ostalo je odraz , u jednoj, pa zasto ne reci kompetitivnoj sredini gdje jedni ne mogu uvijek upoznati druge, subjektivnog dozivljaja svojih kolega. Ja sam mislio da iskreno zelis dobrobit promjena za sve kandidate a ne samo za skupinu onih za koje mislis da su odabrani. Tako su neki drugi sebe u povijesti, od prvog do dvadesetog stokljeća, vidjeli skupinu odabranih i to nikad nije dobro zavrsilo, cak stovise . Iskreno, nadao bi se da potegnes pitanje da li su najbolji po trudu i rezultatima ( ne po problemima kako ih vidis:( ti koji odlaze u pastoral na prava mjesta. Isus je trazio jedinstvo a ne apostolsko tumacenje tko je samarijanka a tko nije. Ne kuzim zasto ne mozes zastiti i svoju najmanju bracu, u ovom slucaju "najnedorasliju", i kako mislis to ciniti u zupi sutra ? A svaki covjek ima sa sobom u svakog zivotnoj situaciji neki problem, Pavlov trn, dok ga je svjestan i bori se svim snagama za nebo on je uvijek dostojan. Uvjeren sam da je tako i sa tobom. Vanjkus
10.6.2007. u 17:06 - Unchained - Ček malo, pa ja uopće ne pišem o odabranima. Ti misliš da je normalno da netko postane svećenik zato što mu je to lakši put do zarade? zato što mu je to lakši put do karijere? zato jer ga nitko neće pitati 'kad se ženiš? Govorim o razlozima zašto se netko redi, a ne o tome kako u bogosloviju dolaze savršeni ljudi. O tome pak nisam govorio. Govorim o ljudima koji dolaze iz lažnih motiva. Takvi sutra neće raditi u korist Crkve nego u korist sebe. U tome je ključna razlika: ja ne zagovaram kler savršenih (daleeeeko od toga), ali se žestoko protivim da je nekom motiv da postane svećenik zarada na primjer a ne istinski poziv. Ono što ćeš mi prigovoriti jest da ja ne znam što se događa u dubini ljudskog srca. I tu nećeš pogriješiti: ne znam, ne mogu i ne želim znati, dapače, nemam prava. Ali ne zaboravi ni onu Isusovu: PO PLODOVIMA ćete ih njihovim prepoznati. Dakle, ja ne govorim o slučajevima kad osoba osjeti poziv, ali ne želi u bogosloviju zbog ovog ili onog problema. Ja govorim o slučajevima kad osoba razmišlja: idem tamo jer ću time riješiti ovaj ili onaj problem (svećeništvo je u tom slučaju samo nuspojava, pravi razlog je drugi motiv, a ne biti svećenik, služiti Bogu i ljudima). Sori, po meni je to strašno, zato sam i napisao ovaj post. pozdrav, btb+
10.6.2007. u 22:32 - vanjkus - ja sam se kao braca gromova na gromovit nacin obrusio na teze o boljim i gorim kandidatima u nadi da te otresem od takvog rasudjivanja koja je kao i sve druge ljudske klasifikacije samo losa za dusu; ako je bilo kolateralne grmljavine nemoj mi zamjeriti:) ovako iterativno shvatio sam sto zelis reci i ne mogu vjerovati da se netko moze kockati sa tako ogromnom stvari kao što je poziv odnosno (ne) ili prokockani poziv radi prizemnih stvari ala auto ili sta ce reci selo. dakle, blago siromasnima duhom koji su to bili u pravo vrijeme i na pravom mjestu, zar ne ? lijepi pozdrav od vanjkusa
11.6.2007. u 13:24 - Unchained - upravo tako: ja sma se obrušio na one kojima je bogoslovija/svećeništvo SAMO SREDSTVO da bi postigli nešto što nema veze ni s pozivom ni s ičim. zamisli kako je onima koji imaju poziv s takvima... no bilo kako bilo, toga će uvijek biti, samo je važno ne miriti se s lošim stvarima. btb+

Članaka u rubrici: 15

Str. 1 od 2