Murphyjevi (Unchainedovi) zakoni za kapelane i đakone
Nedavno, kada sam dobio pitanje o župnom praktikumu, palo mi je na pamet par Murphyjevih zakona. Potom sam neke preoblikovao a neke i sam smislio tako da se odnose na kapelane i župnike... Slobodno dodajte i vi koji...
Murpyjevi (Unchainedovi) zakoni za đakone i kapelane:
- Župnik je najpametniji...
- Sve što dobro napraviš u župi, zaslužan će biti župnik.
- Koliko god to bilo dobro, župnik ipak nikada s time neće biti uvijek zadovoljan.
- Iz toga proizlazi da je župnikov glavni posao – gunđanje.
- Kad nešto pođe po zlu za to će biti kriv kapelan.
- Župnik će sad zadovoljno trljati ruke jer je opet ispao bolji i sposobniji od tebe.
- Iz toga proizlazi da je župnikov glavni posao – gunđanje.
- ako se kapelan prijateljski odnosi prema laicima, župnik će mu savjetovati kako nije dobro biti s njima previše 'dobar'
- ako je kapelan distanciran od laika, župnik će mu savjetovati da bude malo otvoreniji prema njima.
- U oba slučaja, župnik kako god da se prema njima odnosio – uvijek će upravo taj odnos biti najbolji model ponašanja.
- ako nešto u župi ne možeš napraviti umjesto župnika jer imaš 'druge planove', župnik će ti reći kako ti je prioritet župa (o tome zašto onda on ne obavi ono što ga ti sad moraš zamijeniti bolje i ne pitaj)
- kad župnik ima 'druge planove' onda to nije zato što mu župa nije prioritet, nego zato – poučit će te – što je planiranje vrlo važan segment svećeničkog života na župi.
- Tarifu blagoslova kuća tebi će obračunati kao točno XY kuna. Sebi će ju obračunati kao MINIMALNO XY kuna...
- Svoje teološko znanje temeljit će na tri latinske fraze sv. Tome koje je jedine i zapamtio od cijele teologije.
- Kapelana će to dakako začuditi jer sadržaj tih triju fraza nije imao nikakve veze sa temom.
- Potom će ga župnik uvjeriti kako 'mladi ionako to ne kuže' i kako 'nemaju pojma latinski' i kako su oni 'na latinskom polagali ispite i slušali predavanja'.
- O tome koliko su od toga razumjeli neće ni zucnuti, ali prema onome teološkom (ne)znanju koje će pokazat odmah će ti biti jasno!
- svi zakoni vrijede ili ne vrijede OSIM ako župnik ne odredi drugačije!
25.4.2008. u 20:47 - hippo - ha ha izvrsno:)
i eto pjesme za Bogoslovski bend... kad sam bio mlad kapelan ja, kud zupnika me glava bolila ...
tra la la la la la la al al
28.4.2008. u 19:57 - Jonatana - i nije baš neka pjevna...ha ha, i oni su nekad bili kapelani ko i vi, ali i vi ćete biti župnici ko i oni, a i vama će doći žakani i vikari... ako ne bude sunji dan i ako Gospodin nađe još vjere na zemlji!!! 16.5.2008. u 20:33 - Jonatana - Danas sam pročitala ovo o sjemeništarcima i spominje se Vaš blog pa me baš zanima, moj brat je nakanio u sjemenište, pa ne znam dal je to baš onda pametno...kaj vi mislite, jel i Vama tak bilo? 17.5.2008. u 9:32 - Unchained - NE PROLAZE MI NOVI ČLANCI, NE MOGU OBJAVLJIVATI NOVE ČLANKE!!! 17.5.2008. u 11:32 - Jonatana - pa to onda nije fer! Kaj Ti ne daju da pišeš tu na blogu?! 17.5.2008. u 12:42 - Unchained - valjda sam 5-6 puta probao poslati novi članak ali ne prolazi!!! užas!!! pisao sam i Hrvoju ali ne reagira... 17.5.2008. u 20:38 - Jonatana - Sram ga bilo! Sprečava razmjenu mišljenja i slobodu govora, tj. pisanja! pa onda stvarno ČEMU OVAJ PORTAL??!! 18.5.2008. u 11:56 - Unchained - NOVI POST!!!
http://unchained2.blog.hr/ 10.11.2008. u 23:28 - Eutanasije - Treba dodati dva pravila.
Pod 1. Zupnik je uvek upravu.
Pod 2. Ako se slucajno desi da zupnik nije upravu primenjuje se gornje pravilo.
Rektori ('stari' i 'novi')
Kako je već objavljeno, pa ste već svi čuli (makar se u bogoslovskim sobama o ovome ionako odavna priča) Bogoslovija u Zagrebu dobila je novog rektora, dok je 'stari' rektor otišao u Kanonike. Čestitamo obojici.
A sad smo mi na redu (obožavam ovaj dio).
Ex rektor, Mijo Gorski dobroćudan je Zagorec koji voli ljude, pastoral i Crkvu. Međutim, više se puta pokazalo kako to nije dovoljno da bi se vodila bogoslvoija. Naime, u duši je bio i ostao - župnik i baš šteta što će sada gubiti dane kao kanonik - osim ako to nije samo korak do biskupstva (pogledaj pod 'kanonik'). Doista je zaslužio promaknuće, ali nisam siguran koliko je kanonik promaknuće, a koliko korak do mirovine. Promaknuće je sigurno u financijskom smislu, jer nijedan od njih ne može odraditi, koliko su puno plaćeni. Ali to je već neka sasvim druga priča. Naravno, ima stvari koje mu zamjeramo, nabrojene su i na ovome blogu. Ali kad je već otišao, nek mu je sa srećom. A i nama.
S novim rektorom Koncil se na velika vrata ponovno vraća u bogosloviju. Radi se naime, kako čujemo i znamo, o pravom zaljubljeniku u koncilske dokumente. Prva loša stvar koju moram primijetiti je kako smo OPET za rektora dobili nekoga tko nije samo rektor - novi Rektor je, naime, i naš mili profesor s KBF-a. Od ove situacije ima samo jedna koja je lošija – da je duhovnik profesor na KBF-u. Mišljenja sam da profesori i studenti trebaju imati jedan odnos koji je sasvim drugačiji (ali ipak sličan) odnosu bogoslova i rektora. Ovo uzimam naravno pod vidom kako je ''rektor disciplinski poglavar''. I njemu se čovjek neće baš otvoriti... Dok profesoru – kad je moguće – još i da. Radi se jednostavno o odnosu koji je takav kakav je. Ukratko, mišljenja sam kako je spajanje ove dvije službe vrlo klimav spoj – i ne baš jako funkcionalan. Profesor s KBF-a kao rektor je i znak da će studij opet biti više na cijeni u našoj kući, a ne samo ceremonije i pontifikalne asistencije. Vole naši biskupi i asistencije, ali čini se da je u našoj kući potrebno podići studij na neku malo višu razinu. Što se ovog tiče – bilo je i vrijeme!
Još nešto, naš dragi Profesor i novi Rektor pravi je borac, u duhu socijalnog nauka Crkve, protiv korupcije. Stoga se možemo nadati da će te – sveprisutne - pojave biti manje i u našoj kući, jer i tu vlada koruptivni mentalitet: „potplaćuje“ se međusobnim kađenjem, pohvalama, podvalama, ogovaranjima i svime onim - o čemu je bilo riječi u prijašnjim tekstovima na ovom blogu. Tu su i sveprisutni „lobiji“ koji polariziraju situaciju u kući i glavni su neprijatelji onoga što bi se trebalo zvati zajedništvo, odnosno zajedničko nastojanje da se što bolje i kvalitetnije pripremimo za budući svećenički poziv.
Dragi rektore, svjesni smo da svaki čovjek ima svoje vrline i mane, ali kako smo već i naglašavali na blogu – treba prvenstveno biti stručnjak za područje kojim se nakanio baviti (odgoj budućih svećenika) i to voljeti. Volite nas, budite nam uzor i dajite nam primjer. Ne dajite toliko mjesta ulizicama i neradnicima. Budite jednakih kriterija prema svima. Nemojte nikada dopustiti da neki budu jednakiji od drugih. Budite dosljedni, ali znajte i prihvatiti kritiku i primjedbu, pa kad treba i ispričati se. To je odlika ljudi kojima je stalo do onoga što rade – dopustite da vam budemo suradnici. I još jedna bitna stvar – budite neovisni. Znate, naši biskupi ne žive s nama u kući, i ne mogu znati što se, kako i zašto događa. U tom slučajevima dajte si za pravo da znate bolje. I ima još puno toga što bi vam htjeli reći ali ne stane. Tko zna hoćete li ovo i čitati. Bilo kako bilo, za kraj: Sve provjeravajte, dobro zadržite!
23.1.2008. u 11:16 - hippo - ajmo dokazat koncilski zanos i dat deckima te kljuceve :))
pa nece sigurno dovodit sojke u sobe "!! 24.1.2008. u 22:42 - Unchained - cross our hearts :-) 25.1.2008. u 15:17 - hippo - ako se tko ogrijesi o pravilo ključa, neka ga bude sram !! i neka više nikad ne smio pjevati u zboru niti dobiti repete za večeru, niti bio miljenik niciji ! 25.1.2008. u 21:45 - Unchained - i mora za vrijeme ručka ostalima čitati duhovno štivo! 1.2.2008. u 17:34 - chesterton - Sretno s Balobanom. Imate lijepe želje. Nisam baš siguran da ih on može ostvariti. Kao profesor, svoj posao odrađuje solidno ali ne djeluje baš kao osoba s novim idejama i dovoljnom odlučnošću. Volio bih da se varam. Nadam se da će me svojim radom i ponašanjem potpuno demantirati. A valjda će i Duh Sveti pomoći ondje gdje nedostaju ljudske snage, ako mu se dopusti. 3.2.2008. u 9:01 - hippo - chesterton je bez daljnjeg mudar tip, po svemu kaj pise... 14.3.2008. u 20:53 - Jonatana - Mislili ste na karticu?! Joj pitam se kak vam se da samima po sebi, bit ću iskrena, srati!!! Blagujete isti kruh i onda petu podižete!!!! Pljujete u tanjur iz kojeg jedete!! Samo govorite o sebi, a to me nekako asocira na Judu, hm, mislil da imate mnogo zajedničkoga?! 2.4.2008. u 18:02 - Jonatana - Joj dečki pa di ste, ne mogu dočekat da malo prokomentirate novog biskupa!!!! Mora da se spremete za veliki nastup!!! 18.5.2008. u 11:57 - Unchained - NOVI POST!!! http://unchained2.blog.hr
SRETAN BOŽIĆ
Svim našim vjernim čitateljima i kritičarima urednici bloga "Neispričana priča" žele sretan i blagoslovljen Božić!
Kristovo rođenje najljepši je poklon Boga nama, neznatnim ljudima. Bez tog poklona, mi bi zapravo bili beznačajni. Svojim nas je rođenjem i otkupljenjem Krist uzdigao na dostojanstvo sinova i kćeri Božjih!
Bog nam je darovao od sebe ono najvrijednije: svoga sina. Uzvratite mu istom mjerom: poklonite mu svoje srce!
Ortodoksni ili normalni vjernici? (Jutarnji list, 16.10.2007.; str.25.-26.str.)
Članak će se ipak baviti drugim pitanjima, ali možete i to komentirati...
Piše: Urednik
Vaš urednik se upravo vratio s ranojutarnje kave ;-) znate, po onoj dobroj, staroj: prime 3-4 lectie brevis sunt! hahaha. Ili u ovom slučaju non datur. No to i nije važno. Na toj kavu, čitam ja tako Jutarnji list kad na stranici 25, a nastavlja se i na 26. članak o pet obitelji i pet različitih 'religija', kako ih se tamo naziva. Ne sjećam se više svakog detalja, ali moram reći kako naša novinarka (ne sjećam se imena) pokazuje temeljno nepoznavanje katolištva. Ili je tome možda uzrok obitelj Anić koju je intervjuirala. Kako god da bilo, ja novinarima jako malo vjerujem pa ako mene pitate bit će ovo prvo.
Gđa/ica navodi kako katolici "ne smiju jesti meso petkom" što uopće nije istina. Nadam se da svi znamo kako katolici meso i mesne prerađevine ne konzumiraju tijekom korizme, posebice na Veliki petak, a osim toga na čistu srijedu (koja nije spomenuta) i neki iz tradicije i na badnjak. Oni koji to žele, čine tako tijekom cijele godine, ali neće netko biti manje katolik ako to ne bude činio. Nit se tiče vjere nit se tiče morala. Bezveze!
Drugo što sam uočio kaže "moraju se odreći u korizmi stvari koje im štete" ili tako nekako. Tko je to rekao? To je isto običaj, dobar običaj dapače, ali nikako ne spada u smisao korizme. Osim toga, uvijek se moramo odricati štetnih stvari a ne samo u korizmi. Odricanje u korizmi je svakako smisleno i dobro, ali isto tako ne spada u bit naše vjere. I ljudi se odriču onog što im je drago, a ne samo onog što šteti.
Osim toga kaže, "ne smiju piti alkohol niti se drogirati". Po ovome ispada da svećenici nisu baš dobri katolici, jer konzumiraju vino svakog dana. Ja se ne bi s time složio. Da odmah preduhitrim 'pametnjakoviće': iako se događa pretvorba, trnasupsatancijacija, vino postaje Krv ali zadržava vanjske osobine vina!!
Uostalom, kog jer lijepo vidjet, a o zdravlju da i ne pišem, da se opija ili drogria? Dakako da se ne smijemo drogirati, jer to je protiv 5. Božje zapovijedi.
Ima još gluposti u tih par redaka posvećenih katolištvu ali se ja ni ne mogu svega sjetiti, pročitatjte pa i sami procijenite. Samo, ako je ovo sve što je Gđa/ica napisala, došlo iz ustiju ove obitelji, zaista se moramo zabrinuti kakvi su nam ''ortodoksni'' katolici...
Ako ne, morat ćemo se zabrinuti za novinare, ali to je ionako druga priča...
17.10.2007. u 21:36 - chesterton - Jutarnji je i onako glup. Ali ne slažem se da odricanje petkom ne spada u moral. Mislim da je velika šteta što je na neki način ukinut post petkom. Zapravo, nije ukinut ali su preporučena druga djela pobožnosti ako se on ne obdržava. Nažalost, kako to obično biva, neki previše revni reformisti pročitaju rečenicu do zareza a ne do kraja. I većina katolika konzumira meso kroz korizmu ali izbjegava to srijedom i petkom ili kako već... Ako slavimo tjedni Usks (nedjelja) zašto se ne sjetiti i Velikog petka? 7.12.2007. u 15:53 - supek9 - Ne mogu se složiti da je Jutarnji glup. Jutarnji je uz sve svoje loše strane i ideološke ograničenosti i religijsku nepismenost pojedinih novinara jako dobar list. koji to dnevni list u Hrvatskoj bolje obrađuje neke društvene teme? ja pratim sve, takvog nema. jutarnji je jako dobar pogotovo u subotnjem magazinu, to bi preporučio svakome. nemojmo biti kao neki borbeni ateisti boljševičkog duha koji nisu sposobni priznati da dobro postoji i izvan njihovih torova. kršćani trebaju biti otvoreni svemu dobrom, apa makar i ateističkom. Puno pozdrava! 27.12.2007. u 18:22 - chesterton - Ne slažem se. Jutarnji ima dobrih strana, ali u cjelini mislim da je glup. Komentatori su previše pristani (na što imaju pravo), vijesti ideološki intonirane stvarajući unaprijed u čitateljima stav prema događaju (mislim da to ne bi smjeli raditi), prikriveni marketing u člancima, nezavršeni i polupismeni studenti novinarstva im pišu o vrlo važnim temama pri čemu rade užasne pogreške, a rijetko pročitam ispravku ili demanti. Magazin je dosta solidan prilog (možda jedan od najboljih na našim prostorima) ali i on pati od senzacionalizma, "ozbiljnih analiza" za koje svatko tko malo bolje zna stvari kuži da ne stoje i da je novinar mnoštvo toga pokupio s interneta a nije znao gdje tražiti. Uglavnom, ostajem pri rečenome, uz ogradu da ima stvarno dobrih strana.
"Nova" bogoslovija?
Danas je u Zagrebu otvorena obnovljena, preuređena bogoslovija na Kaptolu 29. Njihova web stranica se pak, još uvijek obnavlja. Zagrebačkim i Varaždinskim (i ostalim) bogoslovima čestitamo (neki od nas i sami sebi hahaha), i želimo da ova fizička obnova bude samo početak obnove odgoja i duhovnosti u našoj i vašoj bogosloviji i u svim bogoslovijama u Hrvatskoj (pa i šire).
Ispričavamo se što nas nije dugo bilo, tehnički problemi su bili posrijedi. Znamo, znamo, nedostajali smo vam i neće se ponoviti ;-)
Pozdrav i do čitanja!!
Unchained
p.s. jeste li primijetili novi križić "križa života" gore kod adrese i dolje na tab-u? baš je fora i mi si umišljamo da smo za njega (su)zaslužni :-)
Rast, sloboda i agape ("putni tovaruš" za poglavare)
Piše: Vanjkus
Čovjeku nije lako u ljudskoj koži, nikada nije bilo i nikada neće biti. Biti čovjek znači moći biti čovječan. Da bi bio čovječan, moraš biti svjestan svojih zemaljskih ograničenja i nebeskog poslanja i dinamike njihova odnosa; pri čemu mozak i iskustvo ne pomažu puno ili često odmažu.
Bog može sve, ali u mraku ljudske mudrosti, prefriganosti. Treba reći da oni koji slušaju srcem dolaze u situaciju da im svijet probode srce. Tmina želi zatamniti srca onih koji vjeruju, okolnosti zabljutaviti sol i razbiti svjetiljku.
Koliko danas ljudi doista raste u ljubavi prema sebi i prema ljudima koji su im povjereni? Zašto je tome tako?
To je praktično pitanje za svakoga tko nekoga usmjerava, uči ga, tko se bavi nečijim životom, koji stoji sa strane i dodaje ruku onima koji su mu povjereni, pa i na stepenicama koje je Jakov usnuo. I nevjerojatno je koliko puta je moguće zaboraviti, zanijekati da je Isus tu i da On daje ruku tebi da bi ti dao drugome ruku, Isusova ruka je uvijek ispružena, ali samo u ljubavi i malenosti, i strogoća mora biti u funkciji situacije, a ne tvojega karaktera.
Ta ljubav je svakodnevno prepuštanje Spasitelju u nemogućim situacijama koje žele roditi ne-ljubav, krađu, otimačinu, gaženje. Ovo je živa voda – vjera - jer znači svaki dan novo prepuštanje, u novoj situaciji, koja je obavijena strahom, nerazumijevanjem, okolnostima, za svakoga osobno novim.
Čini mi se da netko tko vodi kandidate za pastire nebeske pastve ne može živjeti od svećeničkog, crkvenog staža i zemaljske mudrosti i slave ako nju svakodnevno ne iznosi na oltar, ali ne elegantno, nego u muci. Jer jezikom duhovne psihologije ti si majka koja će roditi jednog navjestitelja, jednog svećenika. Zato biti čovječan znači: tragati za čovječnim kad te Isus vodi za ruku, a „malenima“ dati da rastu na isti način i onda se čuda događaju, onda se ruka traži, evo ih još prilaze.
Na teškom putu nikad nije dovoljno rukú, dovoljno putokaza, molitvi, praktičkih savjeta i u okviru takve ljubavi (nebeske) dočekat će se objeručke savjet, pouka, primjer, koji proizlaze iz dugog ili kratkog, ali srčanog svećeničkog staža, odnosno borbe da se očuvaš za Boga. Namjerno pišem ovim riječima, a sve se može potvrditi i jezikom psihologije, pedagogije, pa i anegdotalno od strane roditelja, ipak ovdje je potreban širi pogled. Jer tu je pogled koji započinje na zemlji i završava na nebu. I dok je „odgojitelj“ svjestan ograničenja i obuzet stremljenjima, on će biti i sol na zemlji i svjetiljka na putu duša i bit će ne samo koristan, nego čak i voljen!?
Je li je lagano ići tim putem ? Ne, užasno je teško voditi mlade duše, strašna je to odgovornost, a put je skučen, klaustrofobičan, pun obmana ponosa, racija, sumnje u smisao, a najgore i razočaranja, ljubomore kolega, onih koji će ti reći da ideš mimo okvira. Voditi ljude u ljubavi znači razoružati se, razložiti svoj entitet i biti svjestan činjenice da jedna pogreška u njihovim očima može uništiti i godine dobrote (jer i to je ljudska karakteristika).
Je li to uzvraćena muka? Znači prihvatiti bolnu činjenicu da neki od tih mladih ljudi, a možda i mnogi dolaze iz obitelji gdje ljubavi nikada nije niti bilo ili se ljubav nije znalo niti moglo pružiti. Ljubav je za slabiće, pogotovo muškarce. Ma, što je ta ljubav? To neće biti svjesni oni koji se mršte i škrguću zubima i kada drže u ruci tijelo satkano u Božanskoj ljubavi. Ljubav; agape ali i obiteljska filia ima i svoj jezik, djela i cijelu filozofiju, cijelu ontologiju. Mnogi ljudi nikada nisu razumjeli taj jezik. I Bogu to ne mogu priznati. Shvatili su svijet na svoj, praktičan način, pravila svijeta koja su iskovana u ne-ljubavi. Njima jezik ljubavi ne znači puno, ljudi koji ljube druge su smiješni i slabi i sentimentalni i time vrlo „jednostavni“ da ih se obmane ili da ih se ne sluša.
Zato dio studenata reagira loše na jezik i odnose razumijevanja, slobode i odgovornosti i reagira jedino na prijetnje, kazne, pa čak i na agresiju, no reagira izvanjski. Jer drugi jezik ne znaju, osim prijetvornog jezika oportunizma.
Tu razumijem dvojbe Vaših poglavara, ili dijela tih ljudi, koji su možda i sami bili cijepljeni protiv ljubavi i jesu takvi i koji instinktivno i socijalno bolje mogu kroz takve stegovne odnose održavati red.
Prevenirati probleme i kaos. Imati kontrolu. Ali zato treba prihvatiti činjenice da ima svećenika i kandidata koji ljubav ne žive: jer im je bila uskraćena, jer im je nisu dali, ali si nisu dozvolili da ih Bog njome zapali, cijeli ustroj im se tome protivi (i kao takvi sigurno mogu sad reći što ovaj guli budalaštine, hipik, smutljivac).
To znači da na svakog takvog usmjeravatelja i duhovnog roditelja mora biti i jedan drukčiji (kad govorimo o praktičnoj pedagogiji) koji će osobno rasti, kojem će agape biti kao živa rana, a kojeg će većina bogoslova poštivati, samo zbog toga, ali a i zbog pruženih ruku. S time da će biti svjesni da će tu biti grešaka, traženja, ali da će to usmjeravanje i traženje imati težinu. Jer je zapečaćeno temeljnim obilježjem - presvetih Isusovih rana, obilježjem ljubavi i pada po križem, ali uzdizanja i volje da se ide dalje.
Konačno, želim reći da se jezik ljubavi uči , treba htjeti prepuštati se Bogu u tome i oduprijeti se svim avetinjama jedne cijele ontologije ne-ljubavi koja želi čovjeka iščupati iz hoda za Isusom.
15.6.2007. u 22:18 - Unchained - Za razlikovanje pojmova agape, filia (eros koji se ne spominje) i sl. pročitati:
BENEDIKT XVI.: "Bog je ljubav" (ili za nadobudne u originalu: "Deus caritas est"). :-)
Kakav svećenik?
Donosimo prvi u nizu vaših tekstova i komentara. Svi koji žele pisati za ovu (ili koju drugu) rubriku mogu se slobodno javiti porukom ili poslati e-mail na unchained.urednistvo@gmail.com :-)
Piše: 'Skolastik'
Odgovornosti poglavara u bogoslovijama su jako velike, dok su im objektivne mogućnosti vrlo ograničene. U bogosloviju se obično ulazi sa svojih 20-ak godina života. U tom razdoblju čovjek već ima formiran vrijednosni sustav, prioritete u životu, već je dobrim dijelom izgrađeno ono što zovemo karakter. Intelektualne i druge sposobnosti su u naponu snage, a ako je čovjek bio u malom sjemeništu, već je naučio kako 'izbjegavati nevolje', a raditi po svome.
Daleko od toga da bogoslovija u odgoju nije važna, ali svakako ne treba precjenjivati mogućnosti poglavara. Čini mi se da on ima daleko veću mogućnost nešto upropastiti, nego pravilno postaviti. Pogotovo ako ima mentalitet iz nekih drugih vremena u kojemu je slijepa poslušnost glavni kriterij pri procjeni ljudi. Iz iskustva znam da su neki poglavari javno hvalili bogoslove koji su ih naizgled bespogovorno slušali dok su 'sa strane' pokazivali vrlo upitne moralne i ljudske karakteristike. U situaciji kada je opasnije nešto kritično reći nego nešto nemoralno učiniti, sustavno se odgajaju LICEMJERI. Evo očit primjer: je li više pozornosti svećenika privukao ovaj blog ili to što cijeli KBF i šire zna za neke bogoslove da imaju poznanice koje su nešto više?
Bogoslovi nisu svećenici, ali su na putu priprave i dok su u bogosloviji, svećenici i drugi vjernici imaju pravo od njih očekivati prikladno ponašanje. Kad zaključe da to nije život za njih, teba smoći snage i potražiti drugi put.
S druge strane, ne bi se smjela dogoditi situacija da se netko mora bojati s kolegicom iz škole na Trgu popiti kavu.
Ako poglavar pokušava stvoriti robota koji će slušati naredbe, radi veliku štetu. Stvara ljudima komplekse, a cilj nikada neće postići. Doći će samo do toga da mladi ljudi kažu: 'samo neka nas zarede, onda ćemo se mi već osloboditi'. Bojim se svećenika koji žele robote ili robove a ne su-radnike. Bojim se i bogoslova koji vole spomenutu rečenicu.
Jer, mi smo slobodni ljudi, i hvala Bogu što je tako. I kao bogoslovi i kao svećenici imamo pravo biti slobodni. Slobodno smo (nadam se) izabrali poziv i slobodno ga živimo. Prema tome, mislim da ispravan odgovor na pitanje iz naslova glasi: Crkva treba ljude koji slobodno i radosno žive svoj poziv.
U skladu s onom Pavlovom, samo da sloboda ne bude izlika tijelu. Doći do toga stupnja traži težak i dugačak put. Poglavari mogu na tome putu biti ili koristan putokaz ili ležeći policajci. Samo se nadam da znaju da ležeći policajac može samo usporiti (ponekad je i to potrebno), ali ne može pomoći da dođemo do cilja.
antonia
Marina021
Marina021
nedostojna
