|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Bez grijeha |
Zakon je uspostavio Bog. Poštovati zakon značilo je poštovati Boga i sve što je trebalo činiti kako bi se bilo u miru s Bogom, bilo je pridržavati se njegovih zapovjedi. Kršenje zakona bilo je smatrano grijehom. Ljudi zakona, oni koji su naviještali zakone, sami strogo ih se pridržavajući, imali su pravo na temelju poštivanja zakona suditi ljudima. Bili su to najizvrsniji ljudi društva, primjeri za druge koji su svojim blagostanjem svjedočili dobra kojima Bog blagoslivlja one koji se drže njegovih zapovijedi.
U određeno doba pojavio se neki čovjek prorok koji je predstavljao milosrđe iznad morala podređujući ljubavi čak i božanske zakone koje je narodu prenio Mojsije. Čuvarima zakona njegovo se naučavanje nije svidjelo jer nije podržavao kazne predviđene za grešnike, za one koji bi prekršili zakon. Za svaki grijeh treba odslužiti predviđenu pravednu kaznu, vjerovali su ne poznavajući još opraštati.
Uhvatili su jednom prilikom ženu u preljubu koju je prema zakonu radi tog grijeha trebalo kamenovati i odveli je na trg gdje je prorok govorio o ljubavi želeći ga staviti u nepriliku da preljubnici dosudi prema pravdi. Jer ako je odluči pustiti jednostavno joj opraštajući u skladu sa svojim govorima značilo bi da ne poštuje zakon, a ako bi pustio da joj se presudi kamenovanjem prema stoljetnom zakonu ne bi bio dosljedan svojim propovijedima. Prorok se nije puno obazirao na njih, no budući da su ustrajali u želji da čuju njegovo mišljenje, ustao je, primio kamen u ruku i rekao – Tko je od vas bez grijeha neka baci kamen na nju! – Rekao je to bez dizanja glasa, bez prijezira i bez želje da otkrije njihove grijehe, da optuži i posrami optužitelje nego s namjerom da ih dovede do vlastite istine, do shvaćanja pravog stanja stvari. Tog trena, optužitelji su zastali u šutnji, neprimjetno se pogledavajući i odlazeći s tog mjesta ne usudivši se baciti niti jedan kamen već su ih odnijeli sa sobom. Od tada se više nisu predstavljali bezgrešnima, a prorok je nastavio svoje podučavanje. |
19.11.2006. u 12:30 |
|
| Jobova pravednost |
Bio jednom jedan pravedan i bogobojazan čovjek. Ime mu je bilo Job i živio je prema svim zakonima i zapovijedima Božjim, a više od svega pouzdao se u pravednost Božju. Tako je uvijek činio dobro znajući da će mu Bog dobrim uzvratiti. Vrijedno se trudio oko dobra i naporno i pošteno stjecao svoj kruh zazirući od svakog zla, opačine i nepravde.
Kao logičan odgovor na njegovu pravednost i bogobojaznost, od samog je Boga bio blagoslovljen svim zemaljskim dobrima: mirom, srećom, zadovoljstvom i izobiljem. Bio je potpuno blagoslovljen, on njegova obitelj i njegovo imanje koje je iz dana u dan bivalo sve veće. Rodilo mu se sedam sinova, a imao je i nekoliko kćeri, ovaca u njegovu krdu je bilo sedam tisuća, a deva je imao najmanje tri tisuće. Povrh toga imao je i mnogo goveda, a za njega je radilo i mnogo slugu prema kojima se prema zakonu pošteno odnosio.
Job je živio idealan život, dostojan samo onoga tko ne skreće s puta Gospodnjeg, a on zaista nikome nije činio zlo i ponizno je prinosio žrtve i iskazivao poštovanje Svemogućem Bogu. Držao se pouke: budi dobar i bit će ti dobro. Ali jednog nesretnog dana, kao da se sve prokletstvo svijeta obrušilo na njega, njegovu obitelj i njegov posjed. U dvije minute izgubio je sve što je posjedovao, a istog dana obolio je od užasne bolesti kojoj nije bilo lijeka. Vijesti kako su mu Sabejci oteli sva goveda i pobili sluge, kako je oganj Božji udario i usmrtio sve njegove ovce i pastire, kako su mu Kaldejci oteli sve deve i pogubili momke, kako se pustinjski vjetar oborio na svu njegovu familiju i sve ih koštao glave, stizale su mu kao udarci na klonulog borca u ringu koji prima jedan udarac za drugim prije nego ga je onaj prošli pravo udario. Job je ostao zatečen ne znajući zašto se to sve dogodilo. Znao je samo da više nema sinova, posjeda, slugu, životinja i da se od bolova jedva može pomicati. Ali Job, iako nije razumio zašto niti dobro shvatio kako, suočen s činjenicom da više nema ničega prostro se na zemlju i počeo se klanjati Bogu blagoslivljajući sveto ime Gospodnje govoreći: Gospod dao, Gospod oduzeo. Tako je Job zadržao svoju pravednost.
A dogodilo se to kako bi jedan od Gospodinovih savjetnika zvan Satana, pokušao dokazao Bogu da mu je Job vjeran samo zato jer za uzvrat očekuje Božji blagoslov i spasenje u posljednji dan, no na prvi pogled Job je ostao vjeran i Satana se morao povući. On, Satana je, naime, htio saznati je li Job bio pravedan i dobar zato što je bio blagoslovljen ili je bio blagoslovljen zato što je bio pravedan i dobar, a želeći dokazati Bogu da ga Job ne voli zbog onog što on je, nego zbog onog što mu on daje. Bog je Satani dopustio da stavi Joba na probu, da pobije sve te nevine ljude i unesreći samog Joba kako bi iskušao Jobovu pravednost.
Kad su Joba pronašli njegovi poznanici zastali su u čudu misleći kako je Job teško sagriješio da bi ga takvo nešto snašlo, no Job im je dokazivao svoju nevinost pokušavajući ne okrivljavati Boga, ali mu se činilo očitim da je upravo Bog odgovoran za sve što se desilo. Kasnije više nije mogao razlučiti je li nevin ili nije, počeo je proklinjati dan kad se rodio izgubivši polako svoju pravednost i odlučio se opravdati pred Bogom i pitati ga zašto mu je oduzeo blagoslov i zlom ga natovario jer on to ničim nije zaslužio. Bog je prvo dopustio da Jobovi prijatelji kažu što misle iako su govorili krivo kako bi se očitovala neshvatljivost Božjeg nauma, a onda je on sam iz oluje progovorio Jobu. Poučio ga je svojoj snazi i mudrosti, i Job je morao priznati da se Boga ne može pozivati na parnicu. Ostao je nijem pred Bogom bez i jedne riječi, a sve što je mogao reći bile su riječi pokajanja što je od Boga tražio nezaslužena dobra i riječi poniznosti spremne slijediti ga bilo u blagoslovu ili prokletstvu. Shvatio je kako se Boga ne može shvatiti i prihvatio ga radi onog što Bog jest. Lako je raditi dobro i poštovati Boga kad ti ide dobro i kad te Bog nagrađuje, ali Job je naučio da Boga treba slaviti i najjadniji čovjek na svijetu, a to je bio upravo on, Job, još jučer najugledniji i najbogatiji čovjek na zemlji, a danas posljednji od svih ljudskih stvorova, ali i kao takav predao je Bogu svoje povjerenje i prihvatio svoje stanje usamljenog i bolesnog prosjaka. Tako je Job ponovno stekao svoju pravednost. |
2.11.2006. u 21:47 |
|
| Davidovi junaci |
David je bio silan kralj. Blagoslovljen od Jahve, on sam po snazi je bio jači od stotine, no i njegova vojska imala je nemjerljivu snagu. Trojica, prvaci među vojskom Davidovom bili su Haknonac Išbaal, Ahoašanin Eleazar i Haarac Šama koje u borbi nitko nije mogao zaustaviti ili uništiti.
Išbaal je bio visok tri metra i težak 250 kila. U borbi protiv osam stotina izašao je kao pobjednik nadvladavši svojim kopljem sve do jednoga. Kad ga je David prihvatio u svoju vojsku postao je još snažniji i borbeniji; nitko ne zna gdje je ili kad umro. Iako je bio stariji od Davida, nadživio ga je no nakon njegove smrti, povukao se u pustinju živeći od plodova zemlje.
Eleazar je koristio mač kao da mu je druga ruka. Kad su se kod Pas Amina Izraelci povukli sa bojišta on je sam ostao na bojištu i porazio Filistejce. Kad su Izraelci vidjeli što je napravio vratili su se na bojište i pokupili plijen. Od tada je Eleazar posebni čuvar Davidov za kojeg se i žrtvovao nakon mnogih pobjeda koje je Izrael ostvario njegovom zaslugom.
Šama je više puta sam pobijedio cijelu filistejsku vojsku od po više od 500 ratnika. U bici u Lehiju, kad je vojska ispred Filistejaca pobjegla, on se sakrio u visokoj travi i pobio sve neprijatelje iskačući iz zasjede. Zbog njegove brzine Filistejci su vjerovali kako su upali u klopku cijele vojske, preplašili su se i pobjegli glavom bez obzira.
David i njegova vojska ostvarili su veliku pobjedu protiv Amorejaca na čelu sa Šobakom, nadvladavši sedam stotina konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka. David je stupao na čelu trojice najjačih, tridesetorice velikih ratnika i tri stotine hrabrih ljudi. Nitko se iz vojske nije isticao. Odjednom netko je izlazio iz Davidove vojske.
Možda se žele predati, mislio je neprijatelj. Lijepa pomisao, no definitivno nedosljedna. Izašao je Išbaal, gol do pojasa, kose duge do čvrstih grudi, otkrio je veliko koplje i počeo trčati prema neprijateljima ispuštajući ratne urlike. Bacio je koplje prema Amorejcima i u jednom zamahu kopljem pobio četrdesetoricu ljudi. Izašao je i Eleazar sa visoko uzdignutim mačem. U svom naletu bio je poput nedodirljivog vihora odnoseći sve koje je dotaknuo. Šama je u velikom skoku skočio u sredinu neprijateljskih redova i počeo stvarati pometnju među neprijateljima skidajući ih s leđa. Davidovi vrsni strijelci izdaleka su točno pogađali neprijatelja i sprečavali njihovo napredovanje. Amorejci su se razbježali no dužnost Davidove vojske bila je sustići ih i poraziti do kraja. Jahve je odlučio dosuditi Amorejskoj vojsci, udijelio je Davidu pobjedu u onaj dan, a Amorejci od tog dana više nikad nisu pomagali Amoncima protiv Izraela kako bi se potvrdile riječi Jahvine.
Ostali pothvati Davidove vojske, zar to nije zapisano u Drugoj knjizi Samuelovoj, kako je bila velika vojska Davidova i kako je David na slavu Jahvinu zavladao cijelim Izraelom.
____________________
(već objavljeno u 'Riječju i Djelom' br. 5. (studeni 2003.) neslužbeni časopis studenata teologije KBF-a generacije 2002./2003.; 'Volim Vrhunce' br. 3. (2004.), specijalno izdanje ''Glasa s ulice'' )
|
1.11.2006. u 23:09 |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
