|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Božić malog Božidara |
Ove godine za Božić nije pao snijeg i zato su sva djeca bila razočarana. Svi osim Božidara. On je imao većih briga, umrla mu je baka. On je isto kao i druga djeca gledao kroz prozor svoje sobe no nije tražio bijele točkice koje bi lepršale po nebu i prekrivale smrznutu zemlju, on je tražio svoju baku, tražio je i Boga. U tim trenucima po prvi put u životu počeo se pitati postoji li Bog razmišljajući o svojoj baki koja je u susjednoj sobi ležala nepomično i blijedo.
Njegov je tata plakao. Čak su i susjedi došli i plakali. Na ovaj Božić umrla je jedna baka i na ovaj Božić Božidar će dokučiti smisao Božića na drugačiji način nego ostali. Stajao je ispred prozora i promatrao daljinu neba tražeći svoju baku pružajući prema njoj ruke. Ako je ona sada kod Boga, onda će valjda dohvatiti i samog Boga i ako je danas Bog došao na svijet, onda će u njemu na svijet ponovo doći i baka. Božidar još nije znao. Očiju punih suza, kojima više nije mogao prepoznavati stvari iz vidnog spektra, rastegnuo je ruke još više ne shvaćajući da se Boga ne može dohvatiti rukama, ne shvaćajući da je, pruživši ruke od sebe, već promašio Boga. Jer Bog je u njemu i njega ne treba tražiti, treba ga samo prihvatiti.
Čovjek ne bi mogao vjerovati da neko dijete od 6 godina može tako iskreno plakati i žaliti za izgubljenom osobom, ali to ne mijenja ništa u ovoj priči. Uplakani Božidar, umio je lice i ušao u sobu gdje je ležalo bakino tijelo i prisjećao se njenih posljednjih riječi. Rekla mu je – Milo moje maleno zlato, - i tada je zaplakala, a njemu je to bilo smiješno. Sada više nije.
Nekoliko trenutaka kasnije providnost ili što već, dovela ga je do božićnog drvca ispod kojeg je stajao njegov, još neraspakiran, poklon. Otvorio ga je i silno se iznenadio kad je pronašao uokvirenu sliku bake koja ga drži u naručju. I tada se nešto u njemu preokrenulo, odjednom je osjetio nešto neobično, kao da je njegova baka još uvijek tu. Kao da njegova baka nije stvarno umrla, kao da će ga opet držati u naručju, kao da i sad baka pazi na svoje milo zlato. Ni ne znajući, osjetio je nadu i mi sad znamo da sigurno nećemo pogriješiti ako kažemo da je Božić blagdan nade.
(objavljeno u Danici katoličkoj knjizi kalendaru 2004. ili 2002. godine) |
7.1.2007. u 19:56 |
|
| Bog je tu |
- Bog nije ovdje - odgovorio je maleni Božidar baki kad su ušli u crkvu osvrnuvši se na njene tvrdnje kako će ga tu susresti.
- Ali on je tu - potvrdila je baka.
- Gdje? Ovdje nema nikoga - inzistirao je Božidar uvjeren da su sami u crkvi. Baka, s druge strane nije znala što bi mu i kako odgovorila. Odlučila je Božidara dovesti pred pripremljene jaslice koje mu je željela pokazati, ali budući da je još uvijek bilo vrijeme Adventa, jedna je figurica nedostajala; upravo je maleni Bog, djetešce Isus, nedostajao.
- Vidiš li one prazne jaslice? - upitala je baka Božidara.
- Da. Misliš ovo u sredini?
- Baš to. To je prazno mjesto rezervirano za Boga. Tu će on doći na svijet, tu će se, u staji, roditi.
- Znači Bog tek treba doći? - nije shvaćao Božidar.
- Da i ne, jer u određenom smislu, on je već tu, Znaš li kako je pravo ime Bogu? - nastavila je objašnjavati baka.
- Ne, znam samo da se zove Bog. Ne znam zapravo niti tko je on.
- Ime mu je Emanuel, a to znači da je on Bog s nama, znači da je uvijek tu uz nas.
- Ali kako kad ga nema?
- Nama se samo čini da ga nema zato što ga ne možemo vidjeti, ali on je stvarno tu.
- Kako to onda možemo znati? Ako je nevidljiv, kako ga možemo vidjeti?
- Bog se ne može vidjeti običnim očima jer on nije kao mi, njega vidimo samo duhovnim očima. Kad čovjek osjeti toplinu u srcu i kad mu nestane svaki strah, kad je radostan i utješen, to se sve događa kad je Bog u blizini. Samo što mnogi ne znaju da je to Bog jer ne znaju gledati svojim duhovnim očima.
- Ah, onda sam ja jučer vidio Boga - brzo je zaključio Božidar.
- Stvarno? Kako to? - začudila se baka.
- Pa kad sam jučer po mraku skrenuo u krivu ulicu i nisam se znao vratiti doma, ali mama me je tražila i kad me je našla i primila za ruku, odjednom me više nije bilo ničega strah niti mi je više bilo zima - tako je Božidar naučio da je Bog među nama, a još više od toga, naučio je gledati Boga. |
15.12.2006. u 22:22 |
|
| Božji dar |
- Prije nekoliko godina, ne više od sedam, Božidar je došao na svijet. Taj dan bio je petak, popodne, padala je prva jesenska kiša nakon dugog i sparnog ljeta – pričali su Božidaru njegovi roditelji, a on ih je s nevjericom slušao ne sjećajući se ničega što se dogodilo na dan kad se rodio.
- Jesam li ja uopće bio tamo? – pitao je nesiguran Božidar.
- Svakako – tvrdila je njegova mama – da te nije bilo ne bi se niti rodio.
- Znači tako – složio se Božidar zamišljeno gledajući u zrak ne shvaćajući u potpunosti majčin odgovor.
- Jesi li i ti isto bila prisutna mama?
- Jesam, i kad si se rodio, ja sam te prva vidjela.
_ A kako sam se ja rodio?
- Hm, pa dobili smo te na dar od dragog Boga.
- A zašto me je on baš vama poklonio?
- Da bi nagradio ljubav tate i mene. Zato smo ti i dali ime Božidar, kao Božji dar.
- A kako si se ti rodila, je li i tebe Bog nekome poklonio?
- Da, upravo tako, svi smo mi poklonjeni jedan drugome. I tata, i tvoja sestra i svi ljudi.
- Onda zašto se ti mama i svi ljudi ne zoveš Božidar nego samo ja?
- Zato, sine, jer se onda ljudi ne bi mogli razlikovati. Svatko ima drugačije ime, ali to ne umanjuje njihovu vrijednost kao dar. Razumiješ li?
- Ne znam, valjda, ali se svejedno ne sjećam kako sam se rodio – odgovorio je Božidar naučivši tog dana da su svi ljudi Božji dar jedan za druge. |
31.10.2006. u 22:13 |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
Emanuel_
Jesos
