|
| Članaka u rubrici: 1 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Skejter Luigi |
Lugi je star 58 godina, oženjen je i ima jednog sina koji se rano osamostalio i otišao od kuće. Živi sa ženom u zgradi s 12 katova. Žena mu je bolesna, starija je od njega 4 godine i gotovo je nepomična. Cijeli je dan u krevetu, a svakodnevno joj dolazi medicinska sestra na prematanje rana koje joj više nikad neće zacijeliti. Ženi je potrebno pun brige i on svo svoje vrijeme provodi uz nju. Gledaju televiziju, slušaju radio, pričaju o svom životu, filozofiraju o stanju u svijetu, a nekad se čak dotaknu i teme smrti. Skoro svaku večer skupa mole.
Luigi nema financijskih problema, ima solidnu mirovinu i još dosta ušteđevine. Osim svoje žene, stana i novaca, Luigi ima i koturaljke. Dok je bio mlad bio je glavni frajer na ulici. Svi su se divili njegovom umijeću vožnje na koturaljkama i na dasci s kotačima za koju na početku nije niti znao da se zove skateboard. Tada još niti policajci nisu imali ništa protiv uličnih zanimacija tog tipa. Luigi je bio jedan od rijetkih koji se stvarno znao voziti skateboard i rolati. Svakodnevno su mu dosađivali ljudi s ulice pitajući ga za savjete i tražeći poduke i on im je rado pomogao. Jednog dana nezgodno je pao sa skateboardom i potrgao i sebe i njega. Udario je glavom u stup i ostao u komi skoro deset dana. Mislilo se da je gotov, ali se na kraju ipak probudio i vratio kući. Dugo vremena nije uopće više odlazio na ulicu rolati ili voziti skateboard. Novi skateboard nikad nije kupio, a koturaljke je bacio. Prolazile su godine i njegova je karijera rolanja postale tek sjećanje kojeg se više nije spominjao.
Tada je oboljela njegova žena, gubila je snagu i uskoro nije mogla više hodati. Šećući se s njom u invalidskim kolicima kroz park, ona se na glas prisjetila kako ju je nekad zadivljivao svojim koturanjem i kako joj je žao što to više ne radi. Štoviše, u parku je bilo puno mladića koji su rolali te je i sam Luigi postao nostalgičan za mladim danima. No on je već starac, rekao je ženi i ne može više gotovo niti hodati normalno. No kako su šetali, naišli su na štand s rolama na iznajmljivanje i Luigijeva žena je zaželjela vidjeti svog muža na koturaljkama. Iako nevoljko, Luigi je iznajmio jedan par koturaljki i započeo rolati cestom kroz park. U trenu dok je stao u koturaljke, nešto se u njemu dogodilo, kao da se teret tuge i umora koji je nosio u svojim godinama, odjednom negdje izgubio. Na njegovom licu mogao se vidjeti veliki osmjeh kojeg se nije niti sjetio sakriti; jednostavno je rolao i rolao zabavljajući svoju ženu, ali sebe možda još više.
Nakon te subote Lugijeva svakodnevnica više nije bila ista. Odjednom mu je u mislima bilo mjesta samo za želju za rolanjem. Počeo je odlaziti u park sve češće, više puta tjedno stavljao je na noge koturaljke i rolao parkom. Jednostavno rolanje nije mu bilo dovoljno te je počeo izvoditi trikove, izbjegavajući slalomski postavljene kamenčiće na tlu, rolajući se na jednoj nozi, a kao svoju specijalnu tehniku, rolao je ispod trake koju bi zavezao na svega 20 centimetara iznad tla radeći pravu špagu klizeći ispod trake. Luigi nije ostao neopažen. Prvo su se prolaznici zaustavljali kako bi vidjeli što može, a kasnije su ga već prepoznavali i subotu u podne park bi bio već pun ljudi koji su čekali da dođe Luigi i započne sa svojom predstavom na koturaljkama. Subote na koturaljkama bile su mu kao u raju pa je jednom, namještajući traku kroz koju će se na rolama provući, pomislio: "Možda sam sad stvarno u raju. Nakon nesreće sa skateboardom trebao sam umrijeti, ali je Bog htio da se brinem za svoju ženu u njezinoj bolesti, ali zato mi je dao koturaljke kako bih već sada okusio raj." |
8.2.2007. u 21:19 |
|
|
|
| Članaka u rubrici: 1 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
