Ljudi nisu bili svjesni da oni postoje. U sasvim normalnom gradu, među potpuno normalnim ljudima, živjeli su, neprimjetno, anđeli i zvijeri. Jedni su pomagali ljudima, a drugi su im otežavali život. Anđeli su iskazivali ljudima ljubav, pomoć, podršku, dok su ih zvijeri plašile, prijetile, uznemirivale, stvarale probleme. Ne zna se kako je moguće da zvijeri i anđeli žive zajedno, ali uistinu je tako bilo. Nisu se borili jedni protiv drugih. Oboje, i zvijeri i anđeli, u miru između sebe, trudili su se oko ljudi. Umjesto da jedni tjeraju druge iz grada, sav su svoj napor uložili djelujući u životima ljudi koji su, posljedično, bili uhvaćeni između jednih i drugih. S jedne strane, zvijeri su ih napadale, s druge, anđeli su im služili. Ljudi nisu znali da zvijeri i anđeli postoje, ali su im bile dobro poznate posljedice njihova djelovanja, i osjećaj straha i osjećaj mira, bolest i zdravlje, tuga i radost, mržnja i ljubav, očaj i nada. Ponekad bi zbog napada zvijeri pali u potpuni očaj, razljutili se na sugrađane ili nešto drugo, ali bi isto tako zahvaljujući anđelima osjetili ljubav i mir i s nadom u dobro gledali na život znajući da nisu sami i zaboravljeni.
Poneki anđeo ili zvijer bio je prisutan u skoro svakom trenutku nečijeg života, u svakoj emociji, u svakom iskustvu. Anđeli i zvijeri bili su slična bića. Nisu se mogli po gotovo ničem razlikovati jedni od drugih, osim po svom djelovanju. Anđeli su činili dobro, zvijeri zlo; po dobrim odnosno zlim djelima, moglo se je raspoznati tko stoji iza kojeg čina. Nejasno je zbog kojeg motiva su tako radili. Oboje su bili moćni, mogli su utjecati na život običnog čovjeka bez da to ovaj izravno primijeti i gotovo da su utječući na živote ljudi, oni određivali sudbinu ljudi. Donosili su sreću i nesreću, radost i žalost ljudima i gotovo samo o njima je ovisilo kako će ljudima u životu biti.
A ljudi nisu bili svjesni da postoje jer su upravo oni bili te zvijeri i anđeli jedni drugima.
19.4.2007. u 11:05 - Ibrahimović - Hm zanimljivo.
Dualizam.
Anđeo Križonoša
Postoje mnogi anđeli koji ne primaju službu anđela čuvara, najuzorniju i najpoželjniju anđeosku službu. Neki su smatrali da tu službu nisu primili zato što nisu sposobni obavljati je, no oni mudriji su shvaćali da anđeli nisu stvoreni samo kako bi čuvali ljude; njihova je služba mnogo šira. Anđeli primaju različite službe što ne znači da je zato jedan anđeo vredniji i važniji od drugog. Biti anđeo zaštitnik ili navjestitelj Božje riječi ili bilo kakav drugi anđeo, od jednake je važnosti jer bez i jedne od službi nastao bi kao u svima.
Živio je na nebu jedan anđeo križonoša koji nimalo nije bio zadovoljan svojom službom. On je oduvijek sanjao kako će biti dobar zaštitnik ljudi od mračnih sila, ali kad je stigao dan da započne svoju pravu anđeosku službu, ostao je razočaran primivši službu običnog križonoše. Sve što je trebao raditi, bilo je nositi križ tamo gdje je to bilo potrebno te se je osjećao bezvrijednim. U anđeoskim procesijama stupao je na čelu svih anđela, ali to mu nije bilo dovoljno, ili bolje rečeno, to nije bilo ono što je on htio. On je htio biti anđeo čuvar, ništa više i ništa manje. Kao križonoša uvijek je sa sobom nosio veliki križ, simbol punine vremena kad je Bog poslao svoga sina koji je spojio zemaljski i nebeski svijet.
Anđeo križonoša imao je jednostavan zadatak i puno slobodnog vremena. Nositi križ nije zahtijevalo veliku odgovornost budući da je, uvijek kad je križ bio potreban, netko pozvao anđela. Križonoša nije vidio smisao svoje službe sve dok jednog dana nije bio poslan u ljudski svijet jednoj usamljenoj djevojci koju su mučili ljubavni jadi. Odnio joj je križ i iznenadio se vidjevši osmjeh koji se lagano iscrtao na njezinom licu kad je shvatila da postoji netko tko i nju voli, naime, Bog, koji je na križu umro za nju, voli ju neprestano i bezuvjetno, a upravo takvu ljubav je tražila. Anđeo se nije mogao dugo zadržavati kod djevojke jer je jedan križ trebalo odnijeti jednom ateistu koji je izgubio volju za životom i isplanirao samoubojstvo. Anđeo nije uspio shvatiti čovjeka koji je sjetivši se križa odustao od svog nauma i odlučio uzeti svoj križ i nastaviti živjeti. I dok je zastao kako bi razmislio o reakciji čovjeka nakon običnog pogleda na križ koji mu je donio, dobio je poziv da križ odnese prosjaku na ulici koji je do jučer bio milijunaš, ali su ga kolege prevarili i oteli mu bogatstvo. Prosjak se toliko sramio da se nije usudio niti pogledati križ, ali se osjećao utješen s križem pokraj sebe jer više nije bio od svih odbačen. Anđeo je bio duboko dirnut prizorom, ali nije imao vremena zadržati se kod prosjaka, trebao je donijeti križ jednoj starici koja je u svojoj teškoj bolesti zaboravila vjerovati.
Kasnije, kad je stigao u kraljevstvo anđela, počeo je razmišljati o onome što je doživio. Nije mu bilo jasno što je zapravo napravio donoseći ljudima običan križ i zašto im nisu njihovi anđeli čuvari mogli bolje pomoći. Pitao je druge anđele, a jedan mu je anđeo čuvar objasnio kako čuvari brinu za ljude, ali im ne mogu direktno pristupiti. Potreban je netko tko će im donijeti znak Božji kako bi Duh Sveti u njima mogao djelovati. Na kraju dana, anđeo križonoša je izgledao kao najzadovoljniji anđeo u nebu sa svojom službom nošenja križa.
blade23
Sanna
jasminka
