|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Marijine slike (3.dio) - Crne Madone(1) |
U katedralama i crkvama, zabacenim svetistima, privatnim zbirkama i muzejima vjerojatno se nalazi vise od 400 crnih Madona. Gledajuci sa kulturoloskog i umjetnickog nivoa nisu sve one jednako vrijedne; neke su lijepe i drazesne, druge su lose naslikane ili jos gore restaurirane tako da sad vise predstavljaju simbolicke vjerske prikaze negoli sliku zive zene. Posebno cascenje i ljubav vjernika usmjerava se crnim Madonama u Czestochowi (Poljska),Einsiedelnu (Svicarska) te Mariazellu (Austrija). Spomena vrijedna je i na slici prikazana Majka Bozja Bistricka.
Kod svih njih su lice i ruke crne ili su barem takve bile. Crkva to objasnjava cadjenjem dimom svijeca ili kemijskim djelovanjem boja. Cesto su pocrnjeli dijelovi po crkvenoj zapovijedi svijetlije nanovo obojeni. Ali kod vecine takvih prikaza ostale boje (dakle one kojima je naslikana odjeca ili sto drugo osim lica i ruku) nisu nikada pocrnjele tako da nijedna od ove dvije teorije ne djeluje bas uvjerljivo.
Prikazuju li dakle te slike i kipovi zaista Djevicu Mariju ili pak nekoga drugoga? Odakle potjecu i zasto su crne? Jesu li to kopije slika boginje Astarte ili pak starih davno nestalih boginja drugih naroda i kultura? Ili je to ipak samo jedan nacin crtanja Bogorodice? Ova i slicna pitanja i dalje ostaju bez odgovora. Uputimo se dakle u slijedecih nekoliko nastavaka u svijet crnih Bogorodica... |
12.6.2008. u 20:49 |
|
Komentari članka:
12.6.2008. u 22:54 - PIAF - . . Da, crne Gospe, nešto tako predivno i tako misteriozno . . Svako moje hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj jeste preporod duše . . u prvi mah ta dva crna lica, jednostavna haljina učine mi se ružnim . . ali što ih duže gledam to me počinju vući sve jačom i neopisivom energijom . . koja mijenja, liječi, daje snage, za ono što je prošlo, za ono što dolazi, za naprijed . . hrabrije i jače . . kip crne Gospe -Majke Božje Bistričke jest velik dar našem narodu. U jednoj od crkvi u mom mjestu također postoji vrlo vjerna i lijepa kopija Crne Gospe iz Czestochowe, nažalost neštovana . . trebalo bi i bilo bi zanimljivo detaljnije proučiti porijeklo tog načina prestavljanja Majke Božje napose jer je riječ o Europi . .
16.6.2008. u 18:12 - atanazije - Meni je ipak ljepsa ona veza preko sv. Bernarda sa stihom "Nigra sum sed formosa". Citao sam jednom odabrane komentare na Pjesmu nad pjesmama koje je sv. Bernard napisao. Jako su lijepi. Znate li mozda, imaju li na internetu citavi komentari (propovjedi) ili malo duzi ulomci? Vidim da imaju na internetu: http://www.binetti.ru/bernardus/index2.shtml , ali samo na latinskom.
16.6.2008. u 22:58 - TroIva - Podrazumjeva se da kao cistercit posjedujem sva djela sv. Bernarda (nekih 10-tak jako debelih knjiga). Rado cu jednom objaviti tu na Blogu ekskluzivno na hrvatskom Komentar Pjesme nad pjesmama. Samo sam trenutno u vremenskom skripcu, no obecavam vam da ce se i to naci do Gospojina. |
| Marijine slike (2.dio) |
PORTRET SVETOG LUKE
Legenda da je sveti Luka bio umjetnik prvi put se pojavila u 6. stoljecu, tvrdnja da je on slikao Isusa u 7. stoljecu a ideja da mu je Marija pozirala kao portret stotinu godina kasnije.Otad se tvrdi da je Luka naslikao Mariju sa Bozanskim djetetom. Prema predaji ta se slika navodno toliko dopala Mariji da je odredila da ce tu sliku odsad i u sve vijeke vijekova pratiti njezin blagoslov.
U prici se dalje tvrdi da se Lukin utjecaj naglo prosirio nakon Marijina uznesenja te je stoga portret poklonio svom prijatelju "casnom Teofilu" komu je takodjer napisao svoje Evandjelje i Djela Apostolska.
Kasnije je slika dospjela u vlasnistvo Eudokije, supruge bizantskog cara Teodozija II (408-450), koja ju je poklonila svojoj sestri Pulheriji. Da bi prosirila stovanje Bogorodice, kasnije svetom proglasena Pulherija je u Konstantinopolu u godinama oko 450. dala sagraditi tri crkve te u najvecoj od njih objesila tu ikonu na stovanje. Ta ikona je bila izuzetno stovana i tisucu godina izvor milosti za bezbrojne vjernike, sve do dana kada su Turci 1453. osvojili grad i svetinju totalno unistili!
Ali kopije te "nebeske" ikone su izuzetno dobro sacuvane. Slika iz 14. stoljeca koja se cuva u rimskoj crkvi San Alfonso, poznatija kao Gospa od brze pomoci je najpoznatija od njih. Na drvu naslikani portret je najbolji primjer toga da se teologija cesto moze bolje objasniti slikama negoli rijecima.
Krist je u svom djetinjstvu imao viziju svoje muke i smrti: Bozansko Djetesce koje je snivalo u rukama svoje Majke se odjednom budi i gleda u Arkandjela Mihovila koji u rukama drzi koplje i trnovu krunu. Pogledavsi na drugu stranu ugledao je arkandjela Gabrijela sa krizem i cavlima. Gdjegod da pogleda Njegova muka je pred njim. U djecjem strahu prislanja se majci, dok mu s nogu pada sandala i On ju gotovo gubi. Istovremeno on cvrsto hvata za ruku svoju Majku koja ga svojim narjucjem stiti.
Taj simbolicki prikaz je vrlo fascinantan iako Marijin fizicki lik djeluje potpuno nerealisticno. Svaki detalj te slike je temeljni dio teologije: Marija ne gleda milo na svoje Dijete, nego na promatraca i u ocima joj se vidi osuda kojom promatraca sudi za buduce razapinjanje svoga Sina. Njene velike, otvorene oci te malena usta svjedoce da je Ona jako puno u zivotu vidjela, ali jako malo rekla. Ono malo sto je rekla bilo je vrlo fascinantno. To je samo jedno objasnjenje koje potice od mene, a vjernici koji promatraju ovu sliku mogu naci jos tisuce duhovnih tajni i objasnjenja skrivenih u tom portretu.
Crkva je tu ikonu proglasila radi cuda i milosti koja su se po njoj dogodila "Valde Miraculosa" ( cudotvorni prikaz). Vjeruje se da je ta slika u stanju ozdravljati i obracati, davati vjernicima blagoslov i utjehu. Pisac ovih redaka imao je cast osjetiti pomoc te Bogorodice.
Druge kopije Lukinog portreta Marije s Djetetom mogu se naci u Smolensku u Rusiji (11. st), u crkvi Della Salute u Veneciji ( ta kopija se nasla tamo kada je spasena od turskih gusara i bezboznika koji su razorili katedralu svetog Tita na otoku Kreti kada su osvojili otok 1669.) , u muzeju njemackog grada Triera, u Vatikanu te kako sam vec spomenuo u crkvi San Alfonso u Rimu. Takodjer prema nekim predajama jedna od tih kopija je i cuvena ikona Gospe Trsatske koja se cuva u crkvi franjevackog samostana na Trsatu pored Rijeke. Sve te slike se i dan danas raduju neogranicenom stovanju vjernika i na sva ta mjesta hrle hodocasnici zeljni Bogorodicine utjehe.
|
Galerija članka: |
| | | | |
| Opis: Ikona Djevice Smolenskaye koja se stuje u ruskom gradu Smolensku, takodjer jedna od kopija Lukinog portreta |
|
Opis: ruski grad Smolensk u kome se takodjer stuje jedna od kopija Lukine Bogorodice |
|
Opis: Mozaik Marije s Djetetom Isusom u Hagiji Sofiji u Istanbulu |
|
| | | | |
| Opis: crkva Chiesa della Salute u Veneciji |
|
Opis: Veliki oltar crkve Chiesa della Salute u Veneciji |
|
Opis: Gospa od brze pomoci koja se stuje u crkvi San Alfonso u Rimu |
|
|
4.6.2008. u 12:26 |
|
Komentari članka:
13.6.2008. u 21:48 - Udav - Zanima me koliko je ta legenda o Luki kao autoru prve ikone istinita.. Ima nekih potvrda za to?
14.6.2008. u 10:16 - TroIva - Ne postoji nijedan dokaz da je upravo sveti Luka zivopisao ikoju ikonu. Radi se o jednoj legendi koja mozda ima nesto malo s istnom no ne mora imati nista. U svakom slucaju ne dotice se temelja nase vjere je li ili nije apostol Luka naslikao Gospin portret. Ako mene osobno pitas je li legenda istinita rado cu ti odgovoriti da vjerujem da nije, no u svakom slucaju prica je interesantna. Zar ne?
15.6.2008. u 14:43 - Udav - Jako zanimljiva pa me je zato i zanimalo da li postoji neki dokaz. Ni ja ne vjerujem da je on autor ali da su ikone predivne jesu : ) |
| Marijine slike (1.dio) |
U svim vjerama i konfesijama postoje vjernici koji imaju potrebu vidjeti ono u sto vjeruju. Oduvijek su si ljudi pravili "idole" svojih bozanstava i slikama si predocavali kako bi nebo ili pakao mogli izgledati.
Nekada su si ljudi klesali veliku Boginju Majku od kamena ili drveta. Babilonci, Asirci i Egipcani su pravili ogromne kipove svojih bogova. Grci su u mramoru klesali seksepilno tijelo boginje Afrodite,Rimljani su broncom lijevali svoje bogove.Cak su i od svijeta povuceni Budisti pravili velike i lijepe prikaze "Prosvijetljenoga" za svoja svetista i hramove.
Buduci da je Bog krscana kao i toliki drugi bogovi postao covjekom i "nastanio se medju nama" potpuno je prirodno da su krscani zeljeli vidjeti kako bi On mogao izgledati. Njihove crkve i kuce posjeduju vizualne prikaze Njegovog zivota i djela te Njegovih cudesa: raspela, kipove i slike.
Buduci da Mojsijev zakon zabranjuje slikanje Boga, Zidovi su vjerovali da ne smiju biti umjetnici ili takve zaposljavati,stoga je krajnje nevjerovatno da ikoji od ranih Kristovih portreta posjeduje autenticnost.
Prve krscanske slike su se pojavile na zidovima rimskih katakombi u 2. ili 3. stoljecu. Pretpostavlja se da su slikane prema svjedocanstvima onih koji su vidjeli Isusa - to je poput toga da na primjer neki umjetnik crta Napoleona ili Wellingtona, a da ga prethodno nikada nije vidio.
Kada je Crkva postala veca i utjecajnija te se prosirila u nezidovski svijet sa njegovim poznatim umjetnickim tradicijama potrudile su se umjetnicke radnje u Konstantinopolu (danasnjem Istanbulu) da svijet preplave "istinskim" Kristovim portretima. Pretpostavlja se da mnogi od tih portreta potjecu iz radionice svetog Luke.
Krscani su posebno zeljeli vidjeti prikaz Djevice Marije, koja u sebi sjedinjuje tako mnogo dobrih i milosnih dijelova ljudske duse. Mogucnost da je neki od njenih bezbrojnih portreta autentican je nesto veci nego kod Kristovih buduci da je ona zivjela jos oko dvadeset godina poslije Njegove smrti ( od 12-20 godina, ne zna se tocno). Netko ju je morao vidjeti i poznavati kao majku Sina Covjecjega koga su mnogi vec priznavali kao Spasitelja te ju upamtiti kako je izgledala i kakva je bila u licu i tijelu.
(Nastavit ce se)
|
3.6.2008. u 22:43 |
|
Komentari članka:
4.6.2008. u 10:06 - jasminka - hvala na ovoj lijepoj i interesantnoj temi! |
|
|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
nena1
slovo
