Teska sudbina ukidanja zatrefila je jos jedan cistercitski samostan. Nakon sto je nedavno ukinut samostan u Rosenheimu te samostan Saint Souvier istjeran iz Reda zbog neregularnog nacina zivota, dva spanjolska te jedan talijanski izumrli sada je nazalost dosao red na prelijepu opatiju Belval u francuskom departmanu Nord-pas-de-Calais koju je pisac ovih redaka jednom imao priliku posjetiti. U toj opatiji je trenutno duhovnik jedan moj vrlo dragi prijatelj koji mi je otvorio put k cistercitskom nacinu zivota.
Opatija Nase Gospe u Belvalu je osnovana 1893. zaslugom velecasnog Hipolita Trannoya zupnika u Troisvauxu. Bilo je to vrijeme izrazito tesko za crkvu i redovnistvo u Francuskoj radi sve veceg napadanja na crkvene zajednice.
Prve sestre su se nastanile u jednom lijepom dvorcu iz 18. stoljeca. Sestre osnivateljice dosle su iz samostana Notre Dame de Laval u Mayenneu. Zastitnik im je bio sveti Josip Benedikt Labre koji je rodjen u kraju u kom se nalazi samostan Belval.
1954. je sagradjen novi samostan u kog se uselilo 60 monahinja cistercitkinja.
Zvanja je bilo sve manje i manje tako da je donesena odluka da se 2010. ovaj divni samostan zatvori, a preostale sestre da se presele u neke druge samostane.Sudbina gradjevina ostaje neizvjesna. Autor ovih redaka se nada da sestre nece prodati kucu Bozju kakvoj budistickoj sekti kao sto su to nedavno ucinili nizozemski franjevci.
Prema nekim spekulacijama ista ce sudbina zadesiti i poznatu opatiju Igny kod Reimsa (osnovanu od svetog Bernarda iz Clairvauxa) te opatiju Grace-Dieu (nasljednicu poznatog samostana Port Royal kod Pariza cija je opatica bila sestra poznatog fizicara Pascala).
Izrazavajuci zaljenje ukidanjem ove lijepe opatije imam zelju da barem jednom slicicom podsjetim na sestre koje tamo zive cekajuci smrt svoga samostana u 2010. godini.
Adieu, Belval!
7.5.2008. u 10:15 - Ness - Tužno. No, pitanje je sad, što je sa vjerničkim zalaganjem laičkim doprinosom u svetim zvanjima, što je s obiteljima koje bi trebale odgajati u duhu vjere svoju djecu? Kriza vjere u KC je sve više očita. Zaista, mislim da je vrijeme da se možda ugledamo na strogost islama. Koliko je otišao u krajnost svojom strogošću i netolerantnošću toliko smo mi katolici otišli u prevelike "slobode". Neka sredina između ove dvije krajnosti bi morala biti nešto što bi zaustavilo ovo propadanje samostana i krizu svetih zvanja.
No, da li je to moguće? Mislim da manjina o kojoj je govorio Isus postaje svakim danom još manja, kroz sito prosijana, kroz vatru kušnje puštena, tko ostane, ostane sjajan poput jarkog i toplog Sunca. Meni su zbog toga ljudi jake vjere u zadnje vrijeme posebno značajni i dragocijeni. Volim biti u društvu takvih, danas jako rijetkih
junaka. 9.5.2008. u 15:36 - atanazije - Zalosno.
Moram komentirati ovu fotografiju jer mi nije jasno jesu li sestre imale ovakvu kapelu od 1954. ili je to samo nesto privremeno?
Djeluje mi vrlo nepoticajno, da se najblaze izrazim. Kao da je netko u tvornickoj hali na brzinu sklepao sve potrebno za crkvu. Jedino lijepo su prozori. Moram priznati da bi mi bilo tesko ici u ovako blijedu i bezlicnu crkvu svake nedjelje, a kamoli provoditi onoliko vremena u njoj koliko pretpostavljam da monahinje borave. Zasto puno modernih crkava mora biti tako bezlicno, tako nesakralno sa ruznim oltarima, svijecama, ambonima, tabernakulima, misnicama itd.
Mozda ce me netko optuziti za pretjerani esteticizam, ali covjek nije samo duh i ljepota je jedan od nacina na koji se priblizavamo Bogu. Ne kazem da svako razdoblje ne treba imati svojih stilova, ali tko ce mi normalan reci da je ova kapela u usporedbi s brojnim starijim crkvama (i cistercitskim) lijepa?
Nevezano uz ovo, drago mi je da mozemo citati blog jednog hrvatskog cistercita. Hrvatski monasi su rijetke biljke, a ne znam ima li ijedan drugi blog? Vec duze vremena pratim izvrstan blog jednog vaseg subrata (jel to dobar izraz?)
http://vultus.stblogs.org/
Hvala vam na vasem trudu!
9.5.2008. u 21:57 - TroIva - Da, ova kapela nije narocito lijepa. Imate potpuno pravo. To je sadasnja kapela jer je malobrojnim monahinjama stilski ljepsa opatijska crkva postala prevelika i prehladna! Samo se jos nedjeljom i ljeti upotrebljava velika crkva.
Ni ja se ne slazem sa svim sto se unazad 30 godina desava po crkvama i samostanima jer upravo ta jednostavnost i moderniziranost, stiliziranost i estetika tjeraju ljude od crkve jer im je postala hladna i dosadna.
Mada ruku na srce tradicija naseg reda naredjuje samo jedan oltar, kip Djevice i kriz kao sto imaju ove sestre. Kada je u 18. stoljecu obnavljan moj samostan tadasnja su braca ocito tu tradiciju zaboravila te su stvorili crkvu sa 10 oltara i preko 1000 slika. Bogu hvala!
Po pitanju ruznih misnica moram Bogu zahvaliti sto su one u Francuskoj one jos u upotrebi. U Austriji su ih odnedavno poceli paliti i mise govoriti u riflama ili kojekakvim dugackim ruznim haljama. To se jednostavno zove bezboznost. :-(((
Članaka u rubrici: 1
Str. 1 od 1
Adresa ovog bloga je: www.kriz-zivota.com/blog/samostanska_razmisljanja
planinar
mlado
Mielikki
