LIstajući stare knjige iz škole naiđoh na ovu jednu pjesmicu koja me podsjetila na djetinstvo....Ovu sam pjesmicu zavolila čim sam je pročitala. tako je jednostavna a opet mi postavlja pitanje...Što bi uradila da susretnem Sreću...Kako bi je prepoznala i gdje bi je tražila?
Pa odgovor je već davno tu....Susrećem je svaki dan.. Ona je u ljudima koji su u mom životu , u svakom čovjeku koji prođe kroz moj život. Svaki od njih ostavlja djelić sreće u meni....koja traje....
Tako i vi ako imate SREĆU nemojte je držati samo za sebe...u maloj kutijici...nego izađite van i podjelite je s drugima.
Okitila se jedne nedjelje Sreća jer je odlučila posjetiti ljude.
Zakucala Sreća na prva vrata.
-Tko je ?-upita prvi čovjek.
-Sreća- odgovori Sreća.
-Divno! Dođi da te pojedem!
i pojede je čovjek i bi sretan.
Zakucala Sreća na druga vrata.
-Tko je ?-upita drugi čovjek.
-Sreća- odgovori Sreća.
-Divno! Dođi da te popijem!
I popije je čovjek i bi sretan.
Zakucala Sreća na treća vrata.
-Tko je ?
-Sreća!
-Divno! Dođi da te stavim u kasicu prasicu!
I stavi je čovjek u kasicu i bi sretan.
Zakucala Sreća na četvrta vrata.
-Tko je?
-Sreća!
-Divno! Dođi da te poklonim prijatelju!
I pokloni je čovjek prijatelju i bi sretan....
I Sreća bi sretna....
Aria
Zen
Zen
