Danas sam posjetio Marijanu i bolje je! Kako se svakodnevno čujem s Marijaninim suprugom i interesiram o njezinu zdravstvenom stanju, tako sam ga pozvao jučer k sebi na kavu nakon što je bio kod Marijane. Cijeli protekli tjedan Marijana je izložena bolnim i iscrpljujućim punkcijama operiranog područja glave, punktiranju kralježnice i doista joj treba mir i odmor. Zato je obitelj posjete svela na najuži krug, ne nazivaju je i ne dovode Filipa. Maleni se jako veseli mami i naravno, ne razumije što se događa. Marijani jako teško padaju rastanci od Filipa i kada odu, još joj je teže. Stoga sam na kavi zamolio Marijaninog supruga neka ju pita bi li ja mogao navratiti na 5 minuta. Poručio mi je da je rekla da. Jučer sam mu predao cca 100 isprintanih stranica vaših želja, poruka i molitvi, da pročita kada uhvati vremena i da prepriča Marijani.
Danas su nas posjetili naši prijatelji iz Čakovca i upravo primjer tog mog prijatelja, a i moje pokojne mame, dao mi je snage da dobro podnesem svoju operaciju kralježnice. Na odjelu sam slučajno upoznao Marijanu, kao što već znate. Moj prijatelj iz Čakovca je profesionalni vozač kamiona, čovjek čvrst i jak. Iznenada mu je pozlilo i prije 2 godine operiran mu je izuzetno rijedak tumor u srcu. On je već za 3 mjeseca nakon operacije sjeo za volan.
Zamolio sam ga da me odveze do bolnice i to je bio moj drugi izlazak nakon operacije, obzirom da mi je liječnik preporučio da ne silazim niz mojih 90 stepenica bez potrebe. Prekrasan sunčani dan i veselje što je Marijani bolje, učinili su vožnju do bolnice lakšom.
Marijaninog supruga i brata sreo sam pred liftom i zajedno smo došli na odjel. Marijaninan soba sada je čak imala jedan krevet više... Njoj je mir tako potreban, a kada u vrijeme posjeta svakoj pacijentici dođe samo 5 ljudi, to je 20-tak ljudi u ionako toploj sobi s pogledom na zapad.
Marijana je pričala sa svojom majkom i veselo pozdravila supruga i brata. Nakon toga i nas dvoje smo se srdačno pozdravili i Marijanin osmijeh obasjao je sobu...
Kratko sam joj rekao koliko mnogo ljudi pruža potporu njezinoj hrabroj borbi s opakom bolešću, koliko mnogo ljudi je spominje u svojim molitvama te koliko lijepih želja dolazi sa svih strana, a najviše od blogera dobrog srca.
Šalio sam se s njom da će po povratku kući morati otvoriti svoj blog i tako nam se povremeno javljati, no Marijana je kazala da nema kompjuter. Inače je po struci trgovkinja. Odmah mi je pala na pamet slijedeća ideja:
Ima li netko od vas staro računalo, možda upravo kupujete novo ili laptop, pa ne znate što ćete sa dosadašnjim računalom? Ako znate takvu osobu - upitajte ju bi li bila voljna svoj stari kompjuter ustupiti Marijani. Bilo bi zbilja lijepo da oporavljena Marijana postane naša blogerica...
Rekao sam Marijani da ima najljepši jastuk na odjelu - bio je to, naime, jastuk njezinog 3-godišnjeg Filipa. Rekla je da je vrlo umorna od svega i razočarana, mislila je da će već biti doma. Po ne znam koji put i Marijana i njezin suprug, počinju s rečenicom: ne znam kako da vam se odužim... Opet sam joj rekao: kada ti bude najteže, za domaću zadaću ponovi 20 x "Sve će biti dobro, ja to mogu..." Poslije sam suprugu, na kavi, pokušao objasniti da sam sve činio iz suosjećanja i velike želje da nekako pomognem. Propovjed fra Zorana, bolničkog kapelana, o snazi ujedinjene molitve u slučaju male Magdalene koja je ležala u komi, a da medicina nije imala odgovor na pitanje zašto, nadahnula me da istu večer kada sam upoznao Marijanu, pošaljem MMS supruzi i prijatelju Dariju, koji su e-mail proslijedili svima iz adresara.
Rekao sam Marijaninu suprugu da nema oduživanja... To je nešto što sam morao i želio napraviti za tu hrabru mladu ženu, koja je po tom prebrodila tu tešku operaciju mozga. Dogovorili smo se da ćemo se skupa s Marijanom naći u Toplicama kada dođem tamo na rehabilitaciju, jer oni stanuju u okolici...
Rastali smo se srdačno s Marijanom i pošli na kavu u bolnički kafić. Marijanin suprug je kolega po struci mom prijatelju iz Čakovca, i tema im nije nedostajalo. Moj je prijatelj dobro procijenio da će razgovor o struci odvratiti misli Marijaninom suprugu sa njegovih briga. Popričali smo malo na sunčanoj terasi kafića i rastali se s obećanjem da se vidimo kad Marijana ode doma.
Draga Marijana, laka ti noć. Mirno spavaj, odmori se i neka ti dragi Bog dade snage da izdržiš i ustraješ u svojoj bitci. Mali Filip te nestrpljivo čeka...
Čujem ponekad od ljudi koje sam molio da pročitaju apel za molitvu i podršku Marijani Horvat, hrabroj 27-god. majci 3-god. Filipa, koja je pristala na četvrtu operaciju tumora na mozgu i za koju joj je rečeno da ima samo 3% šanse da se probudi; dakle čujem nešto kao:
joj, to me deprimira... imam dovoljno vlastitih problema... ili a tko za mene moli?... ...ne vjerujem u to - to su opet neki lanci sreće e-mailom... i slično.
HEJ LJUDI ! Probajte izaći iz svojih okolpa i ljuštura... Pogledajte oko sebe i pružite ruku nekome tko je pao... Najmanje što možete učiniti kad čujete za tuđu nevolju ili bolest je pokazati malo empatije, suosjećanja.
Ako smognete snage pokušati pomoći nekom, ne zaboravite da pomaganjem drugima pomažete i sebi.
"Tko moli, jasno osjeća, da je s Bogom u zajedništvu onoliko koliko su mu na srcu drugi ljudi. On kaže: "Oče naš koji jesi na nebesima", a ne" Oče moj".
e-mail za molitve, podršku i pozdrave Marijani: z.zdravko@gmail.com
Borba s opakom bolešću i ljubav prema sinčiću Filipu
HIM! Sve dolje napisano na ovom postu je rekapitulacija mojih pokušaja da potaknem što veći broj ljudi dobre volje da mole za jednu hrabru mladu (27 god.) ženu, suprugu i majku 3-godišnjeg Filipa, kojoj je u petak 14.3. po četvrti put operiran tumor na mozgu. Prognoze liječnika bile su sumorne, dali su joj samo 3% šanse da se probudi. Kad ne bi pristala na operaciju ostalo bi joj samo još koji tjedan života.
Marijana je izabrala život i borbu, s najvećom željom da ponovo zagrli svog malog Filipa.
Tada sam ležao u sobi do Marijanine nakon operacije kralježnice. Nadahnut propovjedi bolničkog kapelana fra Zorana Senjak dan prije moje operacije, kada je kazao kolika je snaga molitve bila u slučaju male Magdalene koja je pala u komu u gripi, a liječnici nisu imali objašnjenja za to. Njezin je ujak uputio tisuće apela za molitvu za malu Magdalenu. Ljudi su se odazvali i molili, tisuće ih se ujedinilo u molitvi za malenu djevojčicu u komi. Magdalena se, Bogu hvala, probudila iz kome i sad je dobro, opet bez logičnog objašnjenja medicine.
Zato sam odlučio iz bolnice uputiti mobitelom MMS mojoj supruzi kod kuće i najboljem prijatelju Dariju u ured, oni su sastavili slijedeći apel i e-mailom poslali svima iz adresara, s molbom da i primatelji učine isto i pomole se za Marijanu:
Apel upućen 12.3.2008. svim ljudima dobre volje iz KB Dubrava, odjel neurokirurgije, gdje sam upoznao Marijanu:
"Marijana Horvat ima 27 godina i boluje od tumora na mozgu. U zadnje 3 g. operirana je 3 puta. U petak 14.3. ide na 4. operaciju koja ce trajati 15 sati. Lijecnici na zalost Marijani daju samo 3 % sanse da se probudi. Marijana zarko zeli zivjeti i podizati svoga 3-god. sina Filipa. Pomolite se za Marijanu i posaljite ovaj mail svima iz svog adresara jer molitva cini cuda"
E-mail s mog mobitela u kojem je bio gornji apel i slika Marijane pred operaciju prosljeđivali su moj predobri prijatelj Dario i moja supruga isto večer i cijeli sutrašnji dan 13.3.:
Tisuće ljudi odazvalo se i molilo za Marijanu, a dragi Bog dao joj je snage da sve dobro podnese. Marijanin neurokirurg dr. Milorad Vlendečić obavio je izuzetno složen i težak zahvat koji je trajao više od 10 sati.
Nekima od Vas (oprostite) nisam fizički bio u mogućnosti javiti svima pisao sam:
Nedjelja, 16.3. 21.30 h
"Dragi moji poznati i nepoznati prijatelji,
svim ljudima dobre volje s oduševljenjem javljam da je Marijana Horvat dobro podnijela tešku operaciju, koja je bila izuzetno zahtjevna i trajala je dugo. U subotu je došla k svijesti i bila je još na intenzivnoj jedinici. U nedjelju je prebačena na naš odjel Neurokirurgije KB Dubrava! Sreća njezinih najbližih neizreciva je, ponovo će moći zagrliti svog 3-godišnjeg Filipa. Snaga molitve i ljubav božja nemaju granica...
Zahvaljujem svima koji ste bili u mislima bili s Marijanom i molili za nju. U nemogućnosti sam da svima odgovorim, pa Vas ljubazno molim da vaše prijatelje i kontakte iz adresara obavijestite o Marijaninoj pobjedi.
Posebna hvala fra Zoranu Senjaku, kapelanu KB Dubrava koji je meni dao duhovnu snagu i nadahnuće da ovako pokušamo pomoći Marijani. Također i vlč. Korenu iz Svetišta BDM u Mariji Bistrica koji je održao misu za Marijanino ozdravljenje, te svima iz župe Sv. Leopolda Mandića. Hrvatski katolički radio danas mi je dao priliku da se i preko etera zahvalim svima koji suosjećaju s ljudskom patnjom i bolesti. Vjerujte, moje mi se bolesti sada čine kao neka daleka prošlost, iako sam u ponedjeljak operirao kralježnicu. Golema količina pozitivne energije usmjerena na Marijanu ganula me i dala mi snage da ne mislim koliko ću još dugo biti u krevetu.
Volio bih kada bi neki od vas možda uputili neku osobnu poruku Marijani, njezinoj obitelji. Možete ih slati na moj mail: z.zdravko@gmail.com
Obećajem da ću sve pristiglo isprintati i donijeti Marijani i njezinom suprugu.
Vrhunski neurokirurg koji je Marijanu operirao već 4. put zove se prof. dr. Vilendečić, od srca mu hvala. Općenito svi neurokirurzi tog odjela vrsni su operateri, no nadasve dobri ljudi. Sestre. kojima osmijeh ne silazi s lica dižu teško pokretne pacijente na noge svojom dobrotom i požrtvovnošću.
Sve Vaše poruke, molitve i pozdrave do kojih sam mogao doći isprinatao sam i odnio Maijanai 19.3. kada sam na odjel došao vaditi konce. Naravno, sestre su me pustile na kratko, no Marijana treba mir i tišinu, i svo vrijeme za svog supruga Zdravka, malog Filipa i roditelje koji su stalno bili uz nju.
Posebna hvala gospođi koja je preporučila knjigu ugledne njemačke znanstvenice dr. Johanne Baldwig - Rak, problem i rješenje. Napominjem da je to klasična medicina, dr. Budwig je čak 7 puta bila nominirana za Nobelovu nagradu. Metode iz knjige su pomogle mnogima pa je moja supruga knjigu kupila, a ja poklonio Marijani da što uspješnije, uz Božju pomoć, nastavi bitku za svoje zdravlje.
Svi koji ste zainteresirani za vrijedne metode dr. Budwig infomacije možete naći:
Knjiga "Rak - problem i rješenje" prijevod je njemačkog izdanja "Krebs - das Problem und die Lösung" iz 1999. godine. Doktorica Budwig bila je svestrana znanstvenica farmaceutske, kemijske i kvantno-fizikalne orijentacije, koja je 1951. prva detektirala masnoće u krvi. Knjiga opisuje prevenciju i liječenje tumora metodom nastalom nakon sveobuhvatnih i originalnih istraživanja koje je autorica provela. Primjenjujući zatim svoju uljno-proteinsku prehranu na pacijentima, još od 50-ih godina 20. stoljeća liječila je tisuće oboljelih s visokom stopom izlječenja. Knjiga se sastoji od nekoliko dijelova: opisi njezinih istraživanja, zaključci i otkrića; pisma zahvalnih izliječenih pacijenata; njezine postavke i znanstveni radovi kroz prizmu teksta nominacije za Nobelovu nagradu (visokokvalificirani predlagači dr. Budwig su sedam puta nominirali za tu nagradu); opis korisne uloge esencijalnih masnih kiselina u organizmu i štetnost transmasnih kiselina; kratke upute njezine uljno-proteinske prehrane. Za razliku od njemačkog originala, knjiga ima i nekoliko dodataka, a to su recenzije hrvatskih stručnjaka, novija svjedočanstva izlječenja te opisi masnih kiselina.
Knjiga se može kupiti na sljedećim prodajnim mjestima: Ekoherbalija (Zvonimirova, kod Heinzelove), Ekoherbalija (Dolac), Eko Terra (Maksimirska 29), Planetopija (Ilica 72), Medicinska naklada (Vlaška 90), Alfa (Importane centar, Starčevićev trg) i Veble knjižara (Vlaška 7)Izdanje: 1. izdanje 2007.Cijena: 90 kuna
I ono najvažnije, jučer sam bio kratko kod Marijane baš nakon što je doručkovala. Izgleda jako lijepo, smireno i sretno. Vratila joj se boja na lice i sjaj u oči, u kojima se zrcali njezin sinčić Filip. Fascikl s Vašim porukama i molitvama i knjigu spremila je u svoj ormarić i kada bude mogla opet jasno vidjeti pročitat će ih.
Sve Vas srdačno pozdravlja i šalje jedno veliko HVALA!
Na ovom blogu moći ćete pročitati o Marijaninom oporavku kada budem imao nove informacije. Za sada ne mogu puno hodati nakon operacije kičme, a stanujem na 5. katu bez lifta. No, nadam se da će naša Marijana prije kući, nego ja budem ponovo išao na odjel...
Od srca hvala svima koji ste se molili, jer to je neizmjerna snaga za potrebite.
Želim Vam svima od srca Sretan Uskrs i neka dragi Bog čuva Vas i Vaše najmilije.
21.3. Marijana se hrabro drži ALELUJA!
Naša Marijana dobro se oporavlja. Dobio sam informaciju da već polako hoda, da joj se vid bistri, no da joj treba puno mira, tišine i prisustvo samo njezinih najbližih. Danas je prvi put zagrlila svog 3-godišnjeg sničića Filipa kojeg nije vidjela otkako je bila primljena na odjel. Najviše me razveselio razgovor sa njezinim suprugom, koji je zvučao veselo i upravo se spremamo u Zagreb s Filipom.
Kazao mi je da Marijana sredinom idućeg tjedna ide doma!
Pitao me kako da mi zahvali za apel koji sam pokrenuo prošle srijede dok sam još ležao na odjelu. Odgovorio sam mu isto što i Marijani prije operacije: „molite i vjerujte da će sve biti dobro“, OK. - Dogovorili smo da ćemo se naći na kavici u Varaždinskim Toplicama u vrijeme kada ću tamo biti na rehabilitaciji zbog operirane kralježnice. Marijanin suprug je poručio da nema dovoljno riječi da zahvali svima Vama koji ste tako predano i čvrsto molili za Marijanu, nije mogao vjerovati kada je pročitao neke od Vaših poruka koje sam isprintao s maila i donio Marijani 19.3. On i Marijanini roditelji čuli su za brojne mise koje su održane za Marijanino ozdravljenje. Zvučao je kao potpuno drugi čovjek, prirodno, kojem je palo veliko breme s leđa. Filipu je danas Marijana darovala mali model džipa koji sam joj dao večer prije operacije, uz uvjet da mi obeća da će Filipu taj auto dati poslije operacije.
Sretan sam, dragi znani i neznani prijatelji, blogeri, kolege i svi Vi koji ste se ujedinili u molitvi za Marijanu. Sretan i ispunjen, no sada sam već počeo misliti na vlastite boleštine i hvata me panika. Dosta toga kod mene ne štima i čvrsto sam odlučio promjeniti način života, pogotovo prehrane. Već sam 3 mjeseca na bolovanju, otkako mi je puknuo disk i uklještio lijevu nogu. Tek negdje sredninom svibnja, ako Bog da, moći ću natrag na posao. Ovako sam ležeći teret (pišem na laptopu koji mi je posudila draga nećakinja Irena) svojoj supruzi, koja ima i previše svojih tegoba, stanujemo na 5.katu bez lifta i zdravom je teško doći gore. Supruga mi je prebrodila melanom, hvala Bogu, sada su nalazi u redu. Sve je sada na njoj i vidim da jedva diše od trke i obveza. Naša kći je na sreću dobra djevojčica, pa pomaže mami i razveseljava tatu. Danas me je iznendila svojim blogom koji je posvetila molitvi za sve bolesne, za djecu koja si oduzimaju život, o djeci koja se bore za život, o napuštenoj djeci... njen blog je: http://apelzabolesnike.blog.hr ostao sam bez teksta, i sjetio se kakav dragulj imamo, mi ga brusimo da bi još više sjao, ali i učimo od nje svaki dan nešto novo.
Oprostite, ako sam previše „njorgao“ o svojim tegobama. Svaki Vaš mail, chat, komentar veseli me i imam opet osjećaj da sam koristan. Laku noć
Gledam Papu na križnom putu u Koloseumu i mislim na Marijanin križni put... Hvala ti Bože na molitvama svih dobrih ljudi i učvrsti ih u vjeri da mole za njezin potpuni oporavak. Sve Vas lijepo pozdravljam i obećajem staviti na blog nove, još bolje vijesti o Marijani.
Danas sam doznao radosne vijesti vezane uz Marijanin oporavak. Molim da uvažite da ona ima glavobolje, još vidi slabije, smetaju je šumovi (pogotovo mobiteli, telefoni, glasna muzika iz susjednih soba...) tako da ne zovem nju, već njezina supruga. Kazao je da je mali Filip s tatom svaki dan kod Marijane i da Marijana hrabro podnosi odvajanje od Filipa kada posjete završe. Danas je bila okružena sa svojim najmilijima, baš kao što i treba biti na Uskrs. Najvažnije je da najkasnije u srijedu 26.3. ide doma na kućnu njegu.
Marijana je dobila veliku bitku protiv četvrtog tumora na mozgu, no rat se nastavlja. Suprug se slaže da će pokušati sve, promijeniti način prehrane, ali prvenstveno po savjetima Marijaninog neurokirurga dr. Vilendečića. Knjiga „Rak – problem i rješenje“ koju mi je e-mailom preporučila gospođa čiji suprug ima slične tegobe mogla bi biti od pomoći. Jer, tumor (rak) se operira, odstranjuje, ubija zračenjem, citostaticima i ponekad, na žalost, dolazi ponovo. Suština pristupa dr. Johanne Budwig, poznate biokemičarke iz Berlina koja je 1951. otkrila masnoće u krvi, koje od tada postaju rutinska metoda u kontroli krvne slike i koja je 7 puta nominirana za Nobelovu nagradu, suština njezina pristupa je prehrana s korisnim masnoćama, a izbjegavanje onih štetnih (sve su štetne na visokim temperaturama, friteze i sl.) Ispričavam se svima koji o ovome znaju puno više nego ja, no tako sam ja kao laik shvatio metode dr. Budwig – liječiti bolesne stanice tumora (raka) da ponovo postanu normalne, a ne ubijanje istih. Budući da su na kliniku u Berlinu dr. Budwig slali u pravilu „neizlječive“ slučajeve, imala je visok postotak izliječenih po svojoj metodi prehrane zdravim masnoćama.
To ću svakako, kada se Marijana još oporavi i dođe kući, ispričati njezinom suprugu, kada nađe vremena pročitati navedenu knjigu, koju sam im poklonio prilikom mog posljednjeg posjeta Marijani.
Moj bivši cimer Damir iz okolice Bjelovara, koji je također operirao kralježnicu i još je na odjelu, kaže mi da sretne Marijanu na hodniku i da prošeću malo zajedno. Damir i ja smo večer prije Marijanine operacije pokušavali razbiti turobnu atmosferu u Marijaninoj bolesničkoj sobi, čuli smo plač, i mladi glas koji se mobitelom oprašta od svojih prijateljica. Starija pacijentica iz sobe pokušavala je svu pozornost skrenuti na sebe, mada je sama imala lakšu operaciju kralježnice, no zbog niskog praga tolerancije na bol, bila je izrazito turobna.
Kada je ta žena izašla iz sobe, Damir, gđa Zlata i ja, nakon šala, priče o djeci, malo gledanja TV, s Marijanom smo izmolili slijedeću molitvu:
Molitva u bolesti
Gospodine, želim ozdraviti.
Ti si nosio naše boli. Uzmi sve moje snage u svoju ruku i iscijeli me.
Gospodine, ti si mir.
Ja sam nemiran i pun straha.
Ti si moje grijehe uzeo na se. Dođi! Daj mi mir.
Iz dubine vapijem k tebi, Gospodine.
Čuj glas moj i pomozi mi, jer iz nevolje i straha vapijem.
Molim za tvoju blizinu i tvoju pomoć.
Molim te da učiniš čudo na mom tijelu i na mojoj duši i da ih izliječiš.
Ne znam zašto sam bolestan.
Uvjeren sam da je ovo tvoja volja.
Bio sam zdrav i oslanjao se na svoju snagu.
Sad se drugi brinu za me.
To je bila volja tvoja. Želim to naučiti.
Živio sam među zdravima i nisam vidio bolesnih.
Sad vidim oko sebe more patnika.
Daj mi oči za sve koji sa mnom trpe.
Mislio sam da se moj život nastavlja bez kraja.
Uvijek sam radio i nikad nisam imao vremena.
Sad mi vrijeme prolazi uzalud...
Ostavio sam za sobom mnogo nereda.
Oprosti mi moj dug i daj mi vremena da i ja svima oprostim.
Ozdravi me, Gospodine, na tijelu i duši i daj da zdrav
Iznova započnem živjeti...
Predajem se tvojoj volji.
Želim tebe naći, tebe primiti, tebi zahvaljivati
I tebe uvijek slaviti.
Amen. (Slavimo Boga)
I Marijana i mi oko nje osjetili smo olakšanje, no što je najvažnije, Marijana je bila smirenija. Gledala je na nas široko otvorenih očiju, očima koje više nisu imale suza za isplakati tjeskobu, i pitala: Kako da Vam zahvalim? Kazao sam joj da za domaću zadaću svaki put kada je u toku noći prije operacije obuzme strah, 20 puta ponovi: Sve će dobro proći. Nasmješila se...
Ta je hrabra žena odabrala život – iako su prognoze bile strašne, samo 3 % šanse da se probudi. Da nije pristala na operaciju, prognoza bi bila još 2-3 tjedna života.
Divim se njezinoj hrabrosti, žarkoj želi da svog Filipa podiže skupa s njegovim ocem i djedovima i bakama...
Ovom pričom o Marijaninoj bitci, želio bih svim Marijanama, svim bolesnim i potrebitim, onima koji su izgubili nadu ili ne vide u svom životu smisla, htio bih im poručiti:
Bog je s Vama i Bog je u Vama. Ili kako nam je rekao: Ne bojte se, ja sam s vama.
Duboko sam uvjeren da je MMS poslan te večeri iz bolnice mom prijatelju Dariju i mojoj supruzi, koji su napravili e-mail poruke s apelom za molitvu za Marijanu, čiji broj je progresivno rasta i prosljeđivan dalje iz adresara ljudi dobre volje, ujedinio tisuće i tisuće dobrih duša u molitvi za Marijanino ozdravljenje. Među tisućama odgovora i upita, bio je i mail s 3 adrese blogera ( vidite ih u mojim linkovima ) koji su pokrenuli masovnu akciju među blogerima. Ta silna količina pozitivne energije, koja je sastavni dio svake molitve, dala je Marijani snage, njezinom operateru koncentraciju i mirnu ruku, a njezinim najbližima snage da vjeruju u povratak svoje supruge, majke, kćeri...
Dragi prijatelji, molim Vas da se i dalje sjetite Marijane u svojim molitvama i da molite za njezin potpuni oporavak po povratku kući.
U tim molitvama, molim Vas da spomenete i fra Zorana Senjaka, bolničkog kapelana, koji je u propovjedi dan prije moje operacije spomenuo snagu molitve u slučaju malene Magdalene, 5-godišnje djevojčice, koja je pala u komu za vrijeme gripe. Liječnici nisu imali objašnjenja za to. Njezin je ujak uputio apele e-mailom i odazvalo se veliko mnoštvo dobrih ljudi (sigurno su i mnogi od Vas primili taj e-mail i molili za malu Magdalenu) Djevojčica se probudila iz kome i isto tako nije bilo medicinskog objašnjenje, to je bila snaga molitve Bogu za to divno malo biće... Tako je fra Zoran spomenuo taj primjer kao širenje pozitivne energije i kakvu snagu ima ujedinjena molitva.
Danas, kada sam fra Zoranu čestitao Uskrs, rekao mi je da je zbog srčanih problema bio 6 dana na koronalnom odjelu. Nisam to znao, jer smo se zadnji put čuli poslje Marijanine operacije, kada je on odlazio do intenzivne njege i govorio mi kako je Marijani. Budite dobri, i spomenite fra Zorana u Vašim molitvama, jer je taj dobar i blagi kapelan utješio mnoge, pričao s Marijanom, pa tako i meni dao snagu da podnesem operaciju.
Jedan dnevni list pisao je o molitvi za malu Magdalenu i široka javnost je saznala za tu priču sa sretnim ishodom. Isto tako, za Marijanu su se interesirale mnoge redakcije i novinari i tražili broj mobitela Marijane i sl. Odakle meni pravo, pomislio sam, da im to dam i da od toga rade senzaciju? No, na drugu pomisao, upitao sam se: zašto ne bi pisali o Marijani? Ionako novine i vijesti prodaju crne kronike i sve vrste morbidnih vijesti... Zašto na bi pisali o nečem tako čistom i pozitivnom kao što je borba hrabre mlade majke i žene za život, i o tisućama ljudi s razvijenom empatijom i vjerom u snagu molitve?
Danas sam razgovarao s Marijaninim suprugom i vijesti na žalost nisu kako smo svi očekivali, nadali se i molili. Marijani se nakon operacije tumora na mozgu svakodnevno vrše punkcije, a to je vrlo iscrpljujuće te liječnici pomno nadziru njezino stanje. Ove česte promjene vremena loše utječu na nju, ima glavobolje, nervozna je… Što je sve pretrpjela, propatila i fizički podnijela ta hrabra mlada žena, smo Bog zna.
Marijanin otpust iz bolnice, planiran za sutra, odgođen je i mora još ostati dok joj ne bude bolje.
Marijanin suprug je jutros kupio Večernji list i odnio joj ga, oboje su pročitali članak gđe Sandre Veljković o Marijaninoj borbi. Članak je napisan bez senzacionalizma i patetike, s finim osjećajem za sudbinu naše Marijane. Istaknuta je podrška i molitve i Vas, dragi blogeri i svih koji posjećujete naše stranice.
Apeliram na sve Vas, da nastavite s molitvom za Marijanino ozdravljenje, pišite joj poruke na: z.zdravko@gmail.com ili ostavite komentar na ovom blogu. Sve skupa ću isprintati i poslati Marijaninom suprugu, jer kako mi je rekao, Marijani puno znače Vaše riječi podrške i daju joj snagu da izdrži.
Oni među Vama koji ne mole ili su ateisti, također su pozvani širiti pozitivnu energiju – pošaljite mail i poručite joj nešto iz srca ili podijelite s njom i nama svoje iskustvo. Iskreno vjerujem da dobre želje, poruke iz duše ili molitve imaju istu snagu, a što je najvažnije, sve nas ujedinjuju u potpori Marijani Horvat, 27-godišnjoj majci malog Filipa, supruzi i kćeri. Osobno, kad molim za Marijanu, mislim na sve Marijane, sve bolesne, bolesnike bez nade, osamljene, umirujuće (kao moj siroti tetak Mate) i želim da im dragi Bog pokaže svoju milost.
Kada bude imao boljih vijesti o Marijani, njezin suprug je obećao javiti mi, a ja Vama da ću to staviti na ovaj blog.
Skenirani članak iz Večernjeg lista od 25.3. o Marijani, možete vidjeti na adresi: http://apelzabolesnike.blog.hr
Još jednom Vas sve lijepo molim, pomolite se za ovu hrabru mladu ženu. Sve poruke, molitve, pozdrave, želje i vlastita iskustva, možete poslati na mail: z.zdravko@gmail.com i ja ću sve isprintati i predati Marijaninom suprugu. Njima podrška ljudi dobre volje daje snage da se nose sa svojom teškom borbom, u kojoj će Marijana uz Božju pomoć, čvrsto vjerujem, pobjediti...
Hvala Vam, i oprostite što je članak ovako dug i nepregledan. Nema dovoljno iskustva s blogovima.
planinar
mlado
Mielikki
