U ovim noćnim satima, kroz povijest kršćanskoga naroda i kroz općenitu povijest od postanka ovoga Svemira, svi sveci i svetice, sveti puk Božji, je hodio po svojoj ćeliji po kamenjima i bosih nogu dolazio pred Raspelom Krista Kralja....
Zamislimo to ozračje, u jednoj se takvoj prostoriji nađimo koja je omirisana smirnom i kleknimo duboko uronjeni u Božji misterij.
U jutro ove svetkovine, koja ostavlja na vjernike poseban pečat i znak..... ljubav je razlivena s križa, kapi krvi i vode su potekle sa boka Kristova.
U jednoj poslanici, lijepo je napisao sv. Bonaventura:
"Promisli i ti, otkupljeni čovječe, tko je, kako velik i kakav ovaj koji za te visi na križu, čija smrt oživljuje mrtve, čije preminuće žali i nebo i zemlja, a tvrdo stijenje puca.
S druge pak strane, da bi se iz boka Krista usnuloga na križu stvorila Crkva, i ispunilo Pismo koje kaže: `Gledat će onoga koga su proboli˙, božanskim određenjem je dopušteno da jedan od vojnika kopljem probode i otvori onaj sveti bok, sve dok se s krvlju i vodom ne izli cijena našeg spasenja; ono je iz izvora, to jest iz skrovišta srca, izašlo, snagu dalo otajstvima Crkve da podjeljuje milosni život, te da onima koji već u Kristu žive bude napitak izvora živog koji struji u život vječni.
Ustani, dakle, prijateljice Kristova, i budi poput golubice u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim; ondje poput vrapca koji nalazi sebi kuću bdij bez prestanka; ondje usta svoja primakni da s radošću crpiš vodu iz izvora Spasenja. On je naime izvor. On je rijeka što je izvirila u Edenu i odatle se granala u četiri kraka te, izlijevajući se u pobožna srca, oplođuje i navodnjava svu zemlju.
Živom željom trči k tom izvoru života i svjetlosti, ti Bogu odana dušo, pa iz dna svoga srca njemu zavapi:
´O, neizrecivi uresu velikoga Boga i najčišći sjaju vječnoga svjetla, živote što svaki život oživljuješ, svjetlosti što svako svjetlo svjetlošću napajaš te činiš da mnogobrojna svjetla trajno blistaju pred prijestoljem tvoga božanstva sve do prvog praskozorja!
O vječno i nepristupno, sjajno i slatko vrelo izvorno koje je skriveno od očiju svih smrtnika,ti si bez dna, dubina ti je beskrajna, širina neobuhvatna, čistoća nepokvarljiva.´
Odatle ističe rijeka koja ´razveseljuje grad Božji´ da uz ´radosno klicanje i hvalospjeve´ otpjevamo tebi hvalospjeve i iskustvom posvjedočimo kako je ´u tebi izvor životni i tvojom svjetlošću´ svjetlost vidimo."
A što dodati za kraj, nego ljudi danas se ispovjedite, hitajte ispovjedaonici po zagovoru Sv. Leopolda "oca ispovijedi". Žurno pođite i na sv. misu i danas za sve bolesne, nemoćne je prikažite. Današnja svetkovina bila svima obilan blagoslov i anđeli nebeski vas čuvali. Amen.
Kako u današnje vrijeme naći povjerljivog, iskrenog i pravog prijatelja?
Pitam se i u molitvi, i u putu kad odlazim kući iz škole kako naći prijatelja?
Život je prolazan, ovaj na Zemlji, do onoga u Vječnosti.
Prijatelja je jako teško imati. Imati čovjeka od povjerenja, onoga koji će te savjetovati na pravu stranu. Imati onoga koji te neće ogovarati od roditelja i da bježiš od stvarnih problema.
Tko nam je uistinu pravi prijatelj nego Isus Krist, kojega nosimo u svetohraništu svoje duše. Jako je potrebno i njegovati taj nutarnji razgovor, razgovor Neba i Zemlje.
*** kratka stanka ***
Treba malo stati i zaspati nakon ovih umornih dana.
Ne ići prema dnu i ne se razočarati ako te je prijateljica ili prijatelj iznevjerio, izdala možda a u krajnjem i srušila, oborila.
Svakodnevne stvari treba itekako razmatrati, jer danas svi nude sve i svašta.
Koliko puta smo bili pred strahom, izloženi nasilju, zlostavljanjima i izrugivani od svih?
Pitam se koliko puta.
Ali kako, na koji način riješiti taj strah koji nam se uvukao "pod kožu"?
1. način koji pomaže je malo se pokušati smiriti, opustiti i disati normalno.
2. srce jače kuca. On te čeka, priđi mu klanjajući se svim srcem svojim jer znaš da imaš strah.
Nadam se da ti je lakše. . .
Ljudi su toliko danas izloženi tim psihički strahovima.
"Idem u školu, pitat će me... Koliko ću dobit?"
"Ajme moram i za ovaj mjesec platiti tolike troškove i dugove"
"Joj imam ispit iz vožnje. Tko zna ako se ne okrenem možda me ne pusti."
"Joj, kako me ona gleda. Prije prijateljice, a sad bi se poklale zubima"
Smirite se. Nemaju te što čuditi ovi primjeri, koji su gore navedeni. Ove riječi svakodnevno dopiru do ušiju i u atmosferi izlaze toliki krikovi, jauci i boli koji se nama stavljaju kao problemi.
Toliko je danas teško živjeti, jer ne znaš više ni hoćeš li kad iziđeš iz kuće, u nju se opet vratiti.
Problem: nepovjerenje, pretjerano predavanje svoje volje u ništa.
Čujete li na vjestima koliko ima prometnih nesreća?
I nije vas strah.
Čujete li koliko zlostavljanja ima?
I nije vas strah.
Čujete li koliko obitelji i žena i djece su izloženi opasnostima?
A kako riješiti te poteškoće. Ja stvarno u ruke Božje predajem sve ove okolnosti i situacije, jer danas, sutra ne znamo hoće li biti ovako ili još gore.
Ovo vrijeme je puno svijetlosti i milosti, kao što smo prolazili kroz križni put trpljenja, tako isto imamo i križni put slave koji nas vodi do Gospodina.
Povuci se na samotno mjesto i pokušaj se sabrati.
Sami ste na pučini ovoga svijeta, daleko negdje u tišini, ti i Bog.
Poslušaj što ti Bog poručuje, tvojoj duši. Što ti on hoće da kaže, jer su vremena jako ljuta i naopaka.
Današnji dan nam daje velika i silna ljud+bljena djela uz brojne trenutka.
Da stanemo i divimo se nekim osnovnim stvarima na koje smo zaboravili u brzini i daljini ovoga svijeta.
Zen
risen
Zen
Eutanasije
