 
| BLOG2 |
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| Moje pjesme moji sni |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
| Kapi nadahnuća III |
Tko će se zaputiti tragom tvojih stopa
kad izmaglica dotakne tvoje srce
i počne ga zarobljavati?!
Ima li on ključeve za silne okove
što ga more sada?
Čežnjo moja, oblaku daždeni,
prospi se,
obuzmi me
i oslobodi!!!
***
Noćas stojim na raskršću
sklopljenih ruku
i prebirem u sebi sjećanje
na putokaz.
Prošle si mi noći došao reći
da ćeš me voljeti cijeli život,
a danas sam opet sama,
na raskršću
Znaš li kako se lijepe slomljene, razbijene perle?
Kakav li je njihov ples
dok dažd pada danima?
A sjećanje na jednu davnu oluju još ne prolazi
jer bole kapi što su padale po srcu sretnome...
***
Oblaci se stapaju s morem
i tvore zavjesu uspomena.
Je li ono dvoje ljudi
ili tek dva drveta,
ne raspoznaje se,
no nije mi važno jer je sve prolazno,
smrtno,
raspadljivo...
***
Tuga ima tanke konce,
koje vješto ušiva u tkanine vremena.
Uvodi ih rukom virtuoza,
pogledom cinika
i osmijehom varalice.
Uzalud je sunce
kad ona svoje vezove započne
jer tada samo dažd rominja.
Njezini konci su raspadljivi
(kao, uostalom, sve materijalno),
to je jedina nada.
Vječnost će je poraziti, pa znaš to!
***
Tko smo mi uopće ako nismo dionici ljubavi
(ljudske)?
Što znači strpljenje i čekanje?
Koliko stanica treba proći vozeći se vlakom
dok ne dođe mjesto gdje ću sići?
***
Ruku pod ruku idu sunce i oblak,
smiješeći se jedno drugome,
sa slutnjom nekom radosnom.
Dolazi doba kad će zaživjeti kao jedno
i svaka suprotnost će osvanuti u novome,
svadbenome ruhu.
Još malo i doći će Valentinovo
za sve, a ne samo za neke.
Svatko će prigrliti svoju ljubljenu polovicu
i nestat će svih žalosti, strahova i nesigurnosti.
Zaista će zaživjeti ljubav!
|
Galerija članka: |
|
28.4.2008. u 11:10 |
|
| Kapi nadahnuća II |
Kad će mjesec uzeti me
u njedra svoja
i moju kosu dirat
prstima sanjarskim?
Volim, živim, a za koga,
kad su svi daleko
kao neke sretne ptice
koje znaju svoj put?
One lete i vesele se
kao zrake sunca zlatnog,
a mene duša boli
jer je sunce usamljeno
(možda zauvijek)
***
U fikciji ovoga, ipak, stvarnoga grada
rađaju se snovi novi.
Oni žive jer je sve bajkovito,
gotovo utopijski realizirajuće.
Pusti me da pišem i maštam
jer je sad trenutak da fikcija oživi
kroz katarzu ranjenog srca
u rađanju nove mene
kroz poraz još jedan
***
Ispunjava se papir dažđu iz moje duše
i pri tome pucketaju sve grančice boli
i prelijevaju se u pročišćenju duševnom
i srčanom.
Obuzima me cijelu poput milosti Božje,
poput djelovanja Duha Svetoga ...
Molitva.
Plač u duši,
no, ushit (izvana) na licu
kroz različite melodije,
koje se čuju oko mene...
***
Ptice lete instinktivno,
ne znajući često kamo
(a još manje zašto).
Spontane su do kraja.
Ne razmišljaju mnogo o tome
kako će saviti gnijezdo
jer već unaprijed znaju
da će se to dogoditi spontano,
kad u sebi osjete impuls.
Zašto ne slijediti ptice,
ta one sve znaju;
znaju se prilagoditi životnim nedaćama,
poslušati Božji glas bez ikakvih pitanja i otpora...
***
Kao što se oblaci kidaju, tako se i gorčina rasplinuti mora,
pa makar u dahu iluzije nadolazeće
jer život je niz varki i jedne istine.
Jedna istina je Bog.
On za nas kida oblake i skida rešetke s naših duša.
***
I kiša koja pada nosi sa sobom kapi
koje ipak plešu!
Njihova kretnja donosi radosno gibanje
i vodi nečemu.
Dažd šumi, pljušti
i obnavlja zahrđalosti sumorne duše.
Dažd kao čarolija doziva za sobom
u obzorje,
vječnost,
utopiju,
koja zaživjeti može ako vjeruješ u to
svojim srcem!
|
23.4.2008. u 15:05 |
|
Komentari članka:
23.4.2008. u 17:35 - rosa - baš si me razveselila.. :) |
| Kapi nadahnuća |
Večer dolazi,
posjećuje nas 'zalud
jer magnolija cvjeta rijetko,
treba joj mnogo sunca,
previše,
u vremenu tuge, plača i strahova
***
Noćas strepim pred naletima praznine
kidajući finu svilu
i rasipajući je u prah,
kroz krošnje,
povjetarce
i zalutale kapi morske pjene
uvijek iznova,
ovaj put zauvijek.
***
Prolazak kroz mreže
pokidane danonoćnim teretima uzdaha
postaje normalan
i ne pobuđuje nove osjećaje
praznine.
Nad nama vijori optimizam,
koji svakodnevno udahnjuje Duh Sveti
i stoga život ne tišti, već raduje
iz dana u dan,
iz noći u noć.
***
Uvijek iznova putujem
u poznatom smjeru,
poznatim jednako nepoznatim ljudima,
a očekujem živost,
trzaj koji pokazuje da neću (p)ostati
mornareva žena.
|
21.4.2008. u 17:35 |
|
| Članaka u rubrici: 3 |
|
Str. 1 od 1 |
|
|
|
