Vinka Puljića sam upoznala na krizmi u Kreševu kamo sam prije 9 godina išla pjevati s crkvenim zborom a na poziv fra Mate koji je kao izbjeglica bio prije u našoj župi. Upoznali smo ga večer prije mise, tek smo bili stigli u Kreševo i večerali smo. Kardinal Puljić je bio ondje jer je ispitivao krizmanike. Čuvši da su stigli gosti iz Zagreba, došao nas je pozdraviti. Bio je srdačan i nimalo bahat, iako neki koji su tako uvažene ličnosti jesu takvi. Sljedećeg dana na misi je govorio tako da sam ostala otvorenih usta. Govorio je o važnosti neiseljavanja Hrvata iz BiH (politička tema, prigovorili bi neki, ali ja mu na to dajem pravo). Pri tome je mijenjao intonaciju, dolazio do crescenda i decrescenda. Bio je u isti čas i blag i autoritativan. Sve što je govorio je bilo istinito i dobro. Poslije mise nam je podijelio medaljice iz Rima. Od tada sam ga išla slušati kad bi dolazio u Zagreb i postao je moj omiljeni kardinal.
Ljubo Kurtović
Prije nego je došao u zagrebačku Dubravu, bio je na župi u Međugorju. Ondje je imao i svoju emisiju na radiopostaji Mir Međugorje. Ponekad bih ga slušala i uživala u njegovim emisijama, a kad sam čula da dolazi k nama u Zagreb, bila sam oduševljena.
Karizmu njegove propovijedi sam sjetila uskoro, već na misi za moju pokojnu baku i djeda. Moja obitelj, koja se i ne drži zajedno, slušala ga je i rijetko tko od njih je ostao ravnodušan.
Na klanjanjima četvrtkom je pomogao da doživimo nešto posebno, a dojmio se i mojih prijatelja koje sam pozvala na božićnu duhovnu obnovu koju je također on vodio.
Dražen Radovnigović
Župnik je u Lupoglavu i poznatiji karizmatik. Jednostavan je i skroman, mudro zbori. Ljudi dolaze odasvud na susrete zajednice Dobri pastir koji se održavaju srijedom u Lupoglavu. Tko dođe otvorena srca da primi Boga, doživljava ozdravljenja i sl. potrebitosti. Prijateljica Kaća, koja onamo ide često, ispričala mi je zanimljivu priču. Zajedno s njezinom kćeri u Klaićevoj bolnici je ležala jako bolesna djevojčica, dijagnosticirali su joj tumor i on se proširio, liječnici su od nje digli ruke. Kaća je upitala majku te djevojčice vjeruje li u Boga. Kad je ona odgovorila potvrdno, Kaća ju je uputila u Lupoglav. Danas je djevojčica posve zdrava – jedino uz Božju pomoć te pomoć Radovnigovića koji je vodio majku djevojčice u njezinom približavanju Bogu i molitvi iz srca.
Božidar Tenšek
Božidar Tenšek je župnik u Sesvetama u crkvi Svih Svetih. Mudar je, skroman, jednostavan, iskren – što nekoga možda i zasmeta, no unatoč tome blag i nenametljiv, blizak mladima budući da je i sam mlađa osoba. Kad je moja prijateljica Barbara završila u bolnici na pretragama, on ju je došao posjetiti zajedno s časnom sestrom iz župe.
Vinko Puljić
Ivan Dugandžić
Robert Šreter
Miljenko Šteko
Ante Ivanković
Robert Jolić
Zoran Senjak
Ljubo Kurtović
Božidar Tenšek
Đoka (Jozo Radoš)
Dražen Radovnigović
Zlatko Sudac
Željko Lovrić
Sretan Ćurčić
Mladen Hrkač
Božo Milić
Mladen Herceg
Dalje ću dodavati kako se sjetim i opisivati ih. Za početak evo nekih.
Velečasni Robert Šreter
Kad sam bila tinejdžer, u našoj je sesvetskoj župi bio kapelan vlč. Robert Šreter. Bio je on mlađi svećenik od kojih 30 godina. Vodio je misu za mlade u 12.30 h. Njegova je specifičnost bila da bi za vrijeme propovijedi sišao pred oltar, dakle bliže nama, s bežičnim mikrofonom u ruci i često radio usporedbe s filmovima koji su u to vrijeme igrali u kinu. Na taj je način privlačio mlade, prepoznavali smo se, shvaćali da nam govori o nečemu doista stvarnome, aktualnome. Redovito bi bio duhovit i svi smo ga voljeli. Vjerojatno je upravo zbog svog dobrog odnosa s mladima i postao povjerenik za mlade nakon nekoliko godina. Ispovijed kod njega je također bila super, ugodno smo se osjećali. Bio je susretljiv i prema nežupljanima. Tako je tih godina stigla k nama u goste mamina rodica sa 7-godišnjim sinom kojega je poželjela krstiti. Nije bila niti crkveno vjenčana s mužem budući da su oboje već prije bili u braku s drugim osobama. Velečasni Robert nije pravio probleme i kritizirao ih nego je krstio dijete i oni ga dan danas spominju kao izuzetno ljubaznu i dragu osobu te ga poštuju. Kao dokaz njegovog dobrog odnosa s mladima je i to što su ga, nakon što je bio premješten u drugu župu, mnogi mladi zvali da ih vjenča budući da ih je poznavao kao djecu. Isticao se i u novinarstvu, a niti humanitaran rad mu nije bio stran. Danas je on župnik u Stenjevcu, a još uvijek možete na HKR-u, čiji je ravnatelj bio neko vrijeme, čuti njegov ugodni glas kad čita nedjeljna čitanja ili meditacije.
Vlč. Željko Lovrić
Još jedan zlatan kapelan u župi Svih svetih u Sesvetama. Oslikao je pastoralni centar, njegova je slika na zidu iznad oltara – „Isuse ja se pouzdajem u tebe“. Osim slikarskog dara, imao je dar propovijedi, gotovo karizmatski. Govorio je spontano, iz srca, duboko. Privukao je mnoge mlade i velika je žalost bila kad je odlazio iz župe. Sretna je župa koja ga sad ima.
Fra Ante Ivanković
Nasmiješeni, smireni, skromni i mudri fratar iz zagrebačke Dubrave (crkva Bezgrešnog začeća BDM“), koji na ispovijedi znade i sve okrenuti na šalu ako primijeti da osoba silom želi „ispravljati krive drine“. Osoba je kojoj se uvijek može obratiti za duhovni razgovor i savjet. Meni jedan od najdražih ispovjednika.
Fra Miljenko Šteko
Bio je jedan od voditelja FRAME i meštar bogoslovima. Mudar fratar, filozofski nastrojen, nekima je znao biti i prekompliciran. Upoznao nas je u dušu na susretima FRAME. Svi su ga voljeli i rado zvali u svoje župe, a pogotovo iseljenici. Kad smo s njime ulazili u auto, usrdnije bismo se pomolili prije polaska na put. Danas je on zamjenik provincijala Hercegovačke franjevačke provincije.
Fra Robert Jolić
Fratar povjesničar iz Duvna. Duhovit, satiričan, mudar. Nadaren za novinarstvo. Znade prepoznati potrebe ljudi, približiti im se i pomoći. Ponekad je znao biti oštar, no oni koji ga bolje poznaju znaju da se tako šali, a da je dobra osoba, sentimentalna. Kad je objavio knjigu „Duvno kroz stoljeća“ i izveo FRAMU na ćevape, s nama je bila i moja mala nećakinja. On ju je hranio jer nije mogla sama jesti i tada smo vidjeli koliko je malen i ponizan, kakvo srce ima.
Fra Zoran Senjak
Jedan je od najvećih šaljivdžija u zagrebačkoj Dubravi. Njegove su propovijedi živopisne i uvijek ispriča nekakvu anegdotu. Govori takvom jezikom da ga mogu razumjeti i najprostiji ljudi.
Fra Sretan Ćurčić
Sudjelovao je u vodstvu FRAME kao bogoslov.
Svirao je na gitari crkvene pjesme, a nakon sastanka FRAME i Azru, Balaševića, Crvenu jabuku, Zdravka Čolića, „Kraljicu trotoara“ itd... Time je bio jedan od nas i crkvu smo smatrali drugim domom jer smo se ondje osjećali izueztno ugodno i sretno.
Danas je on fratar na Širokom Brijegu te je i dalje aktivan u vodstvu FRAME.
Fra Ivan Dugandžić
Do prije nekoliko godina bio je gvardijan u zagrebačkoj Dubravi, a sad je jedan od fratara. Redovan je profesor na KBF-u. Izgledom je kao kombinacija pape Benedikta XVI (ali ima blaži pogled) i Djeda Mraza, lika iz filmova.
Njegove su propovijedi legendarne. Nema bahaćenja (općenito nema bahaćanja kod nijednog fratra iz Dubrave, niti kod ovih drugih o kojima ću pisati, zbog toga i jesu zaslužili mjesto u ovoj rubrici), ljudima pokušava približiti Boga, ljude jedne drugima, ali i ukazati na životne vrijednosti koje se danas često srizavaju i obrću. Propovijed srca, moglo bi se jednom riječju opisati njegov stil.
Đoka (Jozo Radoš)
On je legenda iz Duvna. Župnik je na župi Bukovica. Upoznala sam ga kad sam s prijateljima iz zbora putovala kombijem na vječne zavjete našem prijatelju fra Nikoli. Zavjeti su bili pod večernjom misom, a ručak smo prije toga imali u Bukovici kamo nas je pozvao Đoka. Đoka je dobroćudni galamdžija velikoga srca koji je na čelu humanitarne udruge „Kap ljubavi“. Kažu da je u fratre došao u cipelama od papira i zbog toga danas tako dobro razumije siromašne.
Đoka nas je počastio juhom koju je sam skuhao, šalio se s nama, pričao da djeca dolaze igrati nogomet na livadi kod crkve te da im tada iznese sokova da ih počasti. Priča se da je k misi privukao mnogo ljudi otkada je na župi jer je iskren i direktan, ali dobronamjeran, a to ljudi IPAK cijene.
Ovu sam rubriku odlučila otvoriti zato što neki ljudi (možda previše njih) kažu da vjeruju u Boga, no osuđuju Crkvu i svećenike, ne smatraju ih dobrima, uzorom. U ovoj rubrici ću pisati o svećenicima koji su uzor, dobri, karizmatici, koji zrače Bogom. Smatram da ih ima mnogo i svi ste pozvani pisati o njima, svjedočiti. Posvjedočite, pozivam vas!
17.8.2008. u 18:48 - ivan14 - Broj 1: fra Mate Topić koji godinama praktički sam uzdržava samostan Sv. Lovre u Šibeniku, a uz to je i bolnički kapelan i obilazi zatvorenike u šibenskom zatvoru.
Članaka u rubrici: 3
Str. 1 od 1
Adresa ovog bloga je: www.kriz-zivota.com/blog/vionitin_pogled_na_svijet
Aria
Zen
Zen
