Uskrs-što reći o tom događaju.
Za nas Kršćane je to ključni trenutak bez kojeg naše vjere ne bi ni bilo. Za one koji su druge vjeroispovjesti to je nedokučivo-kako je uskrsnuće uopće moguće, odnosno pokušavaju to objasnit na mali milion načina. Kao npr:Isus je na križu samo bio u nesvjesti i onda su ga brzo skinuli i on je ostao živ ili nešto slično.
U današnjem evanđelju slušamo o Isusovom otvorenom grobu, kojeg je prva ugledala Marija Magdalena, te odamah otišla po Šimuna Petra i drugog učenika (Ivana). Kada su došli uvjerili su se da govori istinu, jer oni nisu bili upoznati s činjenicom da će on uskrsnuti.
I sada da se vratim na to kako mnogi ne vjeruju u uskrsnuće.
Razna medicinska istraživanja dokazala su da bi čovjek, odnosno u ovom slučaju Isus, već pri samom činu bičevanja (koje je iznosilo 39 udaraca, ali u večini slučajeva taj broj bio znatno veći) bio mrtav. Bičavanja su bila strahovito bolna, bičevi su bili napraveni od bara kuglica, kositiju...Tijelo je nakon toga moglo biti samo razrezano i izranjavano, da su se na ležima katkad nazirali i djelovi kralježnice (zamislite samo taj prizor).
Povjesničar Euzebije iz 3.st. bičevanje je opisao ovako: "Ogoljele su se kažnjenikove vene i sami mišići, tetive, a i utroba žrtve došla je na vidjelo." Mnogi bi umrli od takvog premlačivanja, a u najmanju ruku utonuli bi u hipovolemički šok (šok stanje u kojem osoba pati od posljedica gubitka velike količine krvi-srce ubrzava rad, pada krvni tlak, dolazi do nesvjestice i kolabiranja, bubrezi ne stvaraju urin kako bi održali postojeći volumen, te čovjek postaje užasno žedan. Takvo stanje se kod Isusa vidi dok je teturao cestom prema kalvariji noseći križ. Na kraju je kolabirao te mu je u pomoć došao Šimun Cirenac.
Da ne spominjem samo pribijanje na križ...to je neopisiva bol-za tu bol izmislili su novu riječ, jer se ovim već postojećim riječnikom to nije moglo opisati. Po medicinskom gledištu ona teorija o tome da je Isus bio proboden na dlanovima je kriva. Dakle, Isus je bio proboden na zapešću, 2 do 3 cm ispod dlana, zbog toga jer se tu nalazi živac kojeg se nije moglo promašit (jer su čavli bili veliki oko 13 cm)a pogodivši ga ukočilo bi cijelu ruku i tijelo ne bi moglo pasti. A gledajući po slikama kako su to umjetnici prikazivali (na dlanovima) to medicinski nije moguće, jer dlanovi nisu toliko jaki da bi držali cijelo tijelo, te bi došlo do kidanja kože.
I sada, gledajući Isusa na križu koji se toliko napatio za nas, neki još uvjek pomišljaju da je on sišao s križa, ali i da tu teoriju odmah pokolebamo: sjetimo se da čovjek koji se nalazi na križu, noge su mu poduprte sa drvetom, te kako bi došao do zraka morao je stati uspravno, pa čak i da je uspio jedanput ili dvaput, to nije mogao raditi neko duže vrijeme, a i na koncu konca tu dolazi i činjenica gdje ga vojnik probija kopljem u područje slabina s desne strane između rebara, medicinski koplje je prošlo kroz desno plućno krilo i zarilo se u srce, te je iz tijela izišlo i nešto tekućine-perikardijalne i pleuralne efuzije-ta tekućina je prozirna kao i voda, a za njom je istekla i velika količina krvi što spominje i evanđelist Ivan (pa tu možemo zaključiti da Ivan nije mogao znati kao laik što vidi a opisao je to kao "krv i voda").
I sad kao zaključak svega ovoga: Zamislite da je Isus nekako uspio živ sići s križa i da se onako izmrcvaren obrato učenicima, pa zar vi stvarno mislite da bi on imao i sage njima reći da moraju navještati njegovu riječ, a i na koncu konca najvjerojatnije bi umro zbog nedostatka krvi, odnosno iskrvario bi.
Pa sad dragi moji, oni koji vjeruju a i oni koji ne vjeruju na vama je da odlučite što i čemu vjerovati, a ja vam želim Sretan i Blagoslovljen Uskrs
Evo konačno i mene nakon dugo vremena...nisam imala baš neku inspiraciju za pisat, al sam danas slučajno dobila jedan mail u svezi s korizmom pa sam se odlučila to stavit jer mi se baš svidio, a nadam se da ni vas neće razočarat...pa uživajte i nastojte biti što bolji u vremenu koje slijedi....
Kroz korizmu postimo ovako...
UMOM
"Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim,
svom dušom svojom i svom pameti svojom."
(Mt 22,37)
NJEGUJ
Božju misao i njegovu dobrotu...
Neka Gospodin bude u Tvojim mislima i u Tvojim svagdašnjim planovima...
Uvijek sve planiraj i radi u društvu s Njim....
ODBACUJ
Ružne i zle misli prema događajima svoga života i svome bližnjemu...
OČIMA
"Ako je tvoje oko zdravo cijelo tijelo će Ti biti u svjetlu..."
( Mt 6,22)
GLEDAJ
Svijet, stvari i osobe čistim i dobrim okom,
sa zahvalnošću Bogu što su stvorene i Njegovom krvlju otkupljene...
IZBJEGAVAJ
Nedobronamjerne poglede i filmove koji ne izgrađuju...
UŠIMA
"O, kad bi me poslušao Izraele!"
(Ps 81,9)
SLUŠAJ
Riječ Božju i saslušaj brata koji Te nešto traži ili se želi samo rasteretiti...
NE SLUŠAJ
Isprazne govore, insceniranja, ogovaranja i zlonamjerne insinuacije...
USTIMA
"Effatha, otvori se..."
(Mk 7,34)
OTVORI SE
Slavljenju Boga u osobnoj molitvi, zajedničkoj u obitelji i župskoj zajednici ...
ODBACI
Govoriti zlo o onome tko Ti je priuštio patnju...
Pokušaj moliti za takvu osobu, ali oslanjajući se na Boga
da će Ti On pomoći da možeš za nju moliti...
GRLOM
"Kako su slatke Riječi Tvoje, o Gospodine!"
(Ps 119)
GUSTIRAJ
Božju Riječ i uzimaj hranu sa zahvalnošću Bogu i onome tko ju je pripravio...
SVLADAVAJ SE
U pušenju, piću, nekonstruktivnim filmovima i televiziji...
RUKAMA
"Ne ljubimo riječju i jezikom , nego djelom i iskreno."
(1Iv 3,18)
POMOZI
Onome tko te traži neku uslugu...
Ozbiljno vrši svoje dužnosti...
Prema svojim mogućnostima pomozi siromašnima, bolesnima, osamljenima...
ODBACI
Ljenčarenje, gubljenje vremena na beskorisna brbljanja...
SRCEM
Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem,
a bližnjega kao samoga sebe."
(Mt 22,37)
POKAŽI
Ljubav prema bližnjemu, započinjući od tvoje obitelji...
Najprije voli i pokazuj ljubav osobi koja je pokraj Tebe...
Neka vam je blagoslovljen i plodonosan ovogodišnji
hod kroz Korizmu ...BVB
Jedna je uciteljica jednog dana zamolila svoje
ucenike da na jednom papiru napisu imena svih drugih ucenika u razredu i da
ostave malo mjesta kraj
svakog imena. Tada je rekla ucenicima da razmisle sto je najljepse sto mogu
reci o svojim razrednim
drugovima, te da to napisu kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su
svi bili gotovi, a
prije izlaska iz razreda, papire su predali uciteljici. Preko vikenda,
uciteljica je napisala svako
ime ucenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su
ucenici napisali o svakom
pojedinacno. U ponedjeljak je svakom uceniku dala papir s njegovim imenom.
Ubrzo su se svi
smijesili. "Zaista?", culi su se sapati "Nisam imao pojma da nekom nesto
znacim!" te "Nisam
znala, da se tako svidam drugima," bili su komentari. Liste se kasnije nisu
vise spominjale.
Uciteljica nije znala jesu li ucenici diskutirali o tome medusobno ili sa
svojim roditeljima, ali to
i nije bilo vazno. Vjezba je ispunila svoj cilj. Ucenici su bili sretni
sobom i drugima. Godinama
kasnije je jedan od ucenika poginuo u Vijetnamu i uciteljica je otisla na
njegov pogreb. Crkva je
bila prepuna njegovih prijatelja. Jedni za drugim, oni koju su poznavali
mladica, prilazili su
kovcegu da bi mu odali posljednju pocast. Uciteljica je prisla
posljednja. Dok je tamo stajala,
jedan od vojnika koji je nosio kovceg pitao ju je, "Jeste li vi Markova
uciteljica iz matematike?"
Kimnula je potvrdno glavom. Tada je rekao, "Mark je vrlo cesto pricao o
vama." Nakon pogreba,
skupila se vecina Markovih prijatelja iz razreda. Markovi roditelji su
takoder tamo bili i
nestrpljivo su cekali da razgovaraju s uciteljicom. "Htjeli bismo vam nesto
pokazati," rekao je
otac i izvukao novcanik. "Ovo su pronasli kad je Mark poginuo. Vjerujemo
da cete to prepoznati.
Iz novcanika je izvukao vrlo istroseni komad papira, koji je ocito bio
slijepljen, mnogo puta
savinut i rastvaran. Uciteljica je bez gledanja znala da je to
papir s lijepim rijecima Markovih razrednih drugova. "Htjeli bismo vam se
zaista zahvaliti sto
ste to napravili," rekla je majka. "Kao sto mozete vidjeti, Mark je ovo
vrlo cijenio." Svi bivsi
ucenici su se skupili oko uciteljice. Charlie se nasmijesio i rekao, "Ja
svoju listu takoder jos
imam. U najgornjoj je ladici mog radnog stola." Chuckova zena je rekla,
"Chuck me zamolio da listu
zalijepim u nas vjencani album." "I ja svoj jos uvijek imam," rekla je
Marilyn. "U mom dnevniku
je." Vicki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istrosenu listu.
"Uvijek ju nosim sa
sobom," rekla je Vicki i primijetila, "Vjerujem da smo svi sacuvali
liste:" Uciteljica je bila
t oliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala. Zaplakala je za Markom i
zbog svih njegovih
prijatelja koji ga vise nece vidjeti. U zajednickom zivotu s ljudima cesto
zaboravljamo da ce svaki
zivot jednog dana zavrsiti i da nikada ne znamo kada ce taj dan biti. Zbog
toga bismo osobama
koje volimo i o njima brinemo trebali reci
da su nam nesto posebno i vazno. Reci im to prije no sto bude kasno.
Danas je Cvjetnica. Dan kada se slavi Isususov dolazak u Jeruzalem, a s druge strane i muka Kristova. Što reći o tome?
Kada je Isus ulazio u Jeruzalem, ljudi su uzvikivali: HOSANA, HOSANA... mahali su maslinovim grančicamai bili toliko sretni. A onda, isti taj narod osudio ga je na smrt. Zašto? Tko je ubio Isusa, Rimljani ili Židovi, tadašnja rimska politika ili tadašnji židovski narod? Tko je pravi krivac? Postavlja se toliko pitanja o toj temi, a nikako da se čuje konačan odgovor.
Moje mišljenje o pitanju: tko je kriv za Isusovu smrt? smatram da su krivi i tadašnji Židovi, a i rimska politika, jer da nije bilo tadašnjih Židova ne bi nitko tražio da ga se razapne, a s druge strane, da nije bila takva politika kakva je bila, Isusa se ne bi optužilo- to je moje mišljenje.
Kada su Isusa doveli pred Poncija Pilata da ga osudi, Poncije Pilat je upitao svjetinu: Što je ovaj čovjek sagriješio. Svjetina je uzvikivala: razapni ga! Pilat je postavio pitanje Isusu: jesi li ti kralj židovski, kao što svi pričaju? Na to mu Isus odgovori: to si ti rekao. Pilat je dao svjetini da izabere, da li će osuditi Isusa ili Barabu, koji je počinio ubojstvo. Svjetina je izabrala Isusa, a Baraba je bio pušten na slobodu. Isusa su raspeli na križ između dva grešnika. Jedan ga je upitao: ako si ti kralj, zašto ne oslobodiš sebe i nas dvoje? Na to mu drugi kaže: Isuse, spasi me i dovedi u kraljevstvo tvoje. Isus mu odgovori: već danas ćeš biti sa mnom u raju.
Na samome kraju, prije nego je umro, Isus je kazao : u ruke tvoje Gospodine, predajem duh svoj.
Smatram da bi smo iz ovog primjera trebali nešto naučiti, kao iz ovog što ću ga sad spomenuti.
Danas je na misi župnik govorio i o apostolima, osobito o Judi i Petru. Govorio je kako svi mi imamo osobine Jude i Petra. Ne u toliko velikim količinama, ali nešto ipak imamo. Judu je spomenuo kao izdajnika, a Petra zbog toga što je bio zataio Isusa. No, spomenuo je i Mariju, Isusovu majku, koja je bila svjesna cijele situacije, ali Isusa nije napuštala niti u jednom trenutku.
A sad se vi zapitajte, čije vi imate osobine i probajte to ispraviti ako je ikako moguće.
Pozdrav do idućeg puta!!!
Evo i mene!!! Blog sam otvorila prije ne znam koliko vremena, a danas ga tek počinjem uređivat, točno na vrijeme, he he....
Danas je 14.2. pretpostavljam da svi znamo što se na današnji dan obilježava.
Dakle, postavlja se pitanje je li treba slaviti Valentinovo?
Neki ljudi misle kako je to jedan najobičniji dan, te da uopće nema potrebe da se taj dan uzima kao dan zaljubljenih, tj. da se ne trebaju kupovati nikakvi pokloni kao nekakav znak pažnje. Jer ako nekog volš, voliš ga svaki dan jednako, a ne sad nešto specijalno više na Valentinovo, a i poklon, poklon se može pokloniti kao znak pažnje bilo koji dan, a ne baš na Valentinovo.
Dok s druge strane, većina drugih ljudi misli upravo suprotno. Kako je to poseban dan, na koji posebno trebamo obratiti pažnju na one u koje smo zaljubljeni, kako ih trebamo zadiviti nečime ili darivati. A vi sami odlučite što da vjerujete.....
A sada nešto ukratko o Sv. Valentinu, zbog čega je sve ovo počelo:
Malo je podataka o svetom Valentinu.
Sveti Valentin iz Ternija podnio je mučeništvo za Krista u drugoj polovini III. stoljeća, u doba najžešćih progona kršćana u Rimskom carstvu.
Tom svecu posvećeni su brojni bočni oltari u mnogim crkvma u Hrvatskoj, poneke kapelice i crkve. Štuju ga i zazivaju kao zaštitnika bolesnika i zagovaratelja čudesnih ozdravljenja.
Zbunjujuće je što se taj svetac tako puno štuje, a tako je malo povijesnih činjenica o njegovu životu. U tome se štovanju očito krije nadnaravni čimbenik. Osim povijesnih kriterija možda postoje i neki drugi kriteriji. Jedan bi od njih mogao biti «sensus fidelium» - kršćanski osjećaj Božjega naroda. Taj nam kod sv. Valentina može biti mjerodavan jer drugi - povijesni - sve stavlja pod upitnik.
Ali postoji i legenda...
U III. stoljeću na vlasti je bio car Claudius II., koji je zaključio da su neoženjeni muškarci puno bolji vojnici od onih koji imaju supruge i djecu. Stoga je car zabranio da se mladi muškarci žene.
Ovu su odluku poštivali svi svećenici, ali Valentin se nije s time slagao te je potajno nastavio vršiti tajne obrede vjenčanja za mlade ljude. Kada je car otkrio što je Valentin činio, naredio je da ga se pogubi. Dogodilo se to 14. veljače. Nedugo nakon njegove smrti proglašen je svecem, a papa Gelasius je godine 496. proglasio 14. veljaču danom sv. Valentina, zaštitnika zaljubljenih.
Prema jednoj legendi, Valentin je bio taj koji je poslao prvu valentinsku poruku. Naime, legenda kaže da se Valentin u vrijeme kada je bio u zatvoru zaljubio u mladu djevojku koja ga je posjećivala, a koja je možda bila kćer jednog tamničara. Valentin je navodno prije svoje smrti ovoj djevojci napisao pismo koje je potpisao "od tvoga Valentina", što je izraz koji se danas često upisuje na valentinske čestitke.
Danas Valentinovo nije samo dan zaljubljenih. To je i dan ljubavi i poštovanja prema nama dragim osobama. Uobičejeno je tim osobama pažnju i ljubav pokazati darivanjem cvijeća, slatkiša i čestitki.
A evo i jedne pomalo tužne priče:
Voze se dvoje mladih na motoru:
Djevojka: nemoj tako
brzo smanji!!!!!
Momak: ne baš
je zabavno!!!!!!
Djevojka: nije mi ugodno,
molim te smanji!!!!
Momak: reci da me voliš!
Djevojka: znaš da te volim.
Momak: zagrli me.
(djevojka ga zagrli)
Momak: molim te uzmi moju
kacigu,meni je tjesna,i vruće mi je,stavi ju ti!!!
sljedeće jutro u novinama.
motor je imao prometnu nesreću,
kočnice su popustile,dvije,
osobe su bile na motoru,
jedna je poginula, a, jedna je preživila.....
ISTINA JE:
momak je na pola puta ustanovio
da su kočnice popustile...ali
to nije htio reći svojoj djevojci...
želio je posljedni put čuti
njene riječi:volim te
želio je posljedni put
osjetiti njen zagrljaj
zatim je zamolio da stavi svoju kacigu..
jer je želio da ona preživi..
makar to značilo da će on umrijeti
KARTUZIJANAC
nobody
atanazije
Lady
