Mnoštvo ljudi stajalo je oko Božjeg prijestolja i čekali su da Bog izrekne Sud. Mnogi su bili zadivljeni, ali neki su bili buntovni. "Zar Bog smije suditi ljudima? Zašto je dopuštao ljudska stradanja?", reče jedna žena i pokaže na ruci istetovirani logorski broj. "Samo zato jer sam bila Židovka", reče. Potom neki crni muškarac pokaže svoj vrat na kojem je bio ožiljak od vješanja: "A što kažeš na ovo? Zato što sam bio crnac?" Probije se i jedna mlada žena iz Bosne i reče: "Zašto sam ja morala trpjeti? Bez svoje krivnje bila sam silovana."
Tako su mnogi prosvjednici prigovarali Bogu: "Kako Bog smije suditi ljudima? Lako je Bogu u ovoj svjetlosti i lagodi."
A onda su ljudi počeli zahtijevati:
"Neka Bog vidi kako je teško biti čovjek!"
"Neka vidi kako je biti Židov!"
"Neka zakonitost njegova začeća bude zasjenjena sumnjom!"
"Neka se muči za kruh svoj u znoju lica svog!"
"Neka vidi kako je to kad te izda prijatelj!"
"Neka bude osuđen na montiranom procesu!"
"Neka bude pogubljen u mukama!"
A onda su prestali bučiti. Shvatili su da je Dragi Bog već ispunio njihova traženja.
"I Riječ Tijelom postade i nastani se među nama." ( Iv 1, 14 )
Jedne je noći čovjek sanjao. Sanjao je da šeće pjeskovitom plažom uz Gospoda. Nebom su sijevale scene iz njegovog života. Za svaku scenu on je primijetio dva para otisaka stopala u pijesku: jedni su pripadali njemu, a drugi Gospodu.
Kada je i posljednja scena njegovog života sijevnula ispred njega, on se okrenuo i pogledao otiske u pijesku. Primijetio je da je na putu njegovog života često ostajao trag samo jednih stopala. Isto tako je primijetio da se to događalo u najtežim i najtužnijim trenucima.
To ga je mučilo i on je zapitao Gospoda o tome: "Gospode, rekao si da kad te jednom odlučim slijediti, ti ćeš hodati uz mene cijelim putem, iako sam primijetio da u toku najtežih trenutaka mojega života postoji samo jedan par otisaka. Ne razumijem zašto bi me onda kada mi najviše trebaš ti ostavio."
Gospod je odgovorio: "Moje drago dijete. Ja te volim i nikada te ne bi ostavio u trenucima previranja i patnje. Kad vidiš samo jedan par otisaka onda je to vrijeme kad sam te nosio.
Uzeto s bloga framaša iz rijeke, teks mi se jako svidio pa sam ga odlučila i ja objavi, uživajte....
Bila jednom 3 stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove, kada 1. stablo reče: "Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago.Možda ću biti ukrašen zamršenom rezbarijom, ali svatko će vidjeti moju ljepotu." Tada reče 2. stablo: "Ja ću biti snažan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do svih krajeva svijeta. Svatko će se osjećat sigurnim u meni zbog snage moga trupa". Konačno reče 3. stablo:"Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledati će na moje grane i mislit će ne nebesa i na Boga i kako sam im blizak.Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjetiti."
Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu stvarnost grupa drvosječa dođe do 3 stabla. Reče za 1. stablo:"Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru.", i počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će ga tesar oblikovati u kovčeg za blago.
Kod 2. stabla drvosječa reče:"Ovo izgleda snažno stablo, bit ću u stanju prodati ga brodogradilištu." Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu postati moćan brod.
Kad drvosječa dođe do 3.stabla, ono bijaše uplašeno, jer, ako ga posijeku, njegovi snovi se neće ostvariti. "Ne trebam ništa posebno od ovoga, ali posjeći ću i ovo stablo."
Od 1. stabla napraviše jasle za hraniti stoku. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije bilo ono što je molilo 1.stablo.
2. stablo je napravljeno u mali ribarski brod. Završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji vozi kraljeve. 3. stablo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku.
Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.
Jednog dana dođoše čovjek i žena do staje. Ona se porodi, i staviše dijete u jasle koje je napravljeno od 1. drveta. Čovjek je želio da može napraviti kolijevku za dijete, ali ove jasle će morati zadovoljiti. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja, znajući da je sadržavalo najvažnije blago svih vremena.
Godinama kasnije, grupa ljudi uđe u ribarski brod napravljen od 2. stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok bijaše na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude. Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka, on ustade, reče "MIR"; i oluja stade. Tada stablo uvidje da je nosilo kralja nad kraljevima na brodu.
Konačno, netko dođe i uzme 3. stablo. Nošeno je kroz ulice dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i uzvišen u zrak da umre na vrhu brda. Kada dođe nedjelja, stablo uvidje da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodina Boga jer Isus bijaše razapet na njemu.
PORUKA PRIČE: Kada stvari ne idu po vašem planu, znajte da Bog ima plan za vas. Ako Mu vjerujete, On će vam dati velike darove.
Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo.
Mi ne znamo što Bog planira za nas. Znamo da Njegovi putevi, nisu naši putevi, ali Njegovi putevi su uvijek najbolji!
patrick
beznick
barbaraa
nedostojna
