Benediktinski samostan i crkva koji se nalaze na otoku Sv. Marije u Nacionalnom parku Mljet jedan su od najljepših i vrijednijih arhitektonskih ostvarenja izgrađenih u skladu sa prirodom na Jadranu. Vjerojatno zbog te činjenice su ga mnogi tijekom povijesti htjeli zagrabiti. Otok Mljet su prije Krista nastanjivali Iliri koji su po njemu ostavili niz kulturno-povijesnih spomenika, od kojih su neki i iz 2000. g. pr. Kr.
Po staroj predaji Mljet je otok na koji je u zimi oko 60. godine n.Kr. oluja bacila apostola Pavla, koji je na svom dramatičnom četvrtom putovanju pred otokom doživio brodolom. Apostol naroda je ovdje osim židovskog i grčko-rimskog svijeta upoznao jedan novi svijet, svijet barbara. Za njih Pavlov pratilac, evanđelist Luka veli: "Urođenici nam iskazivahu nesvakidašnje čovjekoljublje". (vidi Dj. ap. 27, 1-28, 16)
Povijest samog samostana seže u daleku 1198. godinu kada je papa Inocent III. izdao dokument kojim posvećuje crkvu sv. Marije na istoimenom otoku u Velikom jezeru na Mljetu. Tada su benediktinci ustrojili samostan prema Pravilu sv. Benedikta. Benediktinci su se dugi niz godina uspješno brinuli o otoku i slaveći Boga živjeli u skladu sa prirodom. Među benediktincima tog samostana nalazimo mnoga značajna imena poput Mavra Vetranovića i Ignjata Đurđevića. 1345. godine benediktinci se odriču vlasti na otoku i zadržavaju samo 1/3 posjeda, otok dobiva Statut i Univerziju (općinu) u Babinom Polju. Formalno je bio pripojen Dubrovačkoj Republici 1410. godine. Samostan je nastavio s radom sve do 1809. godine kada se je došavši pod Napoleonovu vlast ugasio. Od tada se vlasnici otoka mjenjaju od školske zaklade do šumarske uprave samostanskom imovinom je upravljala država, a samostan je malo pomalo zanemarivan. Nakon uspostave Kraljevine SHS režimski ljudi šire pravoslavlje, a u planu je bila i gradnja pravoslavnog hrama što je nakratko prekinuto 1941. godine zbog talijanske okupacije. Dolaskom komunizma počeo je progon svega katoličkog na otoku. Mnogi su redovnici ubijeni, a onima koji su preživjeli bilo je zabranjeno stupiti na otok. 1959. upravu nad otokom je preuzeo Narodni odbor Mljet i do konca 1960. bezobzirno je pregradio samostan u hotel, koji je u njemu ostao sve do 1991. Na Solinskim vratima do 1969. nalazio se kameni most s mlinom. Benediktinski su monasi za pogon vodenice koristili snažnu morsku struju koja nastaje uslijed plime i oseke. Radi pristupa u Veliko jezero brodicama i jedrilicama, most i vodenica su srušeni 1959. g., a kanal je proširen i produbljen. Inače maršal Tito je u to vrijeme tražio «pogodnu/podobnu» lokaciju za odmor, a osim Brijuna u kombinaciji je bio i Mljet. Jednom zgodom Brozov brod nije mogao proći kroz kanal pa su «radi pristupa u Veliko jezero stari most i vodenica srušeni ».. Prema zakonu o povratu nacionalizirane imovine 1998. godine ruševan i opljačkan samostan je vraćen Dubrovačkoj biskupiji- konačno! Međutim pojavili su se novi problemi poput obnove samostana i njegovog okoliša. Rektor i upravitelj samostana od 2002. godine je don Jerko Matoš. Pod njegovim stalnim nadzorom obnavljaju se krovovi, uređuje okoliš crkve i obavljaju svi poslovi vezani za obnovu. Na obnovu i donacije čekaju kapelice Sv. Ivana i Sv. Benedikta, vitraj Sv. Pavla, oltarne slike, kamena plastika, pjevalište, zvonik i zvona, elektroinstalacije crkve, potom prozori i vrata, obnova obale, postavljanje klupa, nabavka cvijeća i sadnica, kao i orgulja iz XV. st.
http://www.zakladasvetemarije.hr/
Zaklada Sveta Marija (utemeljena je kako bi se obnovio i očuvao benediktinski samostan)
leo
stankica
Rvat
