Otče naš iže jesi na nebesih
sveti se ime Tvoje.
Pridi cesarstvo Tvoje
budi volja Tvoja
jako na nebu i na zemlji.
Hlib naš vsedanji daj nam ga danas
i otpusti nam dlgi naše
jakože i mi otpuščaem dlžnikom našim.
I ne vavedi nas v napast
na izbavi nas od neprijazni.
Ovo je glagoljski tekst koji je u Francuskoj zapisao glagoljaš George de Slavonie, odnosno Juraj iz Slavonije oko 1400. godine, inače profesor na sveučilištu Sorboni u Parizu, ispovjednik u gradu Toursu, i teološki pisac koji je ušao u povijest francuske književnosti. Spomenuti glagoljski tekstovi čuvaju se u Gradskoj knjižnici (Bibliotheque Municipale) u Toursu u Francuskoj.
Sv. Marin. zaštitnik Republike San Marino, klesara, đakona i lažno optuženih ljudi
Sveti Marin, klesar, porijeklom iz Lopara sa otoka Raba, osnovao je 301. godine republiku San Marino, danas najstariju postojeću Republiku.
Za vrijeme rimskog cara Dioklecijana, tijekom progona kršćana Marin je pobjegao sa prijateljem u Rimini u Italiju. Sklonili su se na obližnje brdo Monte Titano. Sv. Gaudencije, biskup Riminija je stupio u kontakt s dvojicom Rabljana, krstio ih i kasnije zaredio za đakone, te im dao imena Marin i Lav po dvojici mučenika (tal. Marino i Leo). Na Monte Titanu je kasnije Sv. Marin izgradio kapelicu koja je činila jezgru budućeg grada San Marina. Sv. Marin je služio kršćanima koji su bili na prisilnom radu, zbog svoje vjere. Jedna "poremećena" žena lažno je tada govorila da je s njim u braku, pa je potkraj života otišao živjeti u spilju podno brda Monte Titano kao pustinjak. Zbog te činjenice i danas je zaštitnik lažno optuženih. Umro je prirodnom smrću, a relikvije mu se danas čuvaju u bazilici nazvanoj po njemu. Talijani ga zovu "San Marino", a Englezi "Saint Marinus". Poznat je u svijetu i pod imenima Marinao, Marinus od San Marina, Marinus Dalmatinac i Marinus od Dalmacije. Spomendan mu je 3. rujna, a taj datum je ujedno i državni praznik u San Marinu. San Marino je i tijekom povijesti ostao utočište onima koji su bili progonjeni. Giuseppe Garibaldi je zbog toga zajamčio da će San Marino biti nezavisna država, te je nije pripojio ujedinjenoj Italiji.
p. Stjepan Tomislav Poglajen (1906-1990), jedan je od najzagonetnijih i najosebujnijih osoba 20. stoljeća. Poglajen je dugi niz godina živio pod lažnim identitetima djelujući u zemljama pod komunističkim režimom kao što su Slovačka, Sovjetski Savez, Kina.. Čitavo vrijeme tajno obavljajući svoju svećeničku službu, svjedočeći o progonu kršćana i životu podzemne Crkve. Na Zapadu je postao poznat preko knjige God's Underground(Božje podzemlje) koju je pod pseudonimom father George objavio 1949. godine u Americi, a u kojoj je detaljno opisao svoje tajno djelovanje u teškim uvjetima komunističkoga režima.
Poglajen je rođen 1906. godine u Podgoraču kod Našica u učiteljskoj Obitelji. Osnovnu školu je završio u Čepinu, gimnaziju u Osijeku i Travniku, a studij skolastike na isusovačkom kolegiju Vals u Francuskoj. Na glasovitom Katoličkom sveučilištu u Louvainu u Belgiji je završio studij teologije, te je za svećenika zaređen 1935. godine. Po povratku u domovinu Poglajen je obnašao različite službe. Poglajen je bio vrlo aktivan u radu sa studentima u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata i početkom njega, ali zbog svog otpora nacizmu i komunizmu 1943. godine je prisiljen napustiti Hrvatsku. Sa majčinim prezimenom Kolaković i identitetom liječnika otišao je u Slovačku, gdje se je pridružio partizanima, a kasnije i kao časnik Crvenoj armiji, sve vrijeme tajno obnašajući svoju svećeničku službu. 1948. godine je uhićen, zatvoren i mučen. Naposljetku je prebjegao na Zapad. Međutim Poglajen je i nakon toga nastavio svoje djelovanje u Kini i Indiji kao profesor Yoris. Poznat je i pod engleskim pseudonimom "father George"a, u frankofonim zemljama kao "professeur Georges".
Za protivnike Boga i čovjeka on je bio "međunarodni špijun", na kojega su pokušavali nekoliko puta izvršiti atentat, pa je zbog toga morao živjeti u velikome oprezu i konspirativnosti, čemu je služilo i desetak imena i razne adrese. Treba napomenuti kako je nažalost široj hrvatskoj javnosti lik i djelo Stjepana Tomislava Poglajena ostalo nepoznato. Sasvim suprotno u Slovačkoj, najbliži Poglajenovi suradnici i preživjeli članovi "Kolakovićevih obitelji" koji su kao podzemna Crkva nadživjeli komunizam, smatraju Poglajena vizionarom i junakom evangelizacije, svojim duhovnim učiteljem i kandidatom za oltar.
Malteški red ili punim imenom "Suvereni malteški viteški red hospitalaca sv. Ivana Jeruzalemskoga", vojni je red što ga je osnovao Blaženi Gerard u prihvatilištu u Jeruzalemu kao redovničku zajednicu koja se brine za bolesne i slijedi pravilo sv. Augustina. Red je dobio 1113. godine papinsko odobrenje od Paskala II., a ubrzo se uključio u vojne aktivnosti, jer je pomagao braniti kršćanske hodočasnicke u Svetu Zemlju. Kako ističu Opći religijski leksikon i Suvremena katolička enciklopedija, red je brzo rastao, dobivao zemlju i poprimao viteško obilježje postavljajući vitezove i naoružane narednike u svojoj organizaciji. No, valja znati da su svi članovi reda bili redovnici, i da su polagali tri tradicionalna redovnička zavjeta: siromaštvo, poslušnost, čistoću.
Nakon križarskih ratova, red je dobio u posjed otok Rodos, gdje je osnovao neovisnu državu, a kasnije su ga morali napustiti, te su dobili Maltu. Nakon niza spletaka kojima im se oduzimala moć, vitezovi su 1834. uspostavili svoj stožer u Rimu. Obrana vjere i služenje onima koji trpe, poslanje je Malteškoga reda, koji se danas ima oko 10.000 članova isključivo rimokatolika - vitezova i dama. Članovi reda su danas podijeljeni u tri staleža uključujući redovnike, laike plemiće i neplemiće. Redom upravlja Veliki meštar, kojega na doživotnu službu bira Suvereno vijeće koje čine zavjetovani vitezovi, Red ima svoje sudstvo i diplomatske odnose s 92 države, među kojima je i Hrvatska koja od samoga početka samostalnosti ima svoga veleposlanika pri Malteškom redu. Također su trajni promatrač pri Ujedinjenim narodima i mnogim drugim međunarodnim institucijama. Prisutni su u više od stotinu zamalja i uključeni u humanitarnu pomoć, a osobito skrbe za bolesne. Malteška pomoć, Malteser po kojoj su »maltežani« poznati po cijelome svijetu karitativna je udruga koja je utemeljena 1953. od ogranka Malteškog reda i katoličkoga Caritasa. U njihovom djelovanju pomaže oko 80.000 dragovoljaca i to uglavnom u službama za pomoć i ambulantnim službama, te 11.000 zaposlenih, od kojih su većina liječnici.
Tutio Fidei et Obsequium Pauperum odnosno "štititi vjeru i služiti siromašnima i bolesnima" zadaća je koja je od samog osnutka pa do današnjih dana ostala glavna zadaća Malteškog reda.
Molitva Blaženog Gerarda
Dominus Jesus Christus!
Benevoleus me mandavisti, ut membrum fraternitatis Beati Gerardi Tibi serviam.
Tibi gratias ago, quod me pro digno habuisti, ut hoc pensum exsequar.
Deprecatione Nostrae matris Dei, Sancti Joannis Baptistae, Beati Gerardi Tonque atque monium Sanctorum, Te supplico, ut spiritus nostrae fraternitatis vitam actionemque meam obtineat, ut me, in mea familia, inter meos amicos atque imprimis omnibus meo auxilio egentibus.
Confidens Tuo auxilio semper religionem defendere et animum patentem pro meo altero, praecipue illis in egestate viventibus, maestis, desertis, morbo laborentibus et lecto affigentibus habere volo.
Da mihi vim necessarium, ut, rectus Christianus secundum hanc sententiam in spiritu Tui Evangelii ad maiorem gloriam Dei pro pace mundi et salute nostrae societatis vivere possim.
Amen.
Pero12
nuno
