Razmišljam ja tako da li se današnji ljudi zaokupljeni nekim svojim putem jureći gradom, ulicama, sažale kada vide nekoga u krpama ili kako sjedi na trotoaru držeći dlan ispružen? Da li se sažalimo na ljudsku patnju bilo koje vrste ? Da li uopće razmišljamo kako da pomognemo tim ljudima kojima je teško i koji pate?
Zaista mnogo ljudi pati, ne mora to biti u finansijskom smislu. Može to biti samoća, izgled, ljubav i ostalo. Ponekad je dovoljno samo sa nekim popričati. Neki dan sam išao biciklom iz grada i u svojoj ulici sretnem ja jednu ženu kako juri negde. Inače je poznajem jer je svaki dan na svetoj misi u katedrali. Hmm kako da objasnim a da ne zvuči uvredljivo. Uglavnom, žena se malo čudno ponaša, to jest za većinu ljudi čudno, mada je ja totalno razumem. Nema nikoga, apsolutno nikoga i Bog, Isus su joj sve na ovom svijetu. Nema sa kime da razgovara, usamljena je, tako sam je ja zaustavio znajući da inače nema prijatelja i pitao je par stvari i samo posmatrao i slušao. Hteo sam samo neka kaže šta osjeća, i malo da porazgovaramo da joj malo uljepšam dan.
Eto, moja poruka je da svi treba jedni drugima na bilo koji način pomoći. Danas je život čudan, svaki dan nosi svoje probleme malo veće malo manje, trudimo se za početak samo ljepom rečju nekoga obradovati. Vjerujte mi, to jako mnogo znači. Dovoljno je samo znati da neko misli na tebe i da si nekom drag-draga.
Eto dragi moji prijatelji uljepšajte dane jedni drugima.
Hvaljen Isus i Marija!
Žetva je završena!
Kod nas u Subotici postoji jedan predivan običaj a to je
zahvala Bogu za ovogišnju žetvu, to jest ovodišnji rod žita.
Postoji mnogo načina zahvalnosti.Ali ovaj način je jedinstven.
Manifestacija pod nazivom Dužijanca održava se 97 put. Sve počinje blagoslovom
još zelenog žita na svetog Marka. Tada počinje Dužijanca.
I evo, kada je posao urađen, trud uložen, pšenica skinuta sa polja Subotičkog atara,
narod zahvaljuje Bogu na darovima. I kad je teško, i kad je roda malo, narod zahvaljuje svim srcem i dušom
i rodosno čeka dogodine sljedeću Dužijancu.
Proslavili smo danas centralnu manifestaciju Dužijance. U katedrali je bilo svečano slavlje
koje je predvodio Banjalučki biskup. Došli su nam mnogi dragi gosti iz Rumnjske, Bugarske, Hrvatske,
Makedonije. Povorka je prolazila kroz čitav grad, sve do centralnog trga
gdje su ovogidšnji bandaš i bandašica ( nosioci dužijance) predali kruh
od novoga brašna gradonačelniku Subotice.
Večeras je veliko bandašicino kolo, gdje će uz tamburaše mladi igrati i pjevati.
Tako je kod nas dok je proslava Dužijance. Rječima opisat je teško, treba se doći i vidjeti
i sa nama zajedno moliti i zahvaljivati.
Hvaljen Isus i Marija.
Pozdrav svima, evo današnji dan se završio a moja duša zadovoljna, moja vjera jača, i volja za životom snažnija.
Danas sam imao probu katedralnog zbora, bilo je super, čak je bilo 5 tenora :) gdje i ja pripadam. Znate i sami kako je teško prikupiti tenore. Pjevali smo ljepe pjesme, slavili Boga, časna Mirjam je baš bila uporna da nas nauči nešto novo, ali i da se setimo i onoga što smo nekada znali :)
Bio sam na sv. misi u 18 sati, eto misa je bila na madjarskom jeziku, sutra je na hrvatskom, jeste da ne znam madjarski ali odem svaki dan na misu. A nije istina, znam nešto na madjarskom JUNAPOTKIVANO ( naravno ne piše se ovako ) a znači dobar dan!
:)
A eto toliko od mene za danas, čujemo se!
Pozdrav iz konačno toplije Subotice!
Neuromancer
Zen
Zen
