|
 |
| • Molitvena osmina zajedništva i svjedočanstva kršćana ove godine nosi geslo "Gluhima daje čuti, nijemima govoriti". |
|
 |
|
POVIJEST I POTICAJI EKUMENIZMA: Pogled na ekumenizam
Kratak pregled ekumenskog pokreta
Crkve reformacije: Reformirana, Prezbiterijanska, Evangelička i Anglikanska, tj. Episkopalna, smatraju se inicijatoricama suvremenog ekumenizma, čiji začetci sežu u polovinu 19. stoljeća, točnije 1846. godine. Tada je osnovana Evanđeoska alijansa u Engleskoj. Nekoliko godina kasnije, 1867. pod vodstvom Philipa Shaffa, osnovana je 'američka verzija' iste institucije. Ključna je ideja poveznica bila da različite protestantske skupine, Crkve, zajednice i sekte otpočnu dijalog te stvaraju klimu zajedništva i uzajamnog prihvaćanja.
Ekumenizam dobiva međunarodni karakter 1910. godine na Svjetskoj misijskoj konferenciji u Edinburgu, kako bi 1921. bilo osnovano Međunarodno misijsko vijeće, čiji je cilj poticanje suradnje oko misijskih nastojanja različitih Crkava. Sljedeći značajan događaj koji je ostavio znakovit utjecaj na razvitak ekumenizma zbio se 1925. u Stockholmu, kada je održana Opća kršćanska konferencija o životu i radu, čiji je pokrovitelj bio Nathan Sodelbrom (1866.-1931.) evangelički nadbiskup i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1930. godine. Posebno treba istaknuti prvu skupštinu Svjetskog saveza Crkava (1948. u Amsterdamu) i Crkva reformacije, od tih vremena one su poticale mir, zajedništvo, duh suradnje i dijaloga među ostalim kršćanima.
Rimokatolička crkva prihvaća ekumenska nastojanja 1960. g., kada je osnovano Tajništvo za jedinstvo kršćana. Predstavnici Ortodoksnih i Protestantskih crkava u svojstvu promatrača bili su nazočni na II. Vatikanskom saboru (1962. - 1965.) te kod donošenja Dekreta o Ekumenizmu (1964.). Godine 1969. papa Pavao VI. posjetio je sjedište Svjetskog saveza Crkava u Ženevi, a Rimokatolička crkva je stalni promatrač i članica pojedinih odbora Saveza. Papa Ivan Pavao II. 1995. u svojoj enciklici Ut Unum Sint (Da budu jedno) potvrdio je opredjeljenje Crkve na ustrajavanju glede ekumenizma. Godine 1999. postao je prvi papa koji je posjetio ortodoksnu naciju i time otpočeo približavanje i poboljšavanju dobrih odnosa među Crkvama. Evangelici (luterani) i rimokatolici su 1999. potpisali Deklaraciju o doktrini opravdavanja koja je dovela do poboljšavanja odnosa između tih dviju Crkava i pomogla nadvladati nesuglasice koje su dovele do pojave protestantizma 1517.
Poticaji ekumenizma
Ekumenizam je vizija koju treba provoditi u životu. On počiva na pretpostavci različitosti, bez koje nema ekumenizma. Sramotne povijesne činjenice, kada su se različitosti uništavale, zatirale i zabranjivale, dio su prošlosti, a svijet jednoumlja i isključivosti je iza nas, ili bismo barem tako željeli. U današnjem vremenu težnja za suradnjom, suživotom, prihvaćanjem i razumijevanjem drugih i drugačijih je potreba vremena i temelj ekumenizma. Oni koji nemaju sposobnost suživota, prihvaćanja i toleriranja drugih i drugačiji, te onih koji imaju različita uvjerenja, vjerovanja i ideje, ne mogu pak zagovarati ekumenizam, a još manje provoditi u životu.
Ekumenizam je put koji uključuje djelovanje među onima koji vjeruju u suradnju zbog potrebe svjedočenja za Gospodina, a ne zbog želje da se drugog uvjerava u ispravnost vlastitih i pogrešnost njegovih stavova. Oni koji grade Kraljevstvo Božje nastoje ljudima pomoći da dođu do Spasitelja. U tom procesu manje je važno koje se vjeroispovijedanje ispovijeda i koji se obred održava ako je temelj vjerovanja zasnovan na tome da je Gospodin Isus - Krist, Bog i Spasitelj.
Ekumenizam podrazumijeva suradnju u cilju usuglašavanja stavova kako bi kršćanski govor i svjedočanstvo bili vjerodostojni. Kako bi se to ostvarilo treba biti tolerantan. Netolerancija, jednoumlje i ekstremizam bilo kojeg oblika (etnički, politički itd.), a posebno vjerskog, ukazuje na nevjeru, intelektualne ograničenosti i zloupotrebu vjere u egocentrične svrhe. Zbog toga kroz ekumenska nastojanja valja veličati Boga te vjerodostojno svjedočiti svijetu, posebno onomu koji je u traganju za Istinom. Gospodin u Iv 17, 26 podsjeća da je očitovao Božje ime, tj. Svemogućega.
Božje očitovanje se vidi u spoznaji Istine, Istina oslobađa, potiče, usmjerava, izgrađuje i pomaže da se živi život punine. |