|
 |
| • Papin dokument dopušta, gdje postoji ustaljena skupina vjernika koji žele misu po prijašnjoj liturgiji, da župnik prihvati njihove zahtjeve te slavi misu po Misalu iz 1962. godine. |
|
|
|
PAPIN MOTU PROPRIO ''SUMMORUM PONTIFICUM''
Ponovno korištenje Rimskog misala iz 1962. godine
Izmirenje - ključna je riječ i pozitivni razlog dokumenta Motu proprio ''Summorum Pontificum'' Benedikta XVI. objavljenoga 7. srpnja o korištenju Rimskoga misala iz god. 1962. To je istaknuo sam Papa u pismu upućenom biskupima čitavoga svijeta. Pogled u prošlost, na podjele koje su razdirale Kristovo Tijelo, piše Papa, potaknuo me je učiniti sve kako bi svima onima koji uistinu žele jedinstvo, bilo omogućeno ostati u tome jedinstvu ili da ga ponovno pronađu. Motu proprio stupa na snagu 14. rujna ove godine, na blagdan Uzvišenja svetoga Križa.
Od prvog članka Motu proprio utvrđuje da Rimski misal koji je objavio papa Pavao VI. god. 1970. ostaje redovni oblik (forma ordinaria) liturgije u Katoličkoj crkvi latinskog obreda. Posljednju verziju misala koji je god. 1962. odobrio papa Ivan XXIII. i koji se koristio za vrijeme trajanja Drugoga vatikanskog sabora, sad će biti moguće koristiti kao "Forma extraordinaria" u liturgijskim slavljima. Stoga nije prikladno govoriti o dvjema verzijama Rimskog misala kao da je riječ o "dva obreda", nego je riječ o dva oblika jednoga i istoga obreda, pojasnio je Sveti Otac.
Dopušteno je dakle slaviti svetu misu iz Rimskog misala iz 1962. U tome smislu Benedikt XVI. naznačuje nova pravila, koja zamjenjuju ona iz prijašnjih dokumenata "Quatuor abhinc annos" i "Ecclesia Dei". Uređeno je da za mise slavljene bez naroda, svaki katolički svećenik latinskog obreda, može bez potrebe ikakvog dopuštenja, upotrebljavati Misal iz 1962. ili onaj odobren od Pavla VI. To je moguće svaki dan "izuzev Svetog Trodnevlja". Još je uređeno da zajednice Instituta Bogu posvećenoga života i Družbe apostolskoga života mogu slaviti misu u vlastitim molitvenim prostorima iz Misala iz 1962. Na tim slavljima dopušteno je sudjelovati i vjernicima koji to žele.
U petom članku se govori o stvarnosti župa, dopuštajući gdje postoji ustaljena skupina vjernika koji žele misu po prijašnjoj liturgiji, neka župnik prihvati njihove zahtjeve za slavljene euharistije po obredu Misala iz 1962. god. Župnik je dužan osigurati da se dobro tih vjernika uskladi s redovitim pastoralom u župi, pod vodstvom biskupa, "izbjegavajući neslogu i radeći na jedinstvu čitave Crkve".
Ta slavljenja mise mogu biti u redovite dane, u nedjelje ili na blagdane. Može biti dopuštena i u posebnim okolnostima, kao vjenčanje, pogreb i hodočašća. Svećenici koji se služe Misalom Ivana XXIII. "moraju biti osposobljeni i ne pravno zapriječeni". U posljednjim člancima dokumenta tvrdi se da Papina Komisija "Ecclesia Dei" nastavi obavljati svoju zadaću. Osim ovlasti koje već ima, ta Komisija vršit će autoritet Svete Stolice, bdijući nad izvršenjem i primjeni odredaba Papinog Motu proprio.
Dokument je popraćen pismom upućenim biskupima čitavoga svijeta. Papa pojašnjava razloge koji su doveli do Motu Proprija, koji odgovara na "uporne molbe, ne maloga broja vjernika", o kojima je dugo razmišljao Ivan Pavao II., a bile su predmet proučavanja na konzistoriju, održanome 22. ožujka 2006. godine. Papa Benedikt XVI. nije propustio ustvrditi kako su "vijesti i komentari doneseni bez dostatne informacije prouzrokovali dosta zabune" izazivajući "veoma različite reakcije" na jedan nacrt čiji sadržaj u stvari nije bio poznat.
Benedikt XVI. se zaustavlja na strahu da bi se mogao "okrnjiti autoritet II. vatikanskoga sabora", dovodeći u sumnju "jednu od bitnih odluka", liturgijsku obnovu. Taj strah - upozorava Papa - nije utemeljen. Papa potvrđuje da Misal koji je objavio Pavao VI. jest i ostaje normalni oblik, redoviti oblik euharistijske liturgije. Posljednje izdanje Rimskoga misala, predsaborsko, koje je Ivan XXIII. objavio 1962. godine, moći će se rabiti kao izvanredni oblik liturgijskoga slavlja. Stoga je Sveti Otac upozorio "kako nije ispravno govoriti o dva izdanja Rimskoga misala kao da je riječ o "dva obreda", nego radije o dvostrukoj uporabi "jedinoga i istoga obreda".
S druge pak strane, Papa upozorava na činjenicu da ovaj Misal nikada nije bio pravno zabranjen i, stoga, u načelu je uvijek ostao dopušten. Uvođenjem novoga misala - podsjetio je - nisu bile donesene norme za "moguću uporabu" prijašnjega Misala, pretpostavljajući da će biti riječ o malo, lako rješivih slučajeva. Ali, ustvari - stoji u pismu - ne mali broj je ostao vezan uz tu uporabu rimskoga obreda.
Sveti Otac se zaustavlja na pokretu nadbiskupa Lefebrea, "čija je vjernost starome Misalu postala vanjsko obilježje". Razlozi toga raskola, pojašnjava Papa, dublji su, jer su mnoge osobe koje su prihvatile II. vatikanski sabor i bile vjerne Papi i biskupima "željele ipak pronaći oblik, njima drag, svete liturgije". A to je i stoga što se "u mnogim mjestima slavilo na način vjeran propisima Misala".
Čak se - istaknuo je Sveti Otac - novi Misal shvaćalo kao ovlaštenje ako ne i obvezu na kreativnost, koja je često dovela do izobličenja liturgije, na granicu podnošljivoga. Papa biskupima govori o svome osobnom iskustvu. Vidio sam - piše - kolike su bile rane prouzročene proizvoljnim izobličenjem liturgije, osoba koje su toliko bile ukorijenjene u vjeru Crkve.
Upravo je stoga Ivana Pavao II. bio ponukan 1988. godine objaviti motu proprio "Ecclesia Dei", okvir propisa za uporabu Misala iz 1962. godine. Ali taj dokument ne "sadržava detaljne naredbe", nego se poziva na velikodušnost biskupa prema "opravdanim težnjama" onih vjernika koji su zahtijevali služenje rimskim obredom. Taj je dokument smjerao pomoći Bratovštini svetoga Pija X. "da nađe puno jedinstvo s Petrovim nasljednikom, nastojeći iscijeliti sve bolniju ranu". Ta pomirba još nije uspjela, sa žaljenjem konstatira Benedikt XVI. S druge strane, služenje Rimskim misalom iz 1962. godine ostalo je teško, prije svega jer su se biskupi, u nedostatku pravnih normi "bojali da autoritet Sabora ne bi bio stavljen u sumnju".
Ipak, i zbog sve većega broja mladih privučenih tim liturgijskim oblikom "pojavila se potreba za jasnijim pravnim uređenjem" što nije bilo predvidljivo prije dvadeset godina. Osim toga Papa ističe da norme "teže osloboditi biskupe od uvijek novoga procjenjivanja kako odgovoriti na razne situacije".
Osvrnuvši se na drugu zabrinutost očitovanu u raspravama o Motu proprio, to jest da bi veća mogućnost uporabe Misala iz 1962. godine mogla dovesti do "nereda ako ne i do raskola u župnim zajednicama". I taj strah - ustvrdio je Papa - ne izgleda mi stvarno utemeljen, poglavito jer služenje starim misalom "pretpostavlja izvjesnu mjeru liturgijskoga obrazovanja i pristup latinskome jeziku". To su uvjeti koji se ne nalaze lako. Stoga, potvrđuje u pismu, novi će Misal "zaista ostati redoviti oblik rimskoga obreda". Zaista je priznato da "ne nedostaju pretjerivanja" vjernika "vezanih za staru latinsku tradiciju".
Uostalom, dva uporabna oblika Rimskoga obreda "mogu se uzajamno obogaćivati"; uključujući u stari Misal nove svece i nova predslovlja. Na isti način u Misalu Pavla VI. još se više može očitovati "sakralnost koja brojne privlači staroj uporabi" – primijetio je Benedikt XVI. i potaknuo da se učini "vidljivim duhovno bogatstvo i teološka dubina Misala".
Benedikt XVI. potvrđuje, dakle, da nema suprotnosti između jednoga i drugoga izdanja Rimskoga misala, te podsjeća kako "u povijesti liturgije postoji rast i napredak, ali nema prekida", ističući kako ono što je za prošle naraštaje bilo sveto "ne može iznenada posve biti zabranjeno ili naprosto štetno". Sa svoje pak strane ni svećenici zajednica koje su vjerne staroj uporabi ne mogu "načelno, isključiti slavljenje po novim knjigama".
U zaglavku pisma Papa ohrabruje biskupe. Ovi novi propisi - piše - nikako ne umanjuju vaš autoritet i odgovornost, jer je biskup "u svojoj biskupiji voditelj liturgije". Osim toga poziva biskupe da napišu izvještaj o vlastitome iskustvu, tri godine nakon stupanja na snagu propisa sadržanih u Motu proriju. I to na način, ako bi se pokazale ozbiljne teškoće "da se mogu tražiti putovi za njihovo rješavanje". |
