|
 |
| • Kada pojedinac živi vjeru u skladu s kršćanskim principima, te aktivno djeluje u svojoj crkvenoj zajednici sa ostalima koji dijele te iste vrijednosti, to je veća vrijednost pred Bogom nego te principe nametati cijelom društvu i državi. |
|
|
|
KRŠĆANI MORAJU ŽIVJETI U SKLADU S KRŠĆANSKIM PRINCIPIMA:
Europa i kršćanske vrijednosti
Nedavne rasprave o sadržaju europskog ustava, koji je na kraju i sam propao, samo su jedna od tema koje govore o složenim odnosima religije i politike u Europi. Nekada je religija imala veliki utjecaj na politička događanja u Europi. Danas je taj utjecaj smanjen zbog procesa sekularizacije.
Drugim riječima, javna sfera života, a time i političko ustrojstvo, ne počiva više na religijskim vrijednostima. To je politička tradicija prosvjetiteljstva, s počecima u Francuskoj revoluciji krajem 18. stoljeća. Time je stvorena ideologija pod nazivom liberalizam.
Priznavanje slobode savjesti
U prošlosti je religija često bila sredstvo političke i društvene prisile nad slobodama pojedinaca, kao i cijelog poretka. Barem ako gledamo iz današnje perspektive. Taj utjecaj je trebalo reducirati u ime ljudskih prava i sloboda. Iz religijske perspektive, tu pripada i tolerancija, bazirana na priznanju slobode savjesti. To je tradicija protestantske reformacije, premda različito interpretirana. Jer neki su to shvaćali kao slobodu u okvirima kršćanskih principa utemeljenih na autoritetu Biblije, a neki su tu slobodu shvaćali šire, pogotovo danas.
Prema liberalnim principima, sloboda se odnosi na sve religijske skupine. Tako je prema sekularnim principima kršćanstvo samo jedna od religija u nekoj državi, pa i Europi. Konzervativne opcije smatraju da je kršćanstvo tradicionalni temelj europske povijesti, dok prema manjinama ne treba biti isključiv. Balans između navedena dva razmišljanja je teško pronaći, jer ne postoje jednostavni odgovori. U svakom slučaju, svatko ima pravo na izražavanje uvjerenja.
Kršćanske i prosvjetiteljske vrijednosti u Europi
Ako objektivno gledamo, obje konstatacije su točne. I kršćanske i prosvjetiteljske vrijednosti su utjecale na izgradnju Europe. Uostalom, demokracija kojom se Europa ponosi kao okvirom političkog života, nije bazirana isključivo na jednoj opciji, već na pluralizmu opcija, koje zbog stabilnosti nekog društva trebaju težiti političkom centru prije nego radikalizmu.
Odnos između sekularnog i tradicionalnog će i dalje ostati jedan od rascjepa između političkih stranaka, kako u Europi, tako i u ostatku civiliziranog (demokratskog) svijeta. I Amerika ima takvu podjelu, premda s nekim razlikama u religijskoj kulturi u odnosu na Europu. Suvremeni politički poredak treba graditi prije svega na temeljima religijskih sloboda, što je rezultat liberalizma, i/ili eventualno protestantskog principa nemiješanja u tuđu slobodu savjest koju samo Bog može voditi i pravedno suditi.
Rimokatolička crkva prihvaća princip slobode savjesti na Drugom vatikanskom koncilu u 1960-tima. Dakle, kršćanske konfesije su napravile velike promjene kako bi se prilagodile slobodi, premda sekularizam za neke kršćanske krugove i dalje ostaje nešto čemu treba pružati otpor. Ipak, kada pojedinac živi vjeru u skladu s kršćanskim principima, te aktivno djeluje u svojoj crkvenoj zajednici sa ostalima koji dijele te iste vrijednosti, to je veća vrijednost pred Bogom nego te principe nametati cijelom društvu i državi.
Važnost slobode izražavanja vjere ili nevjere
Upravo zbog toga, premda se kršćanske vrijednosti mogu spomenuti čak i u nekom budućem europskom ustavu, ili nekom nacionalnom ustavu, dovoljno je da svaki građanin ima slobodu izbora i izražavanja ikoje vjere ili nevjere u svojem životu. Posebno je važna zaštita svih pripadnika manjina. Čak i kad su formalno zaštićeni, uvijek postoji mogućnost da društvo ili neki segmenti društva ne pokazuju dovoljno razumijevanja za takve ljude, samo zato što vjeruju na drugačiji način od većine, ili ne vjeruju, što bi se čak moglo nazvati masovnom pojavom, ako realno gledamo.
Europa se ne treba stidjeti svojih kršćanskih vrijednosti, ali njezini građani trebaju učiti o negativnim događajima koji su bili producirani zlouporabom kršćanstva, ili neke druge religije. Kršćanstvo Europe je prihvatilo promjene, a ekumenizam je snaga koja će dodatno jačati europsku kulturu, pogotovo odnose među onima koji su tijekom prošlosti bili neprijatelji. |
