|
 |
| • Korizmeno vrijeme nije vrijeme pojedinačnih boraca, nikakvo vrijeme osobne zrelosti i discipline. To je crkveno vrijeme, vrijeme zajednice (župe) koja se zajednički usmjerava prema Bogu. |
|
|
|
OBILJEŽJA KORIZMENOG PUTOKAZA
Korizma u molitvi, postu i dobrim djelima
Vrijeme korizme je počelo, jasno! U korizmi se posti, sasvim jasno! No od čega ili što postimo? Jednom sam vidio da je u evangeličkoj Crkvi bila akcija ''7 sedmica bez…'' i na jednoj cedulji moglo se prekrižiti čega se netko želi odricati: nikotin, alkohol, televizija, auto ili nešto od luksuza.. Čega ćete se vi odreći? A često se ovih dana čuje: U čemu ili kako ćete vi postiti?
Postiti samo po sebi nema nikakvog vjerskog smisla. U Katoličkoj crkvi kod posta se ne misli na samoograničenje, ili post kao nadvladavanje sebe. U biti, ne radi se ni o samoj žrtvi. Kod posta je bitno ono: biti slobodan za Boga.
Korizma je vrijeme priprave za Uskrs, temeljno slavlje naše vjere. Tu vrijedi napraviti mjesta u našem životu za Boga. Cilj vazmene priprave je obnova našeg života.
U staroj Crkvi je s korizmom započinjala posljednja priprava za krštenje, koje je bilo u Vazmenoj noći, vremenu u kojem su se takozvani katekumeni pripremali na životni korak i događaj, s njima se solidarizirala i zajednica u vjeri i išla s njima putem svoje nutarnje obnove. Ponovno su slušali pouke i propovijedi, dugo su molili, pa čak i cijele noći, za milost da mogu biti s Bogom.
U vremenu u kojem se želimo osloboditi naših uobičajenih komotnosti i želimo usmjeriti na Boga nema mjesta nikakvom luksuzu, buci, obilnim jelima. Post ima svoj cilj: oslobođenje od zla, te potican na molitvu, vjeru. Pažnja prema ljudima i Bogu.
Zato kršćani nisu dugo razmišljali što trebaju postiti. Post nije nikakvo privatno vježbanje volje, nego zajedničko vrijeme novog reda. Zato kršćani od starine imaju red posta, dakle zajednička pravila. Tu tradiciju je sačuvala Katolička crkva do danas.
U katoličkom postu tri su temeljna stupa kojih se moramo držati: molitva, post i uzdržavanje te milostinja i djela ljubavi.
Molitva kao prvi red posta nije nikakva stara pretkoncilska tradicija nego je danas vrlo potrebna. Korizma, vrijeme pokore, ne bi doista bila i vrijeme obnove naše vjere ako ne bi stupili preko molitve u razgovor s Bogom.
Post je nešto drugo nego odricanje. Kod posta je jasno da se odričemo jela. Ne samo slatkiša, alkohola i omiljelih kolača. Tko posti trebao bi samo jednom na dan uzeti redoviti obrok. U međuvremenu se može uzeti neka malenkost, ali ne do sitosti. Kod posta se može odricati po vlastitoj želji od onoga što je navedeno u akciji ''7 sedmica bez''. To je ostavljeno svakome na volju i može biti različito od osobe do osobe. Ne bi smo se smjeli odricati od grešnih navika, jer ni inače ne smijemo griješiti, a ne samo u korizmi.
Treći stup je otvorenost za one, koji trebaju našu pomoć. Pomoć u novcu, milostinja, kao i drugi načini pomoći, angažiranja, zauzetosti, odlaganja naših vlastitih planova u korist obitelji, prijatelja, zajednice.
Ne radi se o tome da nešto prekrižimo, učinimo nešto lijepo, da kroz sedam tjedana iskušavamo našu vlastitu volju - to je samo jedan dio da tako kažemo našeg korizmenog posta. A to može biti tako različito da rezultira potpunim gubitkom onog zajedničkog.
Korizmeno vrijeme nije vrijeme pojedinačnih boraca, nikakvo vrijeme osobne zrelosti i discipline. To je crkveno vrijeme, vrijeme zajednice (župe) koja se zajednički usmjerava prema Bogu. Bilo bi lijepo kad bi pokazivali više zajedništva. Zajedništva koje proizlazi iz bogoslužja i od njega i s njim prožima svagdašnji život i upravlja nas k Bogu. |
