|
 |
| • Oni koju su prije gotovo dvije tisuće godina Krista dočekali s grančicama i cvijećem na ulazu u Jeruzalem, samo nekoliko dana nakon tog radosnog klicanja promijenili su stav. Događa li se to i nama? |
|
|
|
RADOSNO KLICANJE KRISTU KOJE SE PRETVORILO U SMRTNU OSUDU
Razočarani Kristovim ponašanjem
Nedjelja muke Gospodnje, Cvjetnica - godina A
Crkva se ove nedjelje spominje ulaska Krista Gospodina u Jeruzalem. Na ovaj dan vidjet ćete mnoge vjernike kako koračaju ulicama noseći u rukama cvijeće, palme i maslinove grančice. I vi ćete možda uzeti jedan od tih simbola i krenuti u crkvu. Taj znak, znak je veselja, radosti, no ujedno i znak početka Velikog tjedna.
Naime, današnje bogoslužje nije neki povijesni spomen koji ima folklorni značaj, već njime ulazimo u godišnju proslavu vazmenog otajstva. Sudjelovanjem u ophodu na Cvjetnicu, Krista priznajemo svojim Spasiteljem i Kraljem. Kličemo: Hosana Davidovu sinu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Izraelov Kralju: Hosana u visini!
Nedjelja muke Gospodnje u isti mah spominje radostan događaj Kristova ulaska u Jeruzalem, ali, nedugo potom, spominje se i njegove muke i smrti. Nedjelja muke Gospodnje tako postaje slavlje Isusova dolaska, Isusova ulaska u Jeruzalem, kao i prisjećanje na njegovu muku i smrt na križu.
Valja upozoriti na još jednu činjenicu. Oni koju su prije gotovo dvije tisuće godina Krista dočekali s grančicama i cvijećem na ulazu u Jeruzalem, samo nekoliko dana nakon tog radosnog klicanja promijenili su stav. Krist ih je iznevjerio. Bolje rečeno, Isus nije ostvario njihova zemaljska očekivanja: nije iskoristio svoje moći, nije uništio rimsku okupaciju i tako omogućio zemaljsku slobodu židovskom narodu. Veličanstveni doček Kristova ulaska u Jeruzalem ubrzo su zamijenili povici: Raspni ga, raspni!
Isus je, usprkos očekivanjima njegovih sunarodnjaka, nastavio svoju misiju. I to onu božansku misiju. Njegovo oslobođenje čovjeka nije bilo usmjereno toliko na zemaljske potrebe židovskog naroda, koliko na potrebe i tihi vapaj čitavog čovječanstva. Svojom smrću na križu konačno je ostvario svoju misiju, a uskrsnućem, koje ćemo svečano slaviti slijedeće nedjelje, pokazao kako njegova misija nije bila u tome da postane zemaljski revolucionar, političar, jedan od vjerskih vođa, pa čak i proroka, već da svojom božanskom biti, koja se utjelovila, otkupi od grijeha čitav ljudski rod.
Važno je sve te činjenice ove nedjelje, i ovih dana Velikog tjedna, ponovno naglasiti kako i sami ne bismo upali u napast da od Krista očekujemo ispunjavanje naših zemaljskih, prečesto egoističnih potreba. Mahanje maslinovim granama i cvijećem ne smije se nikako pretvoriti u jednostrano uvjetovanje Bogu. Radostan poklik Kristu u našim molitvama i liturgiji ne smije se nikada pretvoriti u razočarenje Kristom i u licemjerni povik - raspni ga! |
