• Petar i Pavao bili su sveci koji nikada nisu mirovali; bili su ljudi kao i svi mi, sa mnogim slabostima, strahovima, sposobni izdati, ali koji su se potpuno pouzdali u Isusa, a on se uzdao u njih.
SVETI PETAR I PAVAO Grešnici koji su postali temelj Crkve
Svetkovina svetog Petra i Pavla - godina A
Danas, kao i svake godine na današnji datum, slavimo dva velika sveca Petra i Pavla, stupove koji čine temelje naše vjere. Kao uvijek do sada, kršćani su hodočastili u Rim, kako bi se pomolili na grobovima svetaca da bi obnovili svoju vjeru u zajedništvu sa svom braćom kršćanima.
Što možemo izdvojiti o dvojici velikih i važnih svetaca među tolikim značajnim karakteristikama, djelima i svjedočanstvima koja označavaju njihove živote i mučeništvo? Petar i Pavao su po prirodi različitog karaktera, ali su identični u ljubavi prema Kristu i prema Crkvi. Obojici se mijenja ime: Šimun će se zvati Petar, a Savao će se zvati Pavao. Obojica susreću uskrslog Krista: Petar na obalama Jordana, a Pavao na putu za Damask; zavedeni su Kristom i za njega daju svoj život kao mučenici u Rimu.
Dvojica svetaca koji, možemo to tako reći, nikada ne miruju; ljudi kao i svi mi, sa mnogim slabostima, strahovima, sposobni izdati, ali koji se potpuno pouzdaju u Isusa, a on se uzda u njih. Petar će ponoviti triput svoju ljubav za Krista, a Pavao će bezbroj puta ponavljati kako je on, progonitelj, milošću postao apostol, učenik Kristov.
Govoreći o Petru i Pavlu možemo govoriti o njihovoj veličini i svetosti, ali možemo i o njihovim slabostima i grijesima, no s koje god strane krenuli, uviđamo da je u biti ista stvar - upravo je milosrđe i dobrota Gospodnja ta koja mijenja njihova srca od grešnika u velike svece, a njihova je ljubav prema Gospodinu toliko strastvena da daju svoj život za njega.
Petar je toliko puta pokazao svoj karakter, svoju slabost, poteškoću u razumijevanju Isusove volje i riječi. Prisjetimo se trenutka kada mu Isus kaže: “Odlazi od mene sotono!“. No, ipak svoju ljudskost i slabost najizrazitije pokazuje u trenucima Isusove muke. On koji je rekao “i ako te svi napuste, ja te neću napustiti nikada“, u strahu pred jednom služavkom koja ga je prepoznala triput zaniječe i kune se da poznaje Isusa. Jadan Petar!
Ali upravo u tim trenucima Isusov i Petrov pogled se susreću, te Petar kuša milosrđe i pušta se u spasonosno krilo Kristovo. Nakon uskrsnuća, Isus ispituje Petra triput o tome da li ga ljubi, a Petar tada zna pravi odgovor - Ti znaš da te ljubim. Petrov život je unatoč mnogim poteškoćama i slabostima prepun ljubavi prema Kristu, čiji vrhunac doseže u progonstvima i patnjama koja su okrunjena mučeničkom smrću.
A Pavao, uvjereni farizej i progonitelj kršćana, on koji je sudjelovao u mučeništvu sv. Stjepana, dopušta da se njegovo srce obrati i promijeni njegov život od susreta s Kristom. Njegovo obraćenje koje se dogodilo na putu za Damask, samo je početak velike misije u kojoj troši svoj život za druge, sve do trenutka u kojem potvrđuje: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov dolazak“.
Tako su slabi ljudi, grešnici i obraćenici dali život za Gospodina i postavili temelje kršćanske zajednice - Crkve, koja će se proširiti po cijelome svijetu. Ni mi se nikada ne trebamo obeshrabriti pred slabostima, već trebamo uvijek imati pred sobom figure Petra i Pavla, dvojice toliko različitih ljudi, koji zajedno osiguravaju jedinstvo Crkve. Petar je stijena na kojoj je Krist želio sagraditi Crkvu i njemu su povjereni ključevi Kraljevstva, dok je Pavao prozvan apostolom naroda jer je kao zaduženje dobio propovijedati evanđelje do na kraj svijeta.
Na današnji dan pozvani smo obnoviti svoju vjeru u Boga i u Crkvu i iznova ju postaviti na već dobro poznate temelje. U vjerovanju molimo ovako: “vjerujem u jednu Crkvu, katoličku i apostolsku“ - upravo u Crkvi imamo autentičan odnos s Kristom, jedinim spasiteljem; i s Bogom, Ocem, kojeg nam je Krist objavio.
Danas smo posebno pozvani promišljati o našoj aktivnoj prisutnosti i odgovornosti u Crkvi, da bi uistinu mogla biti sve više jedno u sebi, a misija u svijetu. Pozvani smo surađivati sa Svetim Ocem u ljubavi prema mnogim siromašnima na zemlji, kojima trebamo prenijeti konkretan znak Božji, a to je ljubav i providnost.
Neka nam svima ovaj poziv bude poticaj da izađemo iz vlastitih oholosti i zatvorenosti, te se otvorimo potrebama drugih slijedeći primjer svetih Petra i Pavla koji su u ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu uspjeli nadići vlastite grijehe i slabosti.
29.6.2008
autor: Krešimir Dajčman, đakon Radio Vatikan / Križ života
Dan Gospodnji Domaćin posadi vinograd Bog nam unutar svog vinograda daje sredstva pomoću kojih ćemo kvalitetnije donijeti rod. Potiče nas i ravna. Daje nam neprestano mogućnosti da svakodnevno postajemo bolji i plodonosniji…
Dan Gospodnji Kršćanstvo nije tehnika samospašavanja Naš kršćanski život, sva naša dobra nastojanja, sakramenti koje slavimo ne smiju nipošto biti shvaćeni kao instrumenti, kao sredstva koja koristimo kako bismo se spasili...
Piedra
Marie R
Armaita Angelium
LordExtra
