• Iz ljubavi prema Kristu nužno je da se rodi i ljubav prema bratu čovjeku koju treba, kako nam sam Isus pokazuje, živjeti i pokazati čak i onda kada taj isti griješi i kada možda krši zakon.
KRŠĆANSKI REALIZAM LJUBAVI Ljubav je srž vjere i poruke evanđelja
23. nedjelja kroz godinu - godina A
Božja riječ nas ove nedjelje, između ostalog, potiče na razmišljanje o odnosu zakona i ljubavi. Na poseban način to čini Pavao, svodeći cjelokupni zakon Božji na samo dvije zapovijedi, i to na zapovijedi ljubavi prema bližnjemu.
Mi ljudi, pa bili čak i kršćani, nismo, doduše često u prilici razmišljati o zakonu kao govoru ljubavi. Pravo, odredbe, zakoni više nas podsjećaju na hladnoću obvezatnosti činjenja nečega iz straha od negativnih posljedica koje mogu uslijediti kršenjem istih. Zakon je, dakle, u našem mentalnom sklopu shvaćen kao prinuda i dosada, dok ljubav zadobiva više konotacije spontanosti, emotivnosti, kreativnosti i, uopće određenog nesputanog načina izražavanja vlastite nutrine, osjećaja i sl.
Objektivnost u pristupu stvarnosti i drugoj osobi, što je i problem o kojem govori Božja riječ, na ovaj se način gubi iz svakodnevnog ljudskog govora i življenja te principom djelovanja, prihvaćanja određene stvarnosti postaje afektivna privrženost nečemu, a subjektivni osjećaj je kriterij bilo kakvog rasuđivanja. Drugim riječima, ljubav se redovito smatra nečim što služi isključivo meni, mojoj ugodi i mom vlastitom ostvarenju.
Božja nas riječ upravo suočava s jednim umjerenim i zdravim, rekao bih, realizmom ljubavi kojim kao Kristovi vjernici trebamo pristupiti drugome, prema svojoj zajednici, društvenoj, crkvenoj, a onda u konačnici i samom Bogu.
Poruka koju liturgijska čitanja mogu pružiti ove nedjelje jest u određenoj ravnoteži između pukog moralizma i neke nesputane emotivnosti koja je više u stanju nauditi drugome no što može učiniti dobra. Krist, kao što vidimo iz evanđeoskog teksta, zahtijeva od svojih učenika da u odnosu s braćom budu vođeni prvotno principom ljubavi koja će znati biti odgovorna prema ljubljenoj osobi. Ljubav koja je tako shvaćena jest srž vjere i evanđeoske poruke.
Vrlo dobro znamo da vjerovati u kršćanskom smislu ne znači samo slijediti određene moralne obrasce i pravila ponašanja već prvotno ljubiti osobu kojoj sam povjerovao - Isusa Krista. Iz te ljubavi prema Kristu nužno je da se rodi i ljubav prema bratu čovjeku koju treba, kako nam sam Isus danas pokazuje, živjeti i pokazati čak i onda kada taj isti griješi i kada možda krši zakon.
No, realizam ljubavi neće i ne može dopustiti da čovjek u svome grijehu propada, da se uništava, da u konačnici, zbog krivog shvaćanja ljubavi, izgubi vlastito spasenje. Tako djelovati iz ljubavi prema drugome, u smislu koji nam predstavlja Krist, znači djelovati s diskrecijom, poniznošću i umjerenošću, ostavljajući drugome prostora da razmisli i da u svojoj slobodi prihvati najbolje rješenje ponuđeno s ljubavlju i brigom za njegovo dobro.
Evanđeoski kriterij djelovanja savršeni je bonton međuljudskih odnosa gdje je briga za čovjeka, za njegovo ponašanje i njegovo dobro isprepletena ljubavlju. Ova evanđeoska jasnoća u pristupu drugome jest najbolja i najrealnija konkretizacija ljubavi koju bismo kao kršćani morali znati živjeti i primjenjivati u našim kršćanskim zajednicama.
7.9.2008
autor: Mario Gerić, svećenik Radio Vatikan / Križ života
Dan Gospodnji Iskorištavanje talenata za dobro drugih Kršćanin ima trajno poslanje u svijetu koje treba vršiti koristeći sve one darove koje mu je Bog usadio. Ti naši darovi kada se stave na jedno zajedničko mjesto čine pokretačku snagu svijeta…
Dan Gospodnji Je li nam suvenir važniji od svetog? U kakva smo se sve trgovačka mešetarenja upleli? Da slučajno nismo zaboravili ono najvažnije na što nas Isus svojim činom izgona trgovaca iz hrama želi podsjetiti?
Zen
risen
Zen
Eutanasije
